Vrhunska uvreda, tako si se izrazila
.
Možda je ovo jezično pitanje, a možda i pitanje filozofije života. Meni ova sreća nije u smislu "luck", nego onako kako sam napisala.
A filozofija života ulazi ovdje utoliko što se smatram sretnijom od nekog tko, uzmimo ekstreman primjer (ali postojeći) ne radi ništa, pije pive po cijeli dan i troši socijalnu pomoć u kladionici, pa makar to bio njegov izbor koji ne zahtijeva trud, dok moj izbor zahtijeva dosta truda. Ne bih se mijenjala i smatram se sretnom što imam ovakav život - dane su mi neke sposobnosti, dane su mi neke okolnosti, ja sam napravila neki svoj dio.
I još, u puno slučajeva se radi zaista u sreći u smislu slučajnosti. Moj tata je kao najstariji sin dobio priliku za školovanje, redovni je profesor i vrhunski stručnjak. Braća i sestre su mu: kuharica u bolnici, radnik u škveru, dvije poljoprivrednice-domaćice. Brat, sestra i ja smo po defaultu išli na faks, imamo neke karijere, recimo, ostali rođaci po defaultu nisu - iako su neki kasnije završavali neke više škole. Imali smo start koji je itekako ovisio o sreći.