dajte mi savjet iskusne mama teške djece

[flopica]

dakle ima 7 godina, uglavnom spremna na suradnju nekad više nekad manje, ništa neuobičajeno.
međutim u zadnjih recimo 2. mjeseca mi se čini da sve teže postižemo dogovore - sve su češće neke zadjevice nagovaranja i natezanja i to me užasno iscrpljuje.
jutros u 7.45 pratim je dio puta do škole i ona ničim izazvana počne priču kako bi ona voljela imati kozu. i sad ja naravno obhašnjavam da ne može i zašto ne može i zašto je to neprihvatljivo i neizvedivo i bla bla bla.
e sad, ona obožava životinje, to je nevjerojatna jedna ljubav i opčinjenost životinjskim svjetom i već me dugo nagovara na psa mačku i manje domaće životinje, za koje ja N E M A M U V J E T E i osim ribica, kornjača i sl. ljubimaca niš ne dolazi u obzir.
uglavnom, jutros na sred ceste ona počinje svoj prosvjed (ufurala se valjda u duh događaja u lijepoj nam našoj) otfurila 5 m ispred mene, broji na sav glas kako ona ništa ne može nikad neće ni moći i kako je jadna, kako je život njen jadan.
mala vještica. zgrozilo me takvo ponašanje i uhvatila me muka. predala sam joj torbu nasred ceste, rekla da nek ide sama ( ima 20 m ) i da ja sad idem.
ona preuzela torbu i ljutito odfrknula nosom te nastavila svojim putem ni ne osvrnuvši se. nigdje traga kajanju i svijesti da je pogrjiešila, da joj je došlo do mozga da se tako ne ponaša .
baš sam tužna i jadna.
i tako, ode u školu u uvjerenju da sam ja okrutna jer joj ne dam držati kozu. evo iskusne mame, kako vi ovakve situacije djelotvorno rješavate? bojim se da negdje gadno griješim...

[aleksandra70vanja]

nemam iskustva sa rješavanjem
samo suosjećam
ja često čujem da sam najgora mama na svijetu
gledam šize, lupanje nogama u pod, demonstrativan odlazak u svoju sobu
nekada je pustim da se ispuše
nekada i ja malo vrisnem i kažem da je to neprihvatljivo ponašanje
ali ne mogu reć da sam jadna i tužna zbog toga
više sam nekada iznervirana takvim ponašanjem, ali se nastojim skulirati
tako to mora biti

[pikula]

moj sinek tako reagira kad potcijenim njegove sposobnsti- stvarno ponekad ni ne skužim koliko je velik momak s 8 godina i koliko stvari kuži pa mu tumačim, tumačim, a njemu para na uši. Kad uspijem samo stati i pitati zašto je naljutio, normalno (ne :šta se sad ti duriiš), obično kaže, uopće me ne doživljavaš, npr ja znam da je to samo mašta, alli sam htio čuti kako ti to zamišljaš ili tako nešto... Mislim vjerojatno je kod tvoje curke nešto deseto, ali meni jako pomaže kad ne kužim što se događa da odmah pitam što jednostavnije moguće. Ako nastavi biti bezobrazan onda ide ljepo na pauzu ili dobije kaznu prema zasluzi ovisi

[oka]

Kad počne sa pričom ja bih željela kozu ili sl., može dijete, a gdje ćeš ju kupiti, a gdje ćeš ju držati, gdje će kakati....i na kraju kažeš: ' možeš dijete, kad odrasteš kupit ćeš si kozu, nema problema....'

Kad moji nešto žele (stvari za velike npr. nož, piljenje...ma, ono samo za velike)
onda im pozitivno objasnim da, može, kad bude malo veći, kad bude veliki i sl. onda nema problema.....
Izbjegavam ih isfrustrirati da ne može, dobro ne baš uvijek, nekak osjetim kad im je to baš važno.
Malena je znala piliti da želi konja kao Pipi, ja velim, ok može, a gdje će spavati, šetati, kakati, ko će to čistiti, onda se počne smijati i govoriti bljak...i gotova priča

Tvoja curka svašta sluša u školi, čak možda i stvari koje i nisu istinite i to joj je od velike važnosti, pokupaj joj pomoći na ovaj način možda upali.

[flopica]

ajme oka, ma ne mogu ja njoj to tako objasniti, jer odmah kreće napad. ona ide dalje i dalje, ma može koza u kuću, napravit će joj mali sjenik, naći će joj i sijeno i čistit kakicu...
to je samo primjer. al ona općenito teško prihvaća u zadnje vrijeme odbijanje i zabrane ikakve vrste. a verbalno je vjeruj mi toliko jaka i rječita da je užasno naporno s njom ići u ikakvo duže raspravljanje. ma ja sigurno negdje griješim. mislim da joj predugo i preširoko objašnjavam, i nače oduvijek puno razgovaramo . ponekad idem sama sebi na živce. kad bi mogla u 3 riječi to srezati. kad bi znala i umjela tako odrješito, kratko i jasno. moram vježbati izgleda. moram sama naučiti da bih mogla nju učiti.

[tanja_b]

to je samo primjer. al ona općenito teško prihvaća u zadnje vrijeme odbijanje i zabrane ikakve vrste. a verbalno je vjeruj mi toliko jaka i rječita da je užasno naporno s njom ići u ikakvo duže raspravljanje.

Poznato mi je ovo
Moj sin ponekad diskutira kao mali fiškal, kad ga čujem kako se cjenjka i nadmudruje ne znam bih li ga strpala u top, ili da budem zadovoljna što se toliko trudi postići ono što želi (ja sam uvijek lako odustajala i sad mi se to vraća u glavu).
Ali ponekad je jedino rješenje srezati raspravu. I tada mi se čak učini da je baš to i htio: vidjeti dokle može ići.

[tanja_b]

jutros u 7.45 pratim je dio puta do škole i ona ničim izazvana počne priču kako bi ona voljela imati kozu. i sad ja naravno obhašnjavam da ne može i zašto ne može i zašto je to neprihvatljivo i neizvedivo i bla bla bla.

E, a što se ovog s kozom tiče.
Mislim da u takvim situacijama, kad oni fantaziraju što bi htjeli, nije dobar pristup odmah im gurnuti argumente "protiv". Pa ona sa 7 godina i sama zna da ne može držati kozu u stanu. Ali ta činjenica joj ne oduzima pravo da mašta o tome. Meni se u takvim situacijama prihvatljivim rješenjem pokazalo da samo slušam i tek kad pređe u konkretno žicanje nemogućeg, objasnim mu zašto je to nemoguće.

[Ifigenija]

dakle ima 7 godina, uglavnom spremna na suradnju nekad više nekad manje, ništa neuobičajeno.
međutim u zadnjih recimo 2. mjeseca mi se čini da sve teže postižemo dogovore - sve su češće neke zadjevice nagovaranja i natezanja i to me užasno iscrpljuje.
jutros u 7.45 pratim je dio puta do škole i ona ničim izazvana počne priču kako bi ona voljela imati kozu. i sad ja naravno obhašnjavam da ne može i zašto ne može i zašto je to neprihvatljivo i neizvedivo i bla bla bla.
e sad, ona obožava životinje, to je nevjerojatna jedna ljubav i opčinjenost životinjskim svjetom i već me dugo nagovara na psa mačku i manje domaće životinje, za koje ja N E M A M U V J E T E i osim ribica, kornjača i sl. ljubimaca niš ne dolazi u obzir.
uglavnom, jutros na sred ceste ona počinje svoj prosvjed (ufurala se valjda u duh događaja u lijepoj nam našoj) otfurila 5 m ispred mene, broji na sav glas kako ona ništa ne može nikad neće ni moći i kako je jadna, kako je život njen jadan.
mala vještica. zgrozilo me takvo ponašanje i uhvatila me muka. predala sam joj torbu nasred ceste, rekla da nek ide sama ( ima 20 m ) i da ja sad idem.
ona preuzela torbu i ljutito odfrknula nosom te nastavila svojim putem ni ne osvrnuvši se. nigdje traga kajanju i svijesti da je pogrjiešila, da joj je došlo do mozga da se tako ne ponaša .
baš sam tužna i jadna.
i tako, ode u školu u uvjerenju da sam ja okrutna jer joj ne dam držati kozu. evo iskusne mame, kako vi ovakve situacije djelotvorno rješavate? bojim se da negdje gadno griješim...

Ajde, imaš sreće, bolje kozu, nego ona djeca koja hoće zmije i iguane. to bi me zblesalo
Ali, mislim da ćeš to dosta lako riješiti time da je pustiš da priča o kozi i svojoj želji i da klimaš glavu i suosjećaš i pitaš je što bi sve s kozom, i kakvu kozu, možeš gledati slike koza; svatko od nas nešto želi, jelte.
Ali to ne znači da ne može.
Ona je, vjerujem, poludjela jer je nisi uzela ozbiljno, jer se nije izrazila, jer nije imala suosjećajno uho.
Samo je slušaj, a onda nježno reci - divna želja, eto, željela bih da ti mogu kupiti kozu, ali ne... nažalost - ne mogu. Što više daješ razloge, to ćeš je više razbjesniti - jer ispada da ona ne smije željeti kozu.
Smije.
Ali ti ne daš, barem ne sad...

Eto.

Drži se, bit će to dobro

BTW ja ovo naučila iz NVC Marshala Rosenberga, posebno iz knjige Intimate relationship. Ako te zanima ta knjiga, javi se na pp, i poslat ću ti je u digitalnom formatu

[Peterlin]

E, a što se ovog s kozom tiče.
Mislim da u takvim situacijama, kad oni fantaziraju što bi htjeli, nije dobar pristup odmah im gurnuti argumente "protiv". Pa ona sa 7 godina i sama zna da ne može držati kozu u stanu. Ali ta činjenica joj ne oduzima pravo da mašta o tome. Meni se u takvim situacijama prihvatljivim rješenjem pokazalo da samo slušam i tek kad pređe u konkretno žicanje nemogućeg, objasnim mu zašto je to nemoguće.

X

Imam i ja iskustva s tim (mlađi sin je prototip ovakvog tvrdoglavog mrguda). Dok je bio manji, koristili smo se trikovima - npr. NACRTAT ćeš mi popodne sve što si zamislio, kako bi to trebalo izgledati.... gdje će koza spavati, bla bla bla...

U raspravi oko držanja životinja pomogla je banalna (ali jako pametna) stvar - odveli smo djecu na selo, da vide životinje u njihovom pravom okruženju. Nije bilo koza ali bilo je krava i svinja i kokica.... Eh, kad su se uvjerili kako to izgleda uživo i kako miriši, kad su vidjeli kako izgleda hraniti životinje i čistiti štalu, nije više bilo pitanja.

Prije dosta godina imali su u ZOO vrtu neki paviljon gdje su klinci mogli dragati koze i zečeke, to je bilo korisno. Moglo se osjetiti njihov "fini miris" i vidjeti brabonjke.

[Peterlin]

Inače, što se tiče beskrajnih rasprava, ja sam davno daaaavno naučila tu i tamo prekinuti raspravu i gotovo. Nije to uvijek oličenje cile-mile, ali djeluje.

[flopica]

Poznato mi je ovo
Moj sin ponekad diskutira kao mali fiškal, kad ga čujem kako se cjenjka i nadmudruje ne znam bih li ga strpala u top, ili da budem zadovoljna što se toliko trudi postići ono što želi (ja sam uvijek lako odustajala i sad mi se to vraća u glavu).
Ali ponekad je jedino rješenje srezati raspravu. I tada mi se čak učini da je baš to i htio: vidjeti dokle može ići.

da, ponekad mi je drago da umije pregovarati, da se bori i sve što s tim ide, ali ne svakodnevno i uvijek. baš joj je teško prihvatiti ne i iskreno, ja sama sve manje volje i strpljenja imam. postoje stvari oko kojih ne želim pregovarati ali ona svejedno ide dalje. ako ide prati zube buni se, idemo oprati kosu buni se, idemo u goste negdje buni se, ma joj ne znam kako smo do tu stigli. a imala je postavljene granice i jasna pravila i sve što je potrebno. al kiksala sam negdje definitivno.

[flopica]

ifi poslala sam mail!
Peterlin - da i ona je tvrdoglavi mrgud bez daljnjeg. na selu je bila 100 puta, vidjela životinje u prirodnom okruženju i sve što s tim dolazi. svjesna je svega. ono što mene muči je činjenica da ja takve probleme očito ne rješavam na odgovarajući način. ili je ona u svojoj suštini takva a meni je to teško prihvatiti.
napisala sam gore da se ona oko većine pravila buni i protestira. pogotovo u zadnje vrijeme, ono ne prihvaća nikakva ograničenja. zapravo kad dublje o tome razmislim mislim da je riječ o projekciji nekih drugih stvari. recimo, ja sam pojačano nervozna iz nekih svojih životnih problema i koliko god se trudim da to ne prenosim na dijete, očito je nervoza zarazna... sad sam se skroz zbedirala.

[Beti3]

I ja sam mislila da nemam uvjete, ali na kraju pas (mali pas) se savršeno uklopi u uvjete i čudiš se kako si mogao živjeti bez te ljubavi u psećim očima.

Koza je, naravno previše. Peterlin ti je dala dobar savjet: odvedi je negdje da vidi da životinje nisu ono što ona misli, nego i kakaju i treba čistiti i treba se itekako brinuti o njima.

A što se tiče rasprava, tek ste počele. Dolazi vam teško razdoblje ,kad su oni pametniji od roditelja pa treba na vrijeme odlučiti kako da rasprave budu konstruktivne. Treba slušati i pokušati naći kompromis, shvatiti da nam djeca postaju ljudi sa svojim JA i da njihovi stavovi neće biti isti našima, a istovremeno ih naučiti da smo mi još uvijek glavni u odlukama. Jako teška misija.

Moj je stav da djecu koja odrastaju treba uvažavati ako želim da i oni uvažavaju moje potrebe i mene. Razgovor, ali ne prodike, i primjer. Ako se osjećaju ugodno i sigurno, bit će lakše. A da će se ljutiti, hoće. I spominjati Plavi telefon, isto hoće. I pakirati se da idu noni jer ih roditelji na razumiju, isto hoće.

Dok je međusobne ljubavi svi se ti sukobi daju riješiti. No, ti si napisala da se ona ne kaje iako je pogriješila. No, nije tako, ona smatra da si ti pogriješila. Probaj ući u njeno mišljenje, ona ima daleko manje iskustva. Pa nisi tako davno bila dijete, sjeti se. I roditelji su pametniji, pronađi način koji će vrijediti za vas, smireno, bez svađe, ali ne tutorski.

Samo lako je pisati, puno toga u praksi ne ide tako lako. Ponekad pomislim kako je lako dok su mali, pa makar se budila x puta i nosala cijeli dan, što je to prema buđenju njihovog JA. I balansiranju na bujici njihovih probuđenih hormona.

[Peterlin]

da, ponekad mi je drago da umije pregovarati, da se bori i sve što s tim ide, ali ne svakodnevno i uvijek. baš joj je teško prihvatiti ne i iskreno, ja sama sve manje volje i strpljenja imam. postoje stvari oko kojih ne želim pregovarati ali ona svejedno ide dalje. ako ide prati zube buni se, idemo oprati kosu buni se, idemo u goste negdje buni se, ma joj ne znam kako smo do tu stigli. a imala je postavljene granice i jasna pravila i sve što je potrebno. al kiksala sam negdje definitivno.

Da, da... ovo i mi prolazimo s vremena na vrijeme.

Ja dignem ruke i odem po svome (kad mogu). Prošli ponedjeljak sin je sam morao vući debelu i tešku torbu + opremu za tjelesni po stepenicama s 2. kata i u školu (nije daleko ni opasno) jer ja sam OTIŠLA na posao i ostavila njega da se duri. Bio je miran i dobar ko bubica dok smo došli doma. Nažalost, malo je situacija u kojima se možeš samo okrenuti i otići, ali nama se to pokazalo najboljim. Ustajanje iz krevete - 0 bodova, svakodnevni protesti... Pa sam ga ostavila, nek ON objasni učiteljici zašto je zakasnio na doručak u boravak. Nek ON objasni profesorici u glazbenoj školi zašto nije navježbao gradivo (nakon uzastopnih scena).

Da se razumijemo, nije moj sin stalno takav, ali ima periode/faze kad mi je stvarno teško izlaziti s njim na kraj. Sa starijim sinom nemam takvih problema (imam nekih drugih, ali to nije tema ovdje) i vjerujem da to nije samo propust u odgoju nego stvar karaktera. Kad se požalim mami, ona mi i prečesto kaže da sam i sama bila takva. Čak se i sjećam nekih bisera, da prostiš...

Neki od recepata za nemoguće ponašanje: još uvijek nismo prerasli skretanje pažnje, ali za to treba prvo poslušati "Prestani, odmah!" Nije to baš uvijek odmah, ali ne dam se ja... Treniranje živaca čuvam za zaista bitne stvari (lektira, učenje, sviranje, hrana...) a za ostalo vježbam okretanje leđa, kad god mogu. I to mi se pokazalo najboljim, ali nažalost, ne možemo tako svaki put.

[flopica]

dobro, moje dijete je oduvijek bilo jakog karaktera i sklono pregovorima i ispitivanjem naših granica. jednostavno je ne rječita, nego toliko rječita da to upada u oči od najranijih dana. u vrtiću je bila odvjetnica svoje grupe, u školi mi učiteljica otvoreno kaže da je ponekad stvarno zna ostaviti bez teksta svojim rezoniranjem. ništa negativno, ona poštuje učiteljice, nije bezobrazna ni drska, dapače. samo opservacija i elaboracija njena je uža specijalnost.
ja uopće nisam neka blaga majka kojoj djeca skaču po glavi i koja bespomoćno sliježe ramenima. pravila postoje od najranijih dana. puno ljubavi, pažnje, maženja, razgovora. jedino što me smeta jest moja nestrpljivost. al ne mogu drukčije. sve moram reći više puita. da mi je doživjeti da jednom, nešto učini kad prvi put kaže. ma Peterlin meni se čini da ću se i ja početi okretati na peti i odlaziti bez riječi. kao što sam jutros. pa nemoj ustati, nemoj spremiti knjige, nemoj ponijeti opremu na trening, nemoj oprati zube ni jesti. moguće da sam prezaštitnički nastrojena i da joj ne dajem priliku za osamostaljivanjem pa je zato takva...

[pikula]

možda je jednostavno spremna za nove odgovornosti i novu stepenicu u komunikaciji. Vjerojatno nije riječ o nekakvoj velko jpromjeni koja je potrebna, više o nijansi koja bi možda njoj značila da raste, da se primjećuje njezin napredak u glavici

[flopica]

moguće, jer uvijek nakon dana ovakvih ispada i trzavica ona preko noći "odraste", tj. pređe jednu razinu zrelosti. i to je tako oduvijek. vidim da je sad ta faza jer je odlučila da si sama bira i slaže robu koju će sutradan nositi u školu, to joj je sad postalo jako važno! isto tako da sama ide u školu i nazad pa da neke druge stvari obavlja samostalno, ma raste i to je to!

[Nena-Jabuka]

Ja nemam savjet za ovu temu budući da sam jednako "iskusna" tj. i moja starija ima 9 i po i sa sličnim stvarima se hrvam. Ovdje samo pažljivo slušam i učim, uglavnom Peterlin glas razuma .
Moja nije baš dosadna s kozom, ali želja za psom me udavi. Džaba objašnjenja da nas često nema dugo doma, da putujemo i odsjedamo kod tuđih ljudi i rodbine, da ne možemo psa voditi posvuda niti ga imamo komu ostaviti, da to nije biljka pa ako uvene, uvene - nije velika šteta (iako i tada jest)....
Kad ništa ne pali, kažem - ti ne vodiš brigu ni o vlastitom (neživom ) ormaru, pa tko bi ti prepustio živo stvorenje!
Onda prođe ta spika neko vrijeme, a zatim opet želje - a da ipak hrčka kupimo? a mačku?
Ne proglašava me baš službenom rezolucijom najgorom mamom na svijetu, ali nad svojom tragičnom sudbinom gorke suze lije.

[Hajdi]

kakve scene ova moja izvodi, flopice, da samo znaš šta te čeka.

njoj nametanje obaveze učenja, kad njoj baš nije ćeif (a retko jeste), najčešće dovodi do provale suza, bacanja, vikanja, svadjanja, do rečenica tipa "tebi je samo škola u glavi"...

Čim ja malo olabavim sa školom i pritiskom, ona se "unormali".

Inače je teška za pregovore svake vrste, i ja sam takva kao ti, nadugačko objašnjavanje, tretiranje kao ravnopravne od prvog dana, ima to svojih prednosti, ali zaista dovodi do toga da ona veruje da ima pravo da ravnopravno učestvuje u svakoj odluci. A ja to baš ne volim. Kad se nešto mora, mora se.

[flopica]

Nena - to je samo to jutro koza, a vjeruj mi svakodnevno je tema nabavka ljubimca - nekad zec, afrički tvor je dugo bio broj 1. pas i mačka su joj pod normalno, s tim računa kad preselimo u novi dom...
Hajdi - ma baš o tome razmišljam - to uvažavanje djeteta koliko god je meni pod normalno i ja ne mogu zamisliti drugačije za nas s druge strane podrazumijeva izgleda "umjerenu" uporabu. i sposobnost da znaš razlučiti gdje je granica i kad nema pregovora. a meni je to u zadnje vrijeme ful teško. ma ne znam, vidim da je roditeljima koji stvari rješaavaju po sistemu "veži konja gdje ti gazda kaže" puno lakše što se tih stvari tiče. makar se ne bi mijenjala i makar znam da takva metoda meni nije prihvatljiva, al poželim na sekund da dreknem i da me posluša odmah i sad. i da š u t i !
mislim, dreknem ja al to je sve...

[Nena-Jabuka]

... afrički tvor je dugo bio broj 1. ..

[Hajdi]

makar se ne bi mijenjala i makar znam da takva metoda meni nije prihvatljiva, al poželim na sekund da dreknem i da me posluša odmah i sad. i da š u t i !
mislim, dreknem ja al to je sve...

X
I da nekad čujem "dobro mama, važi".

[Ifigenija]

i da š u t i !
.

Ovo je i moj nedosanjani san
Što moj stariji može pričat! Taj ne prestaje. Ali ne melje eto tako, nego je fora, pa čovjek samo shvati da ga htio-ne htio sluša, a glava zakuhala.
Tu i tamo ga molim samo da šuti...
Tako da suosjećam!
U Montessori vrtiću smiruju djecu minutom šutnje, oni se kao saberu u tom trenu, tako da sad ja to i doma kopiram. Bar minuticu, ma pola minutice!!!!

[flopica]

moja od najranijih dana melje li melje, al nigdje nema točke, sve je samo zarez. evo, sad je to dosta sama korigirala jer ide u školu pa je skužila da je neprihvatljivo!
ali kad je bila manja ja sam majke mi imala košmar ponekad u glavi i tako mi jedan dan idemo van i ona neprestano priča i ja ne mogu se više skoncentrirati gdje su mi ključevi, jesam uopće zaključala kuću, gdje mi je mob. novčanik, ma ometa me jednostavno.
sad, učim ja nju da ne trebamo uvijek sve što pomislimo reći naglas, da ponekad mislimo i to ostaje u našoj glavi i zamolim je da malo tako idemo u tišini... dobro, pristane ona, ma milina, meni se mozak oporavlja od bujice riječi ja sva ponosna!
nismo prešle 3 m, kad ona - mama, a mogu te nešto pitati? da li ti sad kad mi ovako hodamo i mislimo u sebi misliš što li ja to sada mislim u svojoj glavi?
aaaaaaaaa! ne mislim srećo ništa, baš ništaaa!

[meda]

i moj je mali slican. pogotovo ovo kad se negdje spremamo, a on melje li ga melje, i onda ja pola stvari zaboravim, pa me on gnjavi da zasto sam zaboravila. pa sam uvela da kad se spremamo nema pricanja, nek se i on brine sto treba uzet i to je to. ili kad jedemo, na primjer. onda on mene pita dva pitanja, i onda kaze 'ajde ti sad mene nesto pitaj'

treba njih stvarno ucit da nekad treba i stat!

[Ifigenija]

Flopice i Meda, suosjećam.
Ja po novom pomognem malom da se obuče u čizme, jaknu, kapu... i sjednem ga pred crtić ili komp dok ja spremim sve za polazak.
Inače izludim!
Ja tražim ključeve, pakiram klopu, karte, što već treba, a on s tajnama Svemira i idejama o novim izumima. Sludi me, dok ne počnem urlat.
Sad lijepo neku klopu u usta, i gledaj crtiće dok ne krenemo...

[zumbulmama]

Suosjećam.... moj hoće sve (kozu, auto, legiće, crtić, priču, sunce umjesto kiše...štoveć) sad i odmah i "nema pregovora, mama!" ili slijedi cijeli niz uvreda, tuče me i baca se po podu,... Kad je dobar i ne prezahtjevan to znači da je negdje u blizini (svojoj ili dnevnoj sobi, siguran da ga čujemo) i na sav glas urla i krevelji se iz čiste razonode na temu sexa i/ili probavnih rezultata.... Ako nema ispad bijesa zbog igračke koju ne može pronaći ili bilo čega drugog što nije njemu po voli. Tišina? Nepoznat pojam. Minuta šutnje? Zlatom bih je platila.

[Eci]

E, a što se ovog s kozom tiče.
Mislim da u takvim situacijama, kad oni fantaziraju što bi htjeli, nije dobar pristup odmah im gurnuti argumente "protiv". Pa ona sa 7 godina i sama zna da ne može držati kozu u stanu. Ali ta činjenica joj ne oduzima pravo da mašta o tome. Meni se u takvim situacijama prihvatljivim rješenjem pokazalo da samo slušam i tek kad pređe u konkretno žicanje nemogućeg, objasnim mu zašto je to nemoguće.

mislim da je ovo pravi odgovor.
A što se ljubimaca tiče, kada već tako voli životinje i želi ljubimca, možda bi mogli razmisliti o nabavci nekog manje zahtjevnog kojem bi mogla iskazivati svoju ljubav više nego prema ribici. Hrčak , na primjer, se nama pokazao kao odličan izbor (iako imamo 2 psa koji su zajednički članovi obitelji, hrčak je Irin, kornjača Vitova, Erik ne želi svog ljubimca, jer ne želi još jednu obavezu), ne zauzima puno mjesta, lagano se čisti i njeguje, ne smrdi, a možeš ga izvaditi, pomaziti, učiti trikovima...

[Marna]

K&P jednoglasno traže psa za kućnog ljubimca.
K. bi željela pudlicu, a P. je glavno da je dlakavo i da reži.
Naravno da padam u zamku dugog objašnjavanja i pregovaranja.
Ipak, poanta je da će ljubimca dobiti kad se o njemu budu mogli brinuti, a ne da nam ljubimac postane suvišna igračka.
Osim toga, u sadašnjem trenutku je pitanje: tko bi koga izvodio u šetnju? Oni psa ili pas njih?

[Marna]

flopice, sad razmotrih ideju o kozi za kućnog ljubimca.
Vrlo originalno, a priznaj da je i korisno budući da bi imala svježeg kozjeg mlijeka, sira ...
Ipak, zamisao tvoje princeze je vrlo bliska Pipi Dugoj Čarapi.
Nije katkad lako shvatiti njihov svemir ideja i zamisli.

[Baby Boy]

Ništa dođi k meni u posjet da je poučimo o njezi koze, da vidi i konja pa njegu konja, da za njima malo počisti, da je koza najuri s pašnjaka, ili joj otme lizalicu.....možda je prođe volja...

[flopica]

i tako sam na tragu tome da lijepo otkantam
grad i ljude (ne sve naravno, al većinu da )
i da pobjegnem u svoj mir,
koza s mlijekom i sirom bi se tu lijepo uklopila hehehe

Baby Boy kod tebe bi mi se sigurno svidjelo
ja ti obožavam to sve po narodski, ono mlijeko mlako od kravice
i takoto...

[meda]

moj bi psa i bracu ili seku

[flopica]

moj bi psa i bracu ili seku

meda i moja, samo njoj je seka na prvom mjestu ipak!

[MikiMama]

Nena - to je samo to jutro koza, a vjeruj mi svakodnevno je tema nabavka ljubimca - nekad zec, afrički tvor je dugo bio broj 1. pas i mačka su joj pod normalno, s tim računa kad preselimo u novi dom...
Hajdi - ma baš o tome razmišljam - to uvažavanje djeteta koliko god je meni pod normalno i ja ne mogu zamisliti drugačije za nas s druge strane podrazumijeva izgleda "umjerenu" uporabu. i sposobnost da znaš razlučiti gdje je granica i kad nema pregovora. a meni je to u zadnje vrijeme ful teško. ma ne znam, vidim da je roditeljima koji stvari rješaavaju po sistemu "veži konja gdje ti gazda kaže" puno lakše što se tih stvari tiče. makar se ne bi mijenjala i makar znam da takva metoda meni nije prihvatljiva, al poželim na sekund da dreknem i da me posluša odmah i sad. i da š u t i !
mislim, dreknem ja al to je sve...

uf flopica, sve mi totalno poznato!

Prošla sam gornje faze, do sad sam uvijek objašnjavala u beskonačnost i dogovarala oko svega. Međutim, u novije vrijeme ne pali. Krenuo pubertet i to žestoko! Nedavno sam shvatila da sve što sam do sada dopuštala/popuštala kroz dogovor u nekim manjim količinama, da iskorištava stvar i prelazi sve dopuštene granice. I ne posluša ništa. Tako smo došli do faze da ne jede doslovno ništa. Nekad je jela sve - doslovno. Na tanjuru bi ponekad ostao jedan-dva zadnja zalogaja koja ne bi mogla pojesti. Od jednog-dva zalogaja mi smo dogurali do toga da ne jede NIŠTA, sve je fuj, voće povrće, meso, riba, tijesto, sve! I svaki obrok = cirkus!

Vrišti, odlajava, udara, ...

Pukla sam!

Sad isprobavam strogu fazu! Na kratku uzicu! Ima da sve pojede! Bez obzira što na tanjuru! Bez riječi!
Na najmanji pokušaj odlajavanja - režem. Jedan kratki: DOSTA! Ako ne posluša, dobiva tužnog smilića, pet takvih ne ide na igranje/rođendan. Već je propustila nekoliko. Ali stvar počinje djelovati. Malo se smiruje. Planiram ovaj pristup provoditi kroz nekoliko tjedana - kratko - tako da ju trgnem.

[MariolaST]

Na najmanji pokušaj odlajavanja - režem. Jedan kratki: DOSTA! Ako ne posluša, dobiva tužnog smilića, pet takvih ne ide na igranje/rođendan. Već je propustila nekoliko. Ali stvar počinje djelovati. Malo se smiruje. Planiram ovaj pristup provoditi kroz nekoliko tjedana - kratko - tako da ju trgnem.

Kad bi ovo barem djelovalo na odrasle!!!

[meda]

ja mislim da nije bas potrebno toliko objasnjavati i davati realne argumente u tim situacijama, jer su djeca u totalno drugom filmu i do njih to uopce ne dopire. vazno je da ih poslusamo, na neki nacin se uzivimo s njima u tu njihovu pricu, ili i sami pocet pricat o necem sto jako zelimo, ili smo zeljeli kao djeca. dat im do znanja da ih cujemo, razumijemo.

mm ima dobre nacine, puno puta reagira humorom, ali ne ismijavanjem djeteta, nego situacije. na primjer, jucer ga je D trazi da siva, a mm mu nije dao da siva to sto je on sivao jer je pretvrdo (kimono, inace mu damo da siva). al to da je tvrdo i da si moze uzet drugu krpu za sivanje do D uopce ne dopire, na sva objasnjenja on samo pita Sto, zasto, ha, kaj? A onda mu mm kaze da mu ne moze sad to dat jer ga je strah da se ne ubode ko Trnoruzica i da ne zaspi. D automatski dozivio budenje, nevjerojatna je bila ta promjena reagiranja. I onda mu je jos rekao da ne zeli da postane Trnoružan, malom to bilo super zabavno i gotova prica, mm dalje siva, D ode svojim poslom.

[Hajdi]

MikiMama, koliko ti je stara devojčica.

Obaveštavaj nas kako ide vojnički režim.
I mi smo počeli nešto slično da sprovodimo, najveći problem je to da je nekako uvek raspoložena za besmislenu svađu, posle koje obično plače i duri se, jer je to "nepravda".

Počeli smo projekat 20 dana bez plakanja, inače nema mora (kao) stigli smo do 4.dana.

[MikiMama]

Rezultati su fascinantni!
Ručak prođe u veselju i završi u normalnom roku. Odjednom sve jede. Sad samo kaže Mama, ja to ne volim. Metnem joj na tanjur manje, i to je to. Počisti tanjur.
Sad prelazim na druge stvari, iako i kod njih vidim blagi napredak.
Na primjer, umjesto da mi kaže "budem napravila" tražim da se odmah pokrene. Ako ne, opet Tuško.

I ja sam primjetila ovo što Meda kaže: djeca ne čuju dugačke rečenice. Možda prve tri riječi. Šta god da im želiš reći, reci to u tri riječi. Ostalo piši.
Uveli smo teku u koju ona sama upisuje pravila ponašanja podijeljena po prigodama. Npr Pravila kad dođem iz škole: Skini cipele i kaput; Spremi ih na mjesto; Operi ruke; Odnesi šk torbu u svoju sobu; Ispiši plan pisanja zadaće; ...
Tak mi je lakše, samo kažem Pročitaj! Manje ju iziritiram, pročita stvar od početka do kraja, i napravi što treba.