Koliko smo štetočine?

[nenaa]

Dakle, jučer sam skupljala igračke i radila raciju crveni križ-smeće. Nakupila sam manji najlon za CK, i oveći za smeće. Hrpa glupe plastike razbijene u prvih pola sata igre koju nakupuju i donesu razne tetke i gosti. Užas. Kako protiv toga? Gledam skupljajući odjeću po ormaru ista stvar. Hrpa odjeće koju sam kupila na brzinu. Doslovno glupo.
O frižideru neću niti govoriti. Iako kažem da se trudim ne bacati hranu, na repertoaru smeća redovito je dječiji asortiman. Pudingići jogurtići, razni rokovi itd.
Pitam samu sebe, uvjerena sam da sam skromna da pazim itd, ali kako god okrenem još uvijek svašta završi kao beskorisno potrošen novac.

Kako vi stojite sa time i što činite, a da to smanjite?

Specijalno hrana. Tu zaista ne bacamo puno. Nekad jesmo doma, ali od kad brojim koliko nas je i sve kuham po porcijama kod nas se nenajavljeni gosti ne bi najeli. Međutim te neke druge stvari. Kozmetike hrpa. Tri kreme načete nijedna potrošena. svatko svoj gel za tuš, svoj šampon, dezić, pastu, tonik...itd. Sredstva za čišćenje, 100 vrsta, sve potrošeno na pola, a ja već kupujem novo...itd...itd

[Peterlin]

Ovo i mene muči....

Baš isto - s hranom se baš i ne razbacujemo, ali drugooooo....

Uspjeli smo naći šampon koji svima odgovara (sad je lakše kad su djeca veća), ali pastu za zube imamo 3 vrste. Tekući šampon za ruke je jedan, zajednički.

Sredstva za čišćenje sam dosta smanjila otkad smo prešli na sodu bikarbonu i ocat (ako koristim klasiku za generalke) pa ih opet ima u kući. Koristim deterdžent za ručno pranje suđa, tablete za suđericu, domestos ili slično za vikend-pranje kade i wc-a (u tjednu kadu i rub wc-a perem tekućim šamponom za ruke i to mi je sjajno otkriće). Pronto za podove sam izbacila davno, kao i sredstvo za stakla. Tu djeluje čarobna krpa (imam ih dosta, raznih). Pećnicu i mikrovalnu čistim sodom bikarbonom i limunom.

Rublje perem sa 2 deterdženta (tekući za tamno, da ne ostavlja grudice + prašak za bijelo) uz dodatak sode bikarbone.

Najveća rupa u budžetu je kozmetika, iako se ne mackamo i ne lickamo puno:
Deodorani razni (rijetko koji mi odgovara, obično s prirodnim sastojcima), kreme, mlijeko za tijelo, krema za lice dnevna+noćna, pjena za kosu, tonik, maramice za čišćenje lica (iako sam i to reducirala i namijenila jednu čarobnu krpu samo za to - dobro je), peeling krema... dekorativna kozmetika (to uglavnom dobijem, ali se nakupi lakova, ruževa, rumenila... a redovito koristim zapravo samo 2 stvari - maskaru i ruž).

Od ostalih stvari - klinci navlače u kuću razne cd-ove i dvd-e bez ikakvih kriterija (potpomažu ih ujo, bake i deda, a ponekad to i sami rade) i ne daju to likvidirati.

Odjeća - tja, mogli bi proći i s manje, ali opet, imamo donatore (i novih i rabljenih stvari) pa se nabere. Najveći generator nereda i gužve mi je čuvanje stvari od starijeg sina za mlađega (dobna razlika samo 1 godina, ali razlika u veličini od 2-4 broja, ovisno koji je odjevni predmet). Polako prestajem s tim. Spasili smo se kad su dečki počeli redovito nositi traperice u školu, umjesto gomile ružnih i visećih trenirkastih hlača koje su većinom umirovljene (odnesene na grunt). Imam gomile kapa, šalova, rukavica.... svega. Sad je korizma pa ćemo dječje dati u Caritas, a viškove od odraslih u Kap dobrote - nek bude onima kojima treba. Nama treba prostor.

Riješila sam se u dobroj mjeri kupovine knjiga ispisavši se iz Svijeta knjige, ali povremeno (1xtjedno) kupimo novine + neki časopis.

Nije baš nešto, ali eto... Imam gomile suđa i kućanskih aparata (ručnih i na struju) od kojih mi pola ne treba. Bacili smo ili dali dalje čak 3 usisavača kad smo kupili onaj s vodenim filterom. Spasila sam se.... Sad moram mm-a nagovoriti da frknemo fritezu i mesoreznicu i toster i pekač sendviča (božeoslobodi - to su uglavnom vjenčani darovi) jer ih ne trebamo i ne koristimo.

[plashljivo_pile]

kupujem po potrebi, obično uvijek iste proizvode za koje znam da ću ih koristiti, bilo da se radi o hrani, kozmetici, sredstvima za čišćenje ili odjeći. igračke uopće ne kupujem i ostalima, ako već nešto kupuju maloj, sugeriram da radije kupe nekaj korisno nego da nas zatrpavaju smećem. mislim da utjecaja ima i to što u kupovinu idem isključivo ciljano s točno definiranim popisom i prolazim žmirečki pored kojekakvih akcija i superšarenih artikala

od kozmetike koristim lak za nokte, maskaru i povremeno ruž. uvijek se radi o istim proizvodima koje kupim tek kad mi se stari potpuno potroše, tako da nisam zatrpana i nemam što bacati. kreme ne znam ni kak izgledaju.
odjeću i obuću maloj i sebi kupujem tek kad prerastemo ili potpuno uništimo onu koju imamo (još da ja prestanem rasti u širinu...). ono što mala preraste samo proslijedim frendici.
hranu ne bacamo, osim ukoliko nitko ne pojede ostatke od ručka npr.

vjerujem da bih isti stav prema trošenju i bacanju imala i da sam rotschildova nasljednica jer mi se jednostavno onako najiskrenije i iz dna duše gadi ići u shopping

[nenaa]

Peterlin, skoro bih te do riječi potpisala. Nakupovala sam AMC-a bar pola seta, koji bih sada rado rasprodala. Unjemu je recimo bila i rešetkica za kuhanje na pari koju sam kao kupivši 3 lonca sa poklopcima dobila u pola cijene= (porez na budale). Baš kad idem gledat jučer po kući hrpa je tih glupo porošenih novaca, a nije da se može kao prije. Jučer Lidl-kupila sam puzzle za malu i gaćice na spužvu boba, jer ga voli, a ne fali joj gaća. One košare na sredini Lidla bi trebalo zabraniti. Ili staviti moju sliku na vrata i VELIKO X preko nje.

Stvarno kako se othrvate tim napadima kupovine. Nije mi to svakodnevno, ali sam sigurna da ode par 100 kn na mjesec, ako ne i malo više.

[maxi]

mene spašava ne-odlazak u velike dućane s hranom. kupujem na placu ciljano+najbliži špeceraj u kvartu (Kerum)+DM+Lidl ciljano po 2-3 stvari
odustala sam odavno od zamjenskih artikala, npr ne nađem tunu koju volim pa kupim drugu koja mi bude odvratna pa je bacim. nema isprobavanja, zna se što nam je fino i drugo se ne kupuje!
isto je sa sredstvima za osobnu higijenu. radije jedan skuplji sapun/šampon koji svi koristimo nego nekoliko bezveznih! sredstva za čišćenje sam već svela na minimum (soda bikarbona i ocat)
ono čemu ne mogu odoljeti su sniženja u najdražim dućanima (npr.Assesorize)

[petarpan]

Ja ću vam posudit svog muža za odlazak u nabavku..Nema šanse da išta kupite(ovdje isto može točka za kraj rečenice ) bespotrebno.

[MarijaP]

Ja ću vam posudit svog muža za odlazak u nabavku..Nema šanse da išta kupite(ovdje isto može točka za kraj rečenice ) bespotrebno.

X

Ako nije na popisu, nije niti u dućanu.

Ja dijelim sve što mi ne treba. Ima crveni križ, caritas, razne udruge i sl ako ne treba nikome koga znam.

Termin mi je za mjesec dana, a još mi je dosta opreme za bebe na posudbi kod prijatelja. Bolje da se oni koriste time, nego da meni skuplja prašinu.

[Sumskovoce]

I kod mene je donedavno bila situacija da je kupaona bila bolje opremljena od DM-a
Onda sam odlučila kupiti nešto novo tek kad potrošim ono što imam kući, i teorija funkcionira. Sada imam još tri kapi domestosa, a neću kupit drugi dok i te tri kapi ne potrošim.
U kupnji odjeće sam škrtica, jedini je problem riješiti se odjeće koju ne nosim, jer se uvijek nešto čuva za nedaj-bože-potrebe...
Kod mene su problem knjige i DVD-ovi, za prvo se ja ne mogu odlučit rastat, a za drugo MM

[jennifer_gentle]

Ja ću vam posudit svog muža za odlazak u nabavku..Nema šanse da išta kupite(ovdje isto može točka za kraj rečenice ) bespotrebno.

Blago ti se. Moj je katastrofa. Daj da probamo ovaj sir, vidi ovo je na sniženju, jooooj, ovo je super umak itd.

Na kraju zaboravi da to uopće imamo u frižideru i nakon 3 tjedna prođe rok i bacim

Dosta hrane bacamo, i to me izluđuje. Ostatke od ručka on neće pojesti za večeru jer je "pokvareno"

A i meni je dosadilo biti dežurna svinja koja jede svačije ostatke, dosta mi je malcovih.

Zapravo sam zaključila da mi je jeftinije otići svaki dan u kvartovski dućan, koji je skuplji, i kupiti namjenski za taj da, nego odlaziti u centre velike nabavke od kojih onda pola toga bacim

[vještičica]

kupujemo malo i štedljivo - i hranu i hemiju i odjeću, i sve se kupuje po spisku
ne štedimo na zdravlje, na kvalitetnu obuću, kvalitetnu zimsku odjeću (jakne), sigurnost (od dobrih vrata na stanu, preko kvalitetnih majstora za kućne aparate pa do dijelova za MM-ov bicikl)
knjige nam nisu problem, knjige su uživancija ali ih ipak kupujemo sa popustom i manje nego što smo običavali :kriza:
filmove gledamo sa kompjuterskog (velikog) ekrana, pa DVD-ovi nisu problem jer ih nema mnogo - većinom crtaći za šmizlu
dječiju odjeću praktično ne kupujem, nose većinom naslijeđeno ili sašiveno; kupim jako rijetko i to veš ili neki veliki komad (zimska jakna, dobra vjetrovka...)
igračke su sve open play/free play/pretend play friendly, znači kocke svih vrsta i oblika, lutke, suđe, figure životinja i poneki autić - sve stane u četiri veike korpe; tu su još slagalice, knjige i bojice, to stane na dvije police;
auto nemamo hodamo pješaka, vozimo se gradskim prevozom ili biciklom
sve u svemu, da su svi ko mi, pola industrije bi krepalo zbog nedostatka posla

[RozaGroza]

Trebamo dekolonizirati svoj konzumeristički um, da citiram autora knjige koju trenutno čitam.

Ili ti se dogodi što i mm-u i meni, od kad smo prestali bit biznismeni, količina love drastično se smanjila pa smo siromašni, i sad sam naučila skuhat i ručak za 15 kuna za 3 odrasle osobe i bebonju, a od kozmetike koristim pastu za zube, dezodorans i šampon. Za sve vrste krema imamo maslinovo ulje pa smrdim ko pečenka nakon tuširanja. Ali svejedno kad radim takve čistke zgrozim se količinom glupih stvari koje smo nakupovali. Ajd bar s vremenom tih stvari ima sve manje.

[studena]

slično kao i vještičica, da je do nas pola trgovina bi propalo,
hranu kupujemo ciljano internet trgovinom, malo toga se baca,
rijetko kupujemo prerađevine, uglavnom osnovne sirovine,
jednom tjedno plac, prije toga uglavnom napravim plan kuhanja,
jednom mjesečno DM minimalno, babylove sapune i njihove paste i šampone,
svi se mažemo kombinacijom baznog i eteričnog ulja koje traju mjesecima,
za čišćenje parni čistač, soda i ocat,
odjeću i igračke(uglavnom društvene igre i puzzle)
kupujemo minimalno, dosta dobijemo i odmah proslijedimo dalje,
ne štedimo na izlete i putovanja

[Trina]

Hrana uglavnom ne propada. Ali ostalih sitnica koje se vuku po kući imam mali milijun. Srećom, nemam problema s bacanjem pa svake godine pobacam čitavo čudo svega

[rossa]

ja sam isto u nekoj fazi bacanja/dijeljenja stvari. baš gledam ovih dana i stvarno sam svoje uglavnom sve riješila, MD ionako nije kompliciran po tom pitanju, ali zato Mo sve nadoknadi. Kupujemo joj vrlo malo robe jer dobijemo hrpe, ali to se skuplja (prijateljica mi šalje bezbroj toga, ja dio odmah podijelim da se nosi dok mi dorastemo). Robu koju preraste odmah posuđujemo dalje, ali su nam se sve neki dečki oo nas zaredali pa se skupila hrpa koju nemamo kome uvaliti. A meni je žao bacati/prodati robu i igračke kad mislim imati još djece.
Čak sam se i s knjigama popravila. Odnijela sam 2 velike torbe na razmjenu u siječnju, a vratila se doma samo sa 6 novih knjiga.
najbolje bi bilo da mi ulete one iz odreda za čistoću i sve pobacaju, ili bar neki savjetnik za decluttering. Od terace sam naravila reciklažno dvorište i MD će me ubit jedan dan zbog toga, al mene srce boli bacati sve u isti kontejner.
Zapravo, ubije me nered u glavi.
I mi smo prešli na ocat i sodu, zakon su! Nekidan sam se žalila susjedi kako su mi ruke suhe od kad to koristim, a ona pita pa zar ne bi trebale biti bolje jer to nije neka kemija. Ali avaj! Problem je što sad više čistim, jer mi je prskalica s occtom uvijek negdje na dohvat ruke. Žena umrla od smija čuvši moje objašnjenje.

[Kaae]

Najveci hrcak i besmislena stetocina ispadam kad kupujem unaprijed i to hranu. Ok neke stvari, tipa malo vise ribe/mesa/neceg smrznutog, to me ne smeta u frizeru, ali konzerve, rezervna ulja, brasno... nema sansi. Kupim, pospremim... i onda kupim opet. I opet. Jer ne znam da imam i zato sto me zbunjuje hrcak-kolicina. Nema tu pomoci.

Ako ostane viska hrane, proslijedim svekrvi, njih dvoje ne znaju kuhati skoro pa nista, a i pojest ce par dana staro, ako treba (opcenito Ameri jedu hranu koju bismo mi svi odavno oznacili kao pokvarenu i/ili neisgurnu za jelo). Ako ne ide njima, onda ide zivinama raznim, tipa rakuna i slicnih posjetilaca u vrtu. No ipak ne bacamo puno, tek tu i tamo, kad skroz pogrijesim kolicinu za dvoje.

S kozmetikom nemam problema jer sam alergicna na gotovo sve pa ni ne isprobavam puno. Zalihe me ne smetaju, kad je snizenje - kupim.

Imam punu kucu sitnica i garderobe, s obzirom da je to ovdje jeftino. Proslijedim dalje ili bacim sto mi ne treba, kad god primijetim da imam(o) previse. No ne nerviram se pretjerano jer nista od toga ne ugrozava mjesecni budzet ili bilo sto drugo. Cak i prostora trenutno imamo. S naglaskom na, jel, trenutno.

[kljucic]

Trebamo dekolonizirati svoj konzumeristički um.

Definitivno ti je potrebno reprogramiranje. I velika samokontrola.
Hrana - kupujem na placu na 5 štandova (voće i povrće - samo sezonsko, mliječni proizvodi Veronika, ribarnica, mesnica, piletina i jaja)
- u većim centrima kupujem brašno, ulje, kavu i ostale osnovne namirnice - ne kupujem ništa rafinirano (sokove, voćne jogurte, pudinge, sir, salamu itd.)
- planiram tjedni meni i pokvarljive namirnice ne kupujem samo zato jer su na akciji, koliko trebam, toliko kupim
Kozmetika - šampon, regenerator, gel za tuširanje, sapun za ruke, bademovo ulje, pasta za zube - drugo ne koristimo, novo se kupuje kad se ovo potroši
Odjeća - dok se ne "potroši", ne kupuje se novo, od stare odjeće šivam malcu stvari za po doma
Ako dobijemo nešto što već imamo, proslijedim dalje. Nema skladištenja stvari. U kući imam taman toliko koliko nam treba da funkcioniramo.
Sjećaš se moje muke http://forum.roda.hr/threads/40729-D...eba?highlight= ?
Potpisujem vještičicu i rozu.

[kljucic]

Sad sam ponovno pročitala gore linkanu temu i skužila da se nisam baš pomakla. Nije to bilo zbog mojeg psihičkog stanja - ja sam jednostavno takva - kako marta kaže - škrta (ali ne na druge). Sad sam još i gora. Vidim da mi se popis stvari smanjio. Kućanske aparate sam rasprodala, a sa mlacem smo prešli u bespelenaše

[Demi]

Joj moj muz je ko od J_G , taj bi kupil ama bas sve i za pojest i popit.

[RozaGroza]

Sad sam ponovno pročitala gore linkanu temu i skužila da se nisam baš pomakla. Nije to bilo zbog mojeg psihičkog stanja - ja sam jednostavno takva - kako marta kaže - škrta (ali ne na druge). Sad sam još i gora. Vidim da mi se popis stvari smanjio. Kućanske aparate sam rasprodala, a sa mlacem smo prešli u bespelenaše

Sad si mi dala genijalnu ideju da rasprodam il trampim onih 6-7 miksera, sokovnika itd koje imam. Vrte se po kući i skupljaju prašinu.

[kljucic]

Ako imaš koji štapni viška, javi se

[RozaGroza]

Ako imaš koji štapni viška, javi se

He he, taj bi si jedini ostavila, fakat je korisniji od svih ostalih skupa! Al imam ti divan sokovnik (koji mi zauzima pola radne površine, užasno je kompliciran za sastavit a tek za oprat muku mučim) ??

[kljucic]

Onda će takav diiiivan i meni skupljat prašinu, ziher. Niš, možda se netko javi na trampi.

[sunce moje malo]

kod mene je tako bilo prije ove krize i rezanja plače i prije nego što smo postali roditelji.
u zadnjih godinu, godinu i pol, planiram što ću kuhati u idučih par dana pa kupim što mi treba.
odjeća za posao nam je jedino bitna da bude ok, ionako mi se vešmašina vrti stalno pa je i roba čista.
malome ne kupujem (više) manijakalno, nego kad skužim da mu nešto treba pretražim prodaju na forumu i kupim.
broj neiskorištenih stvari u stanu mi se jako smanjio.
i moram priznati da sa 50% manjim prihodima živimo solidno.

[Sumskovoce]

Mene jedino fascinira kako ne padam na modne trendove. Cipele, jakne i torbe nosim dok se ne poderu, što je pohvalno obzirom da svi oko mene mijenjaju kolekcije kao da su u Milanu.
Roza - spominješ neki sokovnik??? Meni bi jedan trebao

[Pinky]

ja MRZIM kupovati robu. po tome sam ultramuško. dok sam živila u velikom gradu bilo mi je lako, šetam se, ugledam, kupim.
sad je živi horor jer za normalan šoping trebam iči 120 km i ciljano kupovati, dakle - potraga za npr. jaketom. frustracija i užas.
valjda zbog toga nosim robu dok se ne raspadne i imam komade robe koje još nosim, a koji datiraju iz rane druge polovice 90.-ih.
kupovanje nove odjeće mi je toliko frustrirajuće da bi najradije platila duplo više da mi se stara roba regenerira

što se spize tiče, mm dobija dio plaće u bonu jedne trgovine, pa znam nagomilati zalihe. skužila sam da, kad kupim nešto fino (što se ne može kupiti u mom gradiću) - da mi je žao to odmah pojesti i vrlo često istekne rok :doh:

mislim da je vrijeme da bacim sve stare krpetine u kupim novu zalihu robe, za slijedećih 10 godina

mrzim kupovanje i poklanjanje igračaka, tuđoj djeci uvijek kupujem nešto konkretno, pa ne doživljavaju moje poklone ko poklone. zanima me kako će to izgledati sa mojima.
za bebe mislim skoro sve, osim as i kolica posuditi. platnene pelene ću kupiti...

jedino me živciraju knjige kojima mi je stan zakrčen. obećala sam sama sebi da ih više neću kupovati, ali nekidan sam opet kupila knjižetinu jer je u profla bila superpovoljna...