Stranica 19 od 19 PrviPrvi ... 9171819
Pokazuje rezultate 901 do 910 od 910

Tema: Oluja se izjednačila s zločinačkim pothvatom- što reći jednog dana djeci

  1. #901
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    Citiraj aleksandra70vanja prvotno napisa Vidi poruku
    pa ako samo mi koji smo tu budemo svoju djecu učili ovo što kaže pomikaki, iz sveg ovog zla izvući pouku, možemo se nadati boljem sutra

  2. #902
    dorotea24 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,775

    Početno

    Citiraj aleksandra70vanja prvotno napisa Vidi poruku
    odlično pomikaki

    samo mislim da treba znati i brojeve
    ali u kontekstu pijeteta prema tim žrtvama
    i borbi da se to više nikada ne ponovi
    pogotovo što se ti brojevi množe bar s 4
    jer uz svakog poginulog, ranjenog, nestalog ide njegova obitelj koja je još i veća žrtva

    i mogu reći da me je baš iznenadio onaj mariin prilog
    maturanti i takvo neznanje
    ako već ne uče u školi, pa to se često vrti na TV, pa par su tamo mogli neke pojmove upoznati

    i drago mi je da se rasprava malo smirila
    jer možemo mi o nekim stvarima imati različito mišljenje
    ali o tome tko je agresor, tko žrtva i što je oluja mislim da se svi slažemo
    i svi se slažemo da se treba boriti da se to nikada ne ponovi
    pa ako samo mi koji smo tu budemo svoju djecu učili ovo što kaže pomikaki, iz sveg ovog zla izvući pouku, možemo se nadati boljem sutra
    slažem se sa svim.

    ima još jedna caka što se tiče ovog marijinog priloga, odnosno jedna pozitivna strana. osim klasičnog neznanja koje nije specifično vezano samo uz domovinski rat, može se iščitati i jedna neopterećenost što je u neku ruku i dobro.
    jednom prilikom (prije koji mjesec) sam prisustvovala dodjeli nekih nagrada za literarno izražavanje učenicima osnivnih škola. sve do zadnje teme su bile bile o ratu. dakle djeca koja su se rodila nakon rata vrlo su slikovito i emocionalno pisala o ratnim razaranjima, ljudskim žrtvama, očaju, strahu i svemu ostalom. na prvu sam ostala malo začuđena i zbunjena. razmišljala sam koliko je to dobro ili loše. dobro bi bilo samo u ovom smislu što ga pomikaki opisuje no loše je što se bojim da se u tim dječjim glavama može stvoriti određena negativnost prema vršnjacima suprotne nacije (mislim na zaraćene strane). zapravo još uvijek si u glavi nisam iskristarizirala jasan stav o tome. razumljivo je da je u nekim područjima države opterećenost ratom još jako vidljiva dok je u nekim rat već odavno prošlo svršeno vrijeme, ali evo neki generalni (moj) stav je da se treba o tome pričati, brojke bi se trebale znati jer brojke puno govore o količini zla. kad se sjetim samo židova i 2. svj. rata pa kad pročitam brojke svaki put mi iznova suze krenu na oči.

  3. #903
    pikula avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    doma
    Postovi
    6,546

    Početno

    Citiraj aleksandra70vanja prvotno napisa Vidi poruku
    i pikula, ja i dalje niti shvaćam tvoje aluzije na teoriju zavjere, a ono kako shvaćam, nadam se krivo, vrijeđa
    a opet ponavljam, žao mi je da je tebi tako smiješno predsjednikovo nastojanje za uspostavom međudržavnog dijaloga
    Onda sa valjda stvarno nejasna. Dakle- Moje skromno mišljenje je da je nemoguće da veći broj forumaša i osoblja forum koji su pročitali post iz BG i zaključili da je bolje da se briše, a koji nemaju nikakve međusobne veze dođu do istog zaključka, a da to bar malo nije utemeljeno na istini. Tako da je mene uvrijedila tvoja opaska o (ne)brisanju.
    Meni je predsjednikovo nastojanje tužno smiješno s elementima apsurda, pogotovo od kad sam pročitala posjet redsjedniku autorice hotela Zagorje.
    i potpis na tvoj zadnji post
    Posljednje uređivanje od pikula : 23.04.2011. at 12:10

  4. #904
    pomikaki avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    8,507

    Početno

    Citiraj aleksandra70vanja prvotno napisa Vidi poruku
    odlično pomikaki

    samo mislim da treba znati i brojeve
    ali u kontekstu pijeteta prema tim žrtvama
    i borbi da se to više nikada ne ponovi
    pogotovo što se ti brojevi množe bar s 4
    jer uz svakog poginulog, ranjenog, nestalog ide njegova obitelj koja je još i veća žrtva
    Naravno. Samo ovaj post od MO, koji nabraja poginule, nestale, invalide, stradalu djecu, ostavio mi je dojam da je to tekst koji nastoji dokazati da smo definitivno samo mi, kao narod, žrtve te velikosrpske agresije.
    Što i jesmo, naravno, ali to je globalno gledanje. Problem je što ovaj tekst, izvlačenjem brojčanih podataka o našim žrtvama, nastoji između redaka provući i misao da su neke civilne žrtve - one druge nacije - zanemarive, jer ih ima manje.

    Naravno, ima ih manje, jer su manjina. I vjerojatno su neke stradale zbog toga što su počinitelji nakon velikog stresa bili u stanju duševnog rastrojstva. Neke su stradale iz mržnje i osvete, možda od ruku ljudi koji su već izgubili svoje najmilije. Ja ne mogu suditi. Ipak, imamo sudove, koji su trebali sve poznate slučajeve istražiti i kazniti na primjeren način, kad god je bio poznat počinitelj.

    Ako je stradalo samo desetoro srpske djece, njihovu smrt ne može opravdati to što je u istom ratu stradalo 402 hrvatske! A upravo to je ono što nam zapravo poručuje citirani hinin članak. Da je nešto malo stradalih civila srpske narodnosti zanemarivo u odnosu na brojke koje su boldane. Ali nijedan od tih zločina ne bi smio proći nekažnjeno. I tek nakon što pometemo pred svojim vratima, kad budemo činili sve što je u našoj moći da budu primjereno kažnjeni ljudi iz naših redova koji su počinili zločine, možemo optuživati i tražiti pravdu za sebe.

    Ja bih zbilja voljela vidjeti neki sud, bio on u Haagu ili Zagrebu koji bi objektivno nalazio i procesuirao one koji su prekoračili nužnu obrani i ubijali nenaoružane. A znate li zašto? Jer bi takvi procesi ostavili poruku i za buduće vojnike, da postoje pravila koja se i u ratu trebaju poštovati.

    (I opet, Utopija, moja domovina )

  5. #905
    pomikaki avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    8,507

    Početno

    Citiraj dorotea24 prvotno napisa Vidi poruku
    jednom prilikom (prije koji mjesec) sam prisustvovala dodjeli nekih nagrada za literarno izražavanje učenicima osnivnih škola. sve do zadnje teme su bile bile o ratu. dakle djeca koja su se rodila nakon rata vrlo su slikovito i emocionalno pisala o ratnim razaranjima, ljudskim žrtvama, očaju, strahu i svemu ostalom. na prvu sam ostala malo začuđena i zbunjena. razmišljala sam koliko je to dobro ili loše. dobro bi bilo samo u ovom smislu što ga pomikaki opisuje no loše je što se bojim da se u tim dječjim glavama može stvoriti određena negativnost prema vršnjacima suprotne nacije (mislim na zaraćene strane).
    Točno o tome često razmišljam. Bojim se da se u školama (ovisno o nastavniku) prečesto ovi podaci iznose na način da se veliča naše herojstvo u borbi za slobodu i da se sve skupa prikazuje kao crno-bijela slika. Kao što su nas šopali pričama o partizanima i fašistima. Osim što stvara podlogu za mržnju i nacionalizam, djecu se i priprema za buduće ratove.

    Ali to jako ovisi o interpretaciji istih događaja koju će djeca čuti od svojih roditelja. Ja sam od osnovne škole usvojila stav s odmakom od tih partizanskih pričica, baš zbog takvog stava mojih roditelja.

  6. #906
    dorotea24 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,775

    Početno

    Citiraj pomikaki prvotno napisa Vidi poruku
    Naravno. Samo ovaj post od MO, koji nabraja poginule, nestale, invalide, stradalu djecu, ostavio mi je dojam da je to tekst koji nastoji dokazati da smo definitivno samo mi, kao narod, žrtve te velikosrpske agresije.
    Što i jesmo, naravno, ali to je globalno gledanje. Problem je što ovaj tekst, izvlačenjem brojčanih podataka o našim žrtvama, nastoji između redaka provući i misao da su neke civilne žrtve - one druge nacije - zanemarive, jer ih ima manje.

    Naravno, ima ih manje, jer su manjina. I vjerojatno su neke stradale zbog toga što su počinitelji nakon velikog stresa bili u stanju duševnog rastrojstva. Neke su stradale iz mržnje i osvete, možda od ruku ljudi koji su već izgubili svoje najmilije. Ja ne mogu suditi. Ipak, imamo sudove, koji su trebali sve poznate slučajeve istražiti i kazniti na primjeren način, kad god je bio poznat počinitelj.

    Ako je stradalo samo desetoro srpske djece, njihovu smrt ne može opravdati to što je u istom ratu stradalo 402 hrvatske! A upravo to je ono što nam zapravo poručuje citirani hinin članak. Da je nešto malo stradalih civila srpske narodnosti zanemarivo u odnosu na brojke koje su boldane. Ali nijedan od tih zločina ne bi smio proći nekažnjeno. I tek nakon što pometemo pred svojim vratima, kad budemo činili sve što je u našoj moći da budu primjereno kažnjeni ljudi iz naših redova koji su počinili zločine, možemo optuživati i tražiti pravdu za sebe.

    Ja bih zbilja voljela vidjeti neki sud, bio on u Haagu ili Zagrebu koji bi objektivno nalazio i procesuirao one koji su prekoračili nužnu obrani i ubijali nenaoružane. A znate li zašto? Jer bi takvi procesi ostavili poruku i za buduće vojnike, da postoje pravila koja se i u ratu trebaju poštovati.

    (I opet, Utopija, moja domovina )
    ja se slažem sa svim što nije boldano. i naručito te potpisujem u zadnjoj misli što si odlično rekla.
    mislim da ovaj članak nema namjeru podcjeniti ostale žrtve nego istaknuti svoje. ne opravdava smrt 402 djece sa hrvatske strane niti jednu smrt djeteta sa srpske strane i ja zaista ne vjerujem da je minji otrok to imala ma i u lijevom primozgu dok je lijepila svoj post.
    dobro kažeš da nisu svi zločini sa hrvatske strane jednaki. neki su počinjeni u trenutku neuračunljivosti (što je s obzirom na kontekst u kojem su počinjeni donekle i razumljivo), neki su počinjeni hladne glave iz osvete, a neki iz obijesti ili zbog profita i ti zadnji su po meni najgori.
    pazi ovo. znam lika kojem su četnici došli na prestres kuće, htjeli ga regrutirati u svoje redove, kad je odbio pretukli su ga na mrtvo ime, članove njegove obitelji (čak i staru majku), iznjeli mu sve vrijedno iz kuće pred njegovim očima (koliko je mogao gledati jer mu je lice bilo totalno natečeno od batina). kasnije je na frontu kilometrima nosio svog mrtvog brata da ga može pokopati itd. nakon rata zaustavi ga policija i traži vozačku, a kad je pogledao policajca prepoznao je čovjeka, bio je to jedan od onih koji su ga mučili u vlastitoj kući. naravno, abolirani srbin. i što sad učiniti? nije se ništa dogodilo samo da kažem. takvih priča sigurno ima i sa suprotne strane i svaki slučaj je slučaj za sebe. samo ja iskreno nemam povjerenja u nijedan sud. prvo nisam imala u naše, a više nemam ni u ovaj haški.
    i ne slažem se sa tvrdnjom da trebamo prvo pomesti pred svojim pragom. u našem slučaju se prvo treba pomesti agresorske grijehe, a nakon ili još bolje istodobno i svoje, ali zašto prvo svoje to ne razumijem? zapravo razumijem zašto ti tako misliš no ipak se s tobom ne slažem jer mislim da nije pravedno ili da bi u ljudima koji su godinama podnosili teror, masakre i rušenje svoga terirorija to s pravom izazvalo osjećaj nepravde. predpostavljam da ti sad ovo što sam rekla zvuči nepravedno, no i cijeli rat je nepravedan. glupa usporedba ako ti se dvoje djece potuče koje ćeš prvo opomenuti? ono koje je tuču započelo ili ovo drugo? no svakako ja sam kao i svi ostali za to da se svi zločini kazne i da je svaki zločin priča za sebe i na taj način ih treba i procesuirati.

  7. #907
    dorotea24 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,775

    Početno

    Citiraj pomikaki prvotno napisa Vidi poruku
    Točno o tome često razmišljam. Bojim se da se u školama (ovisno o nastavniku) prečesto ovi podaci iznose na način da se veliča naše herojstvo u borbi za slobodu i da se sve skupa prikazuje kao crno-bijela slika. Kao što su nas šopali pričama o partizanima i fašistima. Osim što stvara podlogu za mržnju i nacionalizam, djecu se i priprema za buduće ratove.
    vidiš ovo je jedna vrlo zanimljiva tema o kojoj se jako malo govori. bilo bi jako zanimljivo prodiskutirati o temi djece i nacionalnosti, koliko doprinose roditelji, koliko politika, koliko same povijesne činjenice i kako to riješiti. imamo jedan mali živi laboratorij na području hrvatske, a to su bivša okupirana područja gdje se škole dijele na hrvatske i srpske.
    no ograđujem se od ovoga što kažeš da se podaci o ratu prečesto iznose i da se veliča naše herojstvo u borbi za slobodu. pa ono se i treba veličati jer cijena koju su ljudi platili svojom krvlju i svojim sudbinama je previsoka da bi to pomeli pod tepih i odmahnuli rukom. pa prošlo je samo 15 godina, a nekima još uvijek traje.

  8. #908
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,564

    Početno

    Po privremenom popisu Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata iz prosinca 2009., temeljenom na istraživanju dokumenata pobunjenih Srba, na privremeno okupiranom području RH smrtno je stradalo ili se vodi kao nestalo oko pet tisuća osoba, među kojima je i njih najmanje 400 nesrpske narodnosti.
    U ukupnom broju smrtno stradalih je oko 70 posto 'boraca' (pripadnici JNA, odnosno 'Srpske vojske Krajine', 'milicije Krajine' i ostalih srpskih paravojnih postrojbi), te oko 20 posto civila Za oko deset posto smrtno stradalih osoba nije pouzdano utvrđen status.
    Među poginulim vojnicima JNA je i 35 mobiliziranih Hrvata, 44 Muslimana, 6 Mađara i 101 'ostalih' (Albanci, Makedonci, Crnogorci i druge nesrpske narodnosti), a najmanje 196 Hrvata je u popisu smrtno stradalih civila.
    U tekstu se govori i o žrtvama druge strane (veličinu i boldanje ostavljam kako je minji otrok postavila).

  9. #909
    minji otrok avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    u snovima
    Postovi
    191

    Početno

    Slažem se sa doroteom24. Jedino mislim da ne smijemo određivati rang liste za procesuiranje zločina, određivati koji će biti prvi a koji drugi. Zar ne može istovremeno? Jer, zaista - zločin nema ime. I svaki treba biti kažnjen.
    No, ovo forsiranje, degutantno nametanje i isticanje isključivo hrvatskih zločina, kod mene dovodi do revolta, jer se borci za ljudska prava (HHO, Documenta, AI) bave isključivo hrvatskim zločinima, a potpuno zatvaraju oči i nikad ne spominju one druge. I što se mene tiče, mogu slobodno umjesto pridjeva ljudska staviti srpska (borci za srpska prava), jer mislim da nisu ni djelić svoga angažmana posvetili i drugim, nesrpskim, žrtvama (ako jesu, to je minorno). To me iritira, ta očita pristranost. Po meni, takvim djelovanjem stvara se raskol među narodom, jer nema nekog drugog (ili tog istog) Žarka Puhovskog ni Vesne Teršelić koji će se biti stalno prisutni u svim medijima i zalagat se (i) za prava hrvatskih žrtava rata. Eto, to je ono što meni smeta. Da se radi takva dioba, pa čak ni u smrti i patnji žrtve nisu jednake. I stalno se naglašava: naši, njihovi! Zločin je zločin, i točka. Ne radite razliku među njima, ne odvajajte ih na naše i vaše, jer svakoj nevinoj žrtvi treba odati poštovanje barem na način da se kazni počinitelj zločina.

  10. #910
    Administrator foruma daddycool avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2005
    Lokacija
    ZG, u braku
    Postovi
    4,635

    Početno

    nadam se da ste u ovih 8 dana rekli sve što ste željeli o ovoj temi

    tenzije su se na topicu dizale i spuštale i neki su se registrirali na forum isključivo zbog sudjelovanja u ovoj raspravi, koja ipak temom ne spada na ovaj forum
    svjesni smo da na forumu postoje mnoge teme koje nisu u svezi sa roditeljstvom ali rijetko koja je ovako osjetljiva

    zato vas molim da ovu diskusiju nastavite na nekom drugom forumu

    hvala na razumijevanju

Stranica 19 od 19 PrviPrvi ... 9171819

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •