preveŽen, biciklO, OVO auto,
 |
|||
|
|
|||
preveŽen, biciklO, OVO auto,
znaš ti koji logistički um je potreban za 6 čeljade, od toga 4 djece, a tek poduzetnički duh i intelekt koji mora pokrit šestoro različitih umova...to sve ti je ko vođenje male firme...ja bi u zadnje vrijeme samo kukala a imam tek jednu jedinu pišulju, ima da se pokrijem ušima. pusti ti to, recikliranje tuđih misli, ideja, teorija i grijanje stolice je jedno, bome stvarni život i rješavanje problema u praksi savim drugo..Trina prvotno napisa
da ne budem baš skroz off, mene izluđuje izraz slikavati, umjesto slikati, nisam baš nešto osjetljiva na neknjiževne izraze, ali ovaj me baš nešto posebno smeta
Posljednje uređivanje od moia : 05.04.2012. at 09:40
meni to nije toliko čudno kao vama. ako već nešto mora biti, neka bude simpatično.
pa tko bi se namjerno busao s time? ljudi krivo čuli u djetinjstvu, pa se potkrada godinama.
moj dobar prijatelj govori "kompir" i "novčenik". i šta sad? vjerujem da se i meni utkalo nešto pogrešno, pa dobro, ako mi se ukaže, ispravit ću.
osobno nemam namjeru ispravljati, posebno starije ljude.
jedna za garnituru govori garantura.
moj je sin govorio maumeza, ja utaknica, nećak ćevafi. moglo je i ostati, da smo imali lošiji sluh
Prigorci govore- mene tebe strah!
Meni nije čudno niti za zgražanje kad se radi o starijim ljudima i o stranim/neobičnim riječima, ali me jako čudi taj sumLJam koji jako često viđam po forumima (da ne spominjem "Fejs"), jer bi čovjek nekako računao da je populacija koja se koristi računalom i internetom nešto pismenija.
Figa! Nepismenost se širi internetom isto kao i sve druge gluposti... Moji klinci vjeruju da je sve što se nađe na internetu dobro i točno i moram jako jaaako paziti da ih uvjerim da to nije tako (pa im povremeno pokažem "forvarduše" s raznim apsurdima). FB im ne dozvoljavam, a i pitanje je hoću li za godinu - dvije kad napune zakonsku dobnu granicu, jer premalo se pametnih i korisnih stvari proširi na taj način, a glupost i nepismenost (kao i kojekakve opasne ideje) ima daleko veću prodornu moć...
mima, to sumLJam je sprdačina u većine, vjeruj mi.
znali smo se muž i ja doma (bezazleno) šaliti - da ne mislite da je u zloj namjeri, nešto naše interno.
pa kad nam je do toga, onda on pita:
"jesi odvukla kola u perionu?"
ili ja: dodaj mi tu šalicu. gdje je? lijevo. on gleda, a ja govorim: "ljevlje, ljevlje" - što smo isto čuli da netko govori.
eto, u tom trenu pukneš od smijeha, a kada sam to ljevlje ispalila jednom pred nekim tko me u čudu pogledao, prestala sam s time.
a sumnjam da i sama nisam ovdje napisala da sumljam. isto iz budalaštine, pa prsti pišu šta su naučili.
Nego koje auto nego ovo?
sad sam se sjetila...
moj mi je pokojni otac (za gene) znao reći: "čiji su ti to geniji?!"
a svekar, kad se naljuti na muža, bi ga vodio na DINK (DNK)
(cili smo u genetici
mislim, sad kad 'vako pišem, stvarno smo vražji, taj moj muž i ja
uvijek se tako rado sjetim tih očevih genija!
hahaha adio mare, genijalni su ti tvoji geniji
meni je sestra ovako pocela govoriti otkad je u zadru
nece dodje - a meni to uzasno para usi
ja znam puno kolega koji u sluzbenim mailovima koriste sumLJu - tako da cisto sumLJam da se zezaju
od rijeci koje sam ja dugo valjda krivo govorila je svakodnevNica
meni je i dalje to logicnije - ako nesto svakodnevno radis...
zna li netko tocno?
također se često susrećem sa SUMLJOM. a ja sam cijelo djetinjstvo koristila mladež umjesto madež.
Prednost se daje riječima svagdašnjica, svakidašnjica.=summer;2112301od rijeci koje sam ja dugo valjda krivo govorila je svakodnevNica
meni je i dalje to logicnije - ako nesto svakodnevno radis...
zna li netko tocno?
Posljednje uređivanje od laura29 : 05.04.2012. at 11:02
Ja bi nešto pitala (znam da je "bih", ali osjećam se izvještačeno kad to napišem
Zašto je užasno griješiti u govoru, a dozvoljeno ne koristiti interpunkciju?
Je li to zato što su neznanje i navika grozni, a lijenost čist ok?
e, i ja sam govorila mladež umjesto madež.
mi se uopce ne trebamo obazirat na druge, nama najstariji sin, zjenica materinog oka, stono bi rekli u Šeherezadi, svakodnevno, zbog brzopletosti izbaci kakav biser. Tipa, mojguće. Ili recenicu koaj glasi: "Ona voli kad si ti u prisustvu, onda smiri." Po cijele dane ga zezamo, a on i dalje samo ispucava.
Vertex, ne razumijem. Tko je rekao da je dopušteno ne koristiti se interpunkcijom? I nitko nikoga ne proziva zbog pogrešnog izgovora; ovdje se više šalimo prisjećajući se nekih pogrešno izgovorenih riječi. Svi mi imamo neke riječi koje u govoru iskrivimo. Ponekad je to simpatično.
I meni je blizak mladež umjesto madež.
Stvarno, koliko su vaša djeca pismena? Mene recimo šokira koliko je moje dijete nepismeno, zapravo koliko grešaka radi u pisanju. Razumijem još da ne zna Č i Ć, ali ona ne zna niti IJE/JE (vrjeme, ljepo ..), ili npr. sad su učili dvoznamenkaste brojeve pa je pisaja jedanajst, dvanajst. Kako se uopće nauče ili usvoje takve stvari ??
Ja sam isto mislila da je mladež, a govorim i komadant umjesto komandant.
Pa i ja se šalim. Napola ozbiljno, k'o i vi.
Ali odgovor me svejedno zanima: malo se šali, malo se ruga, malo se ispaljuje, ali intrepunkcije (često) nema. Koje je objašnjenje?
Ma već su se davali odgovori na ovo pitanje, i glase uglavnom: to je moj stil jer mi je tako lakše. Ili, u prijevodu, za mene jedna pravila, za ostale druga.
Mima, vježbanjem, vježbanjem... Svaki put kad pogrešno napiše riječ, neka je barem pet puta ispravno napiše.
Nakon što uočim pravopisnu ili gramatičku pogrešku u tekstovima svojih učenika, zadaća im je svaku tu pogrešno napisanu riječ deset puta pravilno napisati. Rezultati se u većine učenika brzo vide.
loool, mima, legendo!
neko dulje vrijeme znam da je "madež", ali često (nehotice) kažem (i napišem) mladež.
Ne smeta me nedostatak interpunkcije (iliti još jedna hrvatska riječ razgodci) u forumskoj komunikaciji, ali u službenim tekstovima DA.
Ali ja znam da je madež i komandant od 15-te godine. Jedino još nekad govorim komadant da nerviram MM-a, jezičnog čistunca. To i "pisala sa dobre školske zadaćnice" ga izludi.
Što se tiče interpunkcije, možda im je Joyce literarni uzor. Da.
Mi govorimo "nešto me srbi", a ne "svrbi". Ja sam pred ne tako puno godina uvjeravala prijateljicu da je to ispravno :D.
a heliHopter? i ja sam govorila mLadez, a i pazDuh
ja pravilno ne pisem jer mi se svidja u postovima koristiti ovaj neki telegrafski stil, kad sam tek pocela nisam tako, vec sve po ps-u
inace nigdje tako ne pisem pa mi ovako dodje bas kao neka 'opustenost', neformalnost
(kao i sta malo mijesam ikavicu i ijekavicu, bi i bih i tako, kako mi dodje)
Dobre su ti te školske zadaćnice. Znam što si mislila, ali ovako napisano znači da si pisala bilježnicu.
Pisala si dobre školske zadaće u zadaćnicu.
I ja sam pisala dobre zadaćnice.
Pa to i hoću reć, možda netko neformalno sumlja
Posljednje uređivanje od vertex : 05.04.2012. at 11:32
Moja kolegica govori cirkvenica i englenski jezik, meni je neugodno ispravljati je.
Ja sam skoro do odrasle dobi govorila bagmenton, gabrilović i fersada( za fasadu)
Zašto ljudi za PBZ još kažu i banka kad već u kratici ima banka?
Također sam dosta čula da kažu PK kartica i HOK osiguranje.
A neki dan sam jednu sestru u bolnici pitala kojih bankomata ima, kaže ona samo erster. Jedna moja poznanica kaže rajfhausen
često sam čula i rajfhajzen, to baš dosta ljudi govori.
meni je čak i simpatično kad ovi naši malo stariji upotrebljavaju riječi poput elergija, sengvić i slično,
ali mi užasno ide na živčeke kad moj petogodišnjak kaže hoćeš li mi donjesti/ponjesti...
pretpostavljam da to čuje u vrtiću, pokušavam već neko vrijeme ispraviti, ali ne da se on.
e da, zaboravila sam psetičku jamu, to mi je broj jedan
ja sam čula za skeptičku jamu
moji isto govore donjesti, ponjesti i ćeju, npr. doći ćeju mi prijatelji, užas!
Posljednje uređivanje od rayna : 05.04.2012. at 11:47
po meni to nema veze jedno s drugimPa to i hoću reć, možda netko neformalno sumlja
jer ljudi koje ja navodim kao primjere misle da je sumlja ispravno, nije im to do stila i opustenosti
ja ne volim knjiske postove, nekako mi se cine preformalni, umjetni, draze mi je zivotno
nije mi lijenost opalit tocku i veliko slovo, ne's mi ti truda
Evo prilažem jedan ogledni primjerak.
al meni je ovako draze
summer, moja kolegica, načitana, doktorica matematike, govori labaratorij. I garant bi tako napisala na forumu, u neformalnoj komunikaciji, a u nekom službenom tekstu garant ne bi, jer zna da se tako ne kaže, ali je tako navikla i tako joj dođe. Tako da - ima svega.
A nepismenosti nam ne fali, u to ne sumljam
Moj sin je pokupio od bake "htjeo" umjesto "htio". Ispravljamo ga stalno i učiteljica i mi kod kuće ali nije još pogrešnu riječ izbacio potpuno, a ne pomaže ni to što baka i dalje govori "htjeo". Sad ću probati s ovim vježbama možda pomogne.
Laura29, vidim da si učiteljica pa imam još jedno pitanje u vezi č i ć, s tim moj školarac također ima problema. Ja imam sluh za to i razlikujem č i ć bez problema ali MM nema i često ih krivo upotrijebi u pisanju. Dakle moje pitanje je da li je sluh neophodan za razlikovanje č i ć odnosno da li se to može naučiti razlikovati ako dijete nema sluha jer vidim da često griješi?
Posljednje uređivanje od Water : 05.04.2012. at 12:31
Mene izluđuju neki relikti iz prošlih vremena, npr. saobraćaj, cesta s pravom prvenstva ili kancelarijsko poslovanje :čupa_kosu:
Water, nisam učiteljica, ali rekla bih nešto na temu č i ć. Iz kraja sam u kojemu se č i ć ne razlikuju. Zapravo se niti ne izgovaraju, uvijek je to neki "srednji" glas. Ni ja ih ne izgovaram, ali nikad, od kad pamtim, nisam krivo napisala. Mislim da se tu radi o vježbi. A vježba je jednostavna: čitanje knjiga. Vjerujem da današnju razinu (ne)pismenosti u dobroj mjeri možemo zahvaliti sve manjem čitanju iz pismenih izvora.
mene ta stara vremena uopće ne diraju
valjda zato što im i sama pripadam
Pisanih izvora
Nego, ne znam jesmo li već spominjali izraz "život mi se promijenio za 360 stupnjeva"
Ili "izvini". Uvijek mi dođe da odgovorim "a što da izvinem?" .
A vezano za pisanje na netu, ja ponekad editiram post samo zato jer mi se negdje potkralo malo slovo na početku rečenice, ili sam ispustila zarez. Pišem jednako kao kad pišem službeni dopis.
Osim što sam u poslovnoj komunikaciji usvojila termin "razvidno", koji u slobodno vrijeme ne bih nikad upotrijebila, brrr, priviđaju mi se neki likovi iz recentnije hr povijesti
Nisam učiteljica, ali sam lingvist pa ću ti pokušati odgovoriti. U č i ć nije presudan sluh. Može dijete imati savršen "sluh" (premda znanost ne zna za taj pojam u jezičnom usvajanju, smatra se da sva novorođena djeca imaju jednake predispozicije da usvoje bilo koji jezik na svijetu), ali ako je model loš, onda mu sluh ništa ne pomaže. Naime, dobar dio hrvatskih govora ne razlikuje č i ć (npr. kajkavci uopće) i tu je problem, što većina nema dobar model, tj. modele. Uzalud ti govoriš kako treba, ako većina u okolini izjednačava ta dva glasa. E sad, ako primjećuješ da dijete u govoru razlikuje č i ć, onda možemo govoriti o "sluhu", tj. o tome da treba prepoznati kad kaže koji. To se može tako da mu se objasni položaj jezika pri izgovoru jednog i drugog. Ako ne razlikuje, onda je najbolje u mlađoj dobi da riječi s č i ć uče kao engleske riječi - kao slike, tj. svaku rijeć za sebe. Vidim da tako i rade u 1. razredu osnovne. Kasnije im se može pomoći s tvorbom riječi pa ako je što nastalo od k ili c, na primjer, bit će č, ako je od t, onda ć, ali to je preapstraktno za malce.
Već je netko rekao, samo vježba - pisati problematične riječi što češće. Pišite diktate.
Ja sam rođena kajkavka i nisam razlikovala č i ć u govoru do faksa, ali sam ih još u školi naučila razlikovati u pismu (na faksu sam se prislila da to naučim i u govoru, to sam sama htjela). Dakle, može se. (Ja imam problema s tipfelerima, pa se pomiješaju i č i ć - tko li ih je stavio jedan do drugog!, ali to je neka druga tema
Svimbalo, mislila sam na pismene pisane izvore. I gotovo da mogu potpisati ostatak posta.
Čitanje sasvim sigurno neće škoditi, ali neće znatno unaprijediti uporabu č i ć. To je kao da gledaš u matematičke zadatke, ali ne pokušaš sam riješiti jedan. Treba aktivno vježbati, dakle pisati. Samo tako će se slike riječi urezati u pamćenje. A treba imati na umu i to da se jednom krivo naučeno puno teže ispravlja nego što se uči novo. To znači da će č i ć teže svladati petnaestogodišnjak nego sedmogodišnjak koji tek uči pisati.
mlađu kćer ne mogu uvjeriti da uz mačju dlaku ne postoji i psećJa (dlaka, kućica...).
heliHopter sam i ja dugo govorila.
inače me najviše smeta kad umjesto JER napišu JEL (nismo bili vani jel je padala kiša).
s ovim se apsolutno slažem.
imam dijete od 9,5 godina koje upotrebljava i apostrof i točku-zarez, nisam je nikada "uhvatila" da pogriješi u č, ć. ije, je, dž, đ.
jer ona naprosto "guta" knjige.
ponekad me malo plaše stara izdanja koja čita, ali neće se ništa dogoditi od kakvog "nešto istočnjačkijeg" termina; ja i to smatram bogatstvom jezika.
ima nas odsvakud, neka dijete zna što znači kada joj se netko "izvine".
Freja, slažem se da je pisanje učinkovitija vježba, ali zar čitanje krivo napisanih riječi ne zbunjuje čitača (još ako je neiskusan i bez osjećaja za jezik)? Čini mi se da je ovo "urezivanje slika" prilično važno.
A o ispravljanju krivo naučenog je već bilo riječi na ovoj temi (doduše u drugom kontekstu).
e, da...
smeta mi i "smeta mE"
"budući sam profesorica"
"obzirom na situaciju"
Vidiš, ja uopće nisam taj "izvini" doživljavala kao ispravan, ali "istočnjački"
Jednostavno sam mislila da je nepravilno.
Sis, oprosti, naknadno sam skužila da bi "pisano" bilo besmisleno u toj rečenici.
I da dodam, nemam još školsko dijete, ali imam šestogodišnjaka koji voli čitati i pisati. Tako je jučer zapisivao pjesmice koje je naučio u vrtiću. I svaki put kad je na red došlo "č" ili "ć" obratio mi se s pitanjem. Kad bismo živjeli na Korčuli, pretpostavljam da pitanja ne bi bila potrebna.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
