I u čemu je problem? Mršav očito nije, dakle od malo gladi mu ne bude ništa.
Kuhaj i nudi zdravo, svaki dan, izbaci gluposti iz prehrane, na tebi je da djeluješ, a na njemu da to lagano prihvati.
 |
|||
|
|
|||
I u čemu je problem? Mršav očito nije, dakle od malo gladi mu ne bude ništa.
Kuhaj i nudi zdravo, svaki dan, izbaci gluposti iz prehrane, na tebi je da djeluješ, a na njemu da to lagano prihvati.
Nataša, tko ovo kupuje, donosi u kuću, priprema?Nataša T. prvotno napisa
Onaj tko to radi neka jednostavno prestane.
Ne može netko jesti čokoladne kuglice ii čokolino, ako ih nema.
Ako kupuješ, djetetu šalješ poruku da je to poželjna hrana.
Inače ih, valjda, ne bi kupovala.
Ako želi jesti grašak, kuhaj grašak. Blitvu i špinat.
Za početak, vrti te ri namirnice koje voli, pa malo po malo dodaj ono što manje voli ili ne voli.
Ali neka u kući ne bude ono za što ti misliš da nije dobro.
(Budući da si apostrofirala neke stvari, pretpostavljam da si svjesna kako su one uzrok problemu).
I, nemoj se plašiti da će biti gladan. Ako u vrtiću korektno pojede tri obroka, kod kuće je dovoljno da malo čalabrcne to što ti ponudiš.
(A i pašta bez umaka uopće nije loša stvar; nutricionisti bi čak rekli da ju je bolje jesti samu nego s mesnim umakom).
Nema drugog načina nego da u kući NEMA stvari koje su nepoželjne. Dijete si neće samo uzeti griz za doručak - ti mu ga daješ... E, pa, lijepo mu daj nešto drugo. Daj mu juhu ako voli (ostavi si od prethodnog dana) ili varivo. Daj mu kuhano povrće... Pomaže ako i ostali ukućani to jedu. Moji vole zobene pahuljice, ječmene pahuljice, cornflex i slično, može sa suhim voćem i mlijekom (sojino, kravlje - kako koji) ali često se pridruže i meni na mom "slanom" doručku (juha od tikvica ili šparoga, eventualno sa žlicom zobenih pahuljica).
Ako tako obožava tjesteninu/paštu, skuhaj mu integralnu. Mi smo za svog starijeg imali "program odvikavanja" od njoka i tjestenine. Uspjelo je... Dijete je postalo ljubitelj šparoga, popečaka od tikvica, salate od tvrdo kuhanih jaja sa sojinim klicama i sličnih stvari. Od sira - moji obožavaju mozzarelu (narežem na listiće + 1 svježi krastavac oguljeni na ploške debljine 5 mm ili par rotkvica umjesto krastavca). Bitno je da vide mene kako to jedem. Gledali su oni i mm-a kako si već 12 godina maže putar i pekmez na kruh, gledali do prošle godine, ali budući da je čovjek "zaradio" visoke masnoće, sad je kruh drugačiji - integralni, a i namaz (umjesto pekmeza ide hummus/slanutak ili pašteta od graha ili se jedu muesli s bananom, prema prilici...).
Postoji i kompromis - ja ne branim djeci jesti slatkiše i škrob kod baka i dede, pečem kolače vikendom, ali kroz tjedan toga nema. Odustala sam i od jako jaaaako puno svojih omiljenih jela s tjesteninom (dizana i vučena tijesta koja sama radim i to dobro) jer nam se ne uklapa u način života. Pojedemo tu i tamo, ali se već dugo ne hranimo time.
potpis na Peterlin.
Moja situacija je da je mama vječno govorila da sam ja bila debelo dijete jer nisam htjela jesti zdrave opcije. A zašto? jer su bile opcije!
I sada kod moje mama moja djeca, koja doma jedu blitvu ko sumanuti, biraju pomfrit-jer mogu
Vjerujem da bi ogroman postotak zdravo hranjene djece biralo pomfrit, kad ga se predstavlja kao nagradu nakon odrade grozne blitve-"ako pojedeš blitvu, dobiš pomfrit"-i da bi radilo drame s blitvom.
Djeca se hrane onako kako se obitelj hrani-pa ima stvari koje neće i oko kojih zezaju (moj ni mrtav nebi pojeo mrkvu), al uglavnom je njihovo izvoljevanje rezultat naših stavova, stilova...
npr. moji kad dodju od bake redovno "ne jedu salatu", "hoće pomfrit" "zašto oni ne jedu hrenovke" "krafne su super doručak" itd.
Doduše, sad već ima dovoljno godina (stariji) da kuži da neće ići ta priča.
Da meni to prolazi, za 2 mjeseca bi imao (barem stariji) barem 3 kila viška.
x na krumpirić i ostatak ekipe.
Moja nećakinja ima isto problem sa pretilošću. Mala jednostavno ne može odoljeti jelu, nije samo u kuhanju stvar(pohanci su maltene jedini način pripreme mesa) nego u grickalicama i sokovima i sl glupostima. Roditelji im brane te gluposti no i dalje kupuju i kao imaju stav da mali moraju znati šta smiju,a šta ne i da u kući moraju imati tih kojekakvih grickalica i sokova jel kad neko dođe mora biti, da se ne osramote. I tako oni kupuju za goste, a mala i dalje jede i jede...
Ja sam se na tu teoriju samo nasmijala i rekla da sam ja velika i znam šta smijem i ne smijem pa svejedno maznem čips ako ga imam u kući(navečer kad klinci zaspu da ih ne učim svojim lošim navikama), po meni velika greška...moji su glistice pa svejedno nemam u kući hrpu slatkiša niti pun frižider salama, najveći grijeh im je čoksa i gris za doručak(tu nam nema pomoći).
Krumpirić ima pravo, sve je to kako se roditelji postave. Gledam kod nas u vrtiću, doručak najveći problem jel se većina doručaka sastoji od kruha sa salamom, sa margarinom, pekmezom i jedan dan lepinje ili pohani kruh i jedan nešto žlicom. Ja nažalost imam alergičara pa na konto toga mi daju za pravo vikat na roditeljskim sastancima da je to loše i nezdravo dok većina roditelja slježe ramenima jel njihovi neće ništa drugo jesti.
A ravnateljica samo klima glavom i kao sve to ona zna ali zdrava prehrana je jako skupa. Na to posebno poludim jel zobene, žganci i sl hrana su sigurno jeftiniji od čokoladnih kuglica, gotovih kukuruznih pahuljica, salama i sl.
BTW vrhunac uvođenaj zdrave prehrane im je riba, pod time misle na pržene riblje štapiće.
Sad sam zabrijala, šta je ono tema bila
Mi se borimo sa prehranom - pokušavamo paziti na prehranu pogotovo sada kad se vrt zazeleni - ručak još i prolazi, ali molim savjet što vaša djeca jedu za doručak, užinu, večeru - više nemam ideje, sve se svodi na griz na mlijeku, pahuljice s mlijekom, žganci s mlijekom... sve s mlijekom i u količini boli glava jer je on "jako gladan", uh ta količina je jednaka našoj, a njemu 8 godina i 35 kila. On kao dojenče - svaki mjesec skoro pa kila gore. Kod nas je problem u količini pojedenog. On pojede bananu, pa je još gladan, pa uzme jabuku pa onda bi mogao i jagode i tako dokle ima. Ljeti bi mogao i cijelu lubenicu sam pojesti. Krafne, namaze, smokiji, čipsevi, ponfri to ne konzumiramo, ali stvarno ako jednom mjesečno pojede nešto takvog. Sokove skoro i ne pije, više mu odgovara mlijeko - to mlijeko i čini svoje, ali on ga obožava, naročito hladno iz friža. Istina nisam mu ponudila ni sojino, ni zobeno ni neko drugo moja greška, ali probat ćemo i to jer druge mi nema. Mrkva sirova super, kuhanu ni da pogleda... sportski je tip i stvarno se puno kreće, ne znam kako bi izgledao da dnevno barem dva sata nije aktivan. Znam da mu je baza prehrane mlijeko i slatkasto voće... uglavnom što nudite vašim klincima za doručak, užinu (škola), večeru?
VG, je li moguće da oduvijek ima velik želudac?
jesu li ti što govorili još na UZV za vrijeme trudnoće (imam takav slučaj kod prijateljice)?
Mi ovako:
Imamo pravilo o 2-3 jela sa stola, dakle, svatko mora odabrati (ovisno o ukupnom broju ponuđenih) za 1-2 manj...pr. imamo tjesteninu, umak, salatu - mora se odabrati dva jela (od idealnih tri
Imamo i pravilo o obaveznom isprobavanju novih jela/namirnica. Kako puno putujemo, volimo isprobavati nova jela (nisu to zaista nova jela, ali su neke od namirnica, načina serviranja, izgleda - drugačija), i zahtjevamo to od Laie (sa pretpostavkom da poznajemo njen gastronomski ukus i smatramo da će joj se svidjeti, no ne nužno...).
Shvatili smo već u početku da je poanta u tome da svi jedemo sve, pa ona kad odluči - slobodno se pridruži...a do tada ova dva/tri pravila!
I stalno nudimo nove/stare namirnice za slučaj da se predomislila... I trudim se sakupljati recepte ili nove načine pripremanja kako su joj se svidjeli kod nekih poznanika ili u vrtiću...
A što se tiče doručaka, večere, međuobroka:
- integralni griz - pola mlijeko, pola voda, čokolada sa 70% kakaa
- pahuljice (sa dobrim sastavom...ima jedne iz Brodokomerca, pogledam pa javim ako koga zanima) - brenfleks...
- palačinke (cjelovito brašno, bez jaja, na keramičkoj tavi, domaća marmelada...)
- kruh od cjelovitog brašna (radimo sami) i sirni namaz, tvrdi sir (uz to svježi krastavac, mrkva naribana, salata...), maslac i marmelada...
- kolači/muffins koje radimo sami...neki voćni...neki čokoladni...
Uglavnom, meni je zakon Montignac, nastojimo se držati njegovih smjernica o kombinacijama namirnica i zaista uspjeva! Trenutno smo malo zastranili jer sam imala stravične mučnine u trudnoći, nije se smio peći kruh, kupovati mlijeko od žitarica, cjelovita tjestenina, riža i sl... Ali, vratiti ćemo se svi uskoro na svoje!
Hvala na savjetima!
Evo upravo sam malo počačkala po forumu i naletjela na sličnu temu koju je pokrenula Ifigenija.
Anemona, kod M. nije problem da je mršav, naprotiv! Nego se bojim da će se navući na ugljikohidratnu hranu i steći loše prehrambene navike. Znači, ne brine me da ne jede ništa, on jede puno, ali po meni nezdravih namirnica (praznih kalorija). Pojede npr. tri tanjura suhe pašte.
Točno je da mu mogu reći da to mora pojesti, ali on je jučer toliko plakoa i radio scene oko ručka da ne vidim tome smisla.
Dakle, da ne duljim s ponavljanjem istih pitanja, molim konkretne savjete:
Npr. Peterlin, kako ste se "odvikli" od tjestenine/njoka? Evo to je ono što me zapravo zanima, kako prijeći na zdraviju hranu, a da to ne uključuje dramu oko svakog obroka i plakanje od pola sata? Nisam onaj tip istjeravanja volje, kako to postići što bezbolnije, jer bi željela da su nam obroci ugodan obiteljski ritual, a ne bojno polje?
Mislim da je dobar bio savjet na onom topiku, ponuditi različite stvari, ali opet će mi pojesti samo prazne kalorije, bojim se.
Ponekad se zaželim složenijih jela, odnosno onih koji uključuju raznoliko povrće i možda malo mesa i slično, a to ne mogu kuhati, jer neće niti kušati.
A što se tiče čokolina i čok pahuljica, to znam da nije baš najbolji izbor, ali za griz sam mislila da nije tako loša namirnica. Obično kuham griz od pira (iz dm-a) sa dodatkom meda i cimeta. To mi se čini ok za večeru 2-3 puta tjedno. Jesam li u krivu?
Samo da se ispravim:
"Točno je da mu mogu reći da to mora pojesti, ali on je jučer toliko plakoa i radio scene oko ručka da ne vidim tome smisla."
Ovdje nisam mislila na tri tanjura pašte, nego na ponuđeni ručak koji ne želi pojesti.
Nisam ja mislila da je mršav, nego baš naprotiv, ima dovoljno kg, da mu rigorozniji raspored obroka ne bude smetao kilaži.
Ili da prefolmuriram pitanje, čega se bojiš?
U krajnjem slučaju zbog promjene prehrane će mrvicu smršaviti, a to kod njega očito ne bude problem.
Apricot, do danas mi nitko nije spomenuo da ima velik želudac. Doduše, kad bi završili u bolnici zbog nekih probavnih smetnji doktori bi uvijek prije pregleda komentirali kako mu je trbuh napet, kao da je progutao veliko jaje - tu mislim na oblik, ali kada bi ga pregledali trbuh je normalan, mekan bez bolova... do sada mi nitko od doktora nije "prigovarao" na njegovoj težini jer on "šlaufića" nema, on je cijeli nabiti i čvrst, ali vjerujte mi ta količina hrane. Apricot kakav je to veliki želudac? O čemu se tu radi?
Izbacivali malo pomalo. Sa svakodnevnog jedenja tijesta/njoka prešli smo na svaki drugi dan itd. Zamijenili rižom, ječmom, koječime... Nije to išlo lako, ali dijete je izgledalo ko buhtl, a kad god bi ga pitali što bi za večeru, odgovor je bio "njoke s vrhnjem i šećerom"
Slučaj nam je pomogao da sve to dovedemo do kraja... Negdje u petoj godini naše dijete je dobilo salmonelu i tjednima nije smio jesti svoju omiljenu hranu (škrob) a pogotovo ne slatkiše, pa se potpuno odviknuo od toga.
Poslije smo davali, ali kao desert jednom tjedno ili u 2 tjedna (npr. zapečene ili kuhane štrukle, knedle i slično) a ne više svakodnevno.
Danas s tim više nema nikakvih problema. Dečki se ni ne sjete njoka (pojedu tu i tamo torteline sa špinatom koji su zdravija varijanta, pogotovo dok je tata dežurni za večeru) i tak...
Voće - dijete ne voli jabuke, pa smo otkrili što voli: jagode, naranče i mandarine, kivi... zapravo sve OSIM jabuka koje ne forsiramo.
Sretno!
Anemona, bojim se prevelike drame oko stola... Ako mu ne dam drugo jelo, M. neće reći dobro, nego će plakati do besvjesti, o tome se radi! Ili će jesti sami kruh. U velikim količinama. Jer je jako gladan. Bojim se da se ne navuče jako na šećer i ugljikohidrate. Jer volim subotom u miru pojesti doručak, pa mu dam krafnu. A dajem mu takva jela jer nisam neki čistunac u prehrani, pa mislim da jedna-dvije krafne na tjedan nisu grijeh. Ili pašta jednom tjedno. Ali, malo-pomalo on sve više želi samo takva jela...
Kod nas doma jedemo raznovrsno, onako klasično i ne držimo se baš skroz režima zdrave prehrane. Ali nama odraslima je fino i jedno i drugo. Više volimo ribu i blitvu, od pašte s tunom, ali i jedno i drugo nam je ok, ako me kužiš. A M. pojede samo paštu, kada je pašta s tunom, a kada je rižoto od liganja, hoće samo rižu itd.
mala laia, Peterlin, hvala na savjetima, pokušat ću polako, ali strpljivo sa smanjivanjem pašte/krumpira/riže.
Iako, Peterlin, malo mi je nezamislivo kako ga uvjeriti da pojede to što si nabrojila (šparoge, tikvice)...
Apricot, hvala i tebi, jako me zanima ta tvoja prehrana...
Pročitala sam na onoj drugoj temi da kuhaš jednostavno, a zdravo. Ja jednostavno ne znam kako bih to pripremila, a da bude ukusno. Npr, ječam ili leću ili poriluk. Brzo i ukusno. Možda je stvar u meni, što sam i ja sama sklona nezdravijoj hrani. A htjela bih da djeca jedu zdravo.
Posljednje uređivanje od Nataša T. : 09.05.2011. at 15:24
Ja bih rekla da jesi.
Meni je griz u rangu kolača: mlijeko i brašno (malo krupnije mljeveno), pa još zaslađivač (nebitno je li šećer, med ili stevija)... pa još gore možda malo čokolade, cimeta...
To je taman da "utoviš" dijete, posebno ako to jede za večeru, kada su aktivnosti manje, kada se ide na spavanje... a prazne kalorije se samo skupljaju.
Bolje za večeru dati komad bijeloga mesa pečenog na suhoj tavi ili jaje... ma nešto što nema jednostavne šećere i uhljikohidrate.
Mislim, lako meni govoriti kada se moja djeca zadovolje večerom od jedne korabe i mrkve; ne znam što bih da to ne jedu i da očekuju nešto hranjivije
Moja prijateljica je bila trudna sa sinom i na svakom UZV su doktori (više njih, neovisni jedni o drugima) govorili kako dijete ima velik želudac.
Ja se sada ne sjećam koliko je on dobivao u prvim mjesecima, ali znam da je na početku dohrane jeo više nego moja djeca sada.
I uvijek je jeo više od ostalih, inače bi bio gladan.
On je sada11 godišnjak, predivan je dečko ali i... pretio.
I iako je najbolji učenik u razredu, rastura na natjecanjima i djeca ga vole, ipak mu se i rugaju zbog debljine i to je sada u pubertetu jako teško za njega. POnekad mu se uopće ne ide u školu zbog tih dobacivanja.
E, sad... Je li tome kriv njegov veliki želudac (koji je teško napuniti, a kad se napuni, organizam ne može sve to iskoristiti nego taloži viškove) ili je tome pripomoglo što i njegova mama vječito kod kuće ima zalihe dostojne manjega dućana, ne znam.
Činjenica je da su svi doma mršavi, a jedino on ima višak...
Nestao mi post. A tako sam pametno napisala.
U kratkim crtama, vjerujem da te strah drame za stolom, svi mi želimo ugodne trenutke, miran dan, miran tjedan,... pa popustimo.
Tako i ja, puno previše puta.
Htjela sam reči, nemoj raditi drastične rezove, nego podebljaj unos zdravih namirnica koje voli. Blitva, špinat, grašak,...
Pokušaj s integralnom tjesteninom,...
Polako uvodi i nove zdrave namirnice.
Pokušaj napraviti ili kupiti svježu tjesteninu i njoke koji već imaju u sebi barem malo povrća. Špinat, blitva, bundeva, mrkva, cikla- od toga am ja radila lijepe šarene pašte - naravno nije to nutritivno bitna količina, ali navikava se na okus, miris i boje, pa polako...
Njoki od bundeve su meni bolji nego obični.
Mislim ako toliko voli paštu
Posljednje uređivanje od pikula : 09.05.2011. at 16:52
Apri, kako to misliš-večera od jedne korabe i mrkve?
pa tako kako sam napisala.
narežem u zdjelu korabu, mrkvu, tikvicu (svježe), stavim pred njih i to im je večera.
oni to tako vole.
ili neko drugo povrće.
ili voće.
i uzmu po šalicu mlijeka uz to (to je njima super kombinacija) i siti su.
Apricoti tebi i djeci za večeru.
sinoć sam radila juhu od cvjetače, mladog krumpira i graška
dijete je pojelo dva tanjura te juhe u koju je sama, dok je jela, umiješala pola kiselog vrhnja
bez kruha, ikakvih namaza ili mesa, njoj je to isto dovoljno za večeru
mislim da apri pojednostavi više nego što treba
dam se kladiti da je u juhu ukuhala ili malo griza ili stavila vrhnje i koji krumpirić - što je po meni sasvim dovoljno kalorično.
sad vidim da uopće nije kuhala juhu
izgubila bi okladu
vrhnje za kuhanje je izletjelo iz našega frižidera prije cca 3 godine i sada ga koristim samo za juhu od celera i kukuruza koje mi ne valjaju bez njega.
teško da bih kombinirala i sa čime drugim.
krumpirić...
kupila sam vreću od 3 kg nekoga Bios u Intersparu...
VGmama, ne pripisujem ja sebi baš te navike, mislim da su tu više muževi prsti jer je on taj tip.Apricot
Ali, najviše mi je u svemu tome pomogla Ancica
Kod nje se nikamo ne ide bez sirovog povrća narezanog na štapiće. Pa sam počela, dijete prihvatilo, drugo dijete došlo na već ustaljenu naviku.
Samo treba krenuti.
predajem se
jedino, moram reći da ni ja nikad ne koristim vrhnje za kuhanje
probala jesam davno, "preuzelo" mi sve okuse pa sam odustala
žlicu, dvije običnog kiselog vrhnja volim staviti direktno u (svoj) tanjur s nekom povrtnom juhom
a krumpirić stavim u juhu da se raskuha jer mi ju nema što propisnozgusnuti, obzirom da ne stavljam vrhnje za kuhanje niti ikakve ajnprene
Gradiš na onome što dijete voli. Moji vole kuhana jaja, pa im napravim salatu od šparoga (ili mahuna ili brokule) s 2 kuhana jaja i to je fino za večeru. Može toplo ili hladno.
Tikvice - na grill tavu (moji dečki su ludi za tim i za patlidžanima). Kako smo krenuli? Prvo pohani, pa prženi, pa wok pa grill tava.
Od riže ne bježim, ni od ječma ni od prosa ni od heljde, ali gledam da ne bude uz to neki masni umak. I krumpir se jede, ali kuhani (ili pečeni u pećnici u kori - vidiš, to duuugo nisam radila, ličke police) a ne pomfrit ili pečeni krumpir uz pečeno meso... To smo odavno potpuno izbacili.
U rižu uvijek ubacim neko povrće (grašak i mrkvicu, zelene mahune i mrkvicu, tikvice na kockice narezane i sl.) koje ponekad prodinstam u woku, a ponekad samo frknem u lonac s rižom.
Moji dečki obožavaju soja sos (ali pazim da ne pretjeruju) i s tim bi pojeli svako povrće, a sad već dugo godina i bez toga.
Od sirovog povrća obožavaju već navedene mrkve i korabe na štapiće, ali bolje prolaze krastavci oguljeni i narezani na deblje ploške.
Od svježih salata prodali bi se za kristalku, crveni radič (to i kuham, zapravo dinstam za rižoto), crveni i obični kupus, paradajze s bučinim uljem...
Ulje i ocat (ili limunov sok) su trikovi za većinu salata u našoj kući - bučino, maslinovo, ulje kukuruznih klica... Ocat balzamični, ocat jabučni u koji se gurne grančica ružmarina (to dečki moji sami rade) ili češanj češnjaka.
Još jedan trik - uključiti dijete u pripremu hrane! Moji (naročito mlađi, koji to obožava) već godinama sa mnom sjeckaju povrće za salate, voće za voćnu salatu i slično... S mlađim sam u fazi učenja kako se čisti riba
Dani kad je moj stariji bio buhtl pripadaju davnoj prošlosti (to je bilo u vrijeme dok sam radila 12 sati dnevno izvan kuće i imalo je posljedice za koje je dugo trebalo da ih se riješimo...) Ipak, puno ovisi i o djetetu - moj mlađi je bio na istom režimu, ali nikada nije bio debeo jer između šnite kruha/kolača ili jabuke uvijek bira jabuku...
vidim čemu vam ja služim
adiomare, istu funkciju ti može ispuniti crvena leća.
pokušaj u juhi zajedno s povrćem skuhati proso, kvinoju, zobene pahuljice ili što ti padne pod ruku, pa onda sve zajedno smiksati. divota od gustoće i finoće!
Joj, fakat... krem juhe od povrća (moji su ih srkali na široku slamku dok su bili mali), mahunarke razne na varivo ili na salatu... ma ima toliko kombinacija da nema šanse sjetiti se svega u jednom postu.
Danas nam je za ručak slatko zelje s minimalnom količinom paradajza i slanutkom. Uz to palenta na grill tavi ako im slučajno zelje ne bi bilo dosta (u što iskreno sumnjam, slanutak je zakon). Ponekad uz to bacim kakvo bijelo meso na naglo (ako u varivu nema mahunarki), ponekad ne... kako nam padne na pamet. Neki dan sam baš ustanovila da je kruh od cca 700 g (neki fini sa sjemenkama, kojeg su donijeli moji roditelji kad su bili kod nas za vikend) izdržao cijeli tjedan. Jedemo mi i to, ali to nije osnova prehrane.
evo jos par malo manje "drasticnih"
przeno jaje/ meko, tvrdo kuhano samo ili sa nekim sirovim povrcem.
kratko skuhano na pari (moze i u vodi, ali je para bolja) tikvice, brokula, kelj, prokulica, cvjetaca, blitva, spinat... koje god povrce ili mjesavinu povrca, zelis, kad je gotovo malo maslinovog ulja i po potrebi cesnjaka. mozes dodati koji krumpiric, ali ne moras. i uz to par slanih srdelica, mljac, mljac
mahune kratko skuhane na salatu
grah salatu (grah kad kuhas, skuhas vise, pa ostavis), bob salatu, slanutak salatu
gustu johu od crvene lece (gotova za 10-15 minuta)
dimljeni riblji filet sa nakim povrcem
bez kuhanja:
pogotovo kada je vruce, od grcke, pa do svih ostalih mjesavina salata, u koje umjesas tofu, jaje, ostake mesa, ribe, tjestenine....
Posljednje uređivanje od seni : 10.05.2011. at 08:16
Zobene pahuljice stavljam u saftove i slične stvari kad treba zagustiti, odlično je.
krumpirić, ja te volim, i ne služiš mi samo za zgušnjavanje
(šifra ličani)
ne znam što fali krumpiru
krumpir je kvalitetna namirnica
u umjerenim količinama, i ovisno o načinu pripreme
vidim čemu vam ja služim
adiomare, istu funkciju ti može ispuniti crvena leća.
mus od badema isto dobro zgusne. mada je ovo sto ivy predlaze jednostavnije i jeftinije.
mislim da je ovdje problem što je dosta kaloričan, a radi se o problemima s debljanjem.
doduše, i mahunARKE su dosta kalorične.
Posljednje uređivanje od krumpiric : 10.05.2011. at 08:22
(a i što se neki ljudi ne mogu bez krumpira i kruha najest-tj. moraju se odviknuti..)
ne krumpir sam po sebi. Kako pobogu krumpirić može bit problem
pa ne fali joj ništa ako se zna da će svi jesti u isto vrijeme
kako da ga kuham ako ja ručam u 16:30, muž u 17:30, a djeca kad ogladne od ručkova/užina u ustanovama?
mislim da se ni jedno dijete nije udebljalo od krumpira
jedino ako je jelo tone čipsa
staviti jedan krumpir u juhu od povrća ili varivo stvarno nije problem
pojačati fizičku aktivnost i smanjiti (izbaciti) slatkiše i to je to
ja sam cijelo djetinjstvo jela krumpir i nisam bila debela
dok nisam počela nekontrolirano ždrati slatko
I kod nas je krumpir vikend-hrana, kad smo svi doma... Ali se ne kupa u masti.
ti bi trebala promovirat raznoliku prehranu :cccccc.
Ja bih rekla da oni kasno ručaju, kad dođu sa posla. Pa im ovo dođe kao grickalica prije spavanja u 8 sati.
evo na
pomozi sirotu na svoju sramotu
ja branim krumpir a ona meni tako
pa nisam irkinja da sam samo krumpir ždrala
ali je bio normalno u prehrani
i meni i svima drugima
i nitko od njega nije bio debel
uglavnom pire, u varivima, restani
za vikend bi obično bilo neko pečenje s pečenim krumpirom
i svi bili zdravi i vitki
(rečenica na koju apri dobije sijede
a čak ni ne vidim problem u tome ako se krumpir skuha u 3, a jede u 5 sati
u loncima s debelim stijenkama jelo će ostati mlako satima
ajoj, fakat privatiziram topic, ima vertex pravo.
sirius, govorimo o djeci, ne o nama velikima.
moji iz vrtića i škole dođu siti.
jako, jako rijetko pojedu naš ručak (kad je za užinu samo jogurt ili voćka, jedino tada ogladne)
i nije im uvijek večera sirovo povrće (ali dajemo "savjete" za roditelje djece koja imaju problema sa nekoliko kilograma viška).
jedu i kruh i putar.
i pahuljice s mlijekom ili jogurtom.
i jaja.
ali nekad i ostatak od ručka. tako da je kod nas normalno da se večeraju grah ili mahune.
I kod nas.
Posljednje uređivanje od sirius : 10.05.2011. at 08:47
Sirius prekrasan avatar
Moja djeca, mozda jer su manja, ali ako dobro ne veceraju ne mogu spavati... starija kad je prestala cicati po noci je morala poceti dobro jesti jer bi se budila oko 4 ujutro gladna...
Mladja jos uvijek puno cica po noci, manje ako pojede veceru (jucer npr "puding od prosa"... proso raskuhano na vodi/mlijeku sa cimetom, prahom vanilije i pola banane zgnjecene u mlako... polizale zdjelicu)
Moj obično večera žgance sa sirom, ili zobenu kašu s mlijekom.
ja mislim da, osim kod nekih baš teških pretilosti, nema potrebe za posebnim dijetama i nekim radikalnim zahvatima
kao prvo osvijestiti problem
znači priznati kao prvo sam sebi da dijete ima koju kilu viška
i ne nalaziti ljepotu na šlaufićima oko struka
to uhvatiti u trenutku kada je to 2-3 kg, a ne 10 ili više kg viška
pojačati djetetu (i ne samo djetetu
lijepo dani mame na izlazak, trčanje u parku, vožnju bicikla (ak ga imate), romobila, rola
pa kada dijete ožedni ne nuditi mu sok, kolu nego vodu
običnu vodu
nastojati da dijete ima barem 1 kuhani obrok dnevno
obavezno imati doručak
što više voća i sirovog povrća
nemati doma grickalice, čipseve, sokove
jednostavno nemati
ja znam po sebi
kad znam da imam nešto doma nemam mira dok to ne uništim
ako nemam, nemam
ako se slatko daje dati iza obroka
tada će se manje pojesti
nastojat napraviti domaći kolač, pa to djetetu dati umjesto kupovnih slatkiša
i mislim da rezultat ne bi smio izostati
ja sam protiv nekih radikalnih rezova (poput izbacivanja krumpira
polako, umjereno i dosljedno
a tko sam ja da ne potpišem doktoricu
X
krumpirić nema puno kalorija (85), to su nečije traume iz djetinjstva
i nama je dio naše raznolike prehrane. Da ne jedemo krumpire, bila bi manje raznolika.
I ja se slažem s aleks, i još mislim još da je dobra ona ideja o uvođenju ispočetka minijaturnih količina povrća i generalno poželjnih namirnica u jelo radi navikavanja na okuse, boje i mirise.
I ići što više vani, negdje gdje nema kioska s hranom, tako da se ne stigne jesti i da se jede samo ono što se ponijelo.
Posljednje uređivanje od vertex : 10.05.2011. at 09:12
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
