Problemtični učenik nosi nož u petom razredu!!!!!!

[rima]

Pomoć!!!
Na početku godine u naš peti, inače složan i dobar razred, došao je problematični učenik koji jednostavno onemogućava svaku normalnu nastavu. Roditeljima nije ništa rečeno o čemu se radi, iz kuloara smo doznali da je pod lijekovima i da ima velikih psihičkih problema, te da je riječ o jednom od najvećih problema u gradu. Na satu bez problema psuje nastavnike, baca stvari drugoj djeci na pod za vrijeme nastave, ne daje im da na miru pišu ispite, bacio je petarde u razredu i na koncu, danas je donio i nož. Zanimljiv je i odnos prfesora i ravnatelja: kada radi frku u razredu, nastavnik tjera našu djecu da ga vodi k ravnatelju, danas su i za nož rekli našoj djeci da mu ga uzmu. Nastavnici koji bi mu navodno trebali pomoći da se integrira (zato i je u razredu, radi po prilagođenom programu), redovito ga vrijeđaju iz nemoći, a profesor iz jednog predmeta koji ga , nakon što ga mali razbjesni, nazove "prljavi majmune", svima u razredu podijeli jedinice, uključujući i djeci koja su bolesna. U školi nas uvjeravaju da su im ruke zavezane, da su učinili sve u njihovoj moći, da ga štiti zakon, te da ga ne mogu izbaciti jer je osnovna škola obavezna. Na najnoviji incident s nožem dobili smo odgovor da se ništa nije dogodilo jer ga nije upotrijebio!!!!! Roditelji baš nisu složni, a ja ipak vjerujem da se nešto može napraviti i da naša djeca imaju pravo na sigurnost i normalno obrazovanje. Molim za savjete, što činiti, kome se obratiti, jeste li imali takvih problema, i jel i doista tako svugdje, odnosno je li moguće da je nož u petom razredu postala normalna stvar.

[Tashunica]

u razredu moga djeteta bio je jedan takav učenik.
došao je u inače miran, složan i najbolji razred na školi i doslovno ih rasturio u svim aspektima. radio je svašta, bilo je i noževa i boksera, tukao je djecu... a i mi smo kao roditelji pokušavali svašta napraviti. najgora stvar u svemu što su njegovi roditelji stajali čvrsto iza njega, vjerujem da je to bila linija manjeg otpora, nije im se dalo suočiti. bio je dvije godine kod njih u razredu, na kraju je doslovno polomio jedno dijete i onda su ga premjestili u drugu školu gdje je naravno nastavio s istim.
nitko se adekvatno o tom djetetu ne brine, niti roditelji, niti škola.
rješenje problema nije u premještanju, djetetu treba pomoći, a to ovaj mali još nije dobio, a tek neće dobiti kad krene u srednju školu i kad s njegove strane krenu još veće gluposti, ukoliko je to moguće, jer je i ovo stvarno već bilo koma.

savjet nemam nikakav, jer mi nismo uspjeli s ničim što smo pokušali, a pokušali smo stvarno sve što smo mogli kao roditelji razrednih kolega.

[maria71]

Ja bih maknula svoje dijete , što sam i napravila, pa ako treba i 10 puta.

[cvijeta73]

ajme grozno je ovo što pišete
a da predložite da ga se svako jutro pregleda da li ima kod sebe nož, bokser, bilo što opasno? da bude pod nekakvim pojačanim nadzorom?

[Točka]

Meni nije jasno, zar mu zakon dozvoljava da donese nož u školu??
Kako je moguće da se ništa ne može učiniti, makar kazniti roditelje za neodgovorno ponašanje.
Ako ima koja pravnica pa da odgovori....

[Tashunica]

naravno da se može učiniti, škola ima pravo pozvati i centar, samo je pitanje koliko je spremna umiještati se u sve. u našem slučaju nije bila spremna, samo su išli okolo naokolo dok ga se nisu riješili - brigo moja prijeđi na drugoga.
koliko god sam nekada bila ljuta zbog stvari koje se dešavaju, ipak mi je žao tog djeteta i takve djece, oni su samo odraz onoga što nose od kuće i ne blebećem bez veze, imala sam prilike to vidjeti vlastitim očima.
treba pomoći i roditeljima i djeci, ukoliko roditelji žele, ukoliko ne ja bih po hitnom postupku uključila centar i izvršila pritisak na roditelje.
samo što mene nitko ne pita.

[pikula]

Za ovo što ste opisali u prvo postu se treba zvati policija. odmah isti dan čim dijete dođe iz škole. Svaki put kad je oružje ili pirotehnička sredstva u pitanju. Da to netko napravi u kafiću policija bi ga odmah privela, a u školi je to ok? Nema šanse. O odgoju, psovnaju, naguravanju možemo razgovarati s pedagozoima, a kad je u pitanju oružje, premlaćivanje i sl ja ne bih razogvarala s nikim osim s policijom.

[jerry]

za ovo što ste opisali u prvo postu se treba zvati policija. Odmah isti dan čim dijete dođe iz škole. Svaki put kad je oružje ili pirotehnička sredstva u pitanju. Da to netko napravi u kafiću policija bi ga odmah privela, a u školi je to ok? Nema šanse. O odgoju, psovnaju, naguravanju možemo razgovarati s pedagozoima, a kad je u pitanju oružje, premlaćivanje i sl ja ne bih razogvarala s nikim osim s policijom.

deeeebeli potpis!!!!!!

[Matilda]

Na žalost, malo se toga može učiniti.
Dijete ima pravo na školovanje.

Ono što se može učiniti je da škola ima psihologa koji bi redovito radio s djetetom.
I omogućiti djetetu da pohađa samo dio nastave, samo par sati dnevno, ili dolaziti samo na neke predmete, a ostale polagati razredni ispit.
Očito je da dijete ne može pratiti redovni program, da mu je sigurno nakon par sati nastave već dosta.

Ono što mene zabrinjava je to da je takve djece sve više i više.
Nekad sam od 100 učenika imala 1-2 učenika s prilagođenim programom. A sad! 5-6 prilagođenih + još par s individualiziranim pristupom. Nisu djeca kriva, društvo, obitelj, sve je otišlo nizbrdo.

[Marsupilami]

Moj sin ide u boravak s jednim PRVASICEM koji psuje, tuce, kada nastavnice nema govori djeci da ce donjeti noz u skolu i prerezati im grkljan....i sto napraviti?
Mali je predamnom uciteljici na boravku pokazao srednjak, a mama njega pogladi po glavi i kaze:"joooj kak se to ponasas, pa znas da se to nesmije" i sve sa smjeskom, kao bas je luckast
Katastrofa, jedini tko se s njim pokusava baviti je uciteljica u boravku, ali sto ona moze kada roditelji zatvaraju oci pred problemom

[Janis]

Škola ne može napraviti gotovo ništa. Može izreći pedagoške mjere opomene, ukor, strogi ukor na koje roditelji imaju pravo žalbe. Nakon toga ide famozna mjera "produženi stručni postupak" koja traje tri mjeseca. Dijete se promatra i ide na nastavu i ako nema efekta premiješa ga se u drugu školu. Ako se dijete uputi psihologu ili psihijatru od strane škole roditelj to može odbiti. Dakle, škola je nemoćna.
Ni policija ne može napraviti gotovo ništa. Mogu doći po učenika, odvest ga i pustit ga kući i tako ukrug. Dakle, policija je manje-više nemoćna.
Centar za socijalnu skrb rijetko reagira na prijave iako mislim da je po zakonu dužan. Vjerojatno centar nešto i može, ali ne radi.
Ovo pišem iz iskustva jer radim u školi i lani smo imali jednog jako problematičnog učenika koji je bio nasilan ( i verbalno i fizički) prema drugim učenicima, profesorima, pedagogu i ravnatelju. Policija je intervenirala nekoliko puta, odveli ga i vratili kući. Centru je prijavljen, ali mislim da se centar nikad nije umiješao. Ono što me ljuti je, između ostalog, što centar na ovakve stvari ne reagira, ali moje prijatelje koji imaju dijete s Down sindromom redovito posjećuje da se uvjeri da dijete živi u brižnoj obitelji, a oni brižniji ne mogu biti.

[dorotea24]

možeš pozvati inspekciju u školu. donošenje oružja u školu nije dozvoljeno, trebalo je reagirati, zvati policiju, oduzeti mu ga i sl. zatim, davanje jedinica djeci koja nisu prisutna na nastavi je definitivno materijal za prosvj. inspekciju. ovdje je bitan ravnatelj. na njemu je da rješava situaciju s tim učenikom, a ne da lopticu prebacuje na nastavnike, a nastavnici na učenike. i nije istina da se ne može učiniti ništa. zaprijeti pa onda reagiraj.
mi smo u školi imali jednu takvu curu, ako se to uopće i moglo nazvati ženskom osobom, koja je cure i dečke sustavno maltretirala i nitko nije adekvatno reagirao. ma fuj, odvratno! i danas imam traume od toga.

[dorotea24]

Ono što me ljuti je, između ostalog, što centar na ovakve stvari ne reagira, ali moje prijatelje koji imaju dijete s Down sindromom redovito posjećuje da se uvjeri da dijete živi u brižnoj obitelji, a oni brižniji ne mogu biti.

Ja ne znam u čemu je konkretan problem, ali u tom centru ne znaš jel su debilniji ljudi ili njihov sistem rada. Sve rade naopako. Tamo gdje se trebaju petljati nema ih, gdje ne trebaju tamo ti doslovno kljucaju po glavi.

[Tashunica]

samo premještanje po meni je totalno kontraproduktivno, dijete dolazi u novu sredinu već "obilježeno" što mu se u većini slučajeva daje do znanja i što ga vjerojatno dovodi do daljnjih frustracija s kojima se ne zna nositi, a samim tim i do daljnjeg nasilja. znači premještanje u drugu školu nije dovelo do apsolutno ničega, možda bi za samo dijete i njegove probleme bilo bolje da je ostalo u staroj sredini.
tu bi centar trebao odigrati ključnu ulogu, ako roditelji ne pokazuju interes i ne vide problem, a u našem slučaju nisu vidjeli, svi su bili krivi osim njih, trebalo bi ih se prisiliti na to. vjerujem da bi adekvatna pomoć takvu djecu izvela iz tih njihovih frustracija.
kažem frustracija, jer mislim da dijete nije nasilno samo zato da bi bilo nasilno, nego se obično iza toga kriju neke druge stvari koje dijete samo ne zna riješiti.

[KayaR]

Moj je sin nastradao od jednog takvog ucenika.
Grupica od njih 5 sestaka je s nozem u medjusmeni prepadala petake,trazila novac,uzimala naocale,,,
Moj se nije dao,pa je dobio noz pod grlo,dobio i ogrebotinu.
Sve je isti tren doslo do direktora,sjatili se roditelji i trazili da se preduzmu mere.
Decko koji je kolovodja je jako problematican,povredjuje decu a i sebe svakodnevno,radi s psihologom,roditelji ne haju,ne odazivaju se na pozive,inace je jako pametan i odlican ucenik.
U skoli tvrde da preduzimaju sve sto je u njihovoj moci.
A nije puno toga,tj kazu da su im ingerencije drasticno smanjene.
Tako da smo mi roditelji trazili da se pozove policija.
Uzeli izjave od roditelja i ostecene dece,konstatovali da je u pitanju klasican slucaj razbojnistva,i podneli smo krivicnu prijavu.
Sve se isto ponovilo i na nivou grada,ostalo je da sprovedu istragu,ispitaju i male razbojnike i njihove roditelje.
Unapred su nam stavili do znanja da su deca zakonom zasticena do 14 godina,i posto svi imaju ispod 14,nece se desiti nista.
I tako je i bilo...pismeno su nas obavestili da je prijava odbijena,te se na tome i zavrsilo.
Jedan od decaka je promenio skolu,ostali su i dalje tu.
I ja radim u skoli,i kada bi imali problematicnog ucenika,samo smo cekali da zavrsi i ode nekom drugom na smetnju.

[Janis]

I ja radim u skoli,i kada bi imali problematicnog ucenika,samo smo cekali da zavrsi i ode nekom drugom na smetnju.

Ovo je nažalost tragična posljedica našeg (očito i vašeg) katastrofalnog školskog sustava, odnosno sve gorih i gorih zakona i pravilnika.

[aleksandra70vanja]

ovo je prestrašno
ali činjenica je da su nastavnicima i profesorima vezane ruke

oni ne smiju dijete koje ometa nastavu poslati van na hlađenje, oni ne smiju podviknuti
mogu samo reći: no, no, to nije bilo lijepo
i za to mu se može dogoditi da će mu neki uvrijeđeni roditelj zaskočiti za vrat
sve je otišlo kvragu
a ne mogu uopće shvatiti kada i radi čega
u moje vrijeme, a nisam iz vremena marije terezije, se nastavnik i profesor poštovao
i od učenika i od roditelja
nije mi ni palo na pamet doći s pričom da sam dobila lošu ocjenu jer me neki profesor ne voli jer je mojoj mami profesor uvijek bio u pravu
i to je u većini slučajeva i bilo tako (s nekim rijetkim izuzecima)
sjećam se pokojnog profesora povijesti
čim bi nekom palo na pamet raditi glupost samo bi bilo "zatvori vrata s vanjske strane"
i naravno neopravdani
danas bi mu za to za vrat zasjeli i roditelji tog djeteta i razne inspekcije i pravobranitelji
a tko štiti i brani dobru djecu, onu koja ispaštaju radi takvih pojedinaca?
mene to užasno frustrira
a, ponavljam, ne znam u kom trenu je došlo do tog potpunog srozavanja moralnih vrijednosti, poštovanja prema starijem, poštovanja autoriteta...
danas biti nastavnik, profesor je pravi put prema psihijatriji (ako će pokušati svoj posao raditi kako treba)
i nažalost većina brzo odustane, prihvate da ne mogu ništa i više se ni ne trude

a ne samo da u školi čekaju da problematični učenik završi i ode
to se događa već u vrtiću
s mojom V je bio u vrtiću jedan dječak, da budem politički korektna življeg ponašanja
ona je jednom došla doma sa ubodom od olovke u leđa
kada sam razgovarala s tetom o tome, ona mi se ispričavala da joj je to promaklo i rekla da bi trebale na njega paziti sve vrijeme da tako nešto spriječe, a gdje su druga djeca..
a ja sam rekla pa što će onda biti s njim u školi, ako je već u vrtiću takav
ona me je pogledala i rekla:
hoćete da budem iskrena?
ja samo čekam da ode iz vrtića, a što će i kako dalje s njim ne znam, i nije me briga

[KayaR]

I mi smo imali takav slucaj u vrticu.
Decaku je to bio vec sedmi vrticcim bi se na njega pozalili,roditelji bi ga premestili u sledeci.
Toliko je bio pun prikrivenog besa,da kad se isti iz njega oslobodi spasavaj se ko moze.
I iskaljivao se na deci.Prevrtao stolove i stolice,bacao stvari...
Ali ova teta je uspela da ga "sredi",svaka joj cast
Ali,to je taaaako retko!
Rekla mu je da ima pravo biti ljut,ali decu ne sme da dira.Moze da sutira zid,povuce se i bude sam i to je sve.I zacudo,sredio se.
Nazalost,dobili smo ga u razred kada su krenuli u skolu.
Uciteljica je imala blazi pristup,tvrdila je da ce se uklopiti,samo strpljenja....
Tako da je svega bilo prve dve godine.
Bacao je decu niz stepenice,bodenje olovkom je bilo svakodnevno,psovanje,pljuvanje....s tim sto je sad svoju aktivnost prosirio i na nastavnike.
Sve dok se nisu oglasili roditelji,sazvali roditeljski sastanak i trazili da se tome stane na put.
Onda ga je psiholog uzeo pod svoje,deca su se okrenula od njega,ostao je sam sa sobom.
I tada je krenulo na bolje.
Sve to dolazi od kuce.
Ovo dete je od dobrostojecih roditelja od karijere,koji su ga ocito zanemarivali,uporedjivali sa starijim bratom,i tako je skretao paznju na sebe i dobijao je,iako negativnu.
Tada smo poceli vidjati mamu i tatu u skoli,konacno su mu se posvetili i kod kuce.
Inace je prepametan i najbolji djak u odeljenju.
Sad su peti razred i vise nema problema.

[koksy]

A mene u takvi slucajevima najvise ljuti sto oni iz "stare skole" tvrde da do toga dolazi jer se danas ne smije djecu tuci.
I ja sam iz doba kad se ucitelje postivalo, jasno da je bilo problematicnih ucenika ali to se svodilo na pricanje po satom, eventualno zabavljanje ostatka razreda svojim glupostima tj. klasicno ometanje nastave. Najgore sto se dogodilo tokom cijelog mog skolovanja je krada imenika. Decki su se potukli zato sto su decki, cure su se pocupale za kosu zbog nekog decka...i to je to, nikakvi nozevi, psovanje, pljuvanje...
Do ovog je doslo, po meni, zbog roditeljskog podmetanja leda, zbog nepriznavanja da dijete ima problem, da treba strucnu pomoc, linije manjeg otpora, nek se nastavnici nose s njim.

[dorotea24]

mene je ovo jako jučer uzrujalo i sad sam se smirila pa ponovno otvorila temu da nešto napišem pa sam se opet uzrujala
na žalost, mislim da propisi nisu dobro postavljeni. centar bi trebao iz srži mijenjati svoju politiku rada pod broj jedan. pod broj dva, takvoj bi djeci trebalo pružati psihološku i ostalu pomoć bez potrebne dozvole roditelja. i pod broj tri roditelji bi trebali biti kažnjeni sistemom udarca po džepu ili sl. ja sam definitvno za oštrije mjere i više prava nadležnim službama prema nasilnicima. jedino će se tako nešto promijeniti. u suprotnom će se i dalje događati slučajevi luke ritz.l
a dok se to ne dogodi ne bih se čudila da netko ne uzme pravdu u svoje ruke. sjećam se jednog takvog slučaja. neko je dijete isto tako maltretiralo druge, tuklo, kralo, prijetilo, otimalo, bilo je tu polomljenih noseva, ukora, svega što ovdje pišete, a roditelji su naravno to ignorirali ili bili "nemoćni" i sl. sve dok nije gurnio "krivu" curicu i polomio joj ruku. tada je njen otac napravio nešto prilično strašno i životno ugrožavajuće njegovim roditeljima (bile su ratne godine) i nakon toga su se stvari drastično promijenile. mali jedno dva mjeseca nije uopće dolazio u školu, a nakon toga je bio drugo dijete. tko zna što su mu napravili. u cijeloj toj priči njega mi je još najviše žao jer da su službe odreagirale kako treba i na vrijeme ne bi do svega toga došlo. no razumljivo mi je i da nekom pukne film naručito ako ti neki nasilnik djetetu polomi ruku, policija tu ne može ništa, škola da ukor, a roditelje nije briga.....pa to su prestrašne stvari.
zato me uopće strah pomisliti što čeka moju djecu kad krenu u školu.

[cvijeta73]

ja samo čekam da ode iz vrtića, a što će i kako dalje s njim ne znam, i nije me briga

svaka medalja ima dvije strane, a ovo je rečenica koju jedan odgajatelj ne bi trebao izgovoriti. on je odgajatelj, a ne čuvar djece. htio ne htio - tu je da odgaja našu djecu dok su ta djeca s njima. ako se ne može izaći na kraj s tinejđerom od 17 godina, nemojte mi reći da se ne može izaći na kraj s djetetom od 5
ja sam uvjerena da se najgore stvari dešavaju kad se poklope dvije stvari - nesavjesni roditelji i nezainteresirani učitelji. kad jedni drugima prebacuju lopticu.
imamo i na ovom topiku dva primjera - kayin, kad je sposoban odgajatelj smirio dijete i primjer iz prvog posta kad učitelji i ravnatelj tvrde da su im ruke zavezane, i istovremeno imaju nekakve nebulozne i nimalo pedagoške postupke prema djeci.
iskreno, s tako malom plaćom i toliko odgovornim zanimanjem, ja se čudim da ima još učitelja kojima je stalo, a ima ih. puno.
slažem se s tobom aleks, a i svjedočim svakodnevno tome, da roditelji ne da pretjeruju, nego, ne znam, valjda cijeli dan proučavaju na netu pravilnike i izvlače koliko učiteljica smije dati zadaća, a koliko kontrolnih - i to pred djecom (da, dođe meni J doma s izjavom da treba poništiti kontrolni iz prirode jer po pravilniku! stoji da ne smiju pisati kontrolni - il tako nekako, malo je pobrkao, al se priča, na inicijativu nekog od roditelja, proširila među djecom).
toliko, nažalost, vidim i da je struka pala na nekakve čudne grane, pojedinci su ti kojima se treba diviti, a jako puno njih obavlja taj posao bez da djecu poštuju, cijene, vole, žele naučiti i odgojiti, naročito ove male i naročito u slučajevima gdje to roditelji ne žele il ne znaju.

ajde, budite iskreni, vratimo se na prvi post - kakva je to reakcija škole? ima nož, mi ne možemo ništa, djeco vi mu ga uzmite, dijete zove prljavi majmune itd. vjerojatno ga doma zovu prljavi majmune, pa ga u školi zovu prljavi majmune, dok mali ne pukne i ne desi se neka tragedija.
a to dijete je itekako dijete. dijete s nožem. žalosno.

[majoslava]

lijepo receno cvijeta...
postoje roditelji koji iz raznih razloga nisu sposobni se brinuti pravilno za svoje dijete, i dijete cesto trazi paznju na razlicite nacine...
postupanje odgajatelja prema djeci je vrlo cesto postupanje nepostovanja....
gdje moja mama zivi, u prizemlju zgrade, ima jedan vrtic. mi kad dodjemo u zgb, cesto sam s klincima vani na dvoristu iza zgrade gdje i vrticka djeca cesto izadju van. moja djeca ne govore bas hrvatski i privlace paznju kad smo tako vani, i djeca iz vrtica vrlo cesto svoju znatizelju pokazuju vrlo negativno, da im npr poruse ono sto su moji napravili, da ih tjeraju sa tog mjesta gdje se oni igraju i sl, bez da se jedna od odgajateljica uopce priblizila toj djeci iz vrtica i pogledala sto se zbiva. uglavnom sjede na klupici i pricaju, pozivaju djecu izdaleka da bi ih malo prekorile, kad netko dodje da se potuzi da ga netko tuce, onda vrate dijete natrag da poruci onome drugome da je ovakav i onakav i tako. pa u svdskoj ima hrpa djece koja slabo govore svedski kad krenu u skolu, koja izgledaju na sve mile moguce nacine od boja koze preko kvalitete kose pa do geografije ociju, i nikad se ne desava da netko nekoga u parku gnjavi ili mu rusi gradnju zato sto je to njegovo dvoriste!
da se razumijemo, ne mislim da se ovdje radi o nekakvim velikom prijestupima od strane djece, ili od strane odgajatelja, ali mi takvo ponasanje nije prihvatljivo, misim da s djeca lose uce kako se postupa sa razlicitom djecom i odgajatelji pokazuju nepodnosljivu nemarnost, koja nema veze sa placom i koja nema veze time da moras biti specijalno nadareni odgajatelj ili specijalno angazirani, vec jednostavno ih je apsolutno briga sto djeca rade i kako rade i kako se razgovara sa njima.
a radi se o vrlo maloj djeci, sa kojom je puno lakse nego kad dodju u pubertet. bez angaziranih odraslih nema buducnosti!

[Svimbalo]

ovo je prestrašno
ali činjenica je da su nastavnicima i profesorima vezane ruke

oni ne smiju dijete koje ometa nastavu poslati van na hlađenje, oni ne smiju podviknuti
mogu samo reći: no, no, to nije bilo lijepo
i za to mu se može dogoditi da će mu neki uvrijeđeni roditelj zaskočiti za vrat
sve je otišlo kvragu
a ne mogu uopće shvatiti kada i radi čega
u moje vrijeme, a nisam iz vremena marije terezije, se nastavnik i profesor poštovao
i od učenika i od roditelja
nije mi ni palo na pamet doći s pričom da sam dobila lošu ocjenu jer me neki profesor ne voli jer je mojoj mami profesor uvijek bio u pravu
i to je u većini slučajeva i bilo tako (s nekim rijetkim izuzecima)
sjećam se pokojnog profesora povijesti
čim bi nekom palo na pamet raditi glupost samo bi bilo "zatvori vrata s vanjske strane"
i naravno neopravdani
danas bi mu za to za vrat zasjeli i roditelji tog djeteta i razne inspekcije i pravobranitelji
a tko štiti i brani dobru djecu, onu koja ispaštaju radi takvih pojedinaca?
mene to užasno frustrira
a, ponavljam, ne znam u kom trenu je došlo do tog potpunog srozavanja moralnih vrijednosti, poštovanja prema starijem, poštovanja autoriteta...
danas biti nastavnik, profesor je pravi put prema psihijatriji (ako će pokušati svoj posao raditi kako treba)
i nažalost većina brzo odustane, prihvate da ne mogu ništa i više se ni ne trude

a ne samo da u školi čekaju da problematični učenik završi i ode
to se događa već u vrtiću
s mojom V je bio u vrtiću jedan dječak, da budem politički korektna življeg ponašanja
ona je jednom došla doma sa ubodom od olovke u leđa
kada sam razgovarala s tetom o tome, ona mi se ispričavala da joj je to promaklo i rekla da bi trebale na njega paziti sve vrijeme da tako nešto spriječe, a gdje su druga djeca..
a ja sam rekla pa što će onda biti s njim u školi, ako je već u vrtiću takav
ona me je pogledala i rekla:
hoćete da budem iskrena?
ja samo čekam da ode iz vrtića, a što će i kako dalje s njim ne znam, i nije me briga

Potpisujem svako, svako slovo, posebno ovo boldano.
I zanima me, rima (iako vidim da nisi više pisala, valjda ćeš se vratiti), kako znaš za ovo "prljavi majmune"?
Ako je istina, to je užasno, ali bih ipak podvukla ovo "ako", jer i ja se sjećam kako smo bili skloni, da bismo opravdali sebe, krivnju prebaciti na profesora, pa i izmišljati svašta (a to se širi i na srednju školu, i na faks-tko je studirao pravo u ZG, zna za prof. Kurtovića-ja nikad nikad nisam od njega čula ništa ni slično onome što se već prepričava kao urbana legenda, od šovinističkih izjava do bacanja indeksa kroz prozor-a bila sam njegov seminarist i imala s njim jakooo puno posla).

[Peterlin]

I ja se pitam kamo sve to ide....

Jednom prije neke 2 godine je kod nas na VR bilo priče o tome kako učenici nose noževe.

Pitala ja djelatnike škole (tada sam imala prvašića i drugašića) I ŠTO STE PODUZELI?

Odgovorio je ravnatelj i opisao uredno kakav je "zapovjedni lanac". Evo, probat ću rekonstruirati:

- prvo učitelj privede učenike na razgovor (sam ili sa stručnom službom ili stručnom službom + ravnateljem)
- obavijeste se i roditelji
- ovisno o reakcijama i/ili ponavljanju problema, pozove se nadležni czss da intervenira (jer su obično u pitanju problematične obitelji, ne samo djeca)
- czss se alarmira zato da se ustanovi UZROK problema, koji je rijetko samo u okviru jedne generacije
- ako bude sluha barem negdje, nađe se neko rješenje i klinci dobiju mjeru obveznih razgovora sa stručnom službom recimo jednom tjedno (to je često dovoljno, a po potrebi mora cijela obitelj na savjetovanje)

A kao roditelj, i ja bih često najradije zabila glavu u pijesak i poželjela samo da takvo dijete ode nekamo, bilo kamo, što dalje od naše škole ... Nažalost, takvi problemi se često ponavljaju i ako ne budu riješeni dok se još mogu riješiti, takva djeca skrenu putem koji nitko od nas ne bi poželio svojoj djeci.

Kako god bilo, slažem se sa cvijetom da je to žalosna slika, ali istina je da škola ne može to riješiti sama. (To ne znači da se treba pomiriti sa svojom ulogom vezanih ruku - to nikako nije prihvatljivo). Slika društva najbolje se vidi koliko ono brine o svojoj djeci, pa i ovakvoj problematičnoj. S druge strane, ja doma učim svoju djecu da se ovakvima sklanjaju s puta jer ne znam što bih drugo.

[vertex]

Ja bih cvijetu citirala i boldala svaku rečenicu, jer je svaka na mjestu. Evo, sad je Peterlin napisala proceduru. Ako roditelji ne brinu, škola mora brinuti i društvo (czss) mora brinuti. Ako nitko od njih ne brine, onda stvarno primjedbe o divljoj djeci nemaju nikakvog smisla i sasvim su promašene. Ovaj stav škole da se ništa ne može je užasan!

[Forka]

i ja volem cvijetu i potpisala bih svaki njen post
ali ovdje su stvari malo drugačije...
cvijeta piše kondicionalno, odnosno onako kako bi trebalo biti i onako kako, vjerujem, svi mi reagiramo na stvari opisane u prvom postu.

i sve je ok dok se te stvari događaju nekom drugom i negdje drugdje, dok postoje kao nešto što nam nije iskustveno.
međutim, problem nastaje i uviđamo ga u svoj njegovoj golemosti i stravi kad se dotakne nas samih.
naime, sličan je problem s jednim dječakom iste dobi kao i u prvom postu u školi moje kćeri...

kad se dogodi ono što se naziva zlostavljanje, tu sve teorije padaju u vodu i shvatite zapravo koliko ste pred sustavom mali i nemoćni, koliko su takva djeca ustvari zaštićena i koliko snage morate uložiti da se nešto uopće pokrene, a rješenje problema se niti ne nazire...

(da, procedura jest ovakva kako je Petrlin navela, ali to je u pravilu nedovoljno)

shvatite da je riječ o iznimno složenoj stvari, gdje se isprepliću razne vrste kompetencija, počevši od roditeljske, preko školske, liječničke, do one czss-a

shvatite da je czss institucija-paravan
shvatite da je zakon uvijek na strani jačega
shvatite da pronaći rješenje ne znači da se ono može i realizirati
shvatite, ustvari, da se borite s vjetrenjačama
a zapravo pomislite kao u onom filmu 'I always think that he was once somebody's baby boy'
i shvatite da i to dijete-zlostavljač vjerojatno treba nečiju pomoć
i shvatite da se krug zatvara i da stišće...

puno sam razgovarala s roditeljima neke od zlostavljane djece (ne u ulozi psihologa, da me ne biste krivo shvatili), napravili smo zajedno dosta, mislim da se i preko vijeća roditelja može puno napraviti, možda je potrebna kritična masa roditelja da se stvari pokrenu, ne znam... ali mislim da ne treba stajati skrštenih ruku i čekati da se dogodi tragični slučaj, pa da tek onda profunkcioniraju oni koji bi to trebali i inače... i mislim da nije rješenje, kao što su neki predlagali, upisati svoje dijete na borilačke vještine, kako bi se znalo obraniti...

prvi je korak suočavanje roditelja problematičnog djeteta sa činjenicom da imaju dijete u problemu (negiranje obično traje dugo, valjda je to tako, mi roditelji uvijek želimo zaštiti dijete, pa valjda i ako je u krivu...)
zatim je važno da sve relevantne institucije znaju o čemu se radi (ovdje mislim na odnosne službe u školi, psihologa, pedagoga, sve nastavnike, ravnatelja, te, naravno, pripadajući czss)
kako sve takve stvari inače spadaju pod 'profesionalnu tajnu', posebice one koje se tiču integriteta djetetove privatnosti, nećete moći baš svi sve znati o koracima koji se poduzimaju, a niti što sve stoji u pozadini upravo takva djetetova ponašanja, pa treba akcije usmjeravati vrlo oprezno, nastojeći ne naštetiti nikome

u ovom se slučaju korisnim pokazalo pisanje
o svakom 'slučaju' treba ostaviti pisani trag, po mogućnosti potkrijepljen liječničkom dokumentacijom, i to podastrijeti ne samo gore navedenim službama, nego i vijeću roditelja, školskom vijeću, gradskom uredu za kulturu i obrazovanje, agenciji za odgoj i obrazovanje itd...
tek kad se zajednički udruže sve raspoložive snage, može se nešto napraviti i tek tada će se desiti da nadležni ne zatvaraju oči, jer će biti prisiljeni djelovati...

morate znati i to da takva djeca imaju pravo na pratitelja za vrijeme nastave
nadalje, i mediji su vrlo moćno sredstvo...

[vertex]

Forka, jasno da tek kad se nađeš u tome, vidiš ukupne razmjere strahote. I zapravo konkretan savjet ovdje teško može i dati netko tko se nije s takvim problemima nosio.
Međutim, meni se čini da si ti načelno pisala kao i cvijeta. Ja ne vidim u tvom postu hajku na zločesto dijete, nego brigu i za njega i za zlostavljane.

Inače, naši su petaši organizirali prosvijed protiv kolege koji zlostavlja druge (uglavnom verbalno, koliko sam shvatila, nije iz A. razreda nego paralelnog). Ne samo da to radi on, nego kad mu roditelji dođu u školu, onda i oni vrijeđaju i zastrašuju djecu. Okupili su se ispred škole, pa išli kod ravnateljice. Dogovorili su sastanak, ali na njega su išli samo učenici tog razreda u kojem je taj dječak, tako da ne znam nastavak priče.

[majoslava]

pa ne znam, ja si mislim da bi svaka normalna odrasla osoba trazila od djeteta u skoli da odlozi noz u ormar sa kljucem i pozvala roditelja na razgovor, bez obzira kakva su pravila i odgovornosti i sto skola smije i sto skola ne smije. pa gdje je civilna kuraza.
isto kad se radi o maltretiranju a pricamo o djeci. sa djecom treba razgovarati i treba im pokazati postovanje, takvog ponasanja u velikoj mjeri nedostaje. cini mi se da vecina odgajatelja, a tu spadaju i nastavnici, se vrlo ruzno odnose prema djeci. vidim kako se danas nastavici odnose prema mojoj djeci tu gdje zivimo, i sjecam kako su se odnosili prema nama i kako se odnose prema djeci ovo sto vidim kad dodjemo u hrvatsku, i postoji puuuno prostora za poboljsanje.

[pikula]

potpis pod majoslavu. Riba smirdi od glave, a čisti se od repa.

[cvijeta73]

i ja potpisujem majoslavu.
mislim, i forku.
ali ako se zna da jedanaestogodišnje dijete ima nož?!, problem je oduzeti taj nož? odmah? najjednostavnije rješenje je i najbolje rješenje.
gledajte, ja ovako mislim. postoje dvije mogućnosti.
oduzimanje noža možda neće riješiti problem, sigurno ga neće riješiti ako je dijete doma zlostavljano, nema odgovarajuću roditeljsku brigu itd.
ako tomu nije tako, možda će obično oduzimanje noža i zvanje roditelja riješiti problem. bez centra, policije itd.
mislim da su užasno bitne dvije stvari, i kod većih, ali i kod manjih problema:
1. razumijevanje da je dijete - baš to, dijete. i da mu svašta može pasti na pamet.
2. reagiranje na dijete, reakcija na nož/manju nepodopštinu itd - reakcija SVIH, susjeda, škole, svih. ozbiljna reakcija. da osjeti i vidi da mu ne prolazi to što mu pada na pamet.

ne znam da li sam već napisala ovaj primjer. al nema veze, volim to i ponoviti ja u parku, jako dobar prijatelj od J sa velikim kamenom gađa uličnu svjetiljku.
reakcija br. 1 - on je sigurno doma zlostavljan/roditelji ne brinu/agresivan je/adhd - we, ne možeš ti tu ništa, ruke su ti svezane.
reakcija br 2 - dragi moj mladiću, možda ti i je sve ovo iz reakcije br. 1, ali pred mojim očima bome nećeš uništavati ulične svjetiljke, ne mogu utjecati na tvoj odgoj (koji btw nije uopće kao u reakciji br. 1), nije me uopće briga za tvoj odgoj, ali od mene ćeš bome čuti finu prodiku.

možda sam stvarno naivna, možda (ne možda nego sigurno) postoje nepopravljivi slučajevi jedanaestogodišnje djece, možda imam za sad sreću da ih nisam srela.
pa ću vidjeti.
a dok ne vidim, po svom izboru ću biti naivna

[pikula]

Ima svega. Par puta kad sam prisustvovala nekim divljanjima jednostavno nisam otišla, nego stala i promatrala. Ako bi mi se obratili nekom psovkom ili nečim tipa kaj buljiš- pitala bih kako se zoveš? Gdje stanuješ? ili sl. Najčešće već iz razgovora skužim kako se zove- Jednom sam malog pitala ""Denis, zašto to trgaš? Dosadno ti je?" stao je kao oparen. Onda ih pokušam zapričati- "Vidim da slušaš XY," ili "Skejtaš" Tek kad se opuste i zabrbljaju održim im bukvicu onak od srca i koji put baš dobro prođe. Ali ne usudim se iznad uzrasta OŠ, čim su viši od mene bježim ))

[Forka]

cvijeto, neka tvoj izbor, odnosno pristup i dalje ostane naivan

ali

1. oduzimanje noža sigurno ne rješava problem
2. u parkiću vrijedi ova reakcija koju si primjerom navela, ali u školi više ne, parkić i škola nemaju ista 'pravila igre'...

i još nešto - ne zaslužuje baš svaka dječja nepodopština etiketu (citiram) "zlostavljan/roditelji ne brinu/agresivan je/adhd - we, ne možeš ti tu ništa, ruke su ti svezane" i to definitivno nisu stvari za zafrkavanje

govorim, doduše, iz perspektive ovog slučaja u našoj školi, o kojemu podosta znam...
drugih iskustava čini se nema, ili se o njima šuti