Naša je taktika bila, kao što sam napisala u prethodnom postu - danas je za ručak to i to. Nećeš? Možeš se ići igrati, ali do sljedećeg obroka nema ništa. (voće ipak ne bih isključivala)
Bez ikakve filozofije, nagovaranja, moljenja.
Naravno, nismo food-naziji, ova je taktika kratkotrajno poslužila oko 3. godine kad je počeo zafrkavati, nikad prije, a bome i nikad poslije više nije bilo potrebe za tim. i trajala je dva dana, bilo je dovoljno
U tvom slučaju, ne bih išla toliko daleko da bih pilila s tim varivom danima, drugi dan bih radije ponudila nešto što znam da voli, a ne da se svima skupa smuči to varivo.