Jeste li cule za nedavno objavljeni clanak profesorke Amy Chua:
Why Chinese Mothers Are Superior ?
Evo nekih komentara objavljenih u Srbiji:
Rika od koje se zatresla Amerika
Bojni poklic majke-tigra
 |
|||
|
|
|||
Zasto su kineske majke superiorne
Jeste li cule za nedavno objavljeni clanak profesorke Amy Chua:
Why Chinese Mothers Are Superior ?
Evo nekih komentara objavljenih u Srbiji:
Rika od koje se zatresla Amerika
Bojni poklic majke-tigra
Posljednje uređivanje od Zoranova draga : 18.02.2011. at 15:30
Bio je nedavno u našim novinama članak.
Dobro sam se ansmijala jer sam se prepoznala u jednom postupku kineskih majki - pisalo je nešto kako kineska majka kada shvati da dijete nije odlično u školi ode u knjižaru i kupi sve moguće dodatne radne bilježnice i vježba s djetetom. A ja sam se baš koji sat prije čitanja članka vratila iz knjižare s dodatnim vježbenicama za matematiku
sorry vaše članke nisam uspjela pročitati pa ne mogu komentirati
ja ne mogu vjerovati da nakon skoro 30 godina nekorištenja još uvijek mogu, skoro pa tečno, čitati ćirilicu
enivej, oni su ludi. hebo ti tu pjesmicu kad jadna mala radi nje nije tri dana jela, preskočila božić, poklone - sve.
potpis :western_mother:
u svakom slučaju, kad je riječ o vrhunskom uspjehu, moraš biti čajniz mother, vid kosteliće.
i sad je pitanje, jel bolje ovaj naš prosjek, il vrhunske patnje, znoj, krv i suze, za vrhunski uspjeh? i sve što ide s njim?
jel se isplati?
gledala sam onog crnog labuda, film, i ta pitanja su mi se motala po glavi, već sam napisala da sam skoro topik otvorila.
evo, ti si umjesto mene
Ovo moram potpisat, iako je u mene riječ od nekih 20-25 godinacvijeta73 prvotno napisa
ja ne mogu vjerovati da nakon skoro 30 godina nekorištenja još uvijek mogu, skoro pa tečno, čitati ćirilicu
I ja mogu potpisati, ta činjenica mi je zanimljivija od kineskih majki.Ovo moram potpisat, iako je u mene riječ od nekih 20-25 godina
A ja sam zadovoljna činjenicom da sam (ispravno) odmah predpostavila da se tekst jednim klikom može prebaciti u latinični.
Kineska majka mi je malo too much. I zapadna tkđ.
saska
samo da se ispravim, ovo ludi ne mislim nešto pogrdno.
nego, nije isto odgajati dijete u kini i u europi, americi.
prevelike su to razlike. njih ima toliko da bi svaki pokušaj demokracije propao, po mom mišljenju - ne moš ti vladat tolikim ljudima demokratski. svi bi bili gladni. kao što su i bili. pa je tako i s djecom.
to je jedno.
al evo, nalazim se i ja u jednoj stvari - ako dobije lošu ocjenu, po defaultu je kriv on.
a što se tiče testa gdje su istočnjaci "razbili" zapadnjake - čitala sam negdje da je to i radi njihovog pisma, koje počnu jako rano učiti. al ja mislim da su npr indijci jednostavno - pametniji. plus njihove radne navike - debelo su ispred nas.
hebat ga, dosta je bijela rasa dominirala, red je na neku drugu.
Nisu oni ništa pametniji, već njima majke ne drže dlan pod guzicom do 30-te pa se moraju snaći i boriti.
Mom skoro 3 god i svaki put kad ga želim potaknuti da počne nositi gaćice, a ne pelene, počne plakati i vikati ne, a ja ga pomazim i kažem u redu je, sine, evo tebi pelena. Neće taj dalje od općinara stići. Nema šanse, uz ovakvu majku. Moram uvesti poštenu kineskinju
to je zbog kineskog odgoja, ili si citao cirilicu, ili si pio batine
Koliko sam razumela, nista nije preskocila, jer je jos isto vece uspela da izvede kompoziciju. U tome je valjda i poenta.enivej, oni su ludi. hebo ti tu pjesmicu kad jadna mala radi nje nije tri dana jela, preskočila božić, poklone - sve.
potpis :western_mother:
Posljednje uređivanje od Zoranova draga : 18.02.2011. at 18:46
Naravno da im se radne navike usađuju odmalena. Naravno da su i inače radišni i skromni. Ipak treba reći da Kineza ima naprosto toliko da ih je po logici stvari ogroman broj uspješnih.
Jeste li čitali neki dan u novinama o onom kineskom paru koji živi i radi u HR i odlučio je poslati svoju malu djecu na školovanje u Kinu jer su tamo škole i sistem školovanja bolji? Dakle djeca će biti odvojena od roditelja, tj. u internatu od 8. do valjda 18.g. Ne zvuči obećavajuće...
Ja bih rado da mi ostanemo kakvi jesmo, a da nam država bude uređena do u zadnji detalj (ne nužno u kineskom stilu
to je zbog kineskog odgoja, ili si citao cirilicu, ili si pio batineistina, sječam se ko danas, paf šibom po prstima!
Eeee, nije to samo u Kini tako. Ja sam se prije 25 godina zaprepastila tom istom stvari u središtu Londona (čuvala djecu). Susjeda je rekla kako jedva čeka da joj sin napuni 10 (ili 11) godina pa da ga spraši u internat... Ostala samNaravno da im se radne navike usađuju odmalena. Naravno da su i inače radišni i skromni. Ipak treba reći da Kineza ima naprosto toliko da ih je po logici stvari ogroman broj uspješnih.
Jeste li čitali neki dan u novinama o onom kineskom paru koji živi i radi u HR i odlučio je poslati svoju malu djecu na školovanje u Kinu jer su tamo škole i sistem školovanja bolji? Dakle djeca će biti odvojena od roditelja, tj. u internatu od 8. do valjda 18.g. Ne zvuči obećavajuće...
Ja bih rado da mi ostanemo kakvi jesmo, a da nam država bude uređena do u zadnji detalj (ne nužno u kineskom stiluali ona je iskreno vjerovala da je to najbolje za njezino dijete.
Što se pak odgoja tiče, ja mislim da je pretjerana stega jednako loša kao i pretjerana popustljivost - treba naći mjeru. I to za svako dijete posebno. A sustav školovanja često je prilagođen mentalitetu društva, kulturi i mnogočemu još, tako da me ne čudi da Kinezi (vrijedi i za druge manjinske narode) vjeruju da je u njihovoj zemlji sustav bolji. Za njih vjerojatno i je. I nema sustava koji bi bio poželjan za sve. To ne postoji.
Što se tiče odgoja kineskih majki ne znam što bih rekla........nekad mislim da bi mi danas bilo bolje da sam ostala bez večere, poklona i koječega još dok ne postignem bolje rezultate...........s druge pak strane ne mogu zamisliti da si klince tak maltretiram.
A bilo bi poželjno i znati što nam je cilj - samo uspjeh, dakle iznimno uspješno dijete u nekom području (a vjerojatno sociopat u nekom drugom), ili normalno, uravnoteženo dijete koje nikad neće biti u svjetskom top 10 u svom području, ali će imati svoj krug prijatelja i malih životnih zadovoljstava.
Ne znam.... Znam da ja nikad neću biti sposobna za ovo za što su sposobne kineske mame.
To mi nije palo na pamet, ja sam se, kao i cvijeta ponosila sobom kako citam cirilicu.A ja sam zadovoljna činjenicom da sam (ispravno) odmah predpostavila da se tekst jednim klikom može prebaciti u latinični.
Kineska majka mi je malo too much. I zapadna tkđ.
I sa drugom recenicom se slazem.
meni je super što je moj laptop tak pametan da mi je sve sam, samcat preveo : hvalisava iako rasturam ćirilicu jerbo sam je koristila redovito ne tako davno, prije 10- tak godina .
vezano za temu ovo mi je poremećeno. ne mogu zamisliti mater koja bi odbila čestitku koju joj je vlastito dijete napravilo
dalje mi se ne da niti čitati.
Posljednje uređivanje od flopica : 19.02.2011. at 07:50
X Peterlin, srećom imam tebe, pa ne moram puno pisat.
Taj "kineski odgoj" smatram zlostavljanjem djeteta, kao i općenito svaki odgoj kojem je cilj uspjeh u nečemu, a ne odgoj uravnoteženog, slobodnomislećeg, samostalnog, sposobnog i sretnog čovjeka. U odgoju svoje djece sam zahtjevna, ali na onaj meki, mediteranski način.
Imam 32. Naši učitelji su redovno šibom rješavali probleme, bilo je slučajeva kad je profesorica djelila šamare ako nisi znao matematiku, jedna je mrzila vjernike pa je zabranila da se spominje Bog i crkva, ma svakakve nebuloze. A čirilicu smo učili mislim od 2 ili 3 osnovne.
Što se tiče odgoja kineskih majki ne znam što bih rekla........nekad mislim da bi mi danas bilo bolje da sam ostala bez večere, poklona i koječega još dok ne postignem bolje rezultate...........s druge pak strane ne mogu zamisliti da si klince tak maltretiram.
Prepoznala sam leteće ključeve, da nismo išle u istu OŠ
Meni je isto ovo koma, ak će bit zugibdan jer je kod nas zakon pročitati njihovu čestitku, nek bude.. Pa moraš nešto i riskirat. Ja sam isto za mediternaski odgoj, puno rada, malo dreke, puno učenja, puno maženja i laganini po sredini
A što se tiče, superiornosti, ma svi su trenutno superiorni razmaženim i apatičnim zapadnjacima. Gledam onu emisiju so you think you can dance i ovi iz geta bez obzira na boju kože, plešu ko da im život ovisi o tome, jer vjerojatno i ovisi. PA ti vidi jel si bolje motiviran skakutati kad plešeš po žeravici ili kad te mama voda na balet, pa na pilates, pa kozmetičarki... Naravno da su bolji.
Neće taj dalje od općinara stići. Nema šanse, uz ovakvu majku. Moram uvesti poštenu kineskinju
Ja sam Hajdi i ja sam popustljiva majka.
Nekad bi volela da sam stroža, pa onda malo vičem, pretim, ali niko me ne zarezuje. Ni to ne valja.
Mom skoro 3 god i svaki put kad ga želim potaknuti da počne nositi gaćice, a ne pelene, počne plakati i vikati ne, a ja ga pomazim i kažem u redu je, sine, evo tebi pelena. Neće taj dalje od općinara stići.
ooooo da, šiba je štrikala sve u šesnaest kod nas.
kad si drugarici stao na žulj nisu to bile obične packe, nego skupiš prste i onda dobiješ po njima.
Pa to nije ništa neobično. Fini švicarski i britanski internati prepuni su djece bogatih roditelja iz svih mogućih zemalja i dan danas.Eeee, nije to samo u Kini tako. Ja sam se prije 25 godina zaprepastila tom istom stvari u središtu Londona (čuvala djecu). Susjeda je rekla kako jedva čeka da joj sin napuni 10 (ili 11) godina pa da ga spraši u internat... Ostala sam
Iako nemam mediteranske korijene, u potpunosti se slažem.
A meni se cini da kineske majke prvo godinama maltretiraju djecu da bi onda jos sebi pripisale zasluge za njihove eventualne uspjehe.
Prepoznala sam leteće ključeve, da nismo išle u istu OŠ
lako moguće, mada mislim da je to do unazad 10-15 god. bila pedagoška mjera u svim Zg školama. Sjećam se da se jednom klinac kojem je snop ključeva bio namjenjen sagnuo, a klinac iza njega ga dočekao i završio na šivanju...........naravno da to nije bio dovoljan razlog da ključevi prestanu letiti razredom.
Ak si još imala tipa iz tehničkog koji je red nadzirao ogromnim ravnalom onda smo definitivno išle u istu osnovnu
nas nisu tukle drugarice, nego tata s koznim remenom.
E hebate što južnije to tužnije, nas su tukle i drugarice i drugovi, a onda i mama i tata kad bi došli doma
a ljudi dragi ne zna šta bih rekla
mislim da djeca vole granice jer im pružaju sigurnost, ne možeš danas ovako sutra onako
osobno su mi skeri internati i te šeme
a što se tiče drugarica kod nas je tukla sa šibom, ali rijetko glavnog bulingaša ( bao opet imam akciju s takvim tipom koji mi gnjavi dijete pa sam nabrijana), uvijek bi frustraciju oko edukacije 31 djeteta iskalila na dvojici kojima jednostavno nije išlo, zanimljivo
a da u novije vrijeme znam dosta roditelja koji su popustljiviji prema djeci -znam
valjda se iz toga da se u kominizmu ništanije imal prelazi u drugu krajnost koja opet nije dobra
Po meni te majke maltretiraju svoju djecu, za mene to nije normalno, ali kako je netko napisao, sve je to povezano s mjestom stanovanja, kulturom i načinom življenja. Meni je nepojmljivo da svoje dijete pošaljem kilometrima daleko na školovanje, ali njima je to normalno. Za njih je dobro ovo , a za nas nešto drugo, jedino što me zanima je šta na to sve kažu njihova djeca.
lako moguće, mada mislim da je to do unazad 10-15 god. bila pedagoška mjera u svim Zg školama. Sjećam se da se jednom klinac kojem je snop ključeva bio namjenjen sagnuo, a klinac iza njega ga dočekao i završio na šivanju...........naravno da to nije bio dovoljan razlog da ključevi prestanu letiti razredom
Ak si još imala tipa iz tehničkog koji je red nadzirao ogromnim ravnalom onda smo definitivno išle u istu osnovnu
ko da o mojoj školi pričaš!
koliko ja kuzim kineski pristup potpuno zanemaruje dijete i njegove zelje i emocioanlni i socijalni razvoj. uspjesnost se mjeri iskljucivo uspjesnoscu kroz ono sto treba prezentirati drugima
ne mogu zamisliti kakvi ce ljudi ispasti iz takvog dresiranja. sumnjam da neko cije su zelje i potrebe apsolutno ignorirane moze biti zdravi partner u nekoj vezi. e sad dolazimo fino na podrucje kako covijek uopce treba funkcionirati, sam sa sobom i u interakciji sa drugima. zapadna civilizacija vec idavno gura kompetitivnost i uspjesnost kao najbitnije a s druge strane se cude kad ljudi nisu u stanju ostvariti dublju emocionalnu povezanost sa ljudima oko sebe (partner, djeca, prijatelji)
zapadna civilizacija namece uspjesnost kroz realizaciju na poslu i karijeru kao savrseni obrazac zivljenja. pa pogledajte kaj zene rade kroz dijete, estetske operacije. pogledajte samo razlicite reality show serije i kud ljudi idu
stray_cat jako tocno.
Zaprepaštena sam ne kineskom dresurom nego spoznajom da su mnoge od vas, uglavnom mlađe od mene, imale iskustva sa šibom, bacanjem ključeva i dr. Ja nikad za takve slučajeve nisam čula (osim za bacanje križeva, ali to se ne ubraja u istu kategoriju) pa sam porazgovarala s nekoliko učiteljica, nastavnika/ica i profesora koji su danas u mirovini (imaju između 65 i 80 godina). Oni ne samo da ne znaju za takve slučajeve u praksi, nego šibu nisu vidjeli ni dok su bili đaci. Doduše, svi su dodali da je moguće da je takva praksa nekad bila na selima (neki od njih su dio staža odradili po selima u kojima nije bilo šibe).
RozaGroza, možeš li mi, molim te napisati u koju si školu išla (može i na pp). Umirem od znatiželje.
I ja sam zaprepaštena istim!
'91-'92 sam završila osnovnu školu, znači prije 20 godina. Nastavnik koji je bacio komadić krede prema nekome bio je okarakteriziran kao običan nasilnik. Za tako nešto sam čula da se dogodilo, nisam očima vidjela, pa sam smatrala da je možda netko i izmislio ili preuveličao. Priče o fizičkom kažnjavanju slušala sam od tate koji je rođen '45.
Mislila sam da je sve to daaaleko u prošlosti.
O Kinezima (ovakvim ekstremnim slučajevima) nemam puno za reći, oni su na drugom planetu za moje pojmove.
isto se više manje slažem sa stray. Ekstremni zapadnjački odgoj svakako ima mnoge nedostatke, ali ovo nije rješenje.
Nisam baš ni sigurna da se ovakav odgoj može pripisati posebno Kinezima ili Azijatima. Nego prije ljudima koji žive u težim uvjetima, za razliku od nas koji smo vjerojatno postali previše meki i nesigurni zbog nedostatka pravih izazova.
Što se tiče batina u školi, kod mene je to bilo povremeno i kako kod kojeg učitelja. Jedne učiteljice iz nižeg razreda osnovne se sjećam po čestom korištenju šibe, ona me i počela učiti ćirilicu - danas je čitam ali uz napor. U višim razredima osnovne su više muški učitelji koristili silu (jedan je bio specijalist za čupanje kose) a od srednje na dalje smo valjda bili previsoki za to
Treba tu imati u vidu i drugačiju kulturnu tradiciju dalekoistočnih naroda. Na pameti su mi scene iz Druckerovih knjiga (ne mogu sad točno citirati iz koje) u kojima opisuje kako je nakon 2. svjetskog rada Amerika Japanu udijelila tehnologiju elektroničkih komponenata smatrajući je "bezveznom" i bezopasnom za ratnog gubitnika. Ono što su smetnuli s uma je japanska (tj. dalekoistočna) tradicija strogog poštivanja hijerarhije, a to je u slučaju industrijske organizacije dovelo do ekstremnog uspjeha.
Ista je priča i s Njemačkom - kao ratnom gubitniku oduzeta im je gotovo sva industrija, a ostavili su im Volkswagen - nek se nađe za potrebe lokalnog stanovništva. A Nijemci (strojari i savjesni) su od toga napravili ekonomsko čudo.
Tako je i s odgojem - ono što NAMA izgleda ekstremno, ne mora nužno tako biti i u Kini ili Japanu.
Literatura koja se referira na djecu i odgoj u ovom slučaju bila bi knjiga Ellen Winner: Darovita djeca - mitovi i stvarnost. Tamo je lijepo opisano (i ilustrirano fotografijama) kako izgleda rad PROSJEČNOG kineskog djeteta (nekakav akvarel koji izgleda kao vrhunsko umjetničko djelo, a zapravo je djelo PROSJEČNOG kineskog predškolca). Štos je u očekivanjima. Tamo to nije neobično. Neobično je kad obitelj s takvim odgojem živi izvan sredine u kojoj je to običaj.
Kako piše u članku: - Niti jedan ekstrem nikada ne donosi dobro, a roditelji su skloni svaki trend u odgoju dovesti do karikature.
Kad smo već kod škole, zbilja se ne sjećam fizičkog nasilja nad učenicima (u školu sam krenula davne 1975.). Vrhunac je bio lijepljenje žvake u kosu i trganje lančića s križićima, a i to je radila samo jedna ekstremna "partizanka" koja je usput bila izvrstan nastavnik HJ).
Ja sam krenula u školu još 5 godina ranije i od nasilja se sjećam jedino vršnjačkog, a to viđam i danas u nesmanjenom obliku.
Mene nikada nijedna učiteljica ni učitelj nisu udarili niti bili fizički nasilni, a mislim da nisu ni drugu djecu. Ali sam morala stajati dok me jedna ovakva učiteljica pred cijelim razredom ispitivala i nastojala poniziti zbog toga što sam išla na vjeronauk.
Pa blago se vama, naš najekstreminiji slučaj je bila učiteljica koja bi izvela na tablu nekog, i ako nisi znao rješit zadatak znala te je tako jako opalit da bi ti se glava zabila u tablu od udarca, gađala je kredama, šamarala, skidalas e u negliže jer joj je bilo vruče...
Jedna me je kad sam se prekrstila prije nego sam odgovarala ošamarila i izbacila van da sljedeči put dođem s roditeljima - ne moram govorit da je iza 91 bila prva u crkvenim redovima. Učitelj u 1 osnovne je redovno imao šibu, i mene je dokačila više puta, magareča klupa, stajanje u kutu cijeli sat...uf...kad se sjetim - jeza!
jao roza kao da čitam o svome učitelju, pardon drugu. On nije toliko šamaro, njemu je bilo puno draže vući za kosu, ponižavat a na vjernike je imao poseban pik. Toliki strah mi je utjerao u kosti da kad je jednom slučajno u prolazu bio pozvan kod nas doma na kavicu ja sam se živa preznojila zbog križa na zidu, nije ništa komentirao i znala sam i onda da je znao da idemo u crkvu, na kraju krajeva većina nas je prošla prvu pričest i pripremu za nju javno, no ajde ipak je imao nekog poštovanja za to raspelo u mojoj trpezariji..
No u cijeloj školi samo on je bio takav, ja sam eto imala sreću da sam bila njegov učenik no on je vodio pjevački zbor i tamburaše tako da je i mimo razreda imao priliku za svoje iživljavanje.
No da ne ispadne da je on samo monstrum, imao je on i ljepih momenata samo kad nešto ne bi išlo ko po loju i nije bilo onak kak je on zamislio ne bi završilo dobro.
Jednom sam na zboru crtala o papiru, kad je skužio pobaco je u hodnik sve moje stvari i mene izbacio van uz gomilu pogrdnih riječi.
Mislim da sam onda bila drugi osnovne, nekako brijem da se i onda moglo na drugi način upozorit učenika, neki malo ljepši, tipa uzet mu papire i opomenit ili nešto tako. Ono nisam čak ni ometala njihov rad, samo sam crtala uz pjevanje.
Da eto imali smo sreću što naš drug nije nosio negliže, barem mislim da nije
meni su ove price zaista sokantne.
u cijelom svom skolovanju ne mogu se sjetiti ikoga, tko je provodio fizicko ili psihicko nasilje nad ucenicima.
pogotovo kad se sjetim mioc-a, pa imali smo super profesore, i kao profesore i kao ljude.
u osnovnoj skoli je bio jedan siroti kome smo skakali po glavi, te ako se dobro sjecam jedan malo strozi profesor matematike, ali tu nije bilo niti nasilja, niti izivljavanja nad nama.
u kakve ste vi to skole isli?
Suptilnog nasilja radi vjeronauka je bilo, to je u onom sustavu bilo "normalno".
Znam za slučaj bacanja stvari po razredu, ali u pitanju je bio profesor MISSa koji je završio na psihijatriji ravno iz škole (srednje).
I dalje tvrdim da, osim ideološkog, nasilja nastavnika nad učenicima nije bilo ni u mojoj osnovnoj školi ni u Gimnaziji (prethodno COUO).
Meni je isto ovo o nastavnicima i profesorima koji tuku nepojmljivo. Sama sam dosta godina sjedila u klupama i nikad,nikad nisam vidjela ni jedan takav ispad. Moja dva velika sina isto mi nikad nisu rekli da ih je koji nastavnik fizički kaznio (a vjerujem da su imali razloga za kažnjavanje
Možda su kazne bile suptilnije, psihološke, teška pitanja, slabije ocjene (što isto ne odobravam ako je iz osvete) ali fizičke nikad. Ovo govorim za sinove, ja sam bila dobra, mirna djevojčica, petnula, san svake učiteljice. Naravno, nakon gimnazije više nisam bila takva, malo zakašnjela pobuna, ali to je već off.
Sad mi je jasno zašto RG stalno jaši po homeschoolingu.
ZBog lošeg i traumatičnog iskustva iz vlastitog djetinjstva.
To je JOŠ ONDA trebalo prijaviti. A s druge strane, to su iznimke - ne i pravilo. Ja ne pamtim nikakvo nasilje te vrste ni prema sebi ni prema drugima (pola razreda je išlo na vjeronauk, pola nije) - sve je to bilo ok. Zaguljenih "partizana" je bilo, ali sve se svodilo na veličanje revolucije (često i po službenoj dužnosti) i to je to. Uostalom, ima toga i danas...Ne sviđa mi se kad su prosvjetari stranački obojeni, pogotovo u razrednoj nastavi, ali ima i toga... Takvima treba omogućiti političko napredovanje, a struci stručno
A koji je ono bio topic? Kineske majke.... Što mislite, da su Kinezi imali izbora? Prema njihovoj Kulturnoj revoluciji naše su "partizanke" bile med i mlijeko, barem ja to tak zamišljam.
Meni je neverovatno kako autorka teksta pripisuje sebi zaslugu za to što je njena ćerka naučila da svira dotični komad, a ona sama nije ništa pozitivno uradila da joj u tome pomogne nego joj je samo otežala pritiskom i vikom. Nisam nikada svirala, ali sam se bavila sportom u kome su kordinacija pokreta i brzina veoma važni i znam kako je teško naučiti novu motornu veštinu. Neosporno je da treba, nekada i veoma dugo, vežbati dok stvar ne legne, ali je i odmor jako važan. Pametnije bi postupila da je detetu dala 20ak minuta pauze, da radi nešto što sa muzikom nema nikakve veze, pa da se onda vrati muzici. Čini mi se pre da su njena deca uspela uprkos nje, a ne zbog nje. Svako od nas bira za svoje dete neke aspekte u životu koje će prezentovati kao važne. Meni je, na primer, bitno da moje dete bude akademski uspešno i da nauči da kvalitetno uči i razmišlja. Stoga ću biti spremna da tome posvetim svoje vreme i pažnju, jer smatram da školovanje kod nas nije naročito kvalitetno. Jasno je da uspeh na bilo kom polju zahteva mnogo rada, samo mislim da postoje bolji načini da se dete motiviše od vike i ponižavanja. Postaviti visoke ciljeve, da, ali i zaista pomoći detetu da ih dosegne, to je, po meni, dobro roditeljstvo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom