 |
|||
pa ne mora biti, apri, ne treba baš u svemu gledati neku stupicuapricot prvotno napisa
ifigenija valjda poznaje svoju djecu i ne mora značiti da će to, što radosno iščekuju pohanje, u njima izazivati neku ekstremnu naklonost prema pohanom
može mama biti samo dobre volje što radi dva ručka, bez ikakvog dubljeg značenja ili dizanja pohanog na pijedestal
a ne znam
gledam opet onaj jelovnik od mammy, i fakat ne vidim što bih izbacila.
i zašto bih izbacila. šta, to malo kole poslije ručka?
znam da bih dodala fizičku aktivnost.
djeca imaju u toj dobi jako jako puno snage, penjanje na jedno brdo svaki drugi dan mi se čini puno premalo. i igranje poslije škole. s osam godina nek nešto trenira, ako ste u mogućnosti. J je s osam godina već imao 4 puta tjedno naporne treninge od 2 sata.
Apri, ne kužim? Kad ja kuham neku hranu koja je za mene i muža (koji se btw bori s viškom kg dobivenih u djetinjstvu... pa sam na oprezu i sa svojom djecom), ali nije baš za djecu (npr. jako ljuto ili nešto što ne vole, a nije bitno da vole, da tako kažem) ili ako mi jedemo dijetnije - a znam da su oni proveli 4 sata vani trčeći i da će navečer opet u park - ja ću im dati pohano. Posebno ako mi je potrebno da su mirni dok kuham, to je dio mita. Za pohano su uvijek mirnii ja to koristim, kao i palačinke, torte, kojekakve knedle - trgovina i pregovaranje. Ja tebi knedlu, ti meni ne tuci seku i svi smo na dobitku.
A i meni nije jasno o čemu mi pričamo.
Ja dolazim iz familije dugovječnih i vitkih ljudi, štoviše, lucidnih do zadnjeg trenutka. Nakon ludila s dijetama i kojekakvim ekstremima ja sam počela kužiti da kad zapravo uđeš u dubinu onoga što je balansirana hrana moja baka kužila stvar samo tako. I da je to - to. I ako pričamo o zdravlju - ja modeliram ljude koji su odživjeli sretnih 90 godina u zdravlju i veselju. Ako su oni tako, ne vidim zašto bih ja mijenjala konja koji dobija. Oni nisu imali ni tlak ni kolesterol ni šećer ni nikakve baje.
Jelo se i pohano, ali rijetko i malo. Jelo se i prženo, ali umjereno. Najviše jušno, lagano, variva, uvijek puno povrća, knedlice...
Posljednje uređivanje od Ifigenija : 04.04.2012. at 13:44
Meso na naglo,roštilj, jedmo i dosta ribe, rižoto raznih vrsta (ali bijela riža) povrće na pari, ma ne znam, imam filing da je negdje neki "keč" ali ga ne vidim.
Ja nastojim eliminirati masnoće, slatko koliko mogu na to utjecati, ali možda je baš to greška, jer ona ne pojede količinski puno, a povećanje aktivnosti povlači još veću glad...
Moram reći da nisam pametna, mislim da ću tražiti savjet nutricionista, nekog...pa da mi možda složi jelovnik za preko ljeta kad dijete ne jede u školi...
Ovo ti je najpametnije! S druge strane, treba paziti, meni bliska osoba bila je debeljuškasta u djetinjstvu, pa debela kao mlada sve dok se nije otkrilo da ima problem sa štitnjačom. Čini mi se rano kod tak malog djeteta, ali nikad se ne zna, pitaj pedijatra, pa možda da endokrinolog pogleda dijete... Ne znam. Sretno!
Treniramo 2x tjedno judo, 1x tjedno (sat i pol) mažoretkinje, i još neka univerzalna nemam pojma koliko puta, i vani je svaki dan i trčkara na to brdo i okolo, i po šumi...
ali mi dođemo kući u 17h ...pa nas i vrijeme ograničava.
Nemamo doma gdje voziti bicikl na žalost, ne stignemo na plivanje jer smo po Sljemenom ...gledala sam i to.
No, u vrtiću je išla u sportski (4xtrening tjedno), ritmiku, tenis, mažoretkinje... i bilo je isto , nije da je ona sad u školi natukla kilažu...
Kaj, da uzmem osobnog trenera?? Šalim se.
Da, nutricionist, endokrinolog - ako hoćemo nešto postići. Hvala vam svima na pomoćiu svakom slučaju..
Mammy, svakako - to je super ideja! Sretno!
Imaš dječjeg endokrinologa u Vinogradskoj bolnici, a ima i na Rebru. Oni te mogu spojiti i s nutricionistom. Ne mora to biti, niti neće, neki bijesni režim, djeca ne dobivaju klasične dijete niti gladuju, no dobit ćeš ideje i nakon nekog vremena popravit će se stanje, prvenstveno navike. Od onih malih, sasvim malih sitnica, kao što je - šta fali malo soka ili Cedevite ili Cole nakon ručka. Fali, upravo to što vam je stvorena navika da je to normalno i beznačajno.Da, nutricionist, endokrinolog - ako hoćemo nešto postići. Hvala vam svima na pomoći
Kod nas se to ,npr., ne pije, osim na rođendanima ili feštama ili kad su gosti, a i tada dobiju malo, jednostavno treba izbaciti nepotrebne navike, koliko god djelovale sitne i nebitne.
Većini djece to apsolutno ništa ne smeta, mogu i jesti i piti što god hoće, ali ti znaš kakvo je tvoje dijete, to si joj mama i najbolje primjećuješ kad nešto nije baš kako treba, da je ta građa malo preokrugla ili da je glad prečesta. Netko tko se time bavi kao stručnjak pomoći će vam da uočite još i neke druge sitnice pa da ih s vremenom korigirate.
Potpuno je nebitno što neko drugo dijete može pojesti i triput više, a ne deblja se, tebi je bitno kako to utječe na tvoje dijete i potrudi se da mu pomogneš na vrijeme, dok hrana nije postala i emocionalni lijek.
Što meni znači da neko drugo dijete nesmetano jede jagode ako je moje alergično na njih? Svi drugi neka jedu, ali ja svome moram izbaciti tu namirnicu.
To navodim samo kao primjer,
nemoj odustati, pročitaj još jednom od početka topic, možda naiđeš još na nešto korisno i ustraj, ti najbolje možeš pomoći svom djetetu.
Ubacit ću se samo sa savjetom za zamjenu cornflakesa: uzmi obične pahuljice, malo suhog voća, prelij mlijekom ili jogurtom i umješaj žlicu svježeg sira. Ja naribam i jabuku. Za zaslađivanje dodam malo rogača i sasvim malo meda (koji se može i izbaciti). Za neko prelazno razdoblje možeš na vrh posuti i malo cornflakesa.
Sir dodajem radi proteina, kako bih obrok donekle uravnotežila (premda i dalje je tu više ugljikohidrata), a nakon takvih muslija smo i duže siti. I zapravo je jako fino.
moja jede ko slon a nema 30 kila sa osam godina
dakle, nije svako dijete isto i nema jednak metabolizam i nema jednaku građu i potrebe i predispozicije za razvitak gojaznosti itd...
ima tu puno više povezanih faktora i treba sagledati cjelinu
ja ti jedino mogu reći da ti pružam podršku i da smatram da si svakaKo dobro učinila time što reagiraš i ne zatvaraš oči
to je sigurno jedan od najvažnijih koraka ka rješenju problema
jer većina ljudi jednostavno neće, ne može, ne želi priznati sebi takve stvari
što je po meni najveća pogreška i sama još dodatno otežava stvari
ako vidiš da dijete očito ima problem, dužan si nešto konkretno poduzeti i raditi na tome
tako da bravo za vas i sretno, sigurna sam da ćete to uspjeti riješiti
Evo i mene u klub pretilosti djevojčica 1,37 i 45kg borimo se borimo , al uvijek mi je dođe žao i popustim..
moja jede ko slon a nema 30 kila sa osam godina
dakle, nije svako dijete isto i nema jednak metabolizam i nema jednaku građu i potrebe i predispozicije za razvitak gojaznosti itd...
ima tu puno više povezanih faktora i treba sagledati cjelinu
ja ti jedino mogu reći da ti pružam podršku i da smatram da si svakaKo dobro učinila time što reagiraš i ne zatvaraš oči
to je sigurno jedan od najvažnijih koraka ka rješenju problema
jer većina ljudi jednostavno neće, ne može, ne želi priznati sebi takve stvari
što je po meni najveća pogreška i sama još dodatno otežava stvari
ako vidiš da dijete očito ima problem, dužan si nešto konkretno poduzeti i raditi na tome
tako da bravo za vas i sretno, sigurna sam da ćete to uspjeti riješiti
došla sam se nasmijati sama sebi
jer se slon prometnuo u vrapčića
došlo je dotle da sam sad u napasti da joj svaki dan kupujem lisnata njesra samo da ne izgleda kao iz biafre
došli smo znači polako do toga da je svaki ručak koji nije po njenom ukusu ( a iako je po ukusu to je količina tako mala da mi se plače) - napor - pričamo, pregovaramo, ubjeđujemo - čak sam i infuzijom zaprijetila i svašta sam napričala
sve ono što sam uvijek mrzila iz dna duše
mislim da je veliki dio problema u njenom grlu koje stalno ima sekreta i koje sad saniramo antibioticima
čega ti "dođe žao"?Evo i mene u klub pretilosti djevojčica 1,37 i 45kg borimo se borimo , al uvijek mi je dođe žao i popustim..
koga?
djevojčice?
neka ti ne bude žao, pa želiš joj najbolje uskraćivanjem nečega što šteti njezinu zdravlju.
svaki komad slatkiša viška joj stvara teret za cijeli život: zdravstveni, vizualni, psihološki.
odaberi jedno od to troje i svaki puta kada vidiš kako ćeš popustiti, zamisli odraslu osobu koja ima problema sa srcem i krvožilnim sustavom, visokim tlakom, bolovima u zglobovima i kostima, nepokretljivošću...
ili kako ne može kupiti suknju ili uske hlače, kako je osuđena na crno, sivo i smeđe u xxl veličinama, kako traži usamljene i zabačene plaže.
ili, kako je nesretna i sama zbog sebe, a u osjetljivim godinama i zbog drugih; ili zato što joj se rugaju ili zato što misli da je drugačija.
znaš koga će prvo okriviti?
da ima like, sad bi ga dobila, onako veliki like
Neka ti bude žao što će imati problema sa kompleksima, zdravljem, odbacivanjem od okoline i borbom sa kilogramima, a ne što će plakati za kolačem.Evo i mene u klub pretilosti djevojčica 1,37 i 45kg borimo se borimo , al uvijek mi je dođe žao i popustim..
Znanstveno je dokazano da djevojčice sa salom oko trbuha imaju kasnije više problema sa plodnošću.
Evo nekih prijedloga za zdrave doručke koje smo mi prakticirali, a čini mi se da bi dobro došli djeci sklonoj debljanju:
- zobene pahuljice ili zobene klice sa jogurtom (dakle, nikakvi cornflakesi, muesliji i sl., prava zob!)
- kuhana jaja sa nekom kvalitetnom šunkom i/ilimožda nekim povrćem (rajčicom)i/ili svježim sirom (ne tvrdim)
- frape (ja sam miksala voće, zobene pahuljice, mlijeko i med zajedno)
- palenta s jogurtom
Za ručak - kuhano, kuhano i kuhano. Najmanje vremena, truda i novca zahtijevaju variva bez zaprške u koje se ubaci svašta - komadići piletine ili teletine, svakojako povrće i šaka quinoje, sve to kuhano na žlici-dvije maslinovog ulja, bez zaprške, brašna i kilo masti.
Ili pileća ili pureća šnicla ispečena u tavi (ili pećnici, staviti foliju na rešetku, pileća ili pureća prsa zamastiti sa KAP maslinovog ulja, ubaciti na foliju na rešetki i ispeći) ili file ribe i uz to povrće kuhano na pari kao prilog.
Ili prijedlog od Peterlin - salata od povrća, kuhanih jaja, tune..
Za večeru ostatak od ručka ili nešto sa menija za doručak.
Međuobroci - jogurt, voće, pa mi smo čak znali jesti i onu rio mare tunu iz konzerve s povrćem, stiropor.
Piće voda. Za zasladiti se - sušeno voće, kockica crne čokolade (min. 70% kakaa).
I sama se borim sa viškom kilograma (doduše, ne drastičnim) koji su posljedica loših navika stečenih u mladosti, tipa "moraš pojesti do kraja sve na tanjuru" i voljela bih da su me moji više usmjeravali na sport, a manje na hranu kao centar života. Počni na vrijeme!
Ovo bih trebala isprintati i dati svekrvi. A. nije pretio, ima nešto špeka oko trbuha, ništa strašno, ali jako, jako voli slatko. I baka mu je u stanju popustiti uvijek, "da dečec ne bu žalostan". Nakon 10 dana kod nje bio bi ko malo prase. Probali smo objašnjavati, i MM i ja, ali ne dopire to do nje, njoj je debelo dijete = zdravo dijete. Tako da sam došla do toga da ozbiljno važem koliko često ga puštam da kod bake spava (cca 1x u 2 tjedna). Žalosno, ali trenutno ne vidim drugog rješenja.
Što je najgore, riječ je o djetetu koje razumije zašto treba paziti što jede (svi smo doma s prekomjernom težinom, kod MM-a u obitelji posebno), i nije uopće problem paziti što on jede.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom