 |
|||
Draga Ina 33,
Zaista lijepo od tebe, dala si sebi truda i napisala mnogo što može mnogima pomoći. Pogledaj i stranicu "Kombinirani probir u 12. tjednu", ovdje se također mnogo pisalo o svemu.
Imaj samo na umu da je Down samo jedna moguća kromosomopatija, ima ih još.
Svima mnogo hvala na lijepim riječima. Meni ovo dopisivanje mnogo znači, neki ljudi lakše prolaze kroz pakao kada pričaju o svemu. Moj suprug je suprotan, on stalno potiskuje i bježi od svega što je teško. Brinem za njega.
Naravno da znam - sve mi je dr. Kos objasnio, bio je masu korektan, sve je objašnjeno i na tom siteu od te kanadske OBGYN - to su samo stvari češće kromosopatije koje medicina u današnjem stupnju razvoja relativno jeftino može testirati. Nitko nam, na žalost, ne može garantirati rođenje zdravog djeteta, to sam shvatila i nisam ni mislila da će me urađena amnio riješiti te brige, jedino sam išla po principu - iskoristiti od medicine ono što može pružiti, uvažavajući sve rizike. Vani se već i sad može napraviti test za npr. Down iz majčine krvi - znači obično vađenje krvi, bez ikakvih invazivnih uzimanja plodne vode - samo proći će još nekih 10-tak godina prije nego to krene u široku uporabu, a nekih tipa 10-20-tak dok ne dođe do nas.Nisa prvotno napisa
Još jednom ti šaljemi često ti pošaljem u mislima dobre želje jer si mi nekako osobno "sjela", premda sam te samo čitala dok sam bila "u fazi kombiniranog probira", koliko ti god uopće to znači od jedne virtualne osobe. Volim tvoj način razmišljanja, iskren, i ne crno-bijel
Ne mogu a da ne potpišem, i isto mi se čini da dolazi s godinama i iskustvom. Jedino bitno je da čovjek stoji iza svoje odluke (onome tko je donosi je bitno, to sam mislila reći).
draga Nisa znam za tešku tragediju koja je pogodila tebe i tvoju obitelj i još bi ti jednom htjela reći koliko mi je žao.
htjela bi također reći kako se moj stav oko AC promjenio sada kad već imam dijete. dok smo bili sami muž i ja oslanjala sam se na sreću i svoje godine i nije mi padala na pamet, sada sam ne samo starija nego i informiranija i što je presudno nečija sam mama i netko u potpunosti ovisi o meni, tako da mi je tvoj stav o AC i AB u potpunosti blizak.
nije to pitanje savršenosti.
da skratim, otišla sam na PAPP probir rezultati su bili dobri, više ne razmišljam o AC.
mislim na tebe, često, i šaljem ti pozitivne misli, vrijeme je blagonaklono izlječi mnoge rane.
Nisa
Iskreno se nadam da je tvoj mali anđeo pronašao svoj mir
Nisa,
iskrena sućut. Drži se!
Dobila sam jučer jednu privatnu poruku forumašice koja se plašila linča ostalih zbog svog stava.
Mislim da se nije trebala plašiti jer način kako je opisala svoje osjećaje i dvojbe budući je i sama kroz to prolazila, nije bio ni približno takav da bi izazvao buru i negodovanje - bez prepotentnosti i obzirno natjerala me da shvatim da ipak svo ovo vrijeme, posebice u ranom stadiju moje trudnoće, nisam baš o svemu dobro i detaljno razmislila.
Kada smo govorile o AC, najčešće smo je razmatrale iz aspekta opasnosti po bebu. Rijetke su na ove 4 stranice govorile o tome da postaješ "ubojica" odlučiš li se na pobačaj. A pobačaj je ključna riječ. Ako se tehnički ne izvodi jednako u recimo 8. ili 12. ili u 20. tjednu trudnoće tada ne možemo koristiti isti termin. Ako to učinimo u 20. tjednu onda to više nije pobačaj nego porod. Toliko je ružno i jezivo o tome govoriti, to ni papir ne trpi. Stalno leti u zraku a nitko ne može to ni izgovoriti, a što kada to treba učiniti. Nisam u stanju govoriti o detaljima.
Ne znam jeste li sve svijesne kako se izvodi "pobačaj" u 20. tjednu?
Ja sam zatvarala oči pred tim pitanjem, nisam željela znati. Ima li još takvih kao ja?
Uvijek sam mislila da kada već postoji ta granica (20 tj.) do kada naš zakon dozvoljava pobačaj, da je to zato što se tehnički prekid tudnoće može humanije izvesti. No, ispada da je jednako pobaciti malformiran plod u 20. tj., kao i roditi u 23. ili 27. tjednu npr.
Poznaje li netko neku trudnicu koja je "pobacila" tj. abortirala u 20. tjednu i način na koji je to izvedeno?
Sada znam zašto je moja ginekologica insistirala na biopsiji korionskih resica u 12. tj. trudnoće, iako vjerujem da je to mnogo rizičniji postupak od AC.
Nije potrebno biti katolik i vjernik, dovoljno je biti samo majka, pa da se od takve priče naježiš.
Znam mnoge žene koje su napravile AC, no uvjerena sam da su sve bile uvjerene da će nalazi biti dobri, i sigurno nisu razmišljale o tužnom završetku priče ukoliko oni to nisu. A takav završetak bacio bi na koljena svaku od nas, svaka bi se osjećala jednako kao i ja sada.
Nemojte misliti da sam promijenila svoj stav, ranije izrečen, no fer bi bilo razmotriti i ovu stranu medalje. Svaka od nas trebala bi o tome promisliti, biti svijesna svega. Ja nisam bila, zatvarala sam oči i nisam željela saznati.
Pravog odgovora na pitanje AC- da ili ne? nikada neće biti. Ima sasvim dovoljno jakih argumenata i za i protiv. Važno je samo da ne sudimo jedni druge, jer samo se naći u toj dilemi dovoljno je strašno.
Da, ovo što navodiš je najveći argument ZA biopsiju korionskih resica u odnosu na amniocentezu, jedino je biopsija nekih par posto rizičnija u smislu komplikacija od pobačaja nego amniocenteza. Ja sam dr. Kosa pitala i ovo gore neizgovorljivo pitanje i dobila odgovor i shvatila što bi to značilo, naravno da sam bila užasnuta i bilo mi je u tom trenu, ali stvarno trenu istinski žao što je do trudnoće uopće i došlo i da me život stavio u situaciju donošenja takvih odluka. Jedno dva dana bila sam u komi, nekako sam se poslije pribrala. U tom trenu mi nije bilo jasno zašto me nisu slali rađe na biopsiju korionskih, ali vjerojatno to izbjegavaju jer je po ishod trudnoće rizičnije pa računaju da se ide na ono što je uhodano i u statističkoj masi povoljnije za ishod najvećeg broja trudnoća. O svemu sam se informirala, MM i ja smo sjeli i donijeli odluku za amnio jer nije više bilo šanse da mi zanemarimo taj loš double. Bilo mi je lakše kad smo nas dvoje to sve prošli i odlučili što i kako, ipak uz nade da će rezultat amnio biti u redu jer je ta nada imanentno ljudska i to je ono što nas nagoni dalje. Strašnih tragedija ima, na pdf-u Potpomognuta pogotovo, ima gubitaka trudnoće u 20. tjednu i žene koje su to morale, na žalost proći, imaju posebno mjesto u mom srcu. I prekrasnih priča, naravno ima. Ja sam tip koji se o svemu informira, i previše, izvrti scenarije od A do Z, ne mogu si pomoći iako to definitivno uvijek nije oportuno, to je način na koji jedino ja mogu funkcionirati. Nisa,
Mislila sam gore reći da je to jedini način na koji ja mogu funkcionirati. A Nisinu izjavu "Pravog odgovora na pitanje AC- da ili ne? nikada neće biti. Ima sasvim dovoljno jakih argumenata i za i protiv. Važno je samo da ne sudimo jedni druge, jer samo se naći u toj dilemi dovoljno je strašno." mogu samo potpisati. Moja nada je da će se prenatalni skrining u Hrv. poboljšati u smislu gore navedene suvremene paradigme za up-to-date prenatalni skrining u 2007.-moj (znači PAPP test, morfološki UZV u 18. tjednu, ev. kvadruple, obrada sve zajedno u jedno računalo i onda jednoznačna preporuka za ev. dalje). To bi značilo da će sve manje i manje žena biti u situcaiji da samo zbog godina razmatraju da ili ne i uvjerena sam da će u biti smanjiti broj preporučenih amniocenteza.
Na zalost, ja poznajem jednu. Rodila je inducirano u 21. tjednu zivo dijete, koje je zivjelo nakon svega jos neko kratko vrijeme .... poznanica ju je isla vidjeti, nije mogla izdrzati ... mislim, to su prestrasne, prestrasne stvari, za koje bih zeljela da se ne dogode nikome .... i da Nisa, imas pravo, o tome se bas i ne prica puno ..... ova moja poznanica je znala kakav je "pobacaj" u pitanju, i sve medicinski vezano uz to, ali nije bila pripravna na ono sto je slijedilo. Nitko na svijetu ne bi bio na to pripravan.Poznaje li netko neku trudnicu koja je "pobacila" tj. abortirala u 20. tjednu i način na koji je to izvedeno?
Pakao, kao i moj.
Iako si nisam usudila stvarnu vizualizaciju te situacije i ja dijelim to mišljenje - ne možeš se na to stvarno pripremiti, možeš znati fakte i to je to, a sigurno je pakao na zemlji to prolaziti. Jedina je nada da će se sačuvati psihičko zdravlje i kako-tako moći živjeti u miru sam sa sobom
Ja imam jednu dobru prijateljicu koja je u 20.tjednu abortirala,jer se na ekografiji od 20.tj. otkrilo da curica ima razlicite probleme sa organima i malformacije(ne znam jel se kod nas tako kaze) na rukama i nogama.Prije toga uradila je i amnio,tu je sve bilo ok.Bio joj je induciran porod.Za nju je to bila velika trauma,ali se brzo oporavila i uskoro nakon toga opet zatrudnila.Poznaje li netko neku trudnicu koja je "pobacila" tj. abortirala u 20. tjednu i način na koji je to izvedeno?
Ja imam prijateljicu koja je "pobacila" - ali ne zato što je htjela nego zato što je odmah nakon amnia istu noć došlo do vrlo visoke temperature, infekcija i komplikacija koja se ne događa često, ali se događa...
Koji tjedan nakon toga stigli su uredni nalazi - nosila je zdravog dečkića...
Kod amnia žena mora donijeti dvije odluke od kojih svaka nosi rizik.
Ili ćeš ga odbiti, pa ti se možda dogodi da stvarno nosiš dijete koje je oštećeno na bilo koji način... Gubiš mogućnost donošenja još jedne jako teške odluke - da li pobaciti ili ići do kraja pa kako Bog hoće?
Ili ćeš amnio napraviti pa riskirati da izgubiš zdravo dijete...
Ili će dijete biti bolesno pa ćeš opet morati donijeti tešku odluku šta s njim učiniti...
Nekad mi se čini da je ova pretraga jedno prokletstvo koje počinje psihički (a tako i fizički) sve više opterećivati i ugrožavati današnje trudnoće i nadam se da će medicina napredovati i da će amnio postati prošlost.
Ja sam amnio odbila dva puta poslije svog prvog djeteta koje je hendikepirano. Odbila sam ga od silnog straha da ne izazivam sudbinu i ne izgubim dijete koje je ovog puta MOŽDA zdravo.
Umirala sam od straha da ne rodim opet bolesno dijete, ali ovaj strah od gubitka zdravog djeteta kod mene je bio puno veći. I tako dva puta po devet mjeseci straha.
Da je moje prvo dijete bilo zdravo, postoji vrlo velika vjerojatnost da bi moj stav prema amnio bio puno blaži i vjerojatno bih to svrstala u red rutinskih pretraga i možda i pristala.
Nisa, tvoja priča je strašno bolna, jučer sam se rasplakala dok sam je čitala i nisam imala snage da išta napišem iako mi vrvi u glavi.
No, ako te išta može utješiti, sva bol i sve što si prošla puno je manja nego što bi bila da si kojim slučajem nosila zdravo dijete, i onda ga izgubila samo zato jer si TI donijela krivu odluku i podvrgla se ovom, nimalo bezazlenom zahvatu.
O osudama mi je ružno govoriti, nismo mi tu da sudimo i osuđujemo. Živ čovjek može misliti šta hoće ali ne zna kako će reagirati dok se u određenoj situaciji ne nađe.
Sanjica,. Definitivno stoji da nikad čovjek ne zna što će na kraju odlučiti dok se ne nađe u situaciji. I moja je nada da će amnio postati više-manje nepotrebna i da će biti indicirana sve manjem broju žena razvijanjem drugih tehnika prenatalnog skrininga, a nada mi je ovo što je spominjao dr. Kos da se već sluša o tome na kongresima - tehnika koja već radi, ali nije još ušla nigdje u široku primjenu - vađenjem majčine krvi do jednoznačnog rezultata za tih par trisomija kao i kod amnio.
Samo sam htjela ovo boldano istaknuti...
Moj doktor opće prakse mi je pričao da je jedna njegova pacijentica nakon lošeg rezultata AC odbila pobačaj (ili kako se to već zove) i rodila zdravo dijete. I ja sam imala period dvoumljenja u kojem sam skupljala različita iskustva, i na ovom forumu i u "stvarnom" životu.
[/quote]Za nju je to bila velika trauma,ali se brzo oporavila i uskoro nakon toga opet zatrudnila.[/quote]
I ovo je vrlo važno da svatko dobro procijeni kakve je emotivne konstitucije. Netko bi zaboravio brzo, netko teško, netko nikada...
Za nju je to bila velika trauma,ali se brzo oporavila i uskoro nakon toga opet zatrudnila.[/quote]
I ovo je vrlo važno da svatko dobro procijeni kakve je emotivne konstitucije. Netko bi zaboravio brzo, netko teško, netko nikada...[/quote]
Pitala sam dr. Kosa izričito, je li moguće da amnio pokaže krivi rezultat. Rekao je da nije tj. amnio je yes ili no za down, osim u slučaju nekakvog sindroma koji je nazvao nešto u stilu (ma, zaboravila sam sad točno) kao ili klown ili nešto tako - di ima u plodnoj vodi stanica koje bi upućivale na Down, ali ne i u bebi i di onda treba ići na još dodatnu kordocintezu. Vjerojatno sam sad blebla totalnu bedastoću, ali rekao mi je da u jednom malom postotku može doći rezultat da nije sigurno i da se onda ide na novu invazivnu pretragu, ali da je to ekstremno rijetko. Ako nalaz dođe yes ili no, ne s tim, uvjetno rečeno, "možda", onda je to to, osim ako ne dođe do grube pogreške (koja je uvijek moguća) - npr. zamjene rezultata u labu, jedino je tada moguće da amnio "zezne". Tako mi je on objasnio.
Mislim da je ovo gore što je navela ljiljan@ ključ svega i da bi se svatko prije morao zapitati kakva je njegova "emotivna konstitucija", naravno, koliko se to uopće može prethodno procijeniti, jer, na kraju krajeva - dok se ne nađeš u toj situaciji ne možeš točno znati. Tj. pokušati što bolje procijeniti svoje emotivne mogućnosti jer tu je ključ svega.
nisa
čitam vas pozorno,ovo ljeto sam napunila 35g i htjeli bi još jedno dijete
ali ne još i sve strah i šta više čitam i znam svjesna sam da u biti ništa neznam
sve su to teške odluke,cure
Odluka raditi amnio ili ne je osobna i bitno je da smo u miru sami sa sobom. Kada je jos izgledalo da se prva prva trudnoca krece u dobrom smjeru planirala sam raditi amnio (tada sam bila 37g). Do same pretrage nikada nisam ni dosla; do sada, u sve 3 trudnoce, su se mala srceka zgasila u 9 -10 tjednu. Nakon trece kiretaze je napravljen i kariogram ploda tako da znam da moja nesretna curica nije imala sanse od samog pocetka - imala je trisomiju 22. Sada sam 40g i dalje se borim na ovom reproduktivnom frontu i ako uspijem ostati trudna i dogurati u drugi trimster radit cu amnio. Sto se tice kromosomskih gresaka svi UZVi i sve metode na bazi uzoraka majcine krvi ipak daju samo vjerojatnosti, a od svih invazivnih metoda amnio nosi najmanji rizik. Ovo sam izvukla iz knjige "Miscarriage – What Every Woman Needs to Know – A Positive New Approach", Prof. Lesley Regan, 1997, 2001, second impression 2004:
The only tests that can tell you definitely what chromosomes your baby is carrying are invasive tests, which sample tissue from the baby. These are amniocentesis, chorionic villus sampling, cordocentesis and fetoscopy.
Risks:
- amniocentesis: (at 14-16 weeks) - risk: 0,3-0,5% miscarriages
- chorionic villus sampling: (at 8-11 weeks) – risk: 1% miscarriages
- cordocentesis – sample of blood from babies umbilical cord – risk : 1% miscarriages
- fetoscopy – performed in exceptional circumstances – risk 2%
Veeliki pozdrav
Lilium, i ti si mi nekako posebno u srcu i želim ti sve naj
Je, sve ovo što si našla, našla i ja, sve to mi je više-manje potvrdio i dr. Kos, osim te pretrage iz krvi, činilo mi se da se s tim ozbiljno računa kao s yes-no mogučnošću u nekoj budućnosti, tipa 20-tak godina od danas.
Nisam mislila na ovu današnju statistiku - PAPP tj. kombinirani, double i triple, nego na tu novu neku metodu da iz majčine krvi izoliraju krvne stanice fetusa, ako sam sav taj high-tech od dr. Kosa dobro razumjela, iako je pričao na vrlo laički i razumljiv način, samo što me se to, 20 years from now, nije baš direktno ticalo pa sam tu malo isključila mozak.Lilium, i ti si mi nekako posebno u srcu i želim ti sve naj
Je, sve ovo što si našla, našla i ja, sve to mi je više-manje potvrdio i dr. Kos, osim te pretrage iz krvi, činilo mi se da se s tim ozbiljno računa kao s yes-no mogučnošću u nekoj budućnosti, tipa 20-tak godina od danas.
Nisa, jako mi je žao
Upravo sada sam dosla iz Petrove, nalazi Triple testa kojeg sam radila prosli tjedan su losi: Rizik ili vjerojatnost za down je 1:152. Salju me na amniocintezu. Imam 32 godine i ne zelim raditi amnio najvise zbog rizika. S druge strane se tjesim da triple nije pouzdana metoda i da je cesto laznih pozitivnih rezultata. Najavila se dr Kosu ali tek 27 ima slobodni termin. Sada sam u 16 tjednu. Sta da radim? Sta dalje? Amnio ne zelim, srce mi kazuje da je sve u redu, a 27-mi je predaleko jer neizvjesnost ubija...
Vjerujem da će te dr. Kos smiriti. Ako ne želiš na amnio - nemoj, neka te dr. Kos pogleda i napravi morfološki UZV od 18.-20. tjedna. Vjerujem da će biti sve OK. Jesi slučajno MPO-pacijent - to zna utjecat na loše rezultate biokemijskih testova. Kakav je bio nuhalni nabor od 10.-13. tjedna ako si to radila? Jesi radila PAPP? Dr. Kos je jedan vrlo informativan i realan čovjek, ali ti isto neće moći reći da ili ne, isprezentirat će ti medicinso stanje što najbolje može, odluka je tvoja. Šaljem ti vibrice (moj double je bio 1:84, amnio je ispala OK - 37 god, MPO pacijent)!
Double i triple su točni samo maks 60-70% i imaju dosta lažno pozitivnih. Ovaj novi kombinirani probir - PAPP koji se radi u Vinogradskoj je točan 85-90% i ima samo 5% lažno pozitvnih, ali su se doktori navikli na stare šprance, pa oni koji gravitiraju Petrovoj šalju na triple, oni koji gravitiraju na Vinogradsku šalju na double, a ovaj PAPP se još nije probio nego ga pacijenti često sami iniciraju (dr-ovi vrte svoje stare šprance ponašanja).
I meni je moj ginekolog rekao da je AC 99% sigurna metoda za otkrivanje sindroma Down iako se sa AC testiraju i neke druge kromosopatije (mislim da se tako kaže). Međutim, rekao mi je i to da je kod trudnoće u mojim godinama upravo najčešći Down sindrom i da se sa drugima ne zamaram.
Tada sam se prvi puta u životu suočila s mogućnošću pobačaja ako rezultat bude loš i osobno mi je bila preteška ta opcija, osobito u tako kasnom stadiju trudnoće. Zato sam odustala iako sam dugo bila u nekom stanju latentne bojazni.
Onda sam se onako "iz dna srca" zapitala - što ako je dijete s tim sindromom? I nakon što sam si apstrahirala sve utjecaje okoline (jer obično su ljudi ili puni sažaljenja ili čak i okrutni prema takvoj djeci), zatim mogući utjecaj na obitelj, ostala mi je spoznaja da ja svoju bebu volim
Iako mi je to bilo jedno jako ranjivo razdoblje, sjećam se da me je frendica kojoj sam se povjerila dosta grubo optužila da sam neodgovorna što nisam radila amnio.
I vidi još i ovaj topic pa onda ev. nastavi pitanja na triple tamo:
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=49998
Da, to su te stare paradigme, i meni su se iščuđavale današnje 40.-godišnjakinje (zašto ne bi išla na amnio, pa svi su na to išli)? S druge strane, mlađe cure su češće imale osuđivanje na drugu stranu - što će ti to, mislim pozitivno, znam da je sve u redu, zašto moraš čačkat itd. Sad smo negdje na razmeđi tih stavova u stilu amnio-da-ne (nema ispravnog odgovora, niti će ga ikad biti), a vidim da se cijeli sustav miče prema manje invazivnoj dijagnostici i strategiji da nekakvo sito ipak zahvaća svu populaciju, budući da manji postotak žena uopće rađa preko 35 ili 37, što je neki limit za slanje na amnio po dobnoj granici. Oću reći, sustav se lagano pomiče prema integriranom probiru i malom broju amnioa (u svijetu, a i nas to oplakuje lagano), a u ovoj tranzicijskoj fazi su pacijenti i dr-ovi često poprilično lost i nađu se u škarama oprečnih nalaza i preporuka.
I da, lunna, ako ćeš čekati do 18. tjedna da imaš i rezultate morfološkog UZV-a di se specijalno traže neki Down markeri pa je to još neki dodatni nalaz, onda amnio, ako bi uopće dolazila u obzir, mora biti odrađena privatno jer se po bolnicama rezultat čeka 4-5 tjedana (privatno 8 dana). Meni se dogodilo to da sam odradila PAPP kombinirani probir - bio 1:2690, odradila double i dok sam čekala double otkazala termin na SD-u za amnio jer nikako dočekat rezultate. Kad sam dobila double (1:84) otišla sam na morf. UZV kod dr. Kosa u 18. tjednu i na kraju se ipak odlučila na amnio, iako je bilo objektivno medicinski fifty-fifty: pro amnnio: godine, loš double; contra amnio: dobar PAPP koji je pouzdanija pretraga, dobar morf. UZV. Odluka je uvijek na pacijentu, mi smo se odlučili za amnio, nakon dubokog preispitivanja svih zamislivih crnih scenarija navedenih gore - odlučili smo se za neku varijantu koju smo mislili da ćemo emotivno moći izdržati.
Ina 33 fala ti puno , btw sta je to MPO-pacijent? Ja nisam iz Hrvatske pa jos nemam sredjeno ni zdravstveno jer trebam se vjencati sad 30.11. pa onda dobijem preko mm, tako da sve pretrage placam privatno. I molim vas ako znate mi recite kolko je amnio na privatno za svaki slucaj, mada 90% sam sigurna da necu je raditi. I ovo sa dr Kos-om nekako me muci, mislim tajming mi je predaleko, pa ako znate jos koji dobri privatni ulz dijagnosticar (adresa i tel) bilo bi mi od koristi... Fala na pozitivne vibre, nadam se , ma vjerujem da ce sve biti ok..
MPO = Medicinski potpomognuta oplodnja, pitala sam čisto zato jer mi je dr. koja vodi double u Vinogradskoj rekla da sve te hormonalne stimulacije koje takve žene prolaze godinama u tijelu ostavljaju traga i da doubleovi znaju ispast lošiji zbog toga, da double već bilježi i obični utrogetan.Ina 33 fala ti puno , btw sta je to MPO-pacijent? Ja nisam iz Hrvatske pa jos nemam sredjeno ni zdravstveno jer trebam se vjencati sad 30.11. pa onda dobijem preko mm, tako da sve pretrage placam privatno. I molim vas ako znate mi recite kolko je amnio na privatno za svaki slucaj, mada 90% sam sigurna da necu je raditi. I ovo sa dr Kos-om nekako me muci, mislim tajming mi je predaleko, pa ako znate jos koji dobri privatni ulz dijagnosticar (adresa i tel) bilo bi mi od koristi... Fala na pozitivne vibre, nadam se , ma vjerujem da ce sve biti ok..
Cijena amnio privatno, OKVIRNO (ali ne znam ti točno, račun doma, a ja na put nakon posla) - mislim oko 800 kn vađenje plodne vode, onda još oko 250 EUR za lab u Postojni. Opcija je još i 800 kn vađenje plodne vode i uputnica pa nošenje u bolnicu, ali mislim da je za to kasno jer bolnicama treba dulje da procesuiraju nalaz.
Drugi dobar - ne znam tko je za preporučiti, bitno je da je kužer i da ima dobre aparate, ja sam sa svojom privatno zadovoljna, dosta ljudi cijeni dr. Gruić (ne znam telefone), neki dr. Harni, ali to ti stvarno ne znam - to je sve ono što čitam na netu, ali kod svih tih ti je vjerojatno ista dinamika - zauzeti tipa 2 tjedna unaprijed.
Ina33, nije kod mene MPO, ali sto vise citam to se sve vise brinem i bojim. Zbilja su mi losi rezultati, no jos jednom velim, hocu i moram biti pozitivna i optimisticna. Vjerujem da je sve u redu i da ce na kraju sve biti dobro. Ipak cu otici kod dr Kosa, nekako intuitivno mi se najvise dopaoJavim ti rezultat. Btw, imas i ti pm od mene. Ljubim
ina33
sretno cure!
Lunna, jesi li razmišljala napraviti četverohormonski (ili quadruple) test u Sloveniji? Mnogo je sigurniji od triple testa, a sada bi ti nekako mogao biti zadnji vlak za njega. U Hrvatskoj je malo tko čuo za taj test. Ukoliko želiš, potražit ću ti broj privatne klinike na koju se možeš obratiti.
Lunna, pogledaj si temu "Kombinirani probir u I.tromjesečju", nalazi se na 5. stranici također ovdje pod Informacijama, vijesti, pitanja u trudnoći.
To je tema koju sam osobno započela. Za kombinirani probir (ili PAPP-A test kako ga zove Ina33) ti je prekasno, ali možeš napraviti četverohormonski. Na toj stranici naći ćeš telefonski broj i adresu klinike koju sam gore spomenula. Možda ćeš tamo moći doći na red nešto ranije a hormonski test mislim da možeš napraviti odmah. Vidjela sam jedan nalaz dr. Harni u 12. tj. i mnogo je detaljniji od onog kojeg sam ja napravila u Sloveniji, no vjeruj da ćeš i tamo dobiti dobru uslugu.
imam 35 godina i prošli sam tjedan bila kod genetičara dr. Begovića koji vodi cijeli genetski laboratorij (i kod kojeg samo ja i moj dragi radili Kariogram koji je bio sve 5).
Rekao mi je da je stav Petrove da se amniocinteza radi u 37 godini a da je njegov stav da bi je trebalo raditi već od 30 -te.
Nadalje rekao je da se sa njom mogu otkriti 101 genetsku bolest a da se ne može otkriti padavica, zečija usna i gluhoća i još neka (zaboravih).
reče mi da postoji naravno rizik ali da je on ipak mnogo manji od rizika da li će starija od 30 roditi bolesno dijete!
Nadalje rekao je da žene koje imaju već problema u trudnoći (iscjedci, teško nošenje, krvarenja, upale neke - naveo ih je) kod njih postoji mogućnost da poslije amniocinteze dobiju spontani veći nego kod žena koje to nemaju!
reče mi koje su to muke imati bolesno dijete te da je genetičar cijeli život te da sve amniocinteze (koje se naprave u Zagrebu) dođu njemu u laboratorij!
ja sam odlučila, idem na to!
Godinama su žene govorile, ma da barem imamo menicinu ne bi bilo svega i bolesti.. sad je imamo! I želim ju iskoristiti!
Modesty_blaise, sretno, meni je sve to OK. Inače dr. Begović je onako malo zastarjeli tip, rijetko da će te iko slat na amniocentezu preko 30-te a bez indikacija, to je malo zastarjeli stav starih ginića.
Inače, super info s drugog foruma - sad se i u Splitu može napraviti kombinirani probir tj. PAPP test - nuhalni nabor - nuhal translucency ili kako to već zovu - oni izorganiziraju da krv ode na analizu u ZG. Radi se u priv. poliklinici za ginekologiju i neplodnost - CITO. Dakle, nije više, hvala Bogu, samo za Zagrepčanke tj. ne mora se put pod noge pa isključivo u ZG-u to rješavaj.
meni je i nadalje ključno pitanje: što napraviti ako i dobiješ loš nalaz AC. Ja i moja obitelj vjerujemo da niš ne bi mogli napraviti, tj. da se nikada ne bi odlucili na raniji prekid trudnoće. Nisam vjernik, po meni je to pitanje mog prava da odlučujem o tuđem životu, životu moje nerođene bebe. Iako, razumijem i mučenja s razmišljanjima kako će bolesno dijete utjecati na živote ostalih članova obitelji.
Zbog toga sam ja sada, s navršenih 36 godina i u drugoj trudnoći unaprijed odbila AC, s liječnikom sam se razgovarala, zaključili smo da nema onda smisla ići niti na te dabl i tripl testove ako nakon njih (u slučaju lošeg nalaza) ne bi išla na AC. Ultrazvuk u 12 tjednu je bio uredan. Mislim da se na loše ishode ne može nikada u dovoljnoj mjeri pripremiti i zato želim uživati u svojoj trudnoći u potpunosti, dokle god to bude moguće....
Onaj tko je spreman na prekid trudnoće gdje AB nije kiretaža već inducirani porod, i unaprijed odluči da je spreman to učiniti, za njega ima smisla AC.
U svakom drugom slučaju ne.
No, tko može unaprijed odlučiti da je spreman? To je, po meni, najveća dilema.
No, s nekim stvarima moraš živjeti, ovako ili onako.
Nikad ne zna čovjek što ga točno čeka dok se ne nađe u situaciji. Nekome se čini da je spremniji na varijantu a), nekome da je spremniji na varijantu b). Po meni je stvar emotivne samoprocjene, ali da se točno može unaprijed znati - mislim da se ne može. Sretno svima koji su u tim teškim dilemama, znam kako je meni bilo
Dakle, ili moraš živjeti s rizikom da možeš roditi bolesno dijete i prihvatiti ga, ili osvijestiti koje psihičke ili emocionalne probleme prekid trudnoće nakon AC može donijeti sa sobom.No, s nekim stvarima moraš živjeti, ovako ili onako.
I od te dvije stvari odabrati za sebe lakšu.
Naravno! Nema recepta.
Samo su dvije dileme, po meni, i to one koje sam navela.
Od nečega čovjek mora početi u svojim razmišljanjima. Ovi naši postovi će sigurno pomoći nekoj od forumašica ili čitateljica.
Da sam ja bar, prije 5 godina, imala osviještene te stvari u svojoj glavi.
Da, to je bit cijele dileme
Draga Ina 33,
Kada te čitam ne mogu a ne s nostalgijom otkriti isti onaj entuzijazam u vezi s kombiniranim probirom (nuhalni nabor, PAPP-A i slobodni B-hcg), kojeg sam ja sama isijavala kada sam riješila svoju nedoumicu u vezi s AC.
Ono što sve morate znati je da nam 100% garanciju da ćemo dobiti zdravo dijete nitko ne može dati. Ima i drugih kromosomopatija koje se testiraju samo AC. A bolesti fetusa i ne moraju biti genetske.
Ono što se može jest nikad ne zaboraviti zahvaliti se na svakom novom danu, na svakom povoljnom rezultatu različitih pretraga kroz koje prolazimo. Možemo djelomično utjecati na ishode i našu sudbinu, no glavnu riječ vodi netko viši (Bog, svemir, pozitivna energija, kako god).
Ipak, smo svi mi samo mali i nedovoljno jaki da sve okrenemo u svoju korist, koliko god pozitivni bili.
Želim tebi i ostalima pregršt sreće, neka sve prođe u najboljem redu. Samo ne zaboravite koliko smo mali, zaista mali.
Draga moja Nisa, to je meni dr. Kos dobro objasnio - nema nikakve garancije da ću ja, zato jer mi je amnio bila OK, rodit zdravo i uopće živo dijete, di su sve druge moguće komplikacije, od preeklampsije, HELLP sindroma i sto čuda. Testirala sam sebe - trebalo je mom mozgu točno 5 sati nakon dobivanja amnio da se preorjentira na moguće novo strahovanje - preeklampsiju. Ako je itko svjestan zahvalnosti na svakom božjem koraku i danu (bez boli), ja jesam - artroza kuka od 12. godine, 7 godina neplodnosti, majka teški bolesnik i tako dalje. Ja sam zahvalna svevišnjoj sili (istinski) za svaki dobar dan bez boli, za svaki moj ud i organ koji radi, za svaku dragu osobu u mom životu i ništa, ništa ne uzimam zdravo za gotovo.
Ali, opet, i unatoč svemu, ne mogu ne šizit na te doubleove i triplove koji bitno uznemiruju ljude, a netočni su, kad postoji ipak točnija pretraga - komb. probir. Većina dokotra današnjih, osim ekipe 60+ i ovog dr. Begovića su protiv amnio i ne šalju rutinski na to i žao mi je da se ljudi zeznu kao ja pa odu na double i triple, koji se dulje čeka i kasnije radi, kad već postoji taj PAPP tj. kombinirani. Samo u tom smislu sam "entuzijast" - nastojim ljude riješit pakla prženja u još nepouzdanijim nalazima i od PAPP-a i od amnio.
Da, 100% postoji samo u matematici. I ja sam se u periodu kad sam odlučila odbiti AC i prihvatiti što Bog da, ipak osjećala jadno. Doktor od kojeg sam očekivala podršku promatrao me kao biće s neke druge planete, prijateljica me osudila, a ja sam bila tako ranjiva, trebalo mi je da me netko shvati i podrži (MM nije niti trenutka posumnjao da nije sve OK, ali on je uvijek optimist, pa mi to i nije bila neka utjeha). Zapitala sam se tada da li je taj silni napredak medicine na tom području prenatalne dijagnostike uopće čovjeku i donio korist. I što je uopće medicina - ono što čovjeka liječi i pomaže mu ili ono što čovjeku pronalazi greške?
I na ovom forumu sam se izjadala na jednom od topika o AC. Mnoge su forumašice istinski razumjele moju odluku da odustanem od AC. Hvala im na tome, u tom ranjivom razdoblju uistinu mi je mnogo značilo.
Iz moje perspektive i unatoč tome što nam je IVF konačno uspio, medicina je prije nemoćna, nego svemoćna (ovo s kukom - ne zna se što mi je - prošla 14 doktora - neplodnost je bila idiopatska (nepoznat uzrok itd.). Iako je ja obilno koristim, svjesna sam koliko je ograničena, koliko malo toga može izliječiti i dijagnosticirati - uhvati se nešto tangentalno, izliječi se nešto slučajno i usputno, bolesti se makar simptomatski drže u nekim uzdama (moja mama), ali to je sve. Ali, netko tko je zdrav kao moj dragi MM ima sasvim drugu perspektivu. Ali sad zabrazdismo malo. Zadnja sam osoba na svijetu (bar za sebe to mislim) koja će ikoga zbog njegovih odluka osuđivati. Mislim da nam treba više razumijevanja, a manje osuđivanja - samo puno je brže i lakše osudit, a na razumijevanju treba radit i dolazi nekako sa zrelošću
I bila sam svjesna i još jesam činjenice da amniocenteza nikako ne može isključiti možda i najteži poremećaj - autizam. Sve smo to znali kad smo se odlučivali na amniocentezu i svi doktori su nam to točno tako predstavili, ali unatoč tome nas dvoje smo se tako odlučili. I još uvijek je svaki dan strepnja - je li se miče, hoće li to sve biti OK. Nakon ovoliko godina iščekivanja i svih tih pustih boleština koje smo prošli to je tako nekako normalno i to sam tako prihvatila. Iskreno, od liječnika uglavnom ni ne očekujem odobravanje ili neodobravanje jer odluka je naša, ono što očekujem je da nam točno isprezentira, koliko može, medicinske činjenice kojima bi trebao baratati i da bude u tijeku s najnovijim trendovima u medicini. Od prijatelja i sestre očekujem da nas razumiju i podrže i tu smo imali sreće. Od mame i tate očekujem da strahuju i oni strahuju i mole Boga za nas
Mislim na tebe, Ina, zaslužuješ svu sreću ovoga svijeta.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom