super draga, kad ides ponovo na uzv ?
jel smijes setat
cestitke na decku
 |
|||
|
|
|||
super draga, kad ides ponovo na uzv ?
jel smijes setat
cestitke na decku
Kaže mirovanje, hodanje da, vožnju autom samo lokalno i nužno. Iduća kontrola za 4 tjedna. I to mi je znak da je sve ok.
Hvala na čestitki!!!!!!
optimističnabravo za pregled!!! jel inače strogo miruješ, samo wc i krevet ili pomalo šetaš? ja nekako imam osjećaj da i mene čeka opet dugotrajno ležanje, ali sve za bebača!
heheh izgleda da smo sve u isto vrijeme pisale
u stvari ja nisam vidjela još jednu stranicu pa sam pomislila na ista pitanja kao i crvenkapica! super sto nemoras stalno ležati!
Optimistična, bravo za dečka
Hm, što se tiče gaća...ja mislim da se ne preporučaju u školskim trudnoćama jer ti sprečavaju korištenje mišića, ali u rizičnim trudnoćama bi trebale bit dobrodošle?! Ne znam, možda griješim.
Posljednje uređivanje od nina70 : 11.04.2012. at 17:50
postoje samo pojasevi ne gace, koje drze trbuh , na to sam mislila
draga, ovakvo naglo otvaranje uzrokuje jedino ureaplazma. Da li si i kada u tom periodu radila cervikalne briseve odnosno kada si ih u strudnoći zadnji put napravila?crvenkapica77 prvotno napisa
ja sam mislila da cesce radis kontrole
ja sam radila uzv i vaginalne preglede svaki put , svaka 3tj
zadnji put cak bio i vaginalni uzv zbog mog straha nekog , imala neki grc , bila probava u pitanju,
zamisli cervix bio 42mm 18tj i 3tj poslije otvorena 7cm , stvarno za ne povjerovat , bar meni ...
strasno sta se moze desit u 3tj a da uopce ne osjetis , da ti tijelo nikakve znakove ne da
ja ne znam vi ali ja se ježim svakog dana koji sviće kako li će proći, ležim i mirujem, skraćeni cerviks na 1/2 članka ali je tvrd i zatvoren.
samoincijativno svaka 3 tjedna idem na vaginalne briseve (uz vaginalni pregled + UZV) jer ne vjerujem ja ni da po bolnicama i ordinacijama a i onim njihovim sterilnim rukavicama nema beštija - a svakih tjedan dana kontroliram leukocite i CRP sva u strahu od koroamnionitisa ili neke upale koja bi mogla izazvati interuterarni problem kod bebice.
prije 10 dana me je samo zaboljelo grlo... svašta su mi savjetovali od medova, čajeva i matičine mliječi... ali opet strah je bio jači, otišla kod dr opće prakse koja je brižna i nadasve profesionalna žena koja je me odmah poslala vaditi CRP + leukocite i poslala na bris grla i nosa.
Leukociti isti dan pokazali znatnu povišenosta CRP bio 15 i dobila sam Novocef 500.
za par dana dolaze brisevi grla - samo u grlu sam imala Streptokok, stafilokok zlatni i hemofilius influenzu a u nosu stafilokok i hemofilus influenzu.
i sad ti budi pametan i sad ti znaj... i sad ti reci nešto
Ovih dana mi je tjedan kada sam izgubila prvu bebu i ne moram vam pričati kako se osjećam
Posljednje uređivanje od mačkulina : 17.04.2012. at 06:20
mačulina
znam da si u komi zbog prve bebe, ali eto imaš Laru! i imaš maličku u buši!!
naravno da si istraumatizirana svime i da pušeš i na hladno, ali sve će biti ok ovaj put!
o da, imaš pravo...mačulina
znam da si u komi zbog prve bebe, ali eto imaš Laru! i imaš maličku u buši!!
naravno da si istraumatizirana svime i da pušeš i na hladno, ali sve će biti ok ovaj put!
nema goreg kada ti umre prvo dijete..
ne kažem da je mamama koje imaju djece lakše već je drugačije, one imaju utjehu u živom djetetu, ovako kada ti umre prvo jedno i jedino u trbuhu.... to je pre pre pre strašno, to je horor koji ja nikada nikome ne bih poželjela...
Znala sam reći... nadrogirana normabelima - 'idem sad zaspati da se u snu probudim'.... jer su moji snovi bezobzira na gubitak i dalje bili trudnički, divni i termin za porod je tekao
I meni su košmari bili kada sam bila budna..
i da imaš pravo, ja imam utjehu....
ali u jednom sam sigurna, sve koje smo tu kad god bebe izgubile i koje god po redu - nikad više mirne trudnoće poslije toga.... nikad više
jesam , radila sam briseve puno puta uvijek ok,
u trudnoci u 12tj rađeni sve ok
mackulina ako ti nije problem procitaj moj phd nalaz
sta mislis ?
pročitala sam... korioamnionitis, teška upala plodovih ovoja... + infarkti posteljice
da li si bila možda otvorena? smekšana... kakav je bio cerviks?
to je izazvano nekom bakterijom....
da li si u trudnoći pila ikakve antibiotike da li si vadila CRP ili leukocite?
Posljednje uređivanje od mačkulina : 17.04.2012. at 11:13
otvorena dosla u bolnicu , 7cm, bez bolova, samo krvarenje malo,
nisam pila antibiotike, nisam nikad vadila CRP
nisam doktor kao i svi tu laici smo i priučeni ali možda si vukla neku upalu koja se je samo spustila na plodove ovoje.
Pitaj u tom smjeru kada budeš kod dr-a, da barem imaš neka odgovore, koji ništa ne mijenjaju ali znače da sebi možeš objasniti da je to došlo izvana
Draga mačkulina, potpuno te razumijem i potpisujem.nema goreg kada ti umre prvo dijete..
ne kažem da je mamama koje imaju djece lakše već je drugačije, one imaju utjehu u živom djetetu, ovako kada ti umre prvo jedno i jedino u trbuhu.... to je pre pre pre strašno, to je horor koji ja nikada nikome ne bih poželjela...
ali u jednom sam sigurna, sve koje smo tu kad god bebe izgubile i koje god po redu - nikad više mirne trudnoće poslije toga.... nikad više
Pratila sam tvoj slučaj po forumu i čini mi se da si 2.put rodila u terminu. Ne mougu ti opisati koliko sam se radovala tvom sretnom ishodu jer mi se čini da smo na isti način izgubile svoje prve bebice. Šaljem ti puno dobrih vibrica i iskreno vjerujem da će ti i ova trudnoća proći super.
Istina je da sve trudnice osjećaju strah, ali bojim se da je ovo naše stanje sličnije panici. Bar je kod mene tako, od same pomisli na novu trudnoću uhvati me takva panika, a biološki sat otkucava.
Ako ti nije bed da li biš bacila oko na moj slučaj koji sam opisala na temi "Imunološke pretrage"? Misliš li da smo na sličan način izgubile bebe? Koliko sam shvatila tebi isto nisu naticale noge, nego je sve išlo na naše posteljice :sad:
Posljednje uređivanje od nina70 : 17.04.2012. at 17:39
ja ne znam vi ali ja se ježim svakog dana koji sviće kako li će proći, ležim i mirujem, skraćeni cerviks na 1/2 članka ali je tvrd i zatvoren.
samoincijativno svaka 3 tjedna idem na vaginalne briseve (uz vaginalni pregled + UZV) jer ne vjerujem ja ni da po bolnicama i ordinacijama a i onim njihovim sterilnim rukavicama nema beštija - a svakih tjedan dana kontroliram leukocite i CRP sva u strahu od koroamnionitisa ili neke upale koja bi mogla izazvati interuterarni problem kod bebice.
prije 10 dana me je samo zaboljelo grlo... svašta su mi savjetovali od medova, čajeva i matičine mliječi... ali opet strah je bio jači, otišla kod dr opće prakse koja je brižna i nadasve profesionalna žena koja je me odmah poslala vaditi CRP + leukocite i poslala na bris grla i nosa.
Leukociti isti dan pokazali znatnu povišenosta CRP bio 15 i dobila sam Novocef 500.
za par dana dolaze brisevi grla - samo u grlu sam imala Streptokok, stafilokok zlatni i hemofilius influenzu a u nosu stafilokok i hemofilus influenzu.
i sad ti budi pametan i sad ti znaj... i sad ti reci nešto
Ovih dana mi je tjedan kada sam izgubila prvu bebu i ne moram vam pričati kako se osjećam
znaci svaka upala je opasnost u trudnoci ?
mene je bolio zub , i uho u trudnoci , uho jos uvijek ponekad...
pa stvarno nece bit lako izgurat sl. trudnocu
bok
obećah ti odgovor i mislim da je najbolje krenuti od ovoga...
Pročitala sam tvoju priču, ti si u 34 tjednu u bolnici izgubila bebu zbog trombofilije..
Očito je ranije ustanovljen zastoj u razvoju (meni nije bio.. meni je bebica umrla između 2 UZV u roku od njih je bilo 3 tjedna) pa su te hospitalizirali..
Ja da budem iskrena nikada bebicu nisam pošteno osjetila i od 20 tjedna sam na to ukazivala a oni su mi govorili da je to 'mana' prednje posteljice itd itd.
I na slijedećem pregledu bebica je bila mrtva.
Nalaz obdukcije je bio da sam imala puno fibrioma, nekoliko infarkta i posteljica je bila jako malena dimenzijama a beba samo teška 500 grama (u 29 tjednu)
Za doc. Duića iz Zajčeve to nije ukazivalo na ništa, ušla sam u statistiku, rekao je da odmah odem na drugu bebicu.
Srećom, moj ujak je kirurg i dala sam mu nalaz obdukcije i on mi ukazao na neke nelogičnosti te sam otišla sa tim nalazom kod dr Kosa u Vili (koji me je također gledao kroz trudnoću). nalaz je bio savršeno odrađen na cijeloj autorskoj kartici a4 (sreća u nesreći je bila da mi je bebica dopala najvećoj štreberici koja je detaljno obradila i bebu i posteljicu).. i dr Kos je podcrtao jednu rečenicu i rekao ovo bi moglo ukazivati na poremećaj u koagulaciji..
To je bilo 2007 godne, nitko nije čuo za trombofiliu pa sam sve sama istraživala...
Mačkulina, hvala na odgovoru. Meni je u 29.tt primjećen mali zastoj bebe (omjer trbuha je bio malo ispod prosjeka dok je kilaža odgovarala tjednima trudnoće). Trebala sam se javiti na uzv za 2 tjedna ali sam prije toga završila u bolnici zbog kolestaze. U bolnici su nakon 10ak dana primjetili da beba nije dobila dovoljno na težini zbog abrupcije posteljice. Hematome i infarkte nisu vidjeli.
Da li si malu Laru rodila u terminu? Ako jesi, to bi značilo da si ponovo zatrudnila nakon 6 mjeseci. Ne znam još da li ću biti spremna, ali i ja bih pokušala s istim vremenskim odmakom. Od kojeg si tjedna na heparinu? Da li miruješ ili možeš sve raditi (umjereno)?
I zaboravila sam reći da sam bebine pokrete savršeno osjetila sve do zadnje večeri. Tokom noći se beba umirila, zvala sam sestru, čule smo otkucaje srca i uvjerila me da beba spava.
2007 se nije puno toga znalo o heparinu, ja sam sama istraćivala po NSB-u o tome i naravno nisma mogla dobiti nikakvu uputnicu za ništa
Dr mi je rekla da po zakonu ja trebam izgubiti 3 trudnoće da bih imala pravo na preglede....
kad je ona mene povukla za jezik (ja sam inača tada bila odvjetnica)... svašta sam joj izgovorila i naravno zaprijetila i zlupotrijebila svoju struku, nazvala par na položaju u tadašnje vrijeme mojih studentskih kolega i zaprijetila.. ovo će sutra u dnevniku Nove TV ili 24 sata biti nečija sramota.. birajte moja ili vaša a obećajem da ću vam licencu uzeti - ja nisam imala ništa za izgubiti
šutke mi je samo rekla - koje pretrage želite? cca 45 pretraga sam joj dala na a4 i dala mi je 3 uputnice.. i tako je sve
krenulo...
PAI Homozigot
MTHFR heterozigot
ACE I/D
tada sam došla dr. Duiću u Zajčevu kojem nebih dala mačku da porodi a kamo li čovjeka i rekla a što je sa vašim odite na bebicu odmah? bilo mu je neugodno.
Malo po malo saznala sam da se time ntko ne bavi osim prof Đelmiša u petrovoj (2007), došla njemu sa svim nalaima a on kao dr. House.. izdvojio 2 i rekao... kakva bebica? tko vam je to rekao.. isto bi vam se dogodilo
i od + na testu ja na najvećoj dozi niskomolekularnog heparina sa Larom, i pod strogim nadzorom...
kakav termin.... mene porodili carskim u 38 tjednu (+ dobila sam 3 dexa u 30, 32 i 34 tjednu za razvoj pluća)
i cijelo babinje na niskomolekularnom heparinu svih 40 dana
u ovoj trudnoči ista priča... sad sam u 30 tjednu i rečeno mi je nećemo čekati dulje od 37 +5... i opet naravno carski...
ja ne mogu iznjeti trudnoće bez heparina,ja sa začećem nemam problema i ne smijem roditi vaginalno zbog naglih parametara u mojoj krvi koji se mijenjaju (ja sam dobila sepsu sa provom bebicom)
nekom naglo krene.. a nekom kao meni postepeno..
stim da sam ja zatrudnila u USA i po mišljenju hematologa aktivirala vožnjom prekooceanskim letom trombozu u sebi... (zato se trudnicama sa problemima u zgrušavanju ne preporuča uopće let avionom)
Kada čitam na MPO leta od splita do zagreba na transfere ili Praga ili gdje već idu... šutim ne komentiram ništa ali znam što je meni let avionom napravio u 8 tjednu... aktivirao je 'bug' koji je možda mogao proći super
Mačkulina, strašno što si sve morala prolaziti da bi došla do prave dijagnoze. Upravo sam to i ja pomislila da jednostavno nisam za vaginalno rađanje. Zato me i strah nove trudnoće jer ne znam koliko ću moći utjecati na način rađanja. Sada čekam nalaze krvi pa ću možda biti pametnija. Hvala što si podjelila svoje iskustvo
Mačkulina, strašno što si sve morala prolaziti da bi došla do prave dijagnoze. Upravo sam to i ja pomislila da jednostavno nisam za vaginalno rađanje. Zato me i strah nove trudnoće jer ne znam koliko ću moći utjecati na način rađanja. Sada čekam nalaze krvi pa ću možda biti pametnija. Hvala što si podjelila svoje iskustvo
gle sa 41 godinu i pretpostavimo 42 na dan poroda... ja ne znam kakav bi to doktor trebao biti da forsira vaginalni porod.
Pa dogovoriš carski.
Posljednje uređivanje od mačkulina : 01.05.2012. at 21:09
Upravo to me najviše i boli i ne mogu se pomiriti s gubitkom jer da mi nije isforsiran porod beba ne bi ostala bez zraka. Ako opet zatrudnim nema tog doktora koji će me natjerati na prirodni porod bez obzira na heparinsku terapiju.
Evo drage moje, u skladu sa naslovom teme da napisem koju recenicu...nakon tri mjeseca ( koja mi se cine kao tri dana) meni je tesko i pomisliti na to ponovno biti trudna. Nisam ni fizicki ni psihicki spremna
Patik tri mjeseca su jaaaako malo. Poslje traume zeni treba vremena. Ma ne samo zeni, sigurno treba vremena i tvom dragom da dodje na sebe. Meni osobno trebalo je preko godinu dana. I tu fazu koju ti sad imas imala sam i ja, kao ja bih opet na bebu da budem trudna ali jako me strah i zapravo ma bas i ne bih.Ja bi u stvari da sam trudna i da ono sta se desilo nije stvarnost.
Nekako otprilike tako.
Moj savjet ti je: ako ti se place,samo placi,ako ti se prica o bebi koju si izgubila, samo pricaj,ako ti se masta,samo mastaj. Obavi preglede, pretrage,setanja, kave, muza, svekvu, poslove, ruckove, vecere, kina,ako ides u crkvu nedjeljne mise itd.
Ne stavljaj pred sebe rokove. Ti ipak prije nove trudnoce moras obaviti sve ono gore navedeno i jos puuuuuuno toga radi sebe, svog muza i sa svojim muzem jer i on je u svemu ovome.
Ta fiksacija na novu rudnocu ce se s vremenom ublaziti. Provjereno. S moje strane dva puta. A onda je kasnije puno lakse kad se skine teret protoka vrena. Kad se prestanes pitat dal sad? sad? mozda sad?
Evo drage moje, u skladu sa naslovom teme da napisem koju recenicu...nakon tri mjeseca ( koja mi se cine kao tri dana) meni je tesko i pomisliti na to ponovno biti trudna. Nisam ni fizicki ni psihicki spremna
nakon prve... odlučiti se za drugu.... nisam mogla...
nisam o tome razmišljala...
nama se je druga samo dogodila... i popišala sam plus..
Iskreno... koliko god taj tren mi je to bilo super... tako kako je odmicala... sve više i više me je bilo strah...
tada su počele paranoje i strahovi...
Psiholog je rekao.. sasvim logično i jednostavno.. ja nissam odtugovala tugu i bol... u par mjeseci od gubitka (niti 5 mjeseci) ja sam spontano odmah zatrudnila...
i dogodilo mi se je ono što je loše... SVE ŠTO SVJESNO POTISKUJEŠ, PODSVJEST TI OKRUTNO VRATI
I vratila je.. na sred trudnoće sam postala tako anksiozna, preplašene i paranoična da sam išla na UZV svaki tjedan, nabavila baby watcher... po 20 puta na dan slušala otkucaje... ma sve je to graničilo sa dijagnozom u psihijatriji....
Užas... kada sam ju rodila u 38 tjednu... znam da sam pitala doktore.. jel normalna.. jel zdrava.... svi me pitali što mi je? ja sam samo govorila.. meni je umrlo dijete.. vi ne znate kako sam ja živjela u ovoj trudnoći
tada se sjećam žene sa zelenom maskom koja mi je milovala obraz i brisala suze i rekla... mama, napokon možete odahnuti.. vaši demoni su nestali.. rodili ste žensko dijete zdravo i živo apgara 10/10...
A tada... tada je iz mene prolomio urlik... ali sreće olakšanja... plakala sam još više i vrištala, uhvatila sam ju za ruku i ljubila.... imala sam osjećaj da sam lagana kao pero.... čudan neki osjećaj me obuzeo...
Draga Optimisticna, ovdje uveliko imas pravo i svjesna sam jako sto vec nakon tri mjeseca od sebe trazim. Ja sam sigurna da ce jos dosta mjeseci proci dok ne zatrudnim, nesto mi iznutra govori da ce biti tako,vjerojatno strah, samo bih ja jako voljela da mogu reci, e sada do kraja godine cemo cekati i cuvati se, pa onda...a ne ovako, sad bih pa ne bih i tako :D ako me kuzis, a sigurna sam da jesi! Mislim da bi bilo lakse kad bih sama svoje misli sredila i cinila onako kako mi savjest govori da je najbolje, a to je cekati jos...A ono sto mi otezava to cekanje (mozda ce vam zvucati glupo, al Boze, sta cu, moram napisati) su neke osobe do kojih mi je jako stalo i koji nisu vise u najboljim godinama i najboljeg zdravlja, a jako bih voljela da mogu upoznati nasu djecu...ili barem jedno...Patik tri mjeseca su jaaaako malo. Poslje traume zeni treba vremena.
Draga mackulina, sigurna sam da bi me i samu cekao takav scenarij ako bih uskoro zatrudnila...iako sam se ja pokusavala na sve nacine konfrontirati sa svojom sudbinom i Patrickovom smrcu i recimo na "pravilan" nacin (uz pomoc odlicnog psihoterapeuta) se nosila sa svime, mislim da bih svejedno strahovi bili preveliki...Uveliko bi otezalo i to sto ja ponovno zelim roditi prirodno...i znam da cu do samoga kraja strepiti dok ne dobijem svoje dijete u ruke, i da cu na svaku i najmanju nepravilnost ctg-a se slamati...Eto, vidjet cemo kako ce sve na kraju ispasti...Ali hvala ti sto si podijelila svoju pricu sa mnom.SIgurna sam da ce i drugim mamama biti od velike pomoci, koje su mozda uvjerene da ih samo nova trudnoca moze izbaviti iz tuge, a na kraju ih doceka pakao dug 9 mjeseci...
U nasem braku se u posljednje vrijeme prica dosta o posvajanju jedne male bebice. Ne zelimo, niposto, da ta bebica bude zamjena nasem Patricku, ali jednostavno mislim da bih bila jako sretna ako bismo kao obitelj mogli usreciti i jednu bebicu koja nema mogucnosti zivjeti u toplom domu punom ljubavi. Vidjet cemo dokle cemo dogurati. Obzirom da se jako dugo ceka i sam proces jako dugo traje, probat cemo sto ranije krenuti sa tim... Saljem vam puno pusa i cuvajte mi se, mamice moje!
optimisticna tu si ti
sta bi onda rekli za mene , ja poslije mj. dana jako jako zelim trudnocu, da smijem odmah bi pokusali ali moram cekat bar 5mj
to mi jako tesko pada, tih 5mj .. jel mislite da je to normalno ?
Crvenkapica...
Mislim i to je normalno. Nismo sve iste. Bitno je u novu bitku uci ciste glave. Ali poslusaj doktore.
Draga crvenkapice, neces vjerovati, ali ja sam vec u bolnici bila nosena idejom da sto prije zatrudnim. Valjda mi je Bog tako dao, da izguram one najteze trenutke, kroz koje majka moze proci. Sjecam se da sam pitala i ja isto jednu doktoricu, da li je to normalno. Ona je rekla, u ovakvim situacijama ne postoji nista normalno ili nenormalno, dobro ili lose, postoji samo ono sto vama pase. Pa i ako su to snovi o novoj trudnoci koji ce te izvuci iz ove krize, onda samo sanjaj. Vremenom ces shvatiti sto ti je i kako ciniti. I stvarno je bilo tako...Ali evo sada ne zelim novu trudnocu ili barem moj razum, srce bi odmah, ali samo Patricka, a to nije dobra podloga za novu trudnocu. I sam ginic mi je rekao, da sto se tice tijela je ono sasvim spremno, samo se on brine zbog psihe.
Da mi bude lakse, dala sam si zadatak, da skinem kile koje sam imala pred trudnocu, to je jos nekih 4...za sada pali, kad pomislim na novu trudnocu, mislim pa neces biti lijepa mama ako udjes u trudnocu sa viskom :D Koji sam ja monstrum jel da? Heheh, al eto imam svoje male trikove, koji me izvlace naprijed.Ljubim vas puno!
Lijep pozdrav drage moje!
Evo ja Vas pratim već dugo vremena, ali danas odlučih da se i ja javim na ovu temu.
Ja sam rodila blizance u 27 tt. Trudnoća je bila kao iz knjige.Ali jedne subote u 2 ujutro pukao mi vodenjak, i Nedjelju u 22 h sam rodila dva prekrasna dječaka.
Dominik je živo 3 dana, Domagoj 8 dana.Sve šta sam proživjela tih dana, nemoram Vam govorit.Žalosno, ali znate o čemu pričam.
Rodila sam 14.10, a već oko Božiča te iste godine bila sam "ponovno" trudna.Od 9 mjeseci trudnoće 7 mj. sam bila ležala u bolnici. Straha, žalosti, ma svega je bilo.
Ali hvala Bogu rodila sam zdravu djevojčicu.
Ja sam Vam htjela reći: Ja otkad sam rodila blizance, i desilo se šta se desilo, jedina misao mi je bila ponovno trudnoća. To je jedino bilo šta me je držalo na životu.
Danas nakon 10 god. imam djevojčicu od 9 g i dječaka od 3 god.
Nema dana da se ja ne sjetim i svojih dječaka, ali je malo lakše jer imam ovih dvoje koji traže jako puno pažnje, ljubavi...
Evo sam napisala baš zbog Patik_moj da ne misliš da to nije normalno razmišljanje.
Pozz.
crvenkapice normalno je da se tako osjećaš. Još je sve friško, prolazit ćeš kroz faze kad ćeš istog trenutka htjeti ostati trudna, i faze kad misliš da to ne želiš opet prolaziti. Zato je potrebno vrijeme da se psihički uspijemo koliko toliko oporaviti. Meni je isto tako želja još jedna bebica, ali to vrijeme koje mi treba za fizički i psihički oporavak uzela sam si da saznam uzrok mojim nesrecama. Bitno je da nađeš nešto što će te tjerati dalje ovih par mjeseci. Meni uvelike pomaže moj psiholog, i mislim da svakom od nas u tim trenucima ne može škoditi. Nemoj se pre brzo zaletit u novu trudnoću ako psihički još nisi spremna. Doci će vrijeme i za to.
Bigbigmam, jako, jaaaakooo hrabro od tebe! Skidam kapu do poda...mogu zamisliti kako ti je tesko bilo...27.tjedan?Pa to je skoro pa kraj trudnoce za bliznice?Zar im nije bilo spasa?Ja sam cula da su i ranije rodjeni, pa prezivjeli!Sudbino, sudbino
Tvoja sjena, koliko vi morate jos cekati?
Nemam nikakav datum, mjesec ni termin. Mi smo odlučili čekati dok ne saznamo bar otprilike u čemu bi mogao biti problem i da mi daju kakav savjet kako spriječiti prijevremeni porod u budućoj trudnoći. Sada radim razne testove i obilazim doktore makar do sada još neznam ništa. Prošlo je 2 mj. Znam da ću sljedeću trudnoću trebati cijelu odležati, vjerojatno u bolnici. Najbitnije je da se otkri uzrok jer to nije slučajno, već su dvije trudnoće završile prijevremena, jedna sretnije, jedna tragično.
Ja se nadam da bi negdje u 9.-10. mj mogli opet pokušati. Za sad se samo možemo nadati.
I nama su trebala otprilike dva mjeseca da bismo dobili rezultate obdukcije. I vjeruj mi, sa olaksanjem sam otisla sa zadnjeg razgovora iz bolnice, koji je bio prije dva tjedna...jer sam nekako znala, to je to, sto je bilo, bilo je...Ne zelim vise nista istrazivati, nikakve geneticare posjecivati jer mi puno pomoci ne mogu. Ako je sudjeno da se opet desi, bit ce opet, ako nije, uzivat cemo i mi jednoga dana sa nasom bebicom...A zasto sam osjetila olaksanje? Zato sto je svaki razgovor, svaki poziv iz bolnice veliko posjecanje sto je bilo...sada otkako se to lagano zamirilo, mogu gledati naprijed i nadati se boljem.
Danas sam bila kod svoje sveki...Objesila je Patrickovu sliku iznad kreveta i kaze da cesto razgovara s njim...
cure koje ste se borite sa neplodnoscu moze pomoc !!
ja sam prije trudnoce imala dijagnozu sterilitet , vadila nalaze pod sifrom 69 , bili i ja i mm oslobođeni participacije ,
sad kazu 6tj poslije poroda imam jos pravo biti oslobođena i onda da kao izvadim sebi dopunsko inace sve moram placati
u šoku sam i nije mi nista jasno ....kakva su to pravila ? ostala trudna teskom mukom izgubila bebu i sad nemam vise prava na tu sifru ,
i dalje je mm neplodan tj. dijagnoza mu je sterilitet nije nestala preko noci
moram raditi jos pretraga , 6tj je isteklo, da sad placam dopunsko? , pa i na njega moram cekat mjesec dana ...luda sam
crvenkapice, trebaš pitati svog obiteljskog liječnika ili ginekologa. Oni će ti najbolje objasniti razloge promjena šifre.
Pravno gledano, ti nisi više neplodna. Bila si trudna.
Vjerojatno će ginekolog morati napisati ponovnu dijagnozu da bi opet dobila šifru 69. Ali, HZZO često mijenja pravila, pa me uopće ne čudi što ti se to događa i što, osim svega kroz što prolaziš, moraš i birokrate ganjati.
Nadam se da ćeš taj problem brzo riješiti.
Nismo sve iste,svaka od nas zna sta je za nju najbolje.Ja sam kao i ti zelela odmah drugu trudnocu i tri meseca posle porodjaja poceli raditi na tome.To me je guralo napred,samo sam tako mogla da funkcionisem,to je bio moj cilj kome sam isla i nisam imala snage da ga odlozim bez obzira sto bi iz nekog razloga to bilo bolje za mene.Ostala sam trudna tek posle godinu dana od porodjaja i jako tesko psihicki podnela trudnocu iz koje imam zivog i zdravog sina.On nije zamena za moju andjelicu a cini mi se da sam prvih meseci posle gubitka deteta upravo trazila zamenu.On mi je pomogao da nastavim da zivim a drugi sin mi je najzad pruzio mir i spokoj posle svega.optimisticna tu si ti
sta bi onda rekli za mene , ja poslije mj. dana jako jako zelim trudnocu, da smijem odmah bi pokusali ali moram cekat bar 5mj
to mi jako tesko pada, tih 5mj .. jel mislite da je to normalno ?
Sasvim je normalno plasiti se kad dozivis najgore,secam se kako je tesko kad ponovo osetis pokrete malenog bica u sebi a plasis se da mu se radujes,strah te je da ga ne izgubis jer isto tako je lupkala njegova sestra.Najvaznije je sacuvati pamet,razum,biti jak za svoje dete kako za ono koje smo izgubile tako i za ono koje cemo roditi zivo i zdravo.
Patrik
D i D su imali izljev krvi u mozak. Neznam dal se tako piše. Ležali su na Kantridi.Uglavnom mi rekla doktorica da su bili cure preživjele bi bez problema.
Kad mi je doktorica rekla da nosim curu, nije mi bilo( nazovimo to tako) "krivo". Jedino moje pitanje svih 9 mjeseci je bilo jeli sve u redu? To mi je jedino bilo bitno. Da je sve ok. Spol mi i nije bio bitan, već je mm htio "znati". A i kad sad malo razmislim u onom trenutku mi je bilo lakše da je cura baš zbog one izjave doktorice sa Kantride. Također u našoj obitelji (od muža) nije bilo 3 generacije ženske djece, tako da nam je i zbog toga bilo drago da je cura.
Kad sam rodila svoju djevojčicu ( zločestu do neba, 4 mjeseca dan i noć DOSLOVNO je spavala na rukama(i to samo u hodajećem stavu mame i tate je spavala), rekla sam ja sam svoje "odrađala".stvarno sam mislila da više nikad neću si dozvolit tu strah trudnoće, ...ufff
I nakon 5,5 godina od rođenja male, ja ostanem trudna.Ljudi moji 2 mjeseca sam vagala osjećaje( rodit ili ne). Tek tada me ulovio pravi strah.Tad su mi sijede počele izlazit ko lude.I odlučih ja rodit(Hvala Bogu da jesam).Ova trudnoća ne da je bila kao po p.s nego još i bolja. Jedino po čemu sam znala da sam trudna je bio trbuh. Od kontrole do kontrole, stvarno je sve bilo super. Prenašala sam 18 dana, to je bilo za izludit. Zadnjeg dana kontrole, ctg, je nastala panika. Gubili su se otkucaji. Svaka 2 sata ctg. U noći se probudila, otišla na wc.Vraćam se u sobu, prođe plodna voda i za rok od sata rodim Sina.(zaboravih Vam napisati Medikol Rijeka, Petrova Zgb i naša opća bolnica- tri doktora rekli da ću rodit curu!!!!)
Tako da, drage moje, onaj gore ima plan za svakog od Nas. Držte se!
(malo napisano sbrda zdola- sory)
kako beti nismo neplodni mm i dalje ima los spermiogram i ja ne mogu ,niti jesam ostala prirodno trudna nego ivf , nije valjda da sad moram cekat onih godinu dana da prođe da bi dobili dijagnozu sterilitet
a zakona u p. m
Ja sam odmah nakon rođenja svog anđelića željela odmah ostati trudna jer se nisam mogla pomiriti s gubitkom. Još uvijek se ne mirim.
Odlučila sam na jesen pokušati ponovo. Nisam spremna, ali nisam u poziciji praviti dugu pauzu. Bit ću prestara. Imam užasan strah od neuspjeha, a ako i uspijem znam da će to biti trudnoća jedne luđakinje. Ne budem li mogla imati djecu...ne znam kako ću dalje. Znam da je užasno teško ženama koje nisu nikad ostale trudne, ali ja bih se tada lakše nosila s mogućnošću da neću nikad imati dijete. Nakon poroda to mi je neprihvatljivo!!!
Znam da mi mog dečkića nitko ne može zamjeniti ali bi mi druga bebica uljepšala život i umanjila bol.
Draga nina, ja mogu reci da sam se lagano pomirila sa svime sto se desilo...Jos uvijek placem, jos uvijek sam tuzna, ali mogu reci da sam se pomirila sa nasom sudbinom. Neki razlog je morao biti, nesto ipak stoji iza ovoliko boli...nesto...to nesto cu moci mozda tek vremenom shvatiti, ali sada sam prihvatila da sam majka andjela...Nas brak se lagano vraca na staro, volimo se jos uvijek, mozda cak i vise...lagano se vracamo u zivot bez misli na djecu. Mozda je to ipak samo strah od ponovnog neuspjeha, a mozda i uspjeh mog psihica,..ne znam :/ Mi jako puno razgovaramo o Patricku, pricam sa svima o njemu, zelim da zivi vjecno u nasim mislima i dok je tako, imam osjecaj da ce mi iduca trudnoca ipak biti "trudnoca sa drugom bebom", a ne ona prva, ona koju sam na pocetku htjela vratiti, jer nisam prihvacala da Patricka nema...Velis probat cete ponovno na jesen? Mozda budemo zajedno otkrile svoj novi plusicTko zna? Nadam se da cu do tada biti spremna...i ja i ti i nasi muzici i da ce sve proteci u najboljem redu
Patik, daješ mi nadu da ću i ja za mjesec dana biti bolje. Evo ja ti i sad plačem čitajući tvoj post, a na poslu sam (srećom nema nikog oko mene). Najgore je što mene i na ulici uhvati napad plača (pogled na trudnicu, na malu bebu, na velikog dečka, park kraj kojeg sam trudna šetala...........sve me podsjeća na to malo biće koje nisam ni zagrlila). Ponekad mi se čini da gradom šetaju samo mame i trudnice...
Ja ću definitivno na jesen u postupak. Nadam se da ćemo se tada dopisivati na nekom veselijem pdf-u
Posljednje uređivanje od nina70 : 09.05.2012. at 21:00
Nina
Meni je velika motivacija bila da izidjem iz ovog pakla sama pomisao sto bih ako bi i iduci put bilo nesto?Ili jednostavno da izgubim bebu na pocetku trudnoce?Sto se danas tako cesto dogadja? Sto bih onda...znam da to sa svjezim ranama ne bih prebrodila...zato sam odlucila krenuti pravim putem...I danas osjecam olaksanje, zato sto znam da imam predivnog muza koji ce uvijek biti uz mene i jednog malog Andjela, koji je uvijek tu uz mene.Pusa
Ja sam prebrodila. Nakon poroda ( na termin) i gubitka naše curice, prevelika je bila moja želja za djetetom. Ginekologica je rekla da mogu probati odmah. i zatrudnila sam nakon dva mjeseca i dva mjeseca kasnije-spontani. Pa su rekli da čekamo 6 mjeseci. Pa smo čekali i- opet spontani. A ja sam tonula i tonula...Pa smo čekali godinu dana, dok nisam shvatila da opet vidim da sunce sija, dok nisam shvatila da mi se i duša oporavila.
Nekome uspije odmah, a nekome treba puno više vremena. Možda ne treba previše očekivati od sebe. Polako je možda sigurnije.
Na kraju je bio happy end. Puno duže čekan, ali i dočekan. To što je sin bio i u roza robici koja je bila spremna za bebu prije, nije bilo ni najmanje važno.
Joj, beti, uzas, ne mogu ni zamisliti kako bi mi bilo da iduce dvije trudnoce poslije Patricka izgubim...al eto, mislim da se nekako spremam i na to. Nisam vise onako naivna kao prije, da mislim da se to samo drugima dogadja...Hvala Bogu da mozes reci da je za tebe bio happy end, jako mi je drago
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom