 |
|||
Curica mi je na granici pretilosti ,što sad
Dakle bili smo na sistemtskom za školu i doktorica je rekla da bi trebali malo regulirati prehranu,visoka je 132 i ima 32 kg ,općenito jede većinom povrće ,i od mesa piletinu,neznam dal da paničarim ,jer koliko vidim i Petra sama je počela vodit računa šta jede a tek joj je 7 godina,ali nije da je debela,baš ima jake nogice ali nisu da su debele onako ,tvrde su joj noge nemogu niš ni uhvatit ,kao da ima celit kad stisnem,dali je to moguće ?
Daj si uguglaj dr sears i lean kids, ako baratas engleskim.
On ima jako puno dobrih resursa o zdravoj prehrani za djecu i za djecu koja imaju problema s tezinom.
Osobno, ja ne mislim da je tvoje dijete pretilo.
Na zalost, nemam sad vremena detaljno pisati, ali javit cu se kad ulovim vremena.
Bitno je da curica jede zdravo, da ima na izbor zdravu i raznovrsnu hranu i da ima prilike svaki dan se kretati/igrati na zraku.
Nikakve dijete i mrsavljenja ne dolaze u obzir.
Vidi ovo, BMI kalkulator za djecu: http://apps.nccd.cdc.gov/dnpabmi/Cal...torType=Metric
A evo i Searsa: http://www.drsearslean.com (sigurno ima jos dobrih resursa, ja sam se prvo njega sjetila jer sam imala prilike citati knjigu)
Baš smo jučer mm i ja komentirali sistematski pregled i rezultate visine i težine naše princeze... Dakle, ona je visoka 123 cm i teška 25 kg. Po nekim tablicama je na gornjoj granici po težini, a prosječna po visini... Svi koji je poznaju (ukljućujući i nas subjektivne roditelje) nikada ne bi rekli da je na nikakvoj gornjoj granici po težini...
Uglavnom, ona je jako vitka, vrlo brza i aktivna, voli jesti gotovo sve, junk i fast food vrlo,vrlo rijetko (razmaci mjereni mjesecima...), slatko vrlo rijetko, ne pije gazirano...
Mislim da se ne trebaš brinuti ukoliko zaista ne postoje objektivni pokazatelji pretilosti...
Kretanje, raznovrsnost, opće stanje organizma - najbolji pokazatelji!
samo nemojte dopustiti da vas ta cijela priča prezaokupira
po svemu napisanom nema, ali zaista nema, mjesta panici!
ostalo potpisujem cure!
Sad ništa!
Moj stariji je isto bio buco, a u prvom razredu dijete je tako brzo naraslo i smršavilo, da je do kraja prvog razreda došao do ispodprosječne težine. Polazak u školu (pogotovo ako je u pitanju i boravak) drastično mijenja životne navike i obično klinci smršave bez ikakvih intervencija. Veća je opasnost za mršavce, ovak je sasvim dobro imati malo "rezerve". Bit će to sve ok! Potpisujem mamu pticica - ne treba tome pridavati previše pažnje, samo pratiti kako se stvari budu razvijale...
hvala vam puno na odgovorim,da uglavnom danas sam saznala da je ta doktorica kod koje svi idu malo van šeme ,i da svako drugo djete šalje nekakvim specijalistima,pretrage ,uglavnom nije na dobrom glasu ,tako da me samo uzrujala ,jer nisam znala dlai griješim sa prehranom ,a uvjerena sam da ne griješim ,griješim sa sokovima i čipsevima
Imam ti ja rješenje iz vlastite kuće kako se riješiti čipsa i sokova...
Umjesto čipsa - kokice, a umjesto sokova domaća limunada (koju nam se ne da svaki put napraviti, pa pijemo vodu). Sok je dozvoljen jednom dnevno ako baš mora biti.
Mi smo to uveli zato jer je stariji imao problema s probavom (ne podnosi nefermentirano mlijeko i previše slatkog) ali imalo je i korisne posljedice. Na stolu držim voće, pa mogu grickati to kad god požele (moj mlađi je voćožder, ali stariji voli samo neke vrste i u toj grupi nisu jabuke, pa to nije uvijek jednostavno). Vole i bademe i lješnjake, zimi cvebe i slično. Čips... paa, već dugo nismo. Prognali smo ga iz kuće kad je mm-u dijagnosticirano da je "mastan" (povišene masnoće u krvi, iako je on mršav ko glista). Pokazalo se ok i za djecu.
O prekomjernoj (eventualno) težini djevojčice možeš početi brinuti ako se situacija ne promijeni do ulaska u pubertet. Sad ti je fakat još rano...
vrlo koristan i praktičan savjet,da limunadu prakticiramo često ,ili čajeve umjesto sokova ,a voće nekako baš ne doživljava pa svaki dan rezuckam jabuke banane na tanjur ,mislim da ima takve gene na oca svog on je onako visok dosta i baš jak,nije debeo nego baš jak ,mislim da je djelomično i do toga .Jedino di vidim da je debeljuškasta je trbuh
mislim da nije prerano brinuti već da je sada baš pravo vrijeme da se spriječi pretilost
ako se pubertet dočeka sa viškom kg to može biti veliki problem
djevojčica od 7 godina ne treba imati debeljuškasti trbuh
to može biti slatko
ali ne još dugo
i ne njoj
čitala sam neko istraživanje da se djeca najviše debljaju baš između 7-11 godine
i 80% djece pretile u toj dobi, u odrasloj dobi imaju problema sa tjelesnom težinom
vjerujem da je to dr. rekla u dobroj namjeri, a ne da bi stvarala paniku
ne treba provoditi nikakve dijete
nego jednostavno izbaciti slatkiše iz kuće
to mi je jedna forumašica pričala da je napravila
jednostavno je prestala kupovati slatkiše i čipseve
djetetu vani kupi sladoled, neku čokoladicu
ali slatkiša nema kući na izvolte
umjesto čokolade ima sušeno voće
i naravno svježe
ne kupuju se kole i ostala gazirana pića
i rezultati su vidljivi
da ne ispadne da tu bezveze pametujem
i ja imam slični problem
mada je moja 140 cm visoka i ima 34 kg
od početka šk. g dobila je 4 kg
ona spada u normalnu težinu
ali isto je pofutrana po trbuhu, dobila je guze
i to sve isključivo od slatkiša
sada nastojim napraviti reda, čokolada, keksi, bomboni, više nisu dostupni
čipseve ionakon nikada nismo kupovala, a ona pije uglavnom samo vodu
MM i ja imamo problema sa težinom i jednostavno ne želim da se i ona ima
bar dok ja mogu kontrolirati njenu prehranu
da nebi voljela da ima problema sa težinom ,izbacit čipseve,slatkiše,gazirano i pizzu obožava ju ,pa vidit trbuh
mi u kući nemamo slatkiše, čipseve, sokove, ali moja starija kći jednostavno voli jesti. u vrtiću uvijek grabi 2 puta, užinu je svela na 1 komad kruha nakon našeg nagovaranja i uvjeravanja da je margarin otrov (svaki dan je na repertoaru margarin). ima 30 kg i 131 cm. očito je sklona debljanju i papanju. u zadnje vrijeme ju niti ne pokušavam nagovoriti da pojede 2. kuhani ručak poslije vrtića. inače je mirniji tip djeteta lali išla je na gimnastiku 2,5 godine, trudimo se da puno vozi bicikl i da se dosta kreće iako nikad ne inicira isto. da mi nismo aktivni i da joj dozvolim jesti gluposti imala bi valjda 50 kg.
Ja se ne bih baš brinula i dizala paniku, ali nikako ne bih na to mahnula rukom.
Treba "srediti" prehranu, kako su cure več rekle. Izbaciti slatkiše i sokove, naravno ne totalno zabraniti. Ako vani želi sladoled ili tako nešto, normalno kupiti, ali poraditi na zdravim temeljima prehrane.
Malo se odmaknuti od kruha, tjestenine i sličnih stvari.
Više voće, povrća, kuhanih ručkova,...
Mi smo negdje u tijeku zivota vani gdje smo se samo vozili autom i nismo hodali (pa se posljedicno malo udebljali) potpuno prestali kupovati cips, kekse, napolitanke i ostalo... (i tamo sam radila doma kolace)
Starija je bila alergicarka pa smo praksu nastavili i nakon sto se rodila...
Toliko smo se odviknuli da mi oci ispadnukad netko gdje dodjemo u goste otvori neku ormarcinu punu cipsa, cokoladica, napolitanki
Mislim si wtf?? Cemu to sve
Volim pojesti slatko, ali onda doma napravim kolace... Secer uvijek smanjujem u receptima, ali volim kolace s kremom i kremsnite i ledeni vjetar i neke kolace s puno cokolade, puno jaja, ali stavljam samo maslac, pravo slatko vrhnje itd. Kad jedemo slatko onda je sa stilom... znam tocno sto jedemo i sto sam stavila unutra.
Obolila sam na citanje etiketa, pa mi se pocele gaditi i napolitanke i sve slicne poslastice jer ima toliko smeca unutra da je to
Vani im kupim sladoled, sad kad starija smije i dosta cesto i ne brinem zbog toga, ali doma nema toga. Doma voce, bademi, brusnice itd... sve je to iskljucivo stvar navike...
Od sokova ne kupujem nista s dodanim secerom, nekad 100% ananas (koji mjesamo s vodom), a cesce onaj prirodni sok od jabuke
Posljednje uređivanje od smedja : 22.04.2011. at 08:40
xsmedja prvotno napisa
Toliko smo se odviknuli da mi oci ispadnu
Mislim si wtf?? Cemu to sve
Volim pojesti slatko, ali onda doma napravim kolace... Secer uvijek smanjujem u receptima, ali volim kolace s kremom i kremsnite i ledeni vjetar i neke kolace s puno cokolade, puno jaja, ali stavljam samo maslac, pravo slatko vrhnje itd. Kad jedemo slatko onda je sa stilom... znam tocno sto jedemo i sto sam stavila unutra.
Obolila sam na citanje etiketa, pa mi se pocele gaditi i napolitanke i sve slicne poslastice jer ima toliko smeca unutra da je to
Vani im kupim sladoled, sad kad starija smije i dosta cesto i ne brinem zbog toga, ali doma nema toga. Doma voce, bademi, brusnice itd... sve je to iskljucivo stvar navike...
Od sokova ne kupujem nista s dodanim secerom, nekad 100% ananas (koji mjesamo s vodom), a cesce onaj prirodni sok od jabuke
I mi kao smedja, osim što ne čitam pretjerano etikete i sokove ne kupujemo nikakve, osim ako imam probavnih problema, kupim si coca colu.
mi imamo na treningu jednu curku koja je došla buckasta i odkad je poludila za klizanjem samo se izdužila, mislim meni i je prije toga bila slatka, a i dalje papa sve i sva.Naravno da dva puta tjedno ne mogu baš napraviti značajnu promjenu, ali ona je baš sad luda za kliznajem pa rola, pa skače štirk, pa vježbe na suhom za rotacije i tak, a nitko je ne sili...
Možda i tvoja malena ima neki sport koji bi je baš iskreno veselio? uz svakodnevno jurcanje u parku, ja mislim da bi do jeseni mogli zaboravit spominjanje kila.
A i niš to ne mora znači te tablice, ja sam bila sitna i suha ko komarac sad sam slon, možda dijete izraste 5 cm u slj. godini. Moj buraz je bio bucko oko 5 rz i onda je narasao 190cm, bome niš mu nije ostalo.
Ja uglavnom pred malenom ne bih ništa govorila, jer uz ovaj pritisak danas na izgled, čini mi se da je stvarno previše za male cure, pa i nama velikima je koma, samo bih korigirala kućnu prehranu, evo stiglo je proljeće, voće i povrće i našla sport koji je veseli....
Ovako radimo i mi, čisto iz predostrožnosti, djetetu za sad ne treba neki posebni režim ali je bolje odmah stvoriti zdrave navike. I više treba nama odraslima
Osim toga ona zbilja voli jesti, i dok jede zdravo i uravnoteženo ja od toga ne mislim praviti problem, ali pravilo je da u kući nema slatkog ni grickalica (mm svako malo pokušava to pravilo poljuljati). Iznimke su ponekad malo crne čokolade, dozvolimo ono što dobijemo na poklon, kod bake se isto nauživa svakakvih slatkiša, i kad izađemo u šetnju možemo kupiti sladoled.
Ali ako nezdrave hrane ima redovito u kući puno je teže postaviti granice.
Ovo se i meni podrazumijeva. Ne bih nikad djetetu govorila "udebljat ćeš se" nego eventualno kažem da slatko nije dobro za zube, niti za zdravlje, ako se pojede zbilja puno može boljeti trbuh, ponekad govorimo koja je hrana zdrava (moja cura je puno mlađa, uskoro 4).
Velik je pritisak na djecu danas zbog izgleda, ali je druga opasnost prevelika dostupnost hrane i slatkiša, a i kompjutera i televizije.
Pikula ,s obzirom da je bila kod doktorice i doktorica je sve to pričala pred njom stvorio mi se mali problem jer je ispalo u njezinoj dječjoj glavi da je debela i 2 dana sam imala frku oko toga da joj objasnim da nije debela da ona raste i da treba samo pazit na prehranu i manje slatkog zbog zubića ,jako puno se rola ,i općenito u cijeloj prehrani jedino gdje griješimo i što izbacujemo svakim danom sve uspješnije su čokolade i sokovi ,ostali obroci dakle sama prehrana je ok,jer i ona sama ne voli jako puno stvari koje nisu "zdrave" jedino joj je pohana piletina poslastica ,ali općenito od mesa i jede samo piletinu ,salame ne voli,povrće jede svo,hrenovke ne jede i stvarno sama prehrana je ok,jedino ti slatkiši ,kad navali nema kraja ...
Ma nemoj se gristi, doktori možda i maju dobre namjere, ali nisu uvjek taktični- nadam se da ćete uskoro moći zaboraviti ove komentare i da će samo mami ostati mao više brige oko izbora namirnica i aktivnosti i ništa više
Oprosti, ali po krivulji ti dijete je predebelo, bez obzira na doktoričin stav, meni nije jasno da roditelji ne mogu biti objektivini kad je u pitanju zdravlje njihova djeteta, i još mi nije jasno kako može dijete koje je 10kg teže od mog, i par cm niže, biti vitko, a moje je normalno po svim krivuljama...ovo se ne odnosi na tebe Majahi, već općenito pišem, jer sam vec u par navrata ostala osupnuta time kako neki jednostavno en zele sebi priznati da su im djeca predebela..hvala vam puno na odgovorim,da uglavnom danas sam saznala da je ta doktorica kod koje svi idu malo van šeme ,i da svako drugo djete šalje nekakvim specijalistima,pretrage ,uglavnom nije na dobrom glasu ,tako da me samo uzrujala ,jer nisam znala dlai griješim sa prehranom ,a uvjerena sam da ne griješim ,griješim sa sokovima i čipsevima
Moje dijete ima 5 godina, visoko 125 cm, teško 27 kg, aktivan , skoro pa i u snu, rola, vozi bicikl , ide na sport, ali nema debljine, sala, špeka , šlaufića, dr. niti jedanput nije prigovorila, , jer je kompletno skladan, visok , tako da treba gledati kompletnu građu djeteta, težinu kostiju (ovisno o građi), i sl.
Mondu, nemoj se ljutiti, ali termini "predebelo-vitko" i "normalno -nenormalno" meni u kontekstu male djece stvarno pregrubo, pa taman da govoriš o svojem djetetu, a tek o tuđem, ne znam baš da je to lijepo tako reći
Moje dijete ima 18 kg i 110 cm i ne da je vitka nego je sićušna,pa ne gledaju se ti cm i kg kod djece kao kod odraslih, ja ovo ne kužim...
hm, sad si sve mislim da idem izmjeriti visinu svojoj curki.. Naime bili na sistematskom- 119 i 27- školski dispanzer je rekla da ima cca 3 kile više i da podebljamo aktivnosti. Ona je oduvijek velika, preko zime se trbuhić onako zaokružio i nazire se šlauh, brine me to što moja cura ne pije nikakve sokove niti pretjeruje sa slatkišima..da stavim usporedbu- mlađa koja sa 3 god ima jedva 12 kg pojede istu količinu hrane kao i starija. Ako se vani jede sladoled, mlađa svoj proguta i žica sestru" poja po poja".. Ja imam hipotireozu i hashimoto. nekako mi se čini prerano da se njoj manifestira.. i MM je veliki čovjek, sa šlauhekom, starija ima identičnu građu.. joj.
Ne vidim sad s čim to veze ima, niti taj nastup nježno/grubo mijenja činjenicu da neka djeca uistinu jesu predebela, a roditelji zatvaraju oči pred tim, ne pišem od djeci od 2-3-godine, nije li ovo 6-9 godina.
Ove krivulje i jesu rađene za djecu, i znam da se ne gleda jednako za klince kao i za odrasle, i krivulja ima prilično širok raspon, tako da ima smisla.
ja bi da nešto mogu reći trebala vidjet dijete
di je moje po krivuljama, a da ga vidite
prije štrkljav nego debel-ali jak ko vol. Shaq o'Neal dijete
doduše, s mondu se slažem u jednom-djecu ne treba gledat ružičastim cvikama, debljina je vrlo vrlo opasna.
pa slažem se i ja da treba bit realan ok ako netko ima neke bitne informacije o dječjoj debljini dapače, ali kaj se to ne treba pristojno reć, a ne "moje je dijete normalno, a tvoje nije" , halo?
mislim da je odgovornost roditelja da brinu o dječjem zdravlju, preduvjet čega je da dijete nije pretilo
ako roditelj ne vidi stvarno stanje stvari, odgovornost je doktorice da roditelje upozori
da li je ispravan način da se pred djetetom koristi termin "predebela"- ne znam; ali možda se radi o tome da doktorica ima iskustvo da roditelji ne dožive ozbiljno upozorenje i prešute ga djetetu, pa je htjela biti sigurna da je i dijete čulo poruku.
fizički aktivno dijete koje kreće u školu sa prekomjernom težinom moglo bi nakon 1-2 razreda postati ozbiljno debelo dijete jer će škola ipak donijeti neko smanjenje kretanja (nastava+ pisanje zadaće+ produženi boravak ako je loše koncipiran), a loše prehrambene navike (zbog kojih već i postoji višak kilograma) će ostati.
kao odrasla pretila osoba koja je višak kilograma počela nakupljati u dječjoj dobi (istina starijoj od 7 godina), voljela bih da su odrasle osobe oko mene svoju ljubav i skrb o meni pokazale i brigom o mojoj prekomjernoj težini u vrijeme kad nisam mogla sagledati sve njene loše posljedice.
i još ovo:
dvoje djece mi je blizu donje granice normalne težine, jedno blizu gornjoj.
ovo dvoje dobivaju konstantne komentare o neuhranjenosti, ovo treće je svima slatko.
veći dio društva ima pogrešnu percepciju zdrave težine.
a debljina je naprosto nezdrava i nosi kronične bolesti, to nije pitanje estetike i osobnog ukusa.
i ono jako bitno: debljina nosi i ograničenu pokretljivost, što opet posljedično donosi novu težinu.
odgovornost roditelja je spriječiti da dijete ne upadne u taj začarani krug iz kojeg se teško izvući.
Pa ne misliš valjda da ja ikome govorim u lice da mu je dijete predebelo, i to baš koristeći taj termin...samo iznosim svoje mišljenje ovdje na forumu.
Slažem se s paklenicom. Roditelj treba djelovati, naravno ne na način da povrijedi dijete, nego mijenjati prehrambene navike hitno.
Evo i mene, samo bih se zeljela sloziti s paklenicom. Godinama skidam viskove koje sam dovukla jos iz djetinjstva jer je svima (a najvice baki koja se, uglavnom, brinula o prehrani) bilo bas zgodno gledati okruglu curicu.
S preko 30, okruglost jako tesko silazi. U toj dobi vise nije rijec o blagom reguliranju prehrane vec o preokretu za 180 stupnjeva. I puno, puno fizicke aktivnosti.
Naravno da je bitno ne povrijediti dijete. No i spominjanje i ignoriranje moze imati isti ucinak.
Evo sad sam pročitala cijelu temu i isto bih napomenula da treba pripazit ako je dijete sklono debljanu (ah ti geni kameni). Imam u široj obitelji slučaj da je dugoočekivano dijete (curica) obasipana s toliko hrane da je bila kao mali bumbar još u vrtićkoj dobi. S 10 godina je već napamet znala sve dijete, a danas kao srednjoškolka i dalje muku muči s kilogramima i sva sreća da je teška pozitivka, jer bi neka druga tinejdžerka na njezinom mjestu bila valjda u teškoj depresiji.
No, isto tako sam se nasmijala na brojne komentatorice koje doma nemaju čokada ni grickalica. Pa moj stariji sin bi se valjda bacio kroz prozor da živi par dana bez slatkiša. Jednostavno, taj mora jest čokolade, a budući da je istog stava i mm, čokolade mora uvijek bit u kredenci. Ja im dopustim tj. malom (mm je dovoljno velik da sam odabere, a i tako se ne može udebljat koliko god se trudio), jer inače voli voće i povrće i sve u svemu mislim da se uredno i zdravo hrani. A nema ni grama viška na tijelu, kolikogod isto nekad jeo k'o provalija.
Summa summarum, nadam se da će i najmlađi član naslijediti tatine gene
Ma stvar je da npr moja starija do 2,5 god nije probala sladoled ni cokoladu. Dio razloga je moj stav a dio osjetljivost na hranu i bas nista joj nije falilo u zivotu. Sad joj dam i sladoled ponekad i cokoladu (rijedje i u malenim kolicinama) i ne vidim nikakvu potrebu da sladoled i cokoladu drzimo doma da bude na rasporedu skoro svaki dan.
Mladja je probala puno ranije i prodala bi se za cokoladu.. pa dobije tu i tamo kockicu ili opet sladoled katkad... ali cca 1-2x tjedno...
Zla majka... sto cete
Ne bih rado pametovala, ali ovo je slika mm-a i mog starijeg sina. Nažalost, slika ima i rasplet: mm se ne deblja ali ima viiisoke masnoće u krvi, pa je sad na lijekovima protiv toga. Dalje, sin stariji je imao dijagnosticiran poremećaj pažnje, a to smo između ostalog sredili i prehranom. Slatkiši nisu prognani, ali su reducirani ovako kako kaže smedja. Mora se znati da to nije hrana, nego desert.Evo sad sam pročitala cijelu temu i isto bih napomenula da treba pripazit ako je dijete sklono debljanu (ah ti geni kameni). Imam u široj obitelji slučaj da je dugoočekivano dijete (curica) obasipana s toliko hrane da je bila kao mali bumbar još u vrtićkoj dobi. S 10 godina je već napamet znala sve dijete, a danas kao srednjoškolka i dalje muku muči s kilogramima i sva sreća da je teška pozitivka, jer bi neka druga tinejdžerka na njezinom mjestu bila valjda u teškoj depresiji.
No, isto tako sam se nasmijala na brojne komentatorice koje doma nemaju čokada ni grickalica. Pa moj stariji sin bi se valjda bacio kroz prozor da živi par dana bez slatkiša. Jednostavno, taj mora jest čokolade, a budući da je istog stava i mm, čokolade mora uvijek bit u kredenci. Ja im dopustim tj. malom (mm je dovoljno velik da sam odabere, a i tako se ne može udebljat koliko god se trudio), jer inače voli voće i povrće i sve u svemu mislim da se uredno i zdravo hrani. A nema ni grama viška na tijelu, kolikogod isto nekad jeo k'o provalija.
Summa summarum, nadam se da će i najmlađi član naslijediti tatine gene
moje starije dijete jede sve živo-sa šestogodišnjakom se to može lijepo razlučit. Naravno da na dječjim rođendanima pije i cole i ino i naravno da to nikad ne pije doma. Toga jednostavno nema doma. Ima nekad čokse za kuhanje, jer ja jako volim kuhati/peći kolače. Nema slatkiša, smokija, čipsa-ničega. Lažem, ima kikirikija u ljusci jer je mater - ovdje prisutna - bolesno ovisna o kikirikiju. Jednostavno nema-i nema tu ništa osobito mudro. Ako se poželimo slatkog, ili nešto spremimo, ili prošetamo na sladoled. Mlađoj još ograničavam ja-zla mater, jel
Mi to ne kupujemo. Ne osjećam da ikog itko time uskraćuje.
Ja sam bila jako debelo dijete-to sa sobom nosi frustracije koje nedebela djeca ni zamislit ne mogu (i neke kronične sitne zdravstvene tegobe). Ajde, znam da djeca svakom "nađu manu", al ovo je specifično. Osim toga, bila sam jako troma i spora, iako sam danas vrlo živahna : hehehh za svoju "dob" i okolnosti -dakle nisam predodređena za trapavost i tromost.
To je ostavilo i jako nezdrav odnos prema hrani koji sam dugo "liječila"-hoću reći, od kojeg sam se dugo oslobađala.
Nebi to djetetu nikad priuštila. Hrana je tu da nam da energiju i da nas uveseli kombinacijom okusa, začina, mirisa. Ne da jedemo da bi ispunili nefizičke rupe. A to je začarani krug (s trpanjem čokoladom i inim) u koji upadaju čak i djeca.
Samo da naglasim da ja nisam nikog okarakterizirala kao zle-majke, po ovome ja to ispadam, nego sam htjela reći da svom malom dopuštam da jede čokoladu pod normalno. To može nekad bit svaki dan, a nekad svakih par dana, nema pravila.
Gazirana pića ne može smislit, sok popije jednom u sto godina (od tekućine, živi na vodu kao i ja), čips isto pojede jednom u ne znam koliko (iako bi volio češće), no isto kao bez čokolade, ne može živjet bez povrća. Meso ne voli baš, ali isti je slučaj i samnom, dok ribu recimo oboje stvarno volimo. Tako da ne vidim problem u čokoladi.
Ja pak nisam ljubitelj slatkog, al za slano bi se prodala
"ubacila" sam svoju djecu u formulu za izračunavanje BMI kod djece, što je Busy Bee stavila...
hm...
starija ispala na 33. percentili, mali na prvoj, uz napomenu da je neuhranjen.
a meni on daleko od neuhranjenog. jest, tanak je i žilav, ali sa formiranom mišićnom masom.
i slažem se sa svima koji misle kako nam je generacijski usađeno: debeljuškasto dijete = zdravo dijete = slatko dijete
u muževoj obitelji sva djeca imaju velike viškove u težini, svi su "šlaufasti", "hladetinasti"... on je jedini u cijeloj familiji vretenast.
i svi oni su naviknuti gledati takvu djecu, pa su im naša premršava, neuhranjena, jadna, zapostavljena... i svi odmah dobiju poriv - udebljati ih.
ali, zato majka ko kobac nadgleda.
i mislim da jest naš najveći zadatak očuvati im zdravlje.
ne mislim pritom na to hoće li sa 18 moći odjenuti tajice ili minicu, usku majicu ili bikini... nego da doista steknu zdrave prehrambene navike koje su, vjerujem, preduvjet za zdravlje.
sada smo mi na redu, sada je to naša odgovornost.
ii zato doista ne trebamo zatvarati oči ni pred "šlaufićima" ni pred "treskavom guzom".
sada je pravo vrijeme da napravimo nešto, ma koliko nam se činilo da im nešto uskraćujemo.
a zapravo je - obrnuto.
jedan red čokolade danas manje, sutra bi bila jedna briga oko zdravlja i izgleda - više.
slažem se s apri u svemu (na ovoj temi
i sa svim curama koje ne misle da je ovo samo doktoričina brija
s tim da mislim da je za curicu i važno da može odjenuti tajice
ne primarno u ovoj priči, ali važno
još bi rekla da su te BMI tablice jako širokog raspona
moja kći, po mom mišljenju ima 2 kg viška
i na 73. je percentili
i po tome još spada u zdravu težinu
hoću reći kada po tablici prekorači granicu zdrave težine da je to stvarno prekoračaj, bez obzira na građu i kako bi moja pokojna svekrva znala reći "teške kosti"
važno je i za dečka.
ok, možda ne da odjene tajice, ali nema mi gorega kada vidim dečka sa "sisicama" i "hladetinom" oko struka
Slažem se s paklenicom i apricot. Roditelji su odgovorni za to da djeci usade zdrave prehrambene navike i spriječe navikavanje na junk food i slatkiše. I sama imam iskustva s tim, jer je moja kći sklona jelu i debljanju. Ali, uz pažnju nas roditelja, kontroliranje onoga što jede i što ne jede, ta sklonost ostaje samo sklonost i ne prelazi u šlauhove. Vidim u školi djecu koja su od slatke debeljuškaste postala pravo pretila i sad se moraju podvrgavati pravim dijetama. To se sve može izbjeći s malo roditeljske kontrole. Čips, sokovi i gomile slatkiša štete djeci i roditelju ne treba biti žao uskratiti im to. Kod moje djece jako pomaže kad im malo objasnim sastav pojedine hrane i što im ona čini.
Meni ne stoji u glavi: debeljuškasto dijete = slatko i zdravo dijete. Dapače, uvijek se sjetim nonine uzrečice: Bog te očuvaj debele dice. Nije ona imala u glavi estetiku nego zdravlje djeteta.
bome, ja sam isto osjetljiva na to.važno je i za dečka.
ok, možda ne da odjene tajice, ali nema mi gorega kada vidim dečka sa "sisicama" i "hladetinom" oko struka
Neke stvari mi graniče sa zlostavljanjem. Kao scena prošle godine na plaži-dijete prepredebelo-nekih 2.5 godine i vuče se po plaži, ne trči, ne igra se-jednostavno je predebelo.
Prvo mi je jako bed, uvjerena sam da dijete ima nekih zdravstvenih problema. Kako inače dijete može bit toliko debelo?
Ali ne-baka i mama izvade one sevendays kroasane, čokoladni puding i smoki-odjednom. Kao u nekoj crnoj komediji-dijete smlati sve to troje redom.
U trenu kad nije moglo mama je hodala za njim i urlala sjedi dok ne pojedeš i ajde još malo.
Znam da ovo graniči (ili jest) s tračem-al je strašno.
Ja znam da bi i naše bake dale našoj djeci to sve na regularnoj bazi-i slatkiše i smokije i krafne i fante i sve živo. Jer je nekad toga bilo manje, bilo je skupo, manje dostupno, ljudi su bili željni, proveli su djetinjstvo željni onog što ima "onaj kojem je tata pomorac"
Sad si oni to lako mogu priuštit-što veće smeće od hrane-to manje košta, i "usrećit" djecu i unučad.
Zato valjda djeca imaju roditelje-da zaustave te porive.
Druga, još gora situacija, mi je kad čujem "da barem nešto pojede"-što? Ništa, šećer, složeni šećer, konzervanse i još malo šećera? Što je tu pojeo osim malo smeća? Zdravije je blato s ceste.
Mislim da je osnovni problem u stavu u kojem je hrana sama sebi svrha. U kojem se ne rezonira zašto jedemo.
e, da...
još nešto što smatram važnim.
da se sirovo voće i povrće počne "doživljavati" kao - hrana.
to nije "snack" iliti "grickalica", to je obrok.
jučer sam muževoj nećakinji očistila dvije ogromne mrkve i jabuku, malena je sve smazala (4 godine, preko 30 kg) i onda ju je mama odvela na ručak kod bake (jer moj ručak je prejadan, piletina u milijun vrsta povrća).
jer, jabuke i mrkva... pih, pa šta ti je to?! to su samo "jabuke i mrkva", nije "konkretno"
i nema veze što je to voluminozno i što je vjerojatno zauzelo cijeli obujam želuca.
Ubacila i ja u kalkulator 13. percentila = zdrava težina. Mada mu ne bi škodilo malo mišićne mase.
Iako se slažem s ostatkom posta (i ostalim postovima), ovdje se moram pobuniti.
Ovako nešto može reći samo netko čije dijete nikad nije bilo lagano neuhranjeno, kome se rebra vide i na leđima i koje je znalo danima ne jesti ništa osim jabuke.
Kad te uhvati očaj, ne pomaže ti puno što ti je dijete zapravo zdravo i energično (a to su pokazatelji kojima bi se trebalo vjerovati više nego brojkama), nego stvarno želiš da pojede BILO ŠTO.
I priče o praznim kalorijama ti samo dižu tlak.
Nije u toj priči hrana samoj sebi svrha-tu je zato jer stvarno, u tim trenucima, imaš osjećaj da će ti dijete umrijeti od gladi.
Onda ta faza srećom prođe, pa shvatiš da je krumpirić u pravu, ali u datom trenutku, sretan si i kad želi pojesti krafnu.
Stvarno.
Ali sad sam debelo offtopic jer ovdje raspravljamo o suprotnom.
Zapravo potpisujem i krumpi i apri i paklenicu.
pa vjerujem da ljudi dodju u takvu situaciju, nisam mislila prosipat pamet.
Pričam o situaciji kad dijete normalno jede-al eto danas nije "dobro ručalo", neće blitvu...itd..
dakle, ne kad je dijete neuhranjeno, slabo, mršavo i kad si očajan
Ali moje dijete nikad nije ni bilo slabo, velim, stalno zdrav i živahan, a ja svejedno očajna.
To je sigurno to nasljeđe o kojem smo pričali.
I ja svoje ubacila u kalkulator...
Stariji 156 visok, 39 kg težak - 16 percentila (dani prežderavanja čokoladom davno su iza njega, pripadaju debelo u vrtićko vrijeme, iako tu i tamo "sagriješi" i danas, kao sad za Uskrs - čokoladni zečići kod bake su bili fini....)
Mlađi 140 visok, 29 kg težak - 14,8 percentila, i jest sitnije građe od brata iako je samo godinu dana mlađi (taj može bez slatkiša, ali ne može bez jabuka i drugog voća)
Zadovoljna sam.
Malo se ne slažem sa tvojim komentarom,dakle na granici pretilosti je ,znam čime hranim dijete i kakve je građe ,i jako neugodan izraz moje dijete je normalno ,dakle da sam objektivna i da ne reagiram na komentare doktorice nebi ovdje postavljala pitanja .Oprosti, ali po krivulji ti dijete je predebelo, bez obzira na doktoričin stav, meni nije jasno da roditelji ne mogu biti objektivini kad je u pitanju zdravlje njihova djeteta, i još mi nije jasno kako može dijete koje je 10kg teže od mog, i par cm niže, biti vitko, a moje je normalno po svim krivuljama...ovo se ne odnosi na tebe Majahi, već općenito pišem, jer sam vec u par navrata ostala osupnuta time kako neki jednostavno en zele sebi priznati da su im djeca predebela..
Hvala na tvom odgovoru ,ali mislim da ipak postoji razlika u građi djeteta i slobodno mogu reć da znam razliku između debelog i granici pretilosti
U zadnje vrijeme mi se dešava da se roditelji s kojima se susretnem, a nakon štoOprosti, ali po krivulji ti dijete je predebelo, bez obzira na doktoričin stav, meni nije jasno da roditelji ne mogu biti objektivini kad je u pitanju zdravlje njihova djeteta, i još mi nije jasno kako može dijete koje je 10kg teže od mog, i par cm niže, biti vitko, a moje je normalno po svim krivuljama...ovo se ne odnosi na tebe Majahi, već općenito pišem, jer sam vec u par navrata ostala osupnuta time kako neki jednostavno en zele sebi priznati da su im djeca predebela..
"odmjere" i usporede moju i njihovu djecu, počnu sami sebi "ispričavati" kako su njihova djeca
bucmasta i da neznaju od kada i od kuda to...
Dakle skuže nešto tek kad svoje usprede s mojim mršavcima. To mi i nije čudno, jer često,
gledajući djecu svaki dan, teško primjećujujemo da rastu, pa vjerojatno tako i da se debljaju.
Za začetnicu teme, samo mala potpora: sokići i čips bi trebali biti totalno out.
Takve stvari je teško djeci (a i odraslima) odmjeriti, ili ih jedeš ili ne, a tome obično slijedi ili si buco ili ne.
Ja inače nevolim biti isključiva, dakle ako netko djeci ponudi bombone ili smoki ok, ali kod mene toga naravno
nema. Ne želim da imaju traume da nikada nisu probali taj junk pa da misle da je zlato.
Posljednje uređivanje od krojachica : 02.05.2011. at 12:33
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom