Imam prekrasnog petomjesečnog sinčića , ali već padam s nogu Naime , on je dijete koje spava 11 sati po noći (doduše sa 1 hranjenjem) i redovito me diže u 7 . No , po danu on jednostavno ne želi spavati !!! Spava maximalno 3 puta po pola sata i to je sve. Svo ostalo vrijeme njega treba stalno animirati,jer nije zadovoljan. Osim što apsolutno ništa ne stignem napraviti , kad i odem npr. kuhati ( a on je u mai-tai-u) onda se nekako osječam krivom da je on zakinut za nešto. Isto tako, ponekad ga okružim igračkama i igra se sam (ali brzo mu dosadi naravno), ja doista nemam snage cijelo vrijeme pjevati,govoriti , ceriti se ... upravo to svako malo isčitavam iz vaših tekstova drage "rode" ... pa recite mi.. trebam li se osiječati krivom ako nemam baš uvijek volje za igrom ?