 |
|||
Šta radite kada otac ne dolazi po djecu u dogovorene dane?
Ovo se kod nas sve češće događa pa me zanima šta radite u takvim slučajevima. Dogovoreno je jedno popodne preko tjedna i svaki drugi vikend no vec peti tjedan ne dolazi po njih to popodne a sada je otkazao i proljetne praznike. Kako se organizirate u tim slučajevima? U biti ja do par dana prije nemam informaciju da neće doći po njih.....
meni bolna tema iako se ne ponavlja tako cesto kao tebi...otkazuje uglavnom jer ima "obaveze" ili je bolestan ili jednostavno nema love za biti s njima (kad je rijec od duljem boravku s njima tipa vikend ili tjedni preko zime i preko ljeta)
kad se tako nesto desi prvo me ispi..i cinjenica da si on moze dopustiti tako nesto, a da sam ja nemocna zapravo bilo sto uciniti osim voditi evidenciju njegovih nedolazaka te ako prevrsi mjeru (sto nemam pojma gdje bih stavila granicu uopce) javiti czss-u da ne obavlja svoju roditeljsku duznost. ovo zadnje mi zvuci kao tuzakanje nadurenog djeteta teti u vrticu, al nemam pojma uopce sto se moze drugo napraviti da se nekako to uredi osim preko czss-a. dogovori ne pale, a najcesce su u obliku "ja ne mogu ovaj vikend uzeti klince pa bi jedno popodne bio cca 2h s njima". pokusavam na prvu reagirati hladno, sa stavom "ok, ne mozes sad, kad mozes?" ali me izludjuje sto ne moze uglavnom nikad van rasporeda zadanog presudom o razvodu, tak da ja "zvisim" i moram cijeli svoj zivot reorganizirati i ostati doma s klincima bez obzira na svoje rasporede dogovore i ino...
sva sreca, imam podrsku svoje obitelji i ako mi je neki od dogovora ili dogadjaja koji sam planirala u to vrijeme jako vazan uspijem organizirati da mi netko od mojih cuva klince.
imam "na raspolaganju" i babysittere koji su mi super, ali je financijska situacija sad trenutno tako koma da si to rijetko mogu priustiti.
Najtužnije je to što ne ispuni očekivanja djece. Užasno!
Meni je nevjerojatno da to tako prolazi i ne možeš ništa....samo javi, ja ipak neću doći ili danas ne stignem...e sad se ti snađi....
Klincima niti ne govorim kada treba doći jer ne želim da se na kraju razočaraju.....Kada ih uzme, odvede on njih i na more i ne znam di ali samo kada to njemu odgovara. Ne mogu ništa planirati niti organizirati niti sa njima niti bez, jer ako i želim organizirati kada je "njegov dio praznika", kaže ne može, ja ću ih uzeti i na kraju ih ne uzme.... Luda sam više od toga i ne vidim način da bilo što napravim.....
Svakako se savjetuj s Centrom za socijalnu skrb. Ja poludim na MM kad mi smrda plan za jedan dan (primjerice, planiram ujutro ići u bašču, a on predloži da idemo u trgovinu - to je banalan primjer, ali i to mi digne tlak). Pa ne može te tako zezati. Ispada kao da ste ti i djeca igračke koje stoje na polici i onda se on posluži kada mu odgovara.
Sretno!
i meni je to strašno; kao da su djeca paketi u pošti, pa će ih pokupiti danas... sutra... kad stignedina prvotno napisa
svaki put kad odbije, reci da si taj dan ovdje, ondje, da imaš sastanak... nešto.
neka vidi da ti nisi servis služba nego mama.
kao što je i on tata.
i trebalo bi mu biti stalo da vrijeme provodi sa djecom, a ne da ih "uzima" zato što je Sud tako odredio.
ili reci da ćete ponovo na sud, pa će ih dobivati samo na pismeni zahtjev.
djeca su i odgovornost i obaveza, već je to do sada trebao naučiti.
ja se zacudim ako nas uopce dodje... dolazi u prosjeku jednom mjesecno i to na par sati, a nije spavao kod njega godinama... valjda od kako je bio beba.
na pocetku sam se ful uzrujavala oko toga i prilagodjavala sve svoje planove njemu, a onda sam odlucila da vise necu. sad ako se javi da bi dosao po malog ( to jednom mjesecno ), ako imamo bilo kakve druge planove ja ih ne otkazujem zbog njega.
necu se vise živcirati niti prilagođavati nekome tko nije sposoban nazvati svoje dijete da mu čestita rodjendan ni božić ni uskrs niti ništa.
najvise me boli to sto ga mali i dalje obožava, iako i on kuzi da puno puta ako kaze da ce doci ne dodje. ja mu u principu ne kazem da ce tata doci po njega dok se ovaj osobno ne pojavi, jer je previse puta otkazao kad je vec trebao biti po njega... nekad cujem sina kako se igra i onda sam sebi kaze u igri: tata ipak nece doci.
ma... sramota da takvi ljudi hodaju po ovoj zemlji.. i sto meni bi da sam imala ne ružićaste naocale, nego valjda kutiju na glavi kada sam se odlucila za njega :/
cure, ne zamjerite mi, ali vi koje ste (hvala Bogu) u braku, možete o ovom samo teoretizirati. na žalost, to su takvi tipovi, bez odgovornosti, savjesti i osjećaja za roditeljstvo... i ponašaju se baš tako, kao da su djeca paketić/igračka ili desetminutna zabava između njihovih inih dnevnih aktivnosti...
a na ovo debeli potpis!
Superman, slažem se.
Ma joj, u svemu tome je bed što djeca ne kuže, vole iskreno i kako im onda uskratiti susret s tatom.
Razgovarala sa centrom, nikom nis...oni nista ne mogu. On ne mora dolaziti ako nece a ja ih moram davati i cekati koji dan ce njemu pasati......
Luda sam vise od svega ovoga! Jos ajde to ali sada imam problem i sa sigurnosti djece i kazu mi....nazalost ne mozemo nista, on mora voditi brigu o sigurnosti, razgovarajte s njim.......
ma da,. to je tako s...e
ti imas obavezu dovoditi dijete a on ne mora dolaziti.
iako, neki su mi ljudi savjetovali da pristanem i na to kod centra i da si dam truda i dodjem na prvih recimo 10 sastanaka u centar, a kasnije da kazem da necu i da oni to rjesavaju sa njim. Nekako cujem da je ljudima to proslo i da vise nisu imali obavezu da moraju uopce davati djecu tom nekome koji dolazi samo kad se sjeti.
ne znam, nisam ni ja pametna.. ja kad kazem da smo mi zauzeti taj jedn dan u mjesec dana kada se gospodin sjeti da ima sina, onda mi odmah pocne pucati da sam sebicna, da ne radim u interesu djeteta itd itd.. pa mislim i ja na zimu mozda krenuti sa tim u centru., doci na tih nekoliko zakazanih termina, ispostovati obavezu koju imam i onda ih skinuti sa vrata u potpunosti
ma ne znam...
ja pisem. svaki dogovoreni termin koji se ne pojavi zapisem. zapisem i kad bude s njima van termina "prema rjesenju". nemam namjeru potezati czss. ne jos. skuzila sam da sve skupa nazalost jako ovisi o tome da li je solo ili je sa komadom. iz nepoznatog razloga ONA je ta kojaima problem sa bivanjem s klincima va zadanih termina ili prema dogovoru. necu uopce ulaziti u temu tko bi tu trebao odlucivati (na njegovom mjestu) o tome kako i koliko ce biti s klincima jer je to njegov problem, ali mi je zao kad vidim na klincima da im fali, a on se "ne moze" pojaviti...
al vidim i da oni rastu. i da mozda ne kuze sve, ali kuze i vise nego ja mislim. ne opravdavam ga kad ne dodje, ali ni ne komentiram zasto nije dosao pa svejedno stariji kaze "sta, tata OPET ne moze?"
joj...meni se bm usudio u jednom trenutku prijetiti da ce on ici na czss prijaviti mene da se ne brinem adekvatno za klince jer sam se pred klincima raspala - rasplakala i vikala na njega (ne na klince, nego na njega jer je opet dogovorio nesto i onda jednostavno odustao, bez oprosti, bez objasnjenja)...jer to nije dobro za klince i sta oni imaju to gledati...a to sto on ne dolazi? sto krsi dogovore? sto se ne brine za njih financijski nego tek po sudskoj ovrsi? sto se pravi nasmijan i dobro raspolozen i svaki put je sve savrseno kad su s njim, a kad im okrene ledja sasvim je drugi covjek? bas je to sve u interesu djeteta...ne znam, nisam ni ja pametna.. ja kad kazem da smo mi zauzeti taj jedn dan u mjesec dana kada se gospodin sjeti da ima sina, onda mi odmah pocne pucati da sam sebicna, da ne radim u interesu djeteta itd itd
rasula sam se kad je prijetio,pitala se jesam li ja stvarno losa majka, al sam shvatila da urla tamo gdje je on najslabiji.
pa sad pisem. ako ikad bude imao sto za reci, imam zapisano. a i barem nekoliko svjedoka o tome koliko je puta bio s njima, a koliko ne.
zvuci kao katastrofa otac, al ja se jos uvijek nadam da ce se zbrojiti zbog klinaca. jer kad smo se rastali, bio je doslovno svaki dan s njima. jedan tjedan svako cijelo popodne, jedan tjedan svako jutro kad ih je vodio u vrtic. i svaki drugi vikend...nada umire zadnja :/ pomalo se glupo osjecam sto se nadam, al...
moj bivši muž ne dolazi po 3, 4 mjeseca i onda dođe sa cvijećem i poklonima kao da je neki stric koji je došao iz amerike a tak se i ponaša. Uglavnom prvo sa tim poklonima u autu obiđe sve svoje prijatelje da bi vidjeli kako je divan otac, ma užas
malosunce hehehehe :D ne mogu a da se ne nasmijem tim "čovječuljcima" koji sebe nazivaju tatama.
a sta ces, bolje se smijati nego plakati
Smijem se....smijem se do suza...o bože moj kako covjeka jedna graska u zivotu skupo kosta i zbog toga ispasta cijeli zivot. Ali zivot ide dalje i treba ga zivjeti i smijati se...smijati se do suza
ne znam gdje bi napisala ovo sto mi se dogodilo jucer, a ne zelim otvarati novu temu jer nije toga vrijedno. ova tema mi se cini najbliza opcoj poanti, pa eto..
jucer je gospodin otac odlucio da ima sina, i to nakon sto mu se od 6. mjeseca nije javio niti se sjetio da ima dijete. I onda krece.... salje poruku da bi on otisao u vrtic jer da zeli pricati sa tetama ?! na moje pitanje zasto ?? kaze : pa tako, da ih pitam, da vide zene.. ja kazem: da vide zene sta? nema odgovora...
nakon sto sam objasnila da ne moze otici po njega u vrtic, vec da mora doci po njega doma jer je kisa a on nema odjecu niti obucu na sebi da bi mogao ici bilo gdje poslje vrtica nego ravno doma, slaze se i kupi ga od doma.
Vratio ga je doma nakon 2 sata i 30 minuta.
i sada se sigurno pitate u cemu je problem? u ovome.. on je u ta dva i pol sata uspio unistiti i popljuvati sve ono sto sam ja gradila posljednja 3 mjeseca. Dijete mi se vratilo sa stajalistem kako je pogresno da osobu koja je tu za njega svaki dan, koja ga voli isto koliko i ja i koja mu daje sve ono sto mu njegov otac nikada nije dao, da tu osobu zove tata. Jer: nije moguce imati dva tate! On ima jednog tatu koji mu ( pazite sad ovo ): kupuje igračke.
Pogađate, dosao je doma sa kutijom najsitnijih puzli ( na kojoj je btw jos uvijek cijena od 350 kn ) i koje on sam sa svoje 4 godine nikada nece moci sam sastaviti.
Ljuta sam, tuzna sam, osijecam se kao prava budala. sto sam uopce dozvolila da do ovoga dodje, sto sam se sve do jucer nadala da iako taj covjek ne brine uopce o svom djetetu, da ce barem imati dovoljno postenja ne rušiti mu njegov svijet koji ide dalje i ici ce dalje onda kada on opet nestane.
Tako da eto, ja sam jucer ujutro imala sretno dijete, koje je imalo mamu i tatu koji ga obozavaju, koje je grlilo i ljubilo sto puta dnevno. Na kraju dana sam imala dijete koje ima samo mamu i maminog decka i nekog imaginarnog lutka u svom zivotu koji bi mu kao trebao biti tata i jednu jako skupu igracku od koje je vec izgubio dijelove i nikada se sa njom nece moci igrati.
moja tuga ovog trenutka je nemjerljiva u nicemu sto se moze opisati rijecima. Cuti od svog dijeteta sinoc kako me ljutito uvjerava da mu moj "decko" ne moze biti tata, bilo je prestrasno. to isto dijete je samo dva dana prije zivjelo u uvjerenju da je njegov otac umro ( jedino tako si je u svojoj glavi valjda mogao objasniti zasto ga nema).
I sta sada? otac mu je vec jucer rekao da on cim ga ostavi doma ide na "put" daleko, daleko. a laze i zivi u istom gradu gdje i mi. Znaci, njegova prica o tome kako moze imati samo jednog tatu i da taj tata opet odlazi, moje je dijete opet ostavilo sa jednim roditeljem, umjesto sa dva koliko ih je imao kada se tog jutra probudio.
I sad opet na pocetak,.. po enti put na pocetak. sakupljati krhotine, objasniti djetetu da igracke nisu mjerilo ljubavi, da ne treba biti nesretan jer mu tata ne dolazi i objasniti mu kako je njemu super jer on ima cak dva tate, jednog tamo negdje daleko i jednog koji ga pokriva svaku vecer
uf.. nadala sam se da ce mi biti barem malo lakse kada se istresem ovdje., ali nije.
ne znam gdje bi napisala ovo sto mi se dogodilo jucer, a ne zelim otvarati novu temu jer nije toga vrijedno. ova tema mi se cini najbliza opcoj poanti, pa eto..
jucer je gospodin otac odlucio da ima sina, i to nakon sto mu se od 6. mjeseca nije javio niti se sjetio da ima dijete. I onda krece.... salje poruku da bi on otisao u vrtic jer da zeli pricati sa tetama ?! na moje pitanje zasto ?? kaze : pa tako, da ih pitam, da vide zene.. ja kazem: da vide zene sta? nema odgovora...
nakon sto sam objasnila da ne moze otici po njega u vrtic, vec da mora doci po njega doma jer je kisa a on nema odjecu niti obucu na sebi da bi mogao ici bilo gdje poslje vrtica nego ravno doma, slaze se i kupi ga od doma.
Vratio ga je doma nakon 2 sata i 30 minuta.
i sada se sigurno pitate u cemu je problem? u ovome.. on je u ta dva i pol sata uspio unistiti i popljuvati sve ono sto sam ja gradila posljednja 3 mjeseca. Dijete mi se vratilo sa stajalistem kako je pogresno da osobu koja je tu za njega svaki dan, koja ga voli isto koliko i ja i koja mu daje sve ono sto mu njegov otac nikada nije dao, da tu osobu zove tata. Jer: nije moguce imati dva tate! On ima jednog tatu koji mu ( pazite sad ovo ): kupuje igračke.
Pogađate, dosao je doma sa kutijom najsitnijih puzli ( na kojoj je btw jos uvijek cijena od 350 kn ) i koje on sam sa svoje 4 godine nikada nece moci sam sastaviti.
Ljuta sam, tuzna sam, osijecam se kao prava budala. sto sam uopce dozvolila da do ovoga dodje, sto sam se sve do jucer nadala da iako taj covjek ne brine uopce o svom djetetu, da ce barem imati dovoljno postenja ne rušiti mu njegov svijet koji ide dalje i ici ce dalje onda kada on opet nestane.
Tako da eto, ja sam jucer ujutro imala sretno dijete, koje je imalo mamu i tatu koji ga obozavaju, koje je grlilo i ljubilo sto puta dnevno. Na kraju dana sam imala dijete koje ima samo mamu i maminog decka i nekog imaginarnog lutka u svom zivotu koji bi mu kao trebao biti tata i jednu jako skupu igracku od koje je vec izgubio dijelove i nikada se sa njom nece moci igrati.
moja tuga ovog trenutka je nemjerljiva u nicemu sto se moze opisati rijecima. Cuti od svog dijeteta sinoc kako me ljutito uvjerava da mu moj "decko" ne moze biti tata, bilo je prestrasno. to isto dijete je samo dva dana prije zivjelo u uvjerenju da je njegov otac umro ( jedino tako si je u svojoj glavi valjda mogao objasniti zasto ga nema).
I sta sada? otac mu je vec jucer rekao da on cim ga ostavi doma ide na "put" daleko, daleko. a laze i zivi u istom gradu gdje i mi. Znaci, njegova prica o tome kako moze imati samo jednog tatu i da taj tata opet odlazi, moje je dijete opet ostavilo sa jednim roditeljem, umjesto sa dva koliko ih je imao kada se tog jutra probudio.
I sad opet na pocetak,.. po enti put na pocetak. sakupljati krhotine, objasniti djetetu da igracke nisu mjerilo ljubavi, da ne treba biti nesretan jer mu tata ne dolazi i objasniti mu kako je njemu super jer on ima cak dva tate, jednog tamo negdje daleko i jednog koji ga pokriva svaku vecer
uf.. nadala sam se da ce mi biti barem malo lakse kada se istresem ovdje., ali nije.
Samamama,
sad po tvom postu vidim da nemam samo ja sličan problem.
Naime, otac mog djeteta po dijete nije dolazio niti viđao 3 mj (dijete ima 4 god)......iako svakog petka u vrtiću dijete može preuzeti i svaku prvu i drugu subotu....mada je bilo i dužeg perioda kada nije imao kontakte sa djetetom, no osvrnut ću se na ovaj posljednji....
Objašnjenje: nemam auto, nemam kako, nema me ko dovesti.......bezvezni izgovori na koje sam ja već oguglala (btw. udaljenost od mjesta gdje živi otac i dijete je 5 km!), ima autobusa, ima bicikla, barem je sad do sredine 10 mj. bilo prekrasno vrijeme....ali tko bi tlačio bicikl u najgorem slučaju 15 min?!
Dijete u međuvremenu imalo rođendan, mislila sam pojavit će se otac barem taj dan pred vrtićem sa poklonom.....ne, bila sam u krivu, nije ni nazvao......razlog: nije imao moj broj mobitela koji ja doduše već imam 2 god. , dakle nisam mijenjala broj....ali opet otac ima odgovor: pokvario mu se njegov br. pa nije imao broj, a kao nema ga na kartici pohranjenog
Javlja se otac nakon rođendana 2 tjedna, jedan prijatelj očev sa kojim ja kontaktiram molio me da mu dam br moba.......mislim, ionako znam da je to sve igra, kao nema on broja......uostalom, zna gdje je vrtić, ne treba mu moj broj, treba se samo pojaviti tamo, zna kad......
Zove mene otac da dolazi taj petak ali ne u vrtič po dijete kako bi trebao nego neka ja pokupim dijete i dođem sa njim u tamo neki ajmo reći kafić u blizini da je vidi......na moju primjedbu da bi se dijete veselilo da ga vidi i da neka on ide po dijete u vrtić, otac odgovara: puše vjetar i hladno je.......a dijete ima zimsku jaknu i cipele i udaljenost od vrtića do tog kafića je 10 min.....
Dolazim po dijete, saopćavam da je čeka tata....ne mogu opisati to veselje koje sam vidla u njenim očima, odmah je uhvatila prvu prijateljicu i rekla joj: tata mi je došao ! ja sam skoro zaplakala.....a zašto? zato jer je on takav kreten da je ne viđa redovito, uvijek je "nešto" pa prođu mjeseci, ona ne pita za njega, ja joj ništa ne govorim samo čekam da li će se i kad on javiti......bježi ona van iz vrtića, pita: mama, gdje je tata, gdje ćče ga ugledati? ja joj velim: tata nas čeka, idmeo autom do tamo...dolazimo u taj kafić, tata ju pozdravi onako: di si mi?, a dijete: ne zna što bi....krenula mu pokazivat neke igračke koje nosi sa sobom u vrtić......ali ja vidim da tu nema neke bliskosti, dijete je bilo jako rezervirano, suzdržano, a ni otac se nije pretrgnuo da je uzme barem u krilo i zagrli nakon toliko vremena
nakon nekog vremena djetetu se piškilo pa idem s njom na wc...na wc ona meni veli: mama idemo doma......dođemo iz wc-a, još malo slagala igračke po stolu i opet počela navaljivati: mama idemo doma.....još sam imala dobur volju i prebacila oca do mjesta gdje živi jer nije imao prijevoz i onda tek došla sa djetetom doma.....
U sebi sam mislila: to nikako nije dobro za dijete, vidim da joj fali, zbunjuje je tim povremenim dolascima, prvo se mu poveseli, onda kad ga ugleda se ukoči......odlučila sam da mu javim da u nedj. dovezem dijete ujutro i da je on vrati (nekako) do 18h......rekao je da mu odgovara.....dijete se veselilo, ja je odvela......ja sam si u miru obavljala tu nedjelju neke kućanske poslove koje nisam u mogućnosti, i prošlo 18h oca sa djetetom još nema....šaljem sms pitam kad dolazi, piše on: još malo......vraća dijete tek u 18.45 i to je ono što me ljuti, ja pokažem dobru volju a on ne vrati nju na vrijeme, a ja na iglama svaku minutu.....i svaka minuta traje ko vječnost....
Ja trenutno nisam u drugoj vezi, ali mogu misliti kako je to kod vas samamama, imate novog partnera koji je prihvatio vaše dijete, dijete ga smatra ocem i onda se "pravi" otac sjeti da ima dijete nakon par mjeseci i dijete jednostavno zbuni ! To je ono što i mene ljuti .....najednom prestane kontaktirati sa djetetom i onda se sjeti kroz par mjeseci: e gle, baš bi se mogao malo javiti...... a ne misli što je sa tim svojim ponašanjem izazvao u maloj dječjo glavici.... ja sam već puno puta rekla ocu svog djeteta: ili viđaj dijete redovito ili uopće nemoj, jer to njoj šteti ....ali to je kao da govorim zidu.....
Uvijek si mislim što je za djetetovo dobro i onda radi nje nešto napravim, dok otac tu moju dobru volju iskorištava......
Dođe dijete doma sa hrpom ljetne odjeće što vjerojatno kupila nova partnerica oca, i koja je lijepo čekala cijelo ljeto kod njih jer eto otac nije nikako mogao dolazit 3 mj....pa sad ja prebirem po odjeći što joj bude dr. ljeto premalo da odvojim.......dobila je i neke lego kockice.....a d r strane otac se prijatelju hvali da ima doma poklona za dijete za 5 tis kn...... mislim svašta....
osjecam tvoju tugu izmedju redova, dok si jos juce bila sretna i zadovoljna. Bas mi je zao. Nije mi jasna jedna stvar a zdolazim do zakljucka da je dijete bilo sretno dok je mislilo da mu je pravi otac umro i da sad kad ima "dva tate" nece biti sretno. Tu mi nesto nije u redu. Voljela bih da pomognem, ali tu mi nesto ne stima, pa ili mi malo pojasni draga moja ili cu ostaviti komentare za neku drugu temu, a voljela bih da ti pomognem. Pomoci mogu samo ako ti istinu kazem, a ne ono sto zelis cuti (barem ja tako vise volim). Dakle, cekam pojasnjenje zasto se pravi otac djeteta mora izbrisati iz njegovog zivota da bi dijete bilo sretno?
ja nikada nisam rekla svom sinu da mu je tata mrtav niti da ga izbrise iz svog zivota. on je sam nakon puno razocarenja i pitanja o tome zasto ga tata nevoli, valjda sam sebi objasnio da ga nema zato jer je umro.
mislim sta uopce reci kada dijete od 4 godine tako rezonira? kada je to tako sam sebi objasnio, onda ga ja i prebolio, i prihvatio novog tatu kao sve na svijetu ( iako smo mu mi uvijek govorili da on ima jos jednog tatu, mozda nije pored njega ali postoji)., dakle u tom trenutku je imao dva tate.
sada najednom dolazi doma nakon sto su ga isturpijali da on nema dva tate i da ne moze imati niti jednog drugog tatu od tog kojeg ima.
sve bi to bilo ljepo da se taj ( kako sebe naziva ) tata zaista i brine i bude tata. ali ja znam da nece, i moje dijete u sebi vec zna da nece... i sada se opet vraca na pocetak, razocarati ce se, tugovati ce, onda ce preboliti i opet prihvatiti da ga nema.
ono sto se promjenilo kod mene je da sada, nakon ovog povlacim crtu.
kraj.
nije sposoban brinuti se o djetetu, to smo znali i prihvatili
ali da unistava odnos izmedju osoba koje se ZAISTA o njegovom djetetu birnu?, a to nece ici.
Zavrsila sam sa objasnjavanjem, moljakanjem i saginjanjem glave. sto se ja više sagnem, to mi se više guzica vidi., i to je živa istina!
uh, samamama...
to je križ nas rastavljenih roditelja: i kad uložimo maksimalan napor da djetetu olakšamo obiteljsku situaciju u kojoj se nalazi, ne možemo utjecati na ponašanje drugog roditelja, koje, na žalost, često zna biti vrlo destruktivno. i tu ne možemo učiniti baš ništa... možemo i dalje samo bezuvjetno voljeti svoje dijete.
razumijem tvoju ljutnju i bijes i zaista mi je zao zbog toga. Nekako imam osjecaj da si sjajna majka, ali ostavimo to sada po strani. Poznato je svima nama da djeca u svojojim malim glavicama imaju svakakvih ideja koje nemaju slicnosti sa stvarnošću bas mnogo
Mislim da je vrijeme da se barem na kratko vratis u proslost kad si i ti kao i ja mislila da je zivot jedna lijepa bajka i da ces biti sretna cijeli zivot uz muskarca koji je otac tvome djetetu. Pretpostavljam da si sad jako povrijedjena i da ne mozes sagledati svoje greske od ljutnje i gnijeva koji te prozima, ali iskreno govoreci (a ja cu na ovom forumu izgleda postati poznata po iskrenosti- hahahahahah) nije to u redu. Ne moras ti to nikome priznavati i šta te briga za druge, ali ako sebi mozes priznati da to nisu bile i tvoje zelje da dijete ima drugog tatu, onda ja grijesim i oprosti mi na svim ovim rijecima.
samamama samo jos naesto da dodam - zamisli situaciju da tvoje dijete buducu suprugu tvoja bivseg naziva MAMA. uuuuuuuu to bi meni bilo bolno, jer dijete ima samo jednu majku, a sve ostale su pomajke. Pametna si izvuci sama zakljucak
elektra, mozda sam ja izuzetak. ja u tome ne vidim nista lose, ako to cini moje dijete sretnim i ako ta osoba zaista njega gleda kao svoje dijete.
u ovom zivotu i na ovom planetu ce mu trebati sva pomoc koju ce moci dobiti, pa ako moze imati 2 tate, dvije mame i puno djedova i baka, onda valjda moze biti samo sretniji, a ne nesretniji. zar ne?
zaista zanimljivo razmisljanje
odgovori mi samo na jedno pitanje, ali nemoj zuriti, a pitanje glasi : Da li bi isto razmisljala da dijete nije kod tebe?
Samo me to jos zanima, pa bih voljela znati. Sto se tice tvog problema mislim da ces ga rijesiti tako sto ces porazgovarati sa bivsim, prvo to, pa ako ne ide onda cemo smisliti nesto drugo
ne mogu se uziviti u nacin razmisljanja nekoga tko ne zivi sa svojim djetetom i tko nije sposoban uzeti telefon i nazvati svoje dijete jednom u 3 mjeseca, pa ti iskreno ne mogu odgovoriti na to pitanje.
bila sam u situaciji kada je moj BM provodio vrijeme sa djetetom i svojom curom koja je tada zivjela sa njim, i nisam ni u jednom trenutku osjecala ljubomoru niti ljutnju, ako je to bilo tvoje pitanje.
razgovor sam probala previse puta, upravo zato i jesam u ovoj situaciju. kao sto sam rekla malo prije: sto se vise naginjes, vise ti se guzica vidi. ( to je samo iz mojeg skromnog iskustva )
Zaista jesi u nezavidnoj poziciji, ali svi smo mi manje- vise upravo u takvoj kao i ti. u ovom trenu mi nista ne pada na pamet da se ucini po tom pitanju, jer ovu situaciju ne mozes tjerati na sudu. Ja se ponekad zapitam zasto se cijeli svijet urotio protiv mene, a onda kad pogledam svoga andjela dobijem snagu i sve prepreke i sve lose stvari nestanu. Pa ponekad i svoje dijete upitam sta da radim a ono mi kaze VOLIM TE MAMA i nema vise ljutnje i bivsi je posljednje nesto sto bi me moglo nasekirati
ma još malo pa ce sve njegove price pasti u vodu, pa zaboga miloga dijete raste, a srecom imamo pametnu djecicu i sve ce doci na svoje. Ljubav sve rane zacijeli
znas ovi nasi bivsi muskarci su bas neki kreteni
izgleda da je to fakat tak ..iako meni nije smijesno :/znas ovi nasi bivsi muskarci su bas neki kreteni
zao mi je klinaca sto ih boli.
bm ima dvosmjenski posao. pravi se lud i nada se da slijedeci tjedan ipak nece raditi popodne, nista ne planira, ne dogovara da je vise s klincima onaj tjedan kad ih moze vidjeti popodne i stalno prica kako se on trudi i super je tata. obeca klincima da je s njima i onda im dan prije kaze da ipak nije, meni govori samo ako pitam. da ne pricam da se ja jedino u njegovo vrijeme s klincima mogu dogovoriti ili obaviti ista bez klinaca...i svaki drugi tjedan sad vec redovito ne vidja djecu. sve cesce je varijanta "ja ne bi da tata dodje" i ja se nadjem zbunjenom sto reci, al svaki put odgovorim da je vazno da se druze i budu s njim i vrate se sretni jer ga vide...
samamama divim ti se da nisi nimalo nesigurna u svoju poziciju jer meni je tesko cuti usporedbe sa sadasnjom djevojkom bm.a. i moram se dobro kontrolirati da ne zamolim da se o njoj ne prica ili da ne popizdim na usporedbe. nemam nista protiv nje, prema klincima je super, al mi je dosta da sam ja ta koja ne valja zato sto nisam svaki put nasmijana, zato sto ne kuham fantasticno, zato sto budem i umorna i tuzna i ljuta, a on (i ona) svojih dva popodneva uvijek budu super.
nije ni priblizno tako strasna situacija, al me jos uvijek izludjuje i iznenadjuje kad zadnji tren otkaze dogovor ili jednostavno najavi dan ranije "ja ne mogu" i to je to.
Bravo Saska
ti si samo u nekoliko rijeci proniknula i objasnila ono sto i mene muci sto se tice sadasnje djevojke mog bivseg. Cak sam i otvorila novu temu pod nazivom KAKO DA PREBRODIM LJUBOMORU? Da...mi smo uvijek te koje ne valjaju i to i meni smeta, ali borim se protiv toga i svaki dan pokusavam da to odbaciom od sebe i mogu ti reci da uspjevam
Istina je da mi nismo planirale da nam se ovakve stvari desavaju u zivotu, ali ja sam shvatila da je bolje gledati dobru stranu svih desavanja. Negdje procitah : KAD TI ZIVOT SERVIRA LIMUNE, TI NAPRAVI LIMUNADU! Odlucih da probam, pa da vidim kako mi ide i za sada mnogo se bolje osjecam
Bravo Saska
ti si samo u nekoliko rijeci proniknula i objasnila ono sto i mene muci sto se tice sadasnje djevojke mog bivseg. Cak sam i otvorila novu temu pod nazivom KAKO DA PREBRODIM LJUBOMORU? Da...mi smo uvijek te koje ne valjaju i to i meni smeta, ali borim se protiv toga i svaki dan pokusavam da to odbaciom od sebe i mogu ti reci da uspjevam
Istina je da mi nismo planirale da nam se ovakve stvari desavaju u zivotu, ali ja sam shvatila da je bolje gledati dobru stranu svih desavanja. Negdje procitah : KAD TI ZIVOT SERVIRA LIMUNE, TI NAPRAVI LIMUNADU! Odlucih da probam, pa da vidim kako mi ide i za sada mnogo se bolje osjecam
pa dobro, a sta fali tome da zamolis da se o njoj ne prica u tvom drustvu? ne vidim u tome nista lose.. kada te vec toliko smeta
elektra hvala na podrsci i razumijevanju
samamama znam da je to problem u meni i nerjesenim mojim stvarima u glavi pa se nekako libim stavljanja toga na nos klincima - u dvije tri rijeci sam rekla da mi nije ugodno stalno slusati o njoj jer sam jos uvijek ponekad tuzna, ali da ce i to proci. to koliko mene to uistinu smeta i sto mene zapravo piga, stvar je koju rjesavam polako, ali sigurno i ne mislim djeci se tuziti ili objasnjavati. premali su da bi ih time opterecivala. i ovo da ti se divim bilo je jako iskreno. mislim da je lakse tako objektivno promatrati stvar kad je situacija da imate oboje novog partnera. kak sam ja solo (bez partnera) i s klincima, a on s drugom od dana razvoda ima "svoj zivot" definitivno mi slika nije objektivna...svatko ima svoju prtljagu u glavi pa tako i ja.
da ne mijenjamo temu - ja vodim evidenciju. jos uvijek. sa zapisanim predvidjenim vremenom, svim dogovorima na moj ili njegov upit van tog vremena i stvarnim vremenom provedenim s klincima. i sve manje se osjecam lose kad otpilim da nesto njegovo ne moze jer ja imam plan. i klinci sve vise kuze koliko se on ne drzi dogovora. zao mi je sto to prolaze, al i to je zivot. i on je njihov otac. od toga ih (vise) ne mogu spasiti. samo nase vrijeme provoditi sto kvalitetnije i apsolutno prestati ocekivati od njega bilo sto. za mene bm postaje teta cuvalica koja povremeno biva s njima i sudskim putem joj se naplacuje novac za djecje potrebe.
samamama, ovo je stvarno tužno
sigurna sam da si shrvana svime, ali bez brige, s puno tvoje i ljubavi TD sve će izaći na dobro, bez obzira bio on (TD) cijeli život s tobom ili ne, važno je da mališa ima ljubav i svakodnevnu brigu vas oboje
dijete raste pa će s vremenom skužiti tko je kada bio tu za njega svaki dan, svaki čas i zato ne brini
vjerujem da je jako teško gledati dijete koje će radije zaključiti da je tata umro nego da se ne javlja, ali to je valjda tako u toj dobi, pa ne može on tako mali drugačije, a smatram da nikako ne trebaš tu malu glavicu opterećivati time da je tata u toj i toj ulici, toliko kilometara dalje, da ne dolazi... jer bi to za njega bilo prebolno
naravno, ja sam uvijek za istinu, ali treba znati kako ju servirati tako malom djetetu
recimo, mene bi zasmetalo kada bi moje dijete neku drugu ženu zvalo mama, ali samo i jedino u slučaju da je to žena koju viđa jednom tjedno
logično bi mi bilo da ju zove imenom
no, da iz ne znam kojeg razloga (i meni je to nezamislivo) dijete nije sa mnom, voljela bih da ima nekoga tako bliskog pa da tu osobu može zvati majkom
žene, sretno
strupfeta05, sad sam pročitala i tvoj post
što reći,
Ne znam da li bi se smijala il bi plakala, ali svejedno istina jeznas ovi nasi bivsi muskarci su bas neki kreteni
Zene dobile ste alimentaciju i sad biste da uslovljavate kad ce decu jkoju je sud vama dodelio da vam preuzimaju ocevi.Njihovo pravo je da dodju ili ne dodju.Ukoliko su vam deca teret zalim slucaj .
Molim moderatore da reagiraju na ovaj post......ovo bolje da se ne komentira .....hvala !
Pavle, misliš li da ti ljudi plaćanjem alimentacije isplaćuju svoje očinstvo?
Svoje vrijeme?
Svoju ljubav?
Obaveze?
Nije pravo očeva da dođu ili ne dođu.
Već je pravo djece da imaju oca.
Sramota...ovo je samo dokaz koliko vi kao otac volite svoje dijete. Sramite se.
Hm....pokušala sam bannati Pavla, ali ne vidim da mu piše da je bannan.
Dok ne provjerim s adminima što je na stvari, nastavite kao da tog provokatora nema.
eh...imam pitanje
nisam procitala novi obiteljski zakon - samo sam negdje nacula da ce uskoro doci na snagu.
zanima me ima li promjene po ovom pitanju? naime, nekako po napisima koje sam procitala dalo bi se naslutiti da mozda ipak situacija nece biti "dobile ste alimentaciju, na njemu je da dodje ili ne, zao mi je sto su vam djeca teret..."
prestala sam pisati
odustala sam od pracenja sto i koliko bm ne moze. sa vrijante da je radio dio godine dvosmjenski, promijenilo se nazad u jednu smjenu. pa je odjenom jako bio bez para i nema za klince za rucak dok su s njima i to sam onda ja placala (kupila bih hranu koju je trazio kako bi oni bili vikend kod njega) a onda je, pricajuci kako je bez love otkazao godisnji s njima...i otisao sam na 2tj. ne sam. sa svojom dragom, ali bez klinaca. jer "on se mora i odmoriti, pa valjda ima pravo na godisnji"...tad sam prestala placati klopu vikendima a on je prestao uzimati klince. sad su samo subotom prije podne kod njega...a nekad ni to...jer "ne moze". ako pitam zasto onda se petljam u njegov zivot. ako kazem da se on svojim odgadjanjima i "ne mogu " situacijama petlja u moj, onda sam glupaca retardirana.
sad su pocele prijetnje.ne znam zapravo cime, ali kad recimo na fb stavim status u kojem spomenem da me izludjuje sto je sve na meni pocnem dobivati prijetece i vrijedjajuce poruke. saznam da se zarucio tako sto mi frendica posalje link sa antene zagreb preko koje je javno zaprosio drago i kad pitam kad ce reci klincima, opet se petljam u njegov zivot...uh
da je u pitanju samo moj zivot, ne znam jel bih pustala sve na miru. pozelim se osvetiti, pozelim povrijediti koliko mene vrijedja, al se onda pitam svaki put ispocetka - kako se to odnosi na klince?
zbilja me zanima, do kad ce roditeljstvo biti samo na jednom roditelju? negdje sam procitala da je roditeljstvo poziv, a ne posao. brate mili, ima puno posla u tom pozivu
al nije ok.
i ne znam kako se pomiriti s time da je tako...iako nije ok...
oduljih opet..dugo nisam
ne zamjerite
koliko sam naćula biti će promjena u obavezama posjeta u korist djece. tj.postojati će bolji nazor,regulacija i poticanje na uspostavljanje odnosa i redovitih kontakta djece rastavljenih roditelja. Ne znam kako će točno to biti regulirano, ali koliko sam dobila informacije biti će puno bolje nego sad.
e taj dio konkretno i mene zanima.
znam da ima i puno gorih od mog bm. znam da je vrijeme koje je s klincima sasvim ok. ono sto me muci je kako se nositi s time da on ima pravo, ali ne i obavezu bivanja s njima i da mi to u zivotnom rasporedu cini zapravo veliko opterecenje.
kako pisem ovdje vidim da je zapravo najveci show u tome sto ocekujem nekakvo ravonopravno bavljenje s klincima i pristojan odnos prema meni...i totalno se glupo osjecam sto ne mogu otkvaciti i prihvatiti da je on samo "netko u njihovom zivotu" kao uciteljica ili trener i da to nema vise nikakve veze sa mnom
jel to nekad konacno sjedne na mjesto? :/
Koliko sam ja shvatila u novom će zakonu postojati obaveza susreta sa djecom (ne samo pravo) i dobiti će se osoba koja će biti posrednik između roditelja i djece u slučaju da roditelj ne postuje obavezu .
kak se tocno zove taj zakon i ima li prijedlog/nova verzija negdje online?
ovo postoji i u starom obiteljskom zakonu. kada su na dnevniku pricali o izmjenama i dopunama obiteljskog zakona, predstavili su ih kao ne znam ni ja sta., a u stvari, nista se nije promjenilo. I po starom zakonu postoji obaveza susreta, ali u praksi nema nicega. Naime, postoji obaveza da roditelj sa kojim dijete ne zivi odrzava kontakt sa djetetom, a ako to ne cini duze od 3 mjeseca onda ce mu se oduzeti roditeljska skrb. Moj BM apsolutno ulazi u tu kategoriju, a kada sam pitala u CZSS zasto ga ne pozovu i sta ce se desavati, rekli su da oni NIKADA nece oduzeti roditeljsku skrb iz tog razloga, jer da u praksi to jednostavno tako ne ide., ono sto su napravilu su mu izdali pismenu upozorenje na pogreške i propuste u roditeljskoj skrbi, papir za obrisati guzicu s njim, mozda cak ni to..
sve u svemu, izmjene i dopune obiteljskog zakona, ne donose nista novo po ovom vasem pitanju
Čitam i baš sam žalosna što se takav nemar ne sankcionira.
Iskreno, uopće nisu bitni tu očevi/majke koji ne viđaju djecu već ta djeca koja zbog toga ispaštaju. Stvarno je tužno kako si je četverogodišnjak u glavici posložio da je njegov tata umro - pretužno na koji se način dijete tješi. I ne mislim da je mama tu išta pogriješila - dapače sretna je što ima normalnog partnera koji je u stanju pružiti ljubav njenom djetetu.
Nisam u takvoj situaciji i ne znam kako bih reagirala ali jednostavno mislim da bih si život organizirala bez obzira na termin kada otac dolazi po dijete pa ako dođe super a ako ne dođe barem nema nekih razočaranja.
A zakon bi se trebao provoditi i u praksi a ne tipa - to se nikada tako ne radi. Isto tako uvesti i fininacijsku naplatu tih nedolazaka jer za očekivati je da ako su djeca trebala taj vikend biti kod oca a on otkaže da je onda majka morala ili nekog angažirati da pričuva djecu ukoliko je imala neku obavezu.
Kod nas su ljudi najosjetljiviji kad ih opališ po džepu. Istina to djeci ništa ne znači ali možda bi se ipak neki trgnuli i posvetili vrijeme druženju sa djecom.
Budite hrabre.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom