čestitam od
 |
|||
|
|
|||
čestitam od
Mackulina cestitke!!!!!!!!!! Obozavam dane sa toliko lijepih vijesti!!!!!
Koja prelijepa vijest! Točno na imendan mog malenog. Čestitke odmačkulina prvotno napisa
Mačkulina čestitam na predivnoj bebici! super super super!
:-d:-d:-d čestitam!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
mackulina čestitam, uživaj sa svojim curama!!! Povremeno misli na nas , da što prije preselimo na sretniji forum!!!!
maćuklina čestitam od
mačkulina-čestitke na curkici.
hvala vam od srca drage cure
zaista, jedva čekam da svaka mama anđela postene mama uz svog anđela.... i žive i zdrave bebice...
29.06.2012 godine u 10 ujutro na svijet je došla naša druga princeza imena Katja.
Rođena je carskim rezom u spinalnoj anesteziji u 38 tjednu i bilaje dugačka 49 cm i teška 2970 grama.
imala sam sreću da mi je anesteziolog bio divan i operater želio učiniti jer su mi ju čim je zaplakala....onako sluzavu, krvavu i smežuranu plavo roze boje, stavili na prsa...
neprodjenjivo :ljubav: iskustvo i divan osjećaj.... :ljubav: i mazili smo se i ljubili... tj od srca sam zahvalna nekome tko me prvi put u životu vidi odista stalo da zapamtim najlijepši dio vaginalnog poroda zbog kojeg se dripovi, epiziotomije, nalijeganje na trbuh i ine stvari - u mahu zaboravljaju.... i jako sam im zahvalna...
puno pusa vam šaljemo nas 3 pišulje :ljubav:
javim se .. kako bih vas zaboravila ....nema šanse nikada !!
Posljednje uređivanje od mačkulina : 05.07.2012. at 15:18
da.... znaš čudan je to osjećaj...Koja prelijepa vijest! Točno na imendan mog malenog. Čestitke od
naručila sam taxi u 5 ujutro i ušla u njega... i put Petrove bolnice
Rekla sam šoferu stani... ispred Petrove crkve..
tamo je bilo puno ljudi... i odjedamput u 5 i 30 se je crkva otvorila... puno ljudi je stalo ulaziti i ja sa trbuhom.. tražila sam Svetog Antu da se pomolim za moj porod da dobro prođe...
Onda samotišla do Gospe lijevo, i čula jednog gospodina... vi danas rađete.... ja samodgovorila DA.. kako se će zvati? rekla sam Katja... a on je rekao razmislite o Petra.. danas je Sveti Petar i Pavao...
Otišla sam iz crkve jer me sestra na odjelu čekala da mi da klizmu i hodala iz Petrove Crkve,Petrovom ulicom, i ušla u Petrovu bolnicu.. i tada sam odlučila... Krsno ime će joj biti Petra.... zaista je lijepo roditi se ne sveti dani sjetila sam se tebe nina... i imendana ...
sada samo maženje, ljubljenje i uživanje do kraja života!!!!
da.... znaš čudan je to osjećaj...
naručila sam taxi u 5 ujutro i ušla u njega... i put Petrove bolnice
Rekla sam šoferu stani... ispred Petrove crkve..
tamo je bilo puno ljudi... i odjedamput u 5 i 30 se je crkva otvorila... puno ljudi je stalo ulaziti i ja sa trbuhom.. tražila sam Svetog Antu da se pomolim za moj porod da dobro prođe...
Onda samotišla do Gospe lijevo, i čula jednog gospodina... vi danas rađete.... ja samodgovorila DA.. kako se će zvati? rekla sam Katja... a on je rekao razmislite o Petra.. danas je Sveti Petar i Pavao...
Otišla sam iz crkve jer me sestra na odjelu čekala da mi da klizmu i hodala iz Petrove Crkve,Petrovom ulicom, i ušla u Petrovu bolnicu.. i tada sam odlučila... Krsno ime će joj biti Petra.... zaista je lijepo roditi se ne sveti dan i sjetila sam se tebe nina... i imendana ...
i moja kćer bi se zvala Petra da to eto nije moje ime
Mačkulina i Klarita čestitam vam od srca na bebicama!!!Uživajte u svakoj sekundi!!!!
Mačkulina, rasplakala si me. Želim vam svima puno puno sreće i zdravlja jer ljubavi, sigurna sam, ne manjka
tek vidim čestitke od srca
Čestitam i ja mačkulina i klarita, rasplakala sam se naravno.
Ja sam svoju bebicu izgubila 4 dana nakon termina, mrtav je rođen.Iako je sve dotada bilo u redu.
Sad sam trudna ponovo , nosim blizance
Dzana32 od srca ti želim sretan završetak trudnoće
Nina 70 hvala puno
hvala dragaČestitam i ja mačkulina i klarita, rasplakala sam se naravno.
Ja sam svoju bebicu izgubila 4 dana nakon termina, mrtav je rođen.Iako je sve dotada bilo u redu.
Sad sam trudna ponovo , nosim blizance
e da.. znam kako se osjećaš.... baš prestravljeno... toje ta riječ.. kako ti trudnoća bude veća strahovi će biti veći... ja se bojim 3 tromjesječja
ja ti jedino mogu reći dogovori carski za blizanačkom trudnoćom i dogovori ga ranije najranije kada djeca budu zrela za van.
od srca ti želim i svim curama ovdje taj osjećaj kada budeš u ruke primila živo dijete... cijeli svijet će biti u tvojim rukama
Evo da i ja prokomentiram strahove. Dosla sam kuci poslje tjedan dana lezanja u bolnici u 34 tt 3 prsta otvorena (najmanje, zapravo ne znam tocno jer se nitko ne usudi cackati vise). ne idem vise na preglede nego doma lezim i eto ni samoj mi nije jasno CEKAM POROD. da prokrvarim, pukne vodenjak,dobijem trudove,bilo sta. nije mi jasno da je moje putovanje pri kraju. cekam porod. POROD. koji cudan osjecaj. nadam se da cu izdzati jos bar do 36 tt ali brojim dan po dan. i hvata me strah. od svega.. preostalih dana, poroda, djeteta. sve sto mi se izdesavalo kao da pripada nekom drugom a ne meni. u mixu raznih emocija koje me peru ovih dana, primijetila sam da se tesko mogu vise sjetiti nekih stvari koje su me prije mucile. samo mi je u glavi datum 8.8. pred dvije godine kad sam izgubila kcer. godisnjica se eto blizi. iz jedne krajnosti pred dvije godine u drugoj sam krajnost eto skoro pa na datum. jezim se.
Draga Optimistična, još malo i bit ćeš najsretnija osoba na svijetu
Optimisticna, sigurna sam da si puna strahova, sto normalnih, sto nenormalnih zbog hrpe hormona :D
Kako god da bude, pokusaj uzivati u ovim zadnjim mjesecima, (meni su oni bili najljepsi)
Kako su mi samo poznati ovi strahovi...Meni je bilo jaaaako vazno da mogu uskladiti obaveze oko dijeteta i muza, biti unatoc svemu dobra supruga, uvijek dotjerana i namirisana....Jer kad sam ostala trudna samo su mi zene dolazile i govorile, joj , vidjet ces koje je to opterecenje za vezu, bla bla...nemas vremena nizasto i tako...Mene su zbog tog pucale krize, ali eto, sasvim nepotrebno....Mislim si kad smo prosli ovo zajedno, onda nas nikakve obaveze niti oko djeteta, niti oko nas samih ne mogu razdvojiti. Mi smo stvoreni da ostarimo zajedno :3 Ako ti je lakse, pisi nam, pokusat cemo pomoci, pisi sto te brine...uvijek ce se naci netko da napise par utjesnih recenica! Ljubim puno i drzi sei hvata me strah. od svega.. preostalih dana, poroda, djeteta.
Kako se odlučiti na novu trudnoću? Lako jedino sam to želela nakon gubitka našeg dječaka u 38tt. Ponovo imati bebicu u stomaku, ponovo pokušati i krenuti dalje. Uvek sam bila snažna i nekako sam mislila da ove mame na ovom topiću malo pretjeruju sa svojim strahovima umjesto da su zahvalne što imaju novu priliku.... Ali ništa ne sudi dok se i sam ne nađeš u takvoj situaciji. Na samom pocetku trudnoće bilo je ok, a poslje što je vrjeme odmicalo i zadnji mjesec dana u bolnici bilo je nešto naj teže. Svaki CTG pregled i strepnja oće li nać srce i zašto ga tako dugo traži, bilo je užasno. Što je se termin poroda približavao sve me je više bilo strah, nisam više mogla podnet pomisao da rodim prirodno,da ponovo proživim sve ono ...Naš dječak je odlučio doći u 37tt +2 , porod je krenuo prirodno a dovršen je carskim rezom. Svaki ga dan gledam u krevetiću kako je predivan, savršen, presladak. Još ne mogu da verujem da je tu, da je s nama,da ne sanjam, da je ovo stvarnost i plačem po čitave dane kad me nitko ne gleda. Više ne znam ni zašto,od tuge ,od sreće, od sveg onog straha ....
Kako preživjeti novu trudnoću nakon gubitka? Ne znam ni sama, možda bi bilo još teže bez jedne predivne prijateljice koja je bila uz mene i koju sam "davila" protekli 9 meseci. Nadam se da ću joj jednog dana moći vratiti za svu ljubav i dobrotu.
marija1411
Nabasam na ovaj stari post i kao da je pisan jučer a opet tako daleko. Prošlo je skoro 9 mj dugi, teški,tužni,veseli ali sve u svemu predivni. Svim čekalicam u 2014g da dočekaju svoju sreću
Drage moje mamice, evo me nakon duge stanke ponovno na ovom forumu.... bilo mi je teško iz dana u dan čitati neku novu tužnu priču pa sam odlučila na neko vrijeme ne dolaziti na forum. Prije tjedan dana dogodio mi se plusić na testu (1,4 god nakon gubitka bebe). Isprva šok, nevjerica, a potom sreća pomiješana sa strahom i tisuću pitanja u mojoj glavi... No, nakon par dana sve je sjelo na svoje mjesto, prihvatila sam činjenicu da sam trudna i odlučila bez straha i uspoređivanja s prethodnom trudnoćom krenuti dalje. Naručila sam se kod ginekologa i sva sretna i ponosna otišla na prvi pregled. Doktorov izraz lica brzo je ugasio sve nade da će ova trudnoća uspjeti... Gestacijska vrećica je prazna, a ja bih trebala biti u 8.tt. Dobila sam uputnicu za bolnicu i kiretažu.... Suza je suzu stizala, a u glavi se ponavljalo pitanje JEL MOGUĆE DA PONOVNO MORAM SVE PROLAZITI??? U bolnici sam obavila ultrazvuk i doktor je odlučio da ćemo s kiretažom sačekati tjedan dana jer je zbog mojih neredovitih ciklusa možda bila kasnija ovulacija, no nije mi ulio previše nade. I sad iščekujem taj odlučujući ČETVRTAK i ne znam što da mislim i čemu da se nadam....
Lonely nista ne javljas...kako se odvija situacija kkod tebe?
Hej, Nivesa, ma kod mene se odvijala prava borba živaca... U bolnici su mi rekli da postoji mogućnost kasnije ovulacije i da je to onda trudnoća od nekih 5 tjedana i da sačekamo još tjedan dana da vidimo kako će se stvari odvijati. Nakon tjedan dana dolazim u bolnicu na kontrolu, plod je tu, u 6 tt sam i srčeko kuca i nema sretnije osobe od meneS obzirom da ne krvarim i dobro se osjećam, šalju me kući i naručuju slijedeći dan za obradu. Po dolasku kući prokrvarim i nazad za bolnicu i opet ta odvratna kiretaža i opet taj odvratan i bolan gubitak i tuga.....
A znam...al bolje ovako nego da dodes u visoku t pa onda...sad se odmori psihicki i fizicki ,treba za to vremena. Znam da si sad zgazena od svega ali nemoj odustati!!
Lonely jesu ti obavili kakve pretrage? Zakaj se dogodili to
Ok, vi ste korak dalje od mene,ali pošto ste stigle do tog koraka prošle ste ovaj koji ja nikako zakoračim i krenem dalje. Kako se uopće upustit u sex nakon svega. Ja uvijek, ali UVIJEK se sjetim poroda i riječi žao mi je srce ne kuca... i ne mogu se opustit i nije mi ugodno i ne znam... fali mi (biće sam od krvi i mesa na kraju), ali imam ogromnu kočnicu....
Znam da ce zvucat apsurdno,ali,probaj se malo opustit,sa muzem,popit casu vina ,pive ,nesto samo da ti se mozak opusti. I meni je to bio problem,jedino tak nekaj pomaze. Malo popit i opustit se pa sve nekak ide svojim tokom. Ili psihijatar koji mi je takoder jako puno pomogao...
Nivesa, prva trudnoća je bila upala plodovih ovoja, uzrok upale se ne zna jer je cijela trudnoća bila uredna; druga trudnoća bebi prestalo kucati srce, miss.ab., uzrok ostaje veliki upitnik. Krećem od idućeg tjedna s pretragama i skupljanjem hrabrosti i snage za novu trudnoću....
Krescenija, meni je nakon prvog gubitka dugo trebalo da se opustim i krenem ponovo, ali posložila sam kockice u glavi i krenula dalje ne razmišljajući uopće o tome da li ću ostati trudna i kada. I ponovo poraz, ali ne dam se. Svaki put se dignem jača i nastavit ću se boriti dokle god to malo čudo ne završi živo i zdravo u mom naručju. A ako i ne uspijem u tom naumu, znam da tamo gore imam dva malena anđela koja ću jednog dana čvrsto držati u svom zagrljaju.
Lonely drzim fige da ovaj puta upali. I naravno da sve bude onak skolski i dosadno....
Kako ste danas? Lonely, znam o cemu govoris kad kazes da ces se boriti dok budes mogla. Meni nekako treba previse vremena za sve nalaze nakon tri spontana, mjesecima se vrtim u krug, izvade mi krv onda ne urade sve sto bi trebali... i neki dan se opet vracam od dr sa hrpom uputnica i nekim nerazjasnjenim nalazima... endokrinolog mi kaze ne sa takvim tsh zatrudnit, neka antitijela moram ponavljati tek za 12 sedmica... uglavnom, mnogo doktora na koje do sada nisam bas navikla. I bas sam bila neraspolozena, nekako sam se umorila od konstantnog razmisljanja i truda da saznam razloge ali onda sam naglas na ulici rekla (imam dijete od sest godina): ako se za nesto u zivotu izborim izborit cu se da vas bude dvoje. Ne znam da li me je neko cuo i sta li je pritom mislio
wow kako vrijeme leti. Malo sam došla na ovaj pdf (toliko mi je pomogao u životu) i desetak postova iznad nađem svoj post iz vremena dok sam nosila svog Malog Dečka. Pomislila sam kako mi je ipak bilo lijepo - za razliku od sad kad sam opet trudna ali neizvjesne budućnosti i puna strahova za trudnoću i dijete (toxiplasma). i opet mi se bliži fatalni osmi mjesec kad gubim svoje trudnoće....... uf
Ne znam kak je toxiplazma ...ali drzim ti fige draga ,od srca ti zelim zivo i zdravo djete u rukama....
lapsus linguae toksoplasma
Mozes mi objasnit u kratkim crtama? Ako ti nije bed
Zaraza koju inače (najčešće) prenose mačke. U trudnoći ako se plod zarazi preko majke mogu nastupiti velike deformacije na plodu.
Optimistična, jako su mi dobro poznati ti tvoji strahovi jer sam ih i sama prolazila prije nekoliko mjeseci, nažalost kod mene nije dobro završilo, ali valjda će biti više sreće i uspjeha slijedeći puta. A ti pokušaj biti što je moguće više OPTIMISTIČNA jer i to puno utječe na trudnoću i držimda sve dobro prođe!!!
Uh.....drzim fige stvarno...a kak si to dobila?
nemam pojma. Nije ni bitno. Može se dobiti svakako, ne samo od mačke.
Koje s***e... Sta sve nas zene zadesi.. a samo si zelimo tog malog smotuljka... Sigurna sam da ce bit uredu sve... samo misli pozitivo (znam koliko je to tesko) optimizam ne moze skodit
Danima se pitam sto mi je, krenula je nesanica, nocne more i evo citam nesto po forumu i postajem svjesna datuma...prosle godine u ovo vrijeme prolazili smo muku, priblizava se 9.mj i datum...uskoro ce godina dana a meni kao da je jucer sve to bilo. Slike su jos tu. Sve mi se nekako prikralo...
Ah Kris...ti datumi...ne mozes ga prebolit i gotovo...
drage moje!!!
nisam puno pisala na ovoj stranici ali često sam je otvarala i čitala i mislim da je neću nikad prestati posjećivati. Toliko mi je bilo teško pročitati kad bi se javila neke nova mama anđela.. Ali s druge strane uvijek bi me lijepo vijesti veselile, napunile energijom i ojačale me u mojoj borbi da idem dalje i ne odustajem..Stoga vam se sada javljam...
Naime, moje naručje više nije prazno!!Dok ovo pišem u naručju mi je moje zlato, moja malena curica. Trudnoća je bila teška i rizična od prvog dana i završila hitnim cerskim rezom zbog abrupcije posteljice, malena je bila dugo u inkubatoru ali sve smo to potisnule i sada uživamo skupa, mazimo se po cijeli dan.
Zato, nikad ne odustajte, nego molite i vjerujte u uspjeh i sve će se jednog dana posložiti.
Sad znam da se nemozes nikad pripremit za novu trudnocu nakon gubitka.....koliko god jubzelis od prvog trena samo strah...
Cure evo, mi nakon godinu i dva mj. Odlucili se na T, slijedeci tjedan pocinjemo s mpo postupkom. Malo me je strah same trudnoce ali sam i pozitivna i optimisticna. Nadam se da ce uspjeti ovaj put.
Vatra držim fige ....mi također krećemo ovaj mjesec ...nek ti je sa srećom!
Cure sretno!!!!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom