Anna
 |
|||
|
|
|||
Anna
drage cure, hvala vam puno na lijepim riječima i podršci...ja živim u međugorju i od sada molim za sve nas, roditelje anđela!
je, to je i moja priča, ctg dva tjedna loš, nereaktivan a odgovor uspavana beba sve je u redu, dok se nije dogodilo, u međugorju živim, a rodila u mostaru...digli smo i tužbu protiv njih,vještačenje u zagrebu nam je potvrdilo da je uzrok smrti bebe evidentna liječnička pogreška.
ana_ prvotno napisa
annažao mi je što si došla među nas.
Fizički će sve to brzo doći na svoje ali psih si daj vremena. Kod mene je isto bilo nemara dr u st.rodilištu , tužbu nisam podigla jer dr privatno znam pa sam pustila da mu Bog sudi i ostalim koji su sudjelovali.
Znam da ti je teško ali ja sam npr,u ovih 10mj stalno mijenjela mišljenja i još uvijek mijenjam što se tiče trudnoće.Polako draga!
evo nešto što sam pročitala iz jedne knjige i što me duboko dirnulo:
Ima još, nastavljam drugi put.Kad djeca umru-roditelji postaju siročad...
Roditelji koji su ostali siročad , često mi pričaju da se osijećaju gubavi.Imaju dojam da ih ljudi izbjegavaju kao da su gubavci.ne smiju oikazati svoju žalost.Njihovim prijateljima je neugodno.Neki čak prelaze na drugu stranu ceste kad ih vide.Često čuju riječi poput:[I]Pa to je već davno prošlo...Život ide dalje...[I]takve riječi ne pmažu, naprotiv,ožalošćeni roditelji se osijećaju nesvaćeni....Umrlo dijete uzelo je nešto sa sobom od svojih roditelja u vječnost.Jedan njihov dio je već u umrlom djetetu kod Boga.Tako ih dijete podsjeća na to da su oni već svojim životom iznad svijeta usmjereni prema vječnosti...
klarita2 iz koje knjige je taj ulomak?
Anselmo Grun(dvije točkice na Grun) , "Nedokučiva Božja pravednost"-čime sam to zaslužio?
Ne slažem se sa time. Prijatelji nas ne izbjegavaju, nego jednostavno ne znaju kako se ponašati, naravno da bi željeli ohrabriti nas ali... Ne znaju što nam zapravo reči, kako utješiti i pomoći nam, kao što se i mi ne znamo nositi sa boli koja nas je zadesila.
ja se djelom slazem s tobom... ali ako su ti ljudi bas prijatelji... a znas i sama da imas "prijatelje" dok ne dodu problemi u neciji zivot.
e sad opet ovisi dali su to PRIJATELJI koji ce ostati s tobom, pa makar i sutnjom govoriti, ili ce pak nas zaobilazit i komentirati tip: Eno ona moja "prija" je izgubila bebu samo kuka..... nadam se da me kuzis sta hocu rec
ana_, jako mi je žao
Draga ana jako mi je žao zbog tvog gubitka.Kao što su cure rekle,napravi kompletan pregled, i ako ti tvoja psiha govori da je to što ti uistinu treba i da možeš pokušaj.
drži se
Ako poželiš piši slobodno i na zatvorenom forumu mameibebe ,Anđeli-povjerljivo.
veraja se i slažem i ne slažem...izbjegavaju nas ali ne namjerno...iako sam ja tek sada nažalost vidjela tko du pravi prijatelji.
evo kod mene je prošlo 10.mj i ljudi misle pa dobor je ona, smije se, radi , izlazi i već postavljau pitanje :kad ćeš opet pokušati?
mislim da to nije u redu...ali to je zato jer ne shvaćaju...
Cure, ja sam ovdje nova i tek sam danas vidjela ovu temu.
Koliko nas je
Ja sam izgubila dvije trudnoće, jednu jako rano, drugu u 10. tj. Znam da je i i 10. tj za neke od vas ovdje jako rano i najiskrenije suosjećam sa svime što ste prošle sve vi koje ste bebe izgubile u poodmakloj trudnoći. Ali i meni je dovoljan bio i jedan pogled na moje malo sunce na uzv da se doživotno vežem za njega i da mu dam dio sebe zauvijek. Nikada, nikada neću zaboraviti. U drugoj T sam umirala od straha i prije svakog pregleda se spremala na najgore, nažalost eto i dogodilo se, i to bez ikakvih naznaka, srčeko jednostavno više nije kucalo.
Sada sam u fazi pretraga i ako daj Bože sve bude ok ili se barem nađe uzrok, hrabro se nastavljamo i dalje truditi. Stalno mi je u glavi "što me tek čeka sljedeći put", ali tješi me što su mnoge od vas na kraju ipak dočekala svoju dječicu. MORAM se nadati. Pomisao da mi možda nije suđeno da ikada budem mama mi je prebolna
Ana
i ja sam uzasna,trebam uskoro krenuti s pretragama a neda mi se nikako,strah me je i nalaza i sljedece trudnoce i svega,ne mogu nikako da se smirim i da idem dalje
strasno je kada tek u ovakvim situacijama shvatis ko su ti prijatelji,nikog da pita kako si,svi samo govore sta vise places pa proslo je 2 mjeseca...uh boze 2 mjeseca je tako malo ali sta oni znaju ne boli njih
ana, adal, rumena žao mi je što ste nam se pridruzile
pretrage su i meni bile katastrofa al ipak se bolje psihički osjecas kad ih uradis i kad rijesis neke probleme, ja sam se preporodila kad sam se riješila glupe ureaplazme!
želim vam sreću i da prodju sto prije, bezbolnije i da sve rijesite sta ste zamislile
rumena, ne znam što bih ti napisala osim da mi je strašno žao što si nam se pridružila. meni su cure na ovom forumu stvarno puno pomogle. ne samo da sam tu našla puno vrijednih informacija, nego i puno razumijevanja i podrške koju nisam dobila od onih na koje sam najviše računala. sve smo tu jer se borimo sa bolnim emocijama i sve se ponekad osjećamo bespomoćno, ali smo zajedno jače i uvijek se nađe netko tko te u pravom trenutku utješi pravim riječima.
hvala cure. velika jabuka, potpisujem ovo vezano uz razumijevanju i podršku što si napisala, mene su neki jako dragi ljudi razočarali svojim komentarima i postupcima. od nekih sam se jako udaljila. neki ne razumiju da nije u redu reći "ah, ma sljedeći put ćeš dogurati do 15.tj, a onda do 30. tj i tako dok ne bude sve ok"
klarita i bambus,
za "prijatelje" koji to nisu i onako nije važno što pričaju i misle. Pravi prijatelji ako i kažu nešto nama bolno, nije to zato što oni nisu dobri prijatelji nego jednostavno zato što se ne znaju postaviti. I u puno, puno manje teškim temama, nismo svi u stanju biti prijatelji iako se trudimo niti pronalaziti prave riječi...
helpppppp...dobila sam prvu M 13.3 tj 44 dana posle induciranog nije bila ni obilna ni duga normalno i danas lagani tragovi krvi na ulosku,vise ono kao iscjedak zuckasti sa roskastim tragovima...hm,,,da li je moguce da mi je to pred M ili sam zaradila neku upalu..malo su me boljeli i jajnici i ledja pa ne znam sta da radim
??da li se to nekoj od vas dogodilo....
Ne brini, to je sve normalno, pusti par mjeseci da se izregulira.
meni je prva m nakon poroda nekoliko dana, jedno četiri, bila tako i onda mi je došla prava, crvena. sve skupa trajalo oko deset dana. i mene je boljelo, prije nikad nije..
ja još nisam dobila, a prošlo je mjesec i pol od poroda...nešto mi se odužilo, valjda je sve ok, inače bila sam kod ginekologa prije dva tjedna, rekao mi je da je sve ok, maternica se vratila, grlić zatvoren, i rekao mi da čekam mengu pa da dođem uraditi papa i da mi on ne bi radio nikakve više pretrage... pa ne znam ni sama šta bih još osim krvne slike prekontrolirala?? iskreno ja bih odmah na novu bebu, naime ja sam stalno kod kuće, radim kao urednica lista koji mi izdajemo tako da sve obavljam preko laptopa u dnevnom boravku, posao mi je dosta lagan tako da sam stalno sama i zaokupljena mislima, o mom anđelu koji je trebao biti sa mnom...nemam se vratit nekoj kolotečini, poslu, društvu nekom, nema me šta puno zaokupit...
glavnom u svom mozgu sam riješila sama sasobom.. i skupila hrabrost da se odlučim...
planiramo drugu bebu (treću bebu pardon.. svog anđela ne mogu da ne ubrojim u svoju djecu)....
držite mi fige da se psihički otkočim, držite mi fige da se ne onesvijestim.. držite mi fige da to što mislim.. i napravim...
pusa svima
mačkulina~~~~~~~~~~~~~~~~ i držim fige!
:smajlićkojidržifige:
dok ovo pišem srce mi lupa kao da će iskočiti...
o Bože koje su to odluke.. biti svjestan svega.. ponovo proći taj 'križni put'.. i moliti boga da sve dobro završi.. ali svaki svaki božiji dan..
o cure moje... ponestaje mi daha... da li sam ja uopće spremna za novi početak? da li je ijedna od nas ikada više spremna na ono blagostanje koje smo osjećale prije tragedije?
koliko pitanja? koliko nedoumica? uf
Ma mi smo rodene spremne! Mi smo zene! Mi mozemo sve i jos toliko! Jasno da te strah, svaku od nas je bilo i bit ce, al od toga nista! Zacrtas si cilj "hocu bebu" i krenes. Ne skreci s putanje u crne misli, samo naprijed hrabro i pozitivno!
Drzim fige najjace ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~
Posljednje uređivanje od koksy : 26.05.2011. at 17:50
mačkulina samo hrabro, bice sve ok
Mačkulina, znam da te strah. I mi smo odlučili zažmiriti i skočiti u još jedan pokušaj. Imamo li uopće izbora?
Dan po dan, proći će tih 8 mjeseci!
nikad vise ono blazeno stanje ti nece biti opusteno i bez straha, ali iz dana u dan proci ce 9 mjeseci..
kako ti je koksy napisala, zactraj sebi cilj. HOCU BEBU!! i nek te nitko u tvom cilju ne sputava. i sve smo odredile taj cilj, bilo je jako tesko, puno staha, oslusivanja svoga tijela... ja sam 4 ipo godine zivila samo da bih ostvarila svoj cilj.. I JESAM ! i ti ces! saljem ti jedan virtualni
Posljednje uređivanje od bambus99 : 27.05.2011. at 00:32
ana i rumena, jako mi je žao mi što ste izgubile svoje bebice.
tu smo, pišite nam, kad god osjetite potrebu. bol neće nestati, ali neprocjenjiv je osjećaj pisati nekome tko razumije tvoju vrstu boli i tko iskreno oplakuje tvoju djecu, kao da su njegova.
ja sam u zadnje vrijeme jako nemirna...jednostavno neki čudan osijećaj me drži, kako se sad osijećam ne bih se nika dolučila za slijedeću trudnoću.Nedavno sam razgovarala sa ženom koja ima sličan problem kao ja(nema anđela ) i rekla mi je da su joj par dr rekli da je u našem slučaju kao da "igraš ruski rulet",misle na krvnu grupu...i sad sam totalno koma...
rekla sam da ću se odlučiti kad Klari prođe prvo polugodište škole, a evo to sad polako će se početi ostvarivati a meni strah još veći...
drage moje izgleda da srah nikad nece popustiti ali zelja za bebom mora biti jaca od bilo kojeg straha i kad to poslozimo bicemo na pravom putu,ja sljedece sedmice konacno idem radit te briseve s tim sto sad moram i na uzv gornjeg abdomena jer imam nekakve bolove pa bolje sve prije trudnoce provjeriti,jos uvijek me je strah nove trudnoce i strah sta ce mi donijeti sve ove pretrage
za sve vas koje ste se odlucile za novi pokusaj saljem 1000000000 vibrica za plusic i urednu trudnocu,
mačkulina držim ti fige da sve bude kako treba)
- bude li ijedna od nas čekala da bude spremna ne znam kad bi dočekala, ponekad mislim da je najbolje ubaciti se u neke stvari naglavce i pomolit se dragom bogu da sve pođe u dobrom smjeru....
- ja sam sad na pretragama za migrenu koja me dopala ovih zadnjih 2 godine i kad se riješim rengenskih zraka krećemo u posljednji pokušaj za trećom djetetom; kako već imam dvije vile i dva anđela, sve skupa će mi ovo biti 5.-a trudnoća ( uf , baš mi nekako grozno zvuči) i na mojih 39 godina je previše; mm-a sam jedva nagovorila i na ovaj pokušaj; pri samoj pomisli na planiranje hvata me panika....
mandy, četiri trudnoće i 39 godina. Ne, brini, nije to ničega previše. Možeš ti to. ( meni je u tim godinama bilo šest trudnoća za mnom i sedma prošla super).
klarita 2, svaki put kad tvoj nick vidim, nadam se da ću pročitati da si bolje. Htjela sam te pitati da li ti sigurno znaš da će buduća beba biti Rh+ ? Određivali su suprugu sve o Rh, ne samo faktor nego i genetski? Ili postoji neka mogućnost da bude Rh-, pa bude normalna trudnoća?
Posljednje uređivanje od Beti3 : 27.05.2011. at 17:04
klarita kako je sa Klarom prosla trudnoca uredno tako ce biti opet, samo polako i pozitivno, a tko meni garantira da se necu opet prerano otvoriti , nitko to nezna, ali sam nesto sigurna da ce nas dragi Bog ovaj puta nagraditi zivim i zdravim bebama.
svim trudilicama zelim da sto prije ugledamo svoje plusuce.
ja sam imala prije ove trudnoce pcos a sada kazu doktori da ga vise nemam , bas sam juce bila na pregledu , sve u najboljem redu, od ovulacije pa nadalje, nadam se da mi ovaj put nece trebati stimulacija i da ce sve ici prirodno
Čini mi se (nadam se) da će vrlo brzo na ovom našem pdf-u biti pravi baby boom!
Mačkulina samo hrabro...neću ti lagat da će bit lako jer neče. Nakon gubitka trudnoća mi je najteže razdoblje, strah, nervoza, konstantna napetost...ali guramo dan po dan. Možeš ti to, samo se prepusti - ja jesam i eto neplanirano nenadano, "uletio" prvo Špiro, pa sad čekamo Bugu - isto me strah, isto plačem, isto provjeravam uložak svako pola sata, brijem da mi cruci voda, brijem da sam se otvorila, brijem da mi je abruptirao vodenjak, da se beba ne miče - uh tisuću briga. Ali guram dalje. Pusa i nadam se da češ nam uskoro javiti prekrasne vijesti!
beti3dr je rekao da je u našem slučaju u 90% rh +, jer suprug ima dominatntan D. U Sloveniji postoji neki labaratorij gdje možemo otkriti imamo li šansu imati neg dijete ali zaista mi se ne da to istraživati. Ako je dijete neg , sve ok.
Sad u 7.mj glavni su nalazi titra pa ćemo se po tome ravnati...ali nažalost nemam dobar osijećaj
ja se isto potajno nadam da ce zavladiti opce veselje na nasem pdf-u. nasa mandy,klarita,visnja,mačkulina..... i sve druge drage cure....
bambuszaista bi voljela da se ostvari tvoja želja....
Xbambuszaista bi voljela da se ostvari tvoja želja....
xxxxx
Hm,čitam vas sve i razmišljam što da napišem i od kud da počnem!
I ja sam onim težim putem došla do prve trudnoće, na svu sreću uspjeli smo zatrudniti iz prvog IVF/ICSI-a i to trojkice!
Pomislila sam to je to rodim ti bebice i to je to i tako sam si nekako uvijek htjela troje dječice.
Trudnoće i poroda se nisam plašila niti najmanje, ni u jednom trenu nisam pomislila da će se nešto loše desiti. I trudnoća je tekla savršeno bez komplikacija, bebice su rasle i razvijale se savršeno ja sam se u drugom tromjesječju osječala super.
Preventivno sam poslana u bolnicu na pregled jer ipak su to trojkice pa da pripazimo.
Ostala tog popodneva pod nadzorom, a ujutro mi pukao jedan vodenjak i rodile se naše tri curice u 24-om tt. Zaplakale jedna za drugom i
odnešene na pedijatriju na intenzivnu!
Sutra ujutro napustila nas prva curica, peti dan druga, a nakon osam dana i treća za koju smo već počeli vjerovati da je možda njoj predodređeno da preživi!
Istog trena kada nas je napustila treća curica ja sam odlučila da želim što prije u novi postupak, da želim ponovno biti trudna. Željela sam da sam već tada trudna i to već neko vrijeme, ne znam kako da vam to opišem.
Ja mislim da nije bilo te želje za tom trudnoćom da bih ja to sve puno lošije podnjela.
Ovako to je bilo ono što me tjeralo naprijed i nije mi dalo da potonem u tugu i sama sam sebi govoril da ne smijem razmišljati o tome i biti tužna jer krečem u novi postupak i moram biti opuštena...
Nakon točno 6 mj. išla sam u novi postupak i na svu sreću opet nam je upalilo od prve, ovaj put od dva zametka samo jedan se primio.
Trudnoča je bila od početka puno lakša nego prethodna, ja sam na svoju inicijativu strogo ležala od prvog dana i sve je bilo ok do 19 tt kad su počeli trudovi. Od tada sam bila na tokolizi, napravljena mi je serklaža, uvedeni fragmini, tri mjeseca sam ležala u bolnici...uglavnom teška trudnoća!
I na kraju rodila živu i zdravucuricu tri dana prije termina!
Iako nije bila školska trudnoča ja sam cijelo vrijeme vjerovala i osječala da ću uspjeti ovaj put i eto uspjelo je!
Sada je naša Kim 3,5 mj. i isplatila se svaka sekunda bockanja,ležanja,svega.
Danas razmišljam kako bih voljela još djece, ali ne znam dali ću se upustiti u još koji IVF. Kada bi danas ostala trudna prirodnim putem ne bi mi bilo žao!
Nekako ... ne mogu zaboraviti onu brojku tri... i Elu, Tiu i Emi neću nikada prežaliti...i danas kada gledam našu Kim još više mislim o njima, ali sada mi Kim daje snage za dalje i zbog nje moram biti dobro!!! A sa troje bi morala biti trostruko bolje!
osijek prekrasno
mačkulina od srca ti šaljemo veeeeeliki zagrljaj, i misliti ćemo na tebe i biti uz tebe cijelo vrijeme...
... a onda kako su već cure rekle neka krene redom Višnja, Mandy, klarita...
nemojte ni nas zaboravit! bilježimo se
velika.jabuka ma nikako zaboraviti, od sveg srca puuuuuuuuno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za prvo jedan veliki lijepi plusek, pa urednu i školsku trudnoću, i na kraju da malena štruca sretno dođe na ovaj svijet!
i ja bih plusić!
oooo draga, navijamo i za tebe iz petnih zila da nam ga skoro prijavis. saljem ti more ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za jedan veliki +i ja bih plusić!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom