vertex prvotno napisa
Ajmo reći da čujete točno ovo gore, upućeno djetetu (bebi) od 1.5 godine. Je li to vama stvarno spada u kategoriju "svi smo različiti" i "ah, da čujete mene kako vičem"?
Ja sam imala priliku slušati člana šire obitelji kako se slično izderava na unuku od 3.5 godine. Baka viče "Razbit ću te!", a curica vrišti i moli, doslovno moli "Baka, nemoj me razbit". A onda je baka nosi na WC i vrišti "Seri, sad seri, sad tu seri!!". Bilo je prije godinu dana, a sad mi se srce opet uzlupalo dok o tome pišem i praktički sam van sebe. Curica se pokakila u gaće, pa je dirala rukama...
Ovaj prvi dio s razbijanjem i vrištanjem je trajao neko vrijeme, bila sam krenula da ću do njih, kaže mi muž nemoj, nije na nama...A na kome je? Zaustavila sam se, pa sam ipak pošla do njih. I ništa, umirila sam baku. Rekla sam, nemojte, mala je, ne radi to ona vama, da zna bolje napravila bi bolje, tek mora naučit, ajde budite strpljivi. Zbunila sam je. To je za njeno dobro, kaže, ona je želi naučit. I smirila se, do sljedećeg puta kad će izgubit živce. Pretprošlo ljeto se ta malena pokakila na plaži, pa je sjedila na tuti cijelo popodne. Ali cijelo popodne.
Šta ćete vidjet na ulici? Ništa, unučicu koja jako voli svoju baku. I baka voli unučicu, to pišem bez sarkazma.
Šta napraviti kad ste promatrač, to je zaista teško, teško pitanje. Mislim da većina ljudi ipak osjeti razliku između bučnog temperamenta i zlostavljanja. Zlostavljane djece je jako puno - pa neće biti da se to uvijek negdje drugo događa. Ovdje pola vas uvjerava ženu da se nikako, ali nikako nije moglo raditi o zlostavljanju.