 |
|||
Pa, bar je tu oko tih granica stvar jasna... Ako se osjećaš nadr... dok ispunjavaš želje i željice, prestaneš ispunjavat, odslušaš plakatanje i imamo granice. Samo treba razlikovat želje djece od potreba... Tu smo već u teškim problemima... Meni je s godinama sve lakše, ali i dalje mi je jaaaako teško dolučit čije su potrebe među djecom one s prvenstvom... Recimo jednom se piški drugom se kaki...
sad citam detaljno-jedna je stvar ako je dijete godina-godina i pol, a druga ako je 3-4godišnjak. Moja starija je adhd-ić i oduvijek je bila jurilica, nikakve koncentracije, stalno u akciji. Posvojeno je dijete i posvetili smo joj se maksimalno. Jedino kad je mirovala bilo je citanje. Pa sam citala sat-dva svaki dan do 7.godine. S nepune 4 dobila je seku i pocela uspjesno uciti da se ne vrti sve oko nje. S 5 sam shvatila da ima poremecaj paznje i sustavno s njom svaki dan za stolom radila (vjezbanje kroz igru) ukljucivsi u to i malu od 2g. Mala je imala uzasnu vrticku adaptaciju i doma tantrumirala mjesecima. Kako se nisam mogla raspoloviti, prednost sam dala starijoj, a mala se prilagodila i sjela s nama za stol. Odlicna stvar! Nakon toga (crtanje, pisanje, škare, plastelin, drustv.igre) "nagrada" je bila slobodna igra sto bi jedva docekale. I moj mir. Svakodbevno jurenje naokolo cesto bi bilo kontraproduktivno, one i mi premoreni pa smo malo usporili.
zaboravila sam još dodati da savjet za adhd dobro cini i obicnoj djeci: čvrsta i jasna dnevna rutina, pravodobna najava programa, neodstupanje (osim, naravno, iznimno) od zacrtanog pod cijenu histeriziranja, sve to malima daje sigurnost i oslonac.
Aha, ok thx.čokolada prvotno napisa
Ja shvaćam zusku jer je i nama bilo slično. Teško je postaviti granice malom djetetu koje ne zna ni što mu je. I da, ako imaš dijete koje plače i šizi odlučiš se nositi s tim najbolje što možeš, i svjestan si da to radiš na svoju štetu no da je alternativa još gora. Nije isto titrati oko djeteta da se ne bi osjećalo prikraćeno za nešto i pokušavati preživjeti dan sa djetetom koje puno treba. Razlika u nijansi postoji, ne znam koliko ju dobro mogu objasniti. Recimo ovako - nekad nije stvar u tome da dijete provodi svoju volju, jer to nije slučaj.
I kako dijete raste i više razumije, mogu se bolje postaviti granice.
Zuska, potpuno razumijem zacrtavanje planova kako bi preživjeli dan, jer je tako i meni bilo. Nismo toliko zujali okolo jer je moja bila teški introvert no tempo je bio ubitačan. A alternativa nije bila za preživjeti.
Gledajući unazad, mogle su se promijeniti sitnice, ništa značajno.
Pa evo ja ti pokušavam skrenuti pažnju, probat ću ponovno. Nemam petero djece, nemam ni nekog dugoodišnjeg iskustva sa vlastitom djecom, ako je to mjerilo, i sjvesna sam i da sama radim i greške i da ću ih još milion puta napraviti iako se stalno preispitujem, ali ono čisto zdravo seljački zaključujem.
Nakon pažljivijeg čitanja i malo razgovora sa mužem, sad smo imali nešto vremena, nakon par dana se nešto iščitalo, ups, kod nas ipak nije tako kao kod vas.
Ono što ja mislim da ste upali u začarni krug i da je vrijeme da se trgneš i malo drugačije prezložiš figurice i pozicije, kao u šahu na primjer jer je situacija sazrela i ona je već sad dovoljno zrela za to. Isto mislim da tvoje neuroze se relefktiraju na malu, nisam ti za džabe predložila one homeopatske tabletice, ako treba, uzmi inešto jače, samo na kratko, mjesec dana, jer mislim da moraš negdje napraviti rez i to dok mala još nije krenula u jaslice. Obavezno.
Inače sam opaki protivnik bilokakavih tableta, u životu sam ih popila valjda dvije, čak ni za pms nisam uzimala, mrzim tablete, ali mislim da u ovakvim situacijama ti prvo trebaš srediti sebe da bi mogla srediti malu i važ život iznova postaviti na noge. Pa izabrei sredstvo koje ti se čini najprikladnije za tebe, ovo je samo moj prijedlog.
I još nešto, probaj malo napraviti otklon od knjiga i razno raznih priručnika. Volim knjige, ma šta volim, obožavam, ali u tvom slučaju (referiram se i na neke druge tvoje postove) probaj malo napraviti otklon i poslušaj samu sebe, odnosno porazgovaraj sama sa sobom, poslušaj malo svoje majčinske instikne jer ono meni se stvarno čini da si ti negdje opako zabrijala i da što vrijeme ide dalje, da će teže biti povuči kočnicu.
Ja ti se ispričavam odmah unaprijed, ako ti je ovo bilo predirektno, ili ako misliš da ja griješim na temelju tvojih postova i da imaš situaciju pod kontrolom. Ako je tako, povlačim što sam rekla.
Isto mislim i za spavanje. Jedna stvar da se dijete sa skoro 2 godine tu i tamo probudi i potraži mamau i kad skuži da je mama tu, nastavi dalje spavati, a sasvim druga ovo što radi tvoja iako si ti tu. Negdje je pari mi se nastao kratki spoj.
Ja zapravo ne razumijem kako i zašto ljudi općenito uspijevaju tako cijeli dan podredit djetetu... On, čisto praktično, idete li vi na plac, kuhate li vi, radite li, plaćate li račune, stavljate li robu sušit... Mislim kako uspijevate živjet uz takav program kakav je neka od vas ranije navela?? Imam ih troje, i za najmlađeg mislim da je težak ( i žalim se na jednoj temi) ali stvarno nikad nisam provela nijedan dan u potpunosti posvećena samo njemu. I mm i ja i drugo dvoje djece smo ljudi, i zaslužujemo život, jednako kao i ovaj "težak" i tako i živimo. A nespavanje je dio mjačinstva, i kad se čovjek s tim pomiri bude mu lakše... Tu ne pomažu nikakve metode, osim psihičkog mira majke i genetike..
Sad smo se sve uhvatile Zuske
Ja mislim Šafran da si ti malo preozbiljno shvatila i da nikakve tablete za smirenje nisu potrebne..Zuska ispravi me ako griješim, mozda sam ja nedovoljno ozbiljno shvatila vas problem..
Tu nabrajamo samo negativne i teške stvari pa slika onda nije realna..
Mislim da je vas problem, kao i nas, što treba reći dosta i istrpiti malo suza..i pogotovo ne davati tim suzama neki veći značaj kao što sam ja radila..o svemu sam definitivno previše promišljala i još uvijek to radim ponekad (kaj mogu kad sam takva) i time sam svemu kaj radim i ne radim davala težinu. Puno mi je pomoglo kaj je propričao, sad kad to zna verbalizirati znam da su neki njegovi prohtjevi i suze obična razmaženost, a ne neka "potreba"
Posljednje uređivanje od LolaMo : 09.08.2013. at 17:38
Moguće, zato sam se i ogradila. I ne mislim da smo se uhvatile nje, sama je rekla možda netko vidi što ja ne vidim, želim učiti, podijelite znanje i slično.
Ono što je meni zapelo je griženje noktiju kod tako malog djeteta i taj urnebes oko spavanja iako je mama pored nje. Ona više nije beba od 4 mjeseca.
Meni je osobno Martino postanje također pomoglo da preispitam neke stvari kod sebe. Čovjek uči dok je živ i još na kraju ode bedast.
Meni je u preispitivanju i promjeni stavova jako pomogla misao koju sam nekad tada cula od nekog pametnijeg, a to je da ne moze i ne smije jedan clan obitelji terorizirati ostale. U teoriji mi je to jasno, u praksi se trudim da tako bude. Moja je sad 4g i nije nikad niti bila kao Zuskina ili curica od Mitovski, ali je zahtjevna i sve bi nas progutala da pustimo - ali evo sad s 4 je lakse, razumnija je, i da nas dolazak seke nije malo izbacio iz kolotecine vjerojatno ne bih ni bila na ovim temama
Zuska, meni se čini (a možda mi se i ne čini dobro) da si ti samo kronično neispavana. A da se sasvim dobro nosiš sa svojim djetetom, koje je još skoro beba.
Mene su osobno neki postovi takli u osjetljivo mjesto. u ogromnu frustraciju koja je trajala 4 godine. 4 duge godine nespavanja, buđenja s urlicima po 10+ puta po noći, ogromna količina ljutnje po danu, i ne, to nije razmaženo dijete (jer bi bio razmažen i sa 6 a nije), evo nakon trećeg stvarno odgovorno tvrdim da su to specifičnna djeca. Samo im se potrebe mijenjaju odrastanjem.
Storma je (opet
Mi smo s nekim rabotama bome napravili priličnu štetu, i tad sam, umjesto glasa razuma, poslušala intuiciju ili šta već i potpuno mu se podredila (u smislu potreba). I tek tad je krenulo na bolje. Detaljnije neću pisati, dosta je delikatno.
Ovo griženje noktiju je po meni jasan indikator da nešto nije kako treba, to ne mora biti ništa iz vani, niti od roditelja. Neka djeca zbilja teško proživljavaju djetinjstvo (ovo iz iskustva).
I roditeljeve granice nisu u stanju shvatiti svi od iste dobi, netko će prije netko poslije, na nama je da prepoznamo pravi trenutak. Ako ih armiramo prije (to sam ja pogriješila) dobijemo frustrirano dijete, a ako promašimo dobijemo razmaženka (to ću pogriješit s ovom trećom, lol).
P.s. oprostite na disleksičnim postovima, nisam baš pri sebi zadnjih dana
I još nešto, strašno sam bila frustrirana kad bih nekome pričala o našim tegobama nitko me nije razumio. Imala sam dojam kao da sam ja mimoza i sve krivo radim.
Tad nisam bila aktivna na forumu ali sam ga čitala, i činilo mi se da je E. jedini takav. Sad vidim da nije, ali valjda su i druge mame bile zabavljene svojim nemanima pa nisu stigle toliko analizirati klince
A btw, netko je pisao o kuhanju, plaćanju računa...(casa, mislim), to je kod nas bilo odlično-ja u sredini, jedan s jedne drugi s druge strane na radnoj plohi i udri miško, znali su baratati s noževima od dvije godine.
Eh, sve ja ne bi uzela vrijeme za sebe da sam mogla...
Zato sad divanim i berem plodove :D
(do sljedeće prirodne katastrofe)
Trampolina
Tako su meni znali govoriti da "previše vežem dijete za sebe", a ja sam vapila za trenutkom kada bi se malo otkačila pa sam mogla predahnuti. Ali neeeeeeeee, nije to bilo do djeteta, nego do mene. Isti ti ljudi se danas ne mogu nadiviti njenoj neovisnosti, i mojoj ravnodušnosti oko "odvajanja" (naročito kad matram "dajte više odrastite i odite u Svijet da imam malo mira").
Napreskok sam pročitala tvoje postove i mislim se da li da pišem, pa me ova rečenica ipak nagnala da pišem. Zar vas dvije ne radite zajedno? Nikad nisam čekala da mi dijete zaspi, pa da onda nešto napravim po kući. Zašto? I dijete i roditelji žive zajedno i ako se mora čistiti, prati, kuhati...to rade svi...mali i veliki.
Ipak, pod zadnje, dok spava, mogu čak prati suđe ili slagati suđe u mašinu, to je više ne budi
Ako se ide u šetnju ide se tako da je svima zabavno. Ali, nije život zabava, ne može se bebi od, koliko, 20 mjeseci ili sporedno koliko, osmišljavati dan. Živi se. Normalno. A sad opet sam potrebna...
Evo i mene opet, od 20.00 sam već 4 puta bila potrebna
Beti, ovo je u stvari super savjet, ne znam jel ga tko spomenuo na ovoj hrpi stranica.
Akcija u kući je dok je neman budna, čisti se pere, kuha...
Kad zaspe, kuća na off do ujutro.
Ja sam jedino tako mogla preživjeti.
Storma, sve se mislim-a da spanđamo djecu?
Pa da im vratimo milo za drago
Zapravo, mislim da je Beti olje od mene objasnila što sam mislila. Ono, i kad je dijete zahtjevno i kad nije, život teče, kako njegov, tako i mamin i cijele obitelji. Odnosno, kuhaš, pereš, plaćaš račune, piješ kavu itd. s djetetom ili djecom. Nekad lakše, nekad teže, ali definitivno mislim da je trenutak kad dok je dijete budno a ti se ne baviš ničim doli djetetom trenutak u kojem treba reći dosta( osim ako je dijete akutno i teško bolesno ili ako imaš energije, financija i želiš da to bude tako.
Jadranka, tvoj post skoro potpisujem.
Storma, LolaMo, Trampolina, hvala vam.
Šafran, hvala na nastojanju na pomogneš, ali baš si zabrijala, dala si si slobodu dosta ozbiljno analizirati me na osnovu nekoliko tema i topica na kojima pišem o samo nekim stvarima. Čitam tvoj post i dobivam profil neuspješne i neurotične majke koja lista priručnike.
Ako sam ostavila takav dojam, možda bih trebala početi razmišljati o tome što pišem i na koje se teme javljam.
Beti, mislim da sam ti na ovo već više puta odgovorila, radim s njom hrpu stvari otkako se rodila, ali neke stvari po kući želim odraditi dok ona spava, posebno ako nismo bile doma. Ovdje naglasak nije bio na tome kako ja jedva čekam da zaspi da bih nešto stigla raditi po kući, već na tome da ju je sve budilo.
Trampolina, stvarno, hvala ti na postovima.
Da se osvrnem na kvotano: promatrala sam je malo više zadnjih dana i čini mi se da grize nokte kad se u njoj događa neki sukob. Jučer je na odlasku s plaže skužila dječiji disko, a plesanje malo je reć obožava...Približile smo se i tako je gledala, toliko je htjela plesati, a nije htjela, imala hrabrosti pridružiti im se. Djeca su bilo nešto starija od nje i znala su korake hrpe pjesama (ekipa iz kampa) i ona je bila fascinirana. Cijele je vrijeme grizla nokte i bila napeta, plesale smo, ona je gledala djecu, kad sam se približila i pokušala je podržati da im se pridruži, stajala je ukipljeno. Zapravo mi ju je bilo žao jer sam osjećala njenu ogromnu želju.
I danas je bila jedna slična situacija pa mi se čini da je riječ o unutarnjem sukobu želja i mogućnosti ili želja i strahova..
potpis.Zuska, evo iskreno, ja ne mislim da si igdje pogriješila. Nego da bi sad polako trebala s time stati..jer je ona veća..i mora se naučiti biti član obitelji koja isto ima svoje potrebe..koje su jednako, a ne manje vrijedne od njezinih..barem ja to pokušavam sa svojim sinom..
A bilo nam je vrlo slično kao i vama..
Čekam jos martinih savjeta
ja sam ti napisala da sam ja (skup s njom) s 2 pocela pucati po savovima. 24/7 nas dvije. dosadile jedna drugoj, ako nista.
tad sam odlucila da je spremna za kolektiv. i koliko god adaptacija nije bas prosla ko od sale :D nesto se prelomilo i nas odnos se promijenio.
vikendi kad smo bili oboje s njom jos ju kojih godinu dvije bili kaoticni
i ne mislim da radis krivo.
al se sjecam koliko puta mi je apri znala reci, puknut ces ovako.
dok sam mogla nije mi bilo tesko. kad sam shvatila da vise ne mogu, promijenila sam odnos, shvatila da joj necu zaribat zivot ako postavim cvrsce svoje granice i maknem totalni fokus s nje, koji postotak i na sebe, al da hocu ako ja nastavim biti ovakva.
prvo sam imala nedoumicu cija potreba ili zelja je ona s prvenstvom, narocito kad bi pocelo sa "ja ne zelim" a ona mi vrati "ali ja zelim".
od kad imam drugo sebe sam opet stavila u background i cesto stavljam mladju ispred starije. mladja ima potrebu za mnom jer bez mene ne moze nista. starija ima "samo" potrebu za mnom i uzasno mi tesko pada sto ona kao starija koja sve razumije ne dobiva koliko bi trebala i koliko bi joj ja davala. kako god okrenem nefer sam prema jednoj.
coksa, ali kako kad ti nisi osoba od rutine. ono, ja to ne mogu. ozbiljno. ko da umirem.
mladja mora imati rutinu, od vremena kad spava, jede, prostora gdje spava.
starija zapocne jutro s "sta cemo danas raditi" ili "ajmo isplanirati dan". a ja ne znam kakav ce nam dan biti. zbog rutine mladje do nedavno dok je imala 2 dnevna spavanja nisam nista stizala van kuce obaviti, nista. a ako bi otisla nesto obaviti, onda bi zaribala cijeli dan jer bi ova bila izbacena iz tracnica.
rutina je dobra, al mene ubija. ja ne znam sta ce biti za rucak dok ne udjem u kuhinju raditi rucak.
ko da sam ja ovo pisalaTrampolina
Tako su meni znali govoriti da "previše vežem dijete za sebe", a ja sam vapila za trenutkom kada bi se malo otkačila pa sam mogla predahnuti. Ali neeeeeeeee, nije to bilo do djeteta, nego do mene. Isti ti ljudi se danas ne mogu nadiviti njenoj neovisnosti, i mojoj ravnodušnosti oko "odvajanja" (naročito kad matram "dajte više odrastite i odite u Svijet da imam malo mira"
moja je s 3, kad je prestala dojiti, sama dosla pitati da ide s bakom i didom na more.
ljudi se ne mogu nacuditi kako ona landra okolo bez nas. svaki vikend neki slipover. i obozava ih. kod frendova, baka i dida...
al ja sam isla za onim- kad bude spremna. pratila sam nju i njenu spremnost. kad je bila spremna preko noci je prestala sisati palac, kad je bila spremna preko noci se prestala trljati u vrticu (pa i doma, mozda to radi u privatnosti svoje sobe, ja za to vise ne znam), kad je bila spremna, prestala je dojiti, kad je bila spremna, sama je trazila da prespava kod bake i dide (tamo negdje s 2, nocne podoje je izbacila prve), jedino na sta nije spremna je spavat sama, pa je spavala s nama skoro 6g jer se budila po noci, uz par epizoda kad je spavala sama u svojoj sobi. na to nije spremna ni danas ali ja vise nisam spremna da spavam svaku noc s njom.
vidi se da su cure zaspale, a ja redom citam postove
ovo si opisala moju, samo se ona trljala i vrticka psihologica je rekla da je to normalno bas kao i grickanje noktiju, frkanje kose itd. al ovo si bas pogodila, unutarnji sukob.
Kako i kad je to prošlo? Trebam li se miješati ili da pustim?vidi se da su cure zaspale, a ja redom citam postove
ovo si opisala moju, samo se ona trljala i vrticka psihologica je rekla da je to normalno bas kao i grickanje noktiju, frkanje kose itd. al ovo si bas pogodila, unutarnji sukob.
pratim ovo sa grickanjem noktiju....moja isto ima momente kad su joj prstići u ustima i primjećujem da to radi kad u sebi nosi neku emociju koju ne ispoljava na van, odn. kad se unjoj nešto odigrava...ne iza ljutnje ili svađeveć kad nešto "kuha" u sebi...
Vjerovatno je to.
Iskustva s griženjem noktiju nemam, ali imam s hrpom drugih tikova-nakašljavanje, lizanje rukava, lizanje dlanova, svako malo izgovaranje huuu, mucanje, mirisanje ruku, pranje ruku...ima još ali ne mogu se sjetiti.
Ono što sam primjetila je da bi se intenziviralo nakon pridavanja pažnje, opominjanja, pokušaja razgovaranja ili opominjanja. Kako došlo tako prošlo. Sad nema nijednog više. I zbilja sevidi veliki skok na emocionalnom planu.
U cijelom ovom procesu ključan je bio odnos sa mnom i mmom, zajedno i posebno. I bezgranična ljubav, strpljenje, pažnja, nježnost. I to ne samo prema njemu, nego svi ukućani međusobno. Jel negdje zaiskri (on to ne vidi ali osjeti)-raspad sistema.
Trampolina, baš bi mogle spojit djecu, neka i oni malo pate :nemajka:
Moja je periodički imala tikove, koji su prošli kako smo nešto riješili. I uvijek su bili znak intenzivne unutarnje napetosti, sukoba unutar nje koji nije mogla riješiti. Ili nešto što je trebala "preraditi" pa je to trajalo koliko i prihvaćanje. Kad sam shvatila što je i zašto, relativno brzo je prestajala.
Trampolina, potpisujem.
zuska, ovako kako je napisala trampolina.
no nama se u jednom trenu jako pojacalo u vrticu. imala je 4g (bar mislim da nije imala 5 :D) kad se iskljucila iz svih aktivnosti i brijala solo vecinom trljajuci se.
tad sam ju nakon vrtica odvela u birtiju na kavu i sok da nas dvije ko velike popricamo.
osim sto smo pricale o vrticu i situacijama kada to radi (tad je jedino u vrticu to radila) pricala sam s njomkako je to ok, al da je sada vec dovoljno velika da kad ima potrebu za time da to radi u privatnosti svoje sobe, a da u vrticu proba iskomunicirati.
nakon tjedan dana teta me pozvala i rekla da jos to nije vidjela u zivotu da je dijete doslovno preko noci to prestalo raditi i da sad sudjeluje u aktivnostima i da je konacno (nakon 2g!) stekal povjerenje u tete da im moze sve reci.
Zuska je u onom postu u kojem je pitala sto je mogla napraviti drugacije opisala moju J i reci cu ti da nisi mogla nista drugacije i sigurna sam u to.
Onaj tko nije imao bebu koja place kad su joj oci otvorene a budna je skoro cijelo vrijeme i spava jako lose, iskreno mislim da ne moze to shvatiti.
Moja curica je 1,5 g starija od zuskine i sad se puno lakse dise. One prve 2 godine su bile cisto prezivljavanje.
Svi vasi savjeti su odlicni i o postavljanju granica djetetu i o cuvanju svojih i ovo sto je beti rekla i ja sve to prakticiram ali ne pali kao kod druge djece. Evo npr. moramo otici u grad obaviti nesto ali ona nebi i pocinje plakanje i odlazimo u grad i ona ce citavo vrijeme plakati i doslovno 100 puta pitati kad cemo kuci i ja joj par puta objasnim i dalje ignoriram ali da bih si najrade propucala mozak
kad u AS pola sata vice ja bih kuuuuci, bih. Mislim drugo djete bi odustalo nakon nekog vremena, ona ne.
Na drugoj temi sam pisala kako je zadnjih par dana nastupio blazeni period i imam trenutno curicu koja vecinu vremena jako lijepo suraduje. Svakih par mjeseci dodje takav period i primjetila sam da tada kod nje primjetim veliki napredak preko noci. Imam osjecaj da sve ove mjesece kad je nemoguca ima tu neku razvojnu fazu i kad dostigne taj razvoj onda se smiri. Samo sto vrlo brzo krece nova faza. Ima li vam to smisla?
Moja nije imala tikove, ali zato stalno napinje stopala i noge.
Evo danas putovali duugo s mora, ona nema šanse da oka sklopi, sve ju zanima, od vožnje do grada, do gužve, do oluje...do tunela, koji je, zašto je, koliki je.... Da ne povjeruješ koliko pitanja reda jedno za drugim.
Drugo dijete ne stigne niti misliti toliko brzo i onda stalno šuti, ali stvarno, za drugo dijete niti ne znam, na kraj svijeta bi mogla s njim putovati.
Ona jednostavno misli sto koraka unaprijed, tko, gdje, zašto... i tako se redaju pitanja.
Takav je MM, ja sam čista suprotnost, polako, koncentrirano itd i to je jedan od razloga zašto se teško nosim sa njom i ona sa mnom, a ustvari niti jedna kriva i ako ja kao majka jednostavno ne mogu više onda ona pati.
Danas u toku vožnje između sto njezinih pitanja u napetim situacijama tipa kad fulaš cestu, gust promet, želiš čuti HAC na radiju i lijepo joj kažeš molim te dosta sad jer... ne, ona ga pili i pili, kao da se nikad nije našla u takvoj situaciji.
I onda idu povišeni tonovi i ona počne grčiti prste na nogama, kasnije kaže da ju boli, i prizna sad već da ju boli jer tako drži stopala... i ja lijepo pričam sa njom, opuštam ju, ali onda kao da joj je i to predosadno.
jednostavno kak god okrenem ne valja. vidim da ide na bolje kako raste i jedva čekam da počne škola i vjerujem da će joj to puno značiti...kad nauči čitati dat ću joj literaturu pa neka se educira žena
iako mi se čini da će joj into biti premonotono, treba se učiti u praksi
Žao mi je ako si moj post doživjela ovako. Gledaj, meni i ova tvoja reakcija govori da ti negdje sama sa sobom imaš problem. Tražiš pomoć naizgled, ali kad ti netko bez uvijanja i baršunastih rukavica kaže što misli, ne prihvačaš to baš dobro ili malo krivo interpretiraš. Dok te se tapša sve ok.
Daleko si ti od neurotične i neuspješne majke, ma ono, uopće, pa od kuda ti to? Iz mog posta sigurno to nisi mogla iščitati jer to nije ono što sam napisala, ali da se upravo ti strahovi koje si sama navela, a kao moju implikaciju, mogu iščitati iz mnogih tvojih postova na temu djece, mogu. Zašto se toliko toga bojiš znaš samo ti.
Ja ti samo mogu reći da za mene ne postoje neuspiješne majke!
A sad neurotične, pa ono živimo u neurotičnom svijetu, nije čudno da pomalo i sami postajemo neurotični.
Tvoje reakcije, lupanje šakama o zid, plakanje, i sama si svjesna da su ti hormoni poludjeli od umora, mislim pa to meni baš i ne zvuči, ono, ma sitnica i to traje dugo već i to sigurno ne samo da se vidi na tebi, nego i osjeti, to je ono na što sam pokušala skrenuti pažnju, a djeca upijaju ko spužve. I sama sam prošla slične krize nespavanja, a sada mi se valjda već i organizam navikao nakon toliko vremena da spavam loše i isprekidano, osim toga tu je još i mala beba, pa tko me pita. Netko je ovdje rekao, nespavanje je dio majčinstva, i što prije čovjek to prihvati tim bolje za sve, i s time se slažem. Samo što se sa time netko nosi teže, netko lakše. Ja sam se nosila jako teško.
Napisala sam i da mislim da ste upale u začarani kruh, što nije ništa neočikavano niti čudno kad dobiješ bebu koja plače od prvog dana 24/7 i to traje traje i traje i onda poduzimaš sve, ama baš sve da to dijete konačno malo odspava da uhvati kakav takav ritam. Mislim to je strašno za svakoga i onda evo dođu dvije godine i kaos još uvijek traje.
To bi negdje ipak trebalo presječ.
To je ono na što sam se ja referirala, a sad koliko je tvoj život podređen tvom djetetu i koliko ti to želiš tako ili ne želiš, u to ne ulazim, to već spada u odgoj.
u ovih skoro 10 godina isčitavanja postova , i kojekakvih sukoba zaključila sam sam jedno, ako nisi spremna čuti različita mišljanja ne piši .
moja granica je bila san. pa makar 3 sata u komadu inače ne funkcioniram.
divim se svima koji ne spavaju mjesecima i godinama i nisu nikog zatukli ili imali prometnu nesreću
Mitovski slažem se, jako jako teško se staviti u tuđu kožu, defintivno, posebno kad su tako osjetljive teme u pitanju kao što su majčinstvo i djeca. Nitko od nas ne želi biti Versager tj. onaj koji je zakazao. Ali ovdje se o tome niti ne radi. O uspiješnom roditeljstvu možemo pričati tek nakon 20-30 godina od rođenja djeteta, ne prije. Čak ni pomišljati na to.
Inače tvoju i Zuskinu situaciju vidim dosta različito. Prolistala sam malo tvoje postove na tu temu, ne znam, meni zvuče drugačije.
Da,vjerojatno su sva djeca različita. Mislim da je najmudrije što sam dosad u životu naučila, glavom i srcem, da ja ne živim s nekim mužem ili s nekom djecom, koja su onakva kakva bi djeca po meni trebala bit, već živim s mm i sa svojom djecom. Njihove osobnosti tvore i moj život, i razmišljati kako bi bilo lakše da je mm drugačiji još i ima nekog smisla, ono možeš se rastati, ali razmišljati kako moja beba plače više od ostalih, nema, ne mogu ići reklamirati dijete. Kad to čovjek uistinu prihvati, bude manje nezadovoljan, iako dijete jednako urla dok ručamo, pa onda posljedično dijete počne manje urlat...
šafran, preporčitu nekom da si cugne koji psihofarmak na temelju dojma kojeg si stekla preko foruma je u najmanju ruku neodgovorno. osobito jer sumnjam da ti je psihijatrija struka, ako je božemesačuvaj psihijatara koji su tako slobodni u procjenama tuđih ličnosti.
što se zahtjevne djece tiče, nemam takvo pa se ovdje ne javljam, ali iz mog uskog kuta majke dvoje easy-to-handle klinaca sviđa mi se sve što marta i čokolada kažu o granicama i trampolina o toplini.
Posljednje uređivanje od sasa : 10.08.2013. at 08:35
O bože sad ispada da sam joj predložila da se dobro nadrogira. Ajde dobro.
Rekla sam već ako sam fulala, i ako ima 100% svoj život pod kontrolom, ispričavam se i povlčaim što sam rekla. To je bilo sasa napisano još u prvom postu.
E da, samo malo, gdje si ti pročitala da sam predložila psihofarmaku? Predoložila sam običnu homeopatiju, a za nešto jače sam mislila na biljne tabletice, sve to dobiješ i u hr bez ikakvog recepta i ocijene bože me sačuvaj nekog psihijatra.
kakva knjiga, kakav film. uz stariju sam surfala na sisi na kompu, odradila sve i svasta sta sam trebala, procitala knjiga, odgledala serija...). sad spava.
joj, daj šuti
otkako si rodila saru, provela si ispred TVa više nego ja u cijelom životu svome
dosadašnjem i budućem
nisam ni čula za serije o kojima si ti ovisnica
tako da upozoravam korisnice Foruma da ti ne smiju vjerovati
Ma da, to je to. X.
Inače da ne bude zabune, nema beda. Pokušala sam malo drugačiji pristup čitavoj stvari, reko možda pomogne, ono suosjećam, znam kako može biti vruće, nije prošlo, ne pali, ništa idemo dalje. Svatko će si već odabrati iz niza postova što mu najbolje leži i pomaže.
Ja to po noci draga
Naime u fazi kad se stalno budila po noci meni je bilo lakse nespavati nego se buditi svakih 45min. Sad spava uz dva tri budjenja pa mogu do 1 biti u svojoj spilji. Nocna sam ptica, jutra su mi kaoticna ako su prije pola 9 :D
Ima. MI smo imali situacije raspada sistema kada istovremeno jednako želi dvije suprotne opcije, i ne može odlučiti. I to traje, nije to plač pa odluka, nego baš zaglavi u tom krugu ovo-bi-a-i-ono i ima tantrum koji traje bar pola sata, i nakon kojeg se oporavlja toliko koliko je i sam tatrum trajao. Mitovski, s vremenom se faze mira produljuju. Izdrži :zagrljaj:
Joj, da, puno je pomogla priča o amebi (ne bi čovjek vjerovao). Jednom sam kroz razgovor o nečemu spomenula kako se amebe dupliciraju, nastanu dvije iste, a ljudi to ne mogu, pa moraju donositi odluke bi li ovo-ili-ono, i na to je manja rekla da bi ona bila ameba a veća da nju jako muči kad ne može odabrati, i bilo bi super da je ameba nekad. I sad obje znaju komentirati ili samo reći "jooooooooooooooj, da sam bar ameba mamaaaaaaaaaa" i vidim da im to verbaliziranje pomogne. Pretpostavljam da im se lakše odmaknuti od te unutarnje napetosti kada ju uspiju verbalizirati.
Sad si me sjetila kako sam iščitala Sumrak sagu u valjda tjedan dana tj. noći nespavanja. Katina crijevna viroza :kez: Red dojenja, red povraćanja, red kunjanja... odustala od sna i sjela za komp čitati. Lako kad imaš nezahtjevnu literaturuJa to po noci draga
Naime u fazi kad se stalno budila po noci meni je bilo lakse nespavati nego se buditi svakih 45min. Sad spava uz dva tri budjenja pa mogu do 1 biti u svojoj spilji. Nocna sam ptica, jutra su mi kaoticna ako su prije pola 9 :D
Da vam ja kažem par riječi o nespavanju
Na nesreću, svi su mi loši noćni spavači.
Ali je ogromna razlika kako izgledaju njihova noćna buđenja u prvih par godina. H. i T. su se budili otprilike svakih 10-15 minuta (u najgorem periodu, ne stalno) s kme, kme. To riješim u polusnu, dam sisu, prodrmam i oni nastave spavat idućih 10 minuta.
S E. je to izgledali drugačije, on se mjesecima budio svakih 10-15 minuta, i to s urlikom.
Znate li kako organizam reagira kad ga se nakon 10 minutnog sna probudi s takvom frekvencijom? I opet nakon 10 minua. Pa nakon 15. Pa 30, pa 10. I tako mjesecima. Naleti adrenalin, pa se spusti. I tako bezbroj puta po noći.
Tako da nespavanje je dio majčinstva, ali ovo su nehumanu uvjeti, ovo ni specijalcima ne rade.
Razumijem svaku koja lupa šakama u zid, i ja sam glavom. Vikala sam srećom u drugoj sobi, fa me ne čuje.
Netko je rekao da mu je granica bila san, mislim i meni je, to sam riješila s drugo dvoje, ovaj je plakao i urlikao bez obzira na moje radnje. A spavat svakako ne mogu dok se on dere kao da ga kolju, mogu se jedino iselit iz kuće. A to naravno nije bila opcija
I još nešto, tad sam bila pod tolikim stresom da ni preko dana nisam mogla spavati. Jednostavno mi je organizam bio kao u stanju šoka.
Što mi je pomoglo?
Ništa.
Samo odrastanje.
Mozda je grubo reći, ali lakše mi je sad s njih troje nego s jednim.
Ma apsolutno stoji da neka djeca jednostavno manje spavaju od druge djece. Jednako tako mislim da stoji da majčino stanje, psihičko, emocionalno i fizičko utječe na dijete. Moje iskustvo ( ne napadam nikog niti ikome pametujem već iznosim osobno iskustvo koje nekome može i ne mora pomoći) je da kad ne spavaš, pa si nervozan od umora, ali i od činjenice da druge mame spavaju ili da si s prvim spavao, da se ta nervoza prenosi na dijete pa dijete još manje spava( sluša, miruje, riješava frustraciju bez dreke ili fizikih obrauna ili štogod) pa si ti još umorniji i od nespavanja i od nervoze uspoređivanja ili s drugima ili s prethodnim djetetom ili s idealom u glavi... pa si u krugu... A taj krug nema smisla i uistinu pomaže i mami i djetetu naći duhovni, mentalni, duševni, nazovikakohoćeš mir majke... Jednostavno, dijete reagira na podražaje i kad osjeća da je majka staložena i mirna spava bolje (sluša bolje. miruje dulje, rješava frustraciju na socijalno zadovoljavajući više način) i svima je život lakši. A do tog mira se po meni ne dolazi ni na forumu ni u razgovoru nego unutarnjim rastom za koji triger može biti svašta, ali vjerujem da na kraju krajeva osoba odlučuje prihvatiti život kakav jest i to bez ali.
I najzreliji dio roditeljstva je prihvatiti činjenicu da sam ja, majka, nekad dio problema, a ne rješenja. I kadgod se propitujem mogu li bolje, ne propitujem se da bi mi netko rekao ne možeš( iako je to najlakše čuti) već da bi mi netko rekao možeš ( ne griješiš, već možeš bolje). I osjećaj krivnje je osjećaj koji prethodi poboljšanju odnosa te je potreban. Činjenica da možeš bolje nego radiš ne znači da možeš voljeti više, već da voliš najviše tako da možeš vidjeti da ti možeš bolje. ( Ne mislim ovdje na popuštanja i posvećivanja, već na izgovaranje ne i poštivanja svake osobe kao osobe uključujući i sebe)
Ma daj casa,mogu komotno u budiste koliki sam zen postigla
Riješilo je to puno stvari, ali spavanje nije. A spavanje je ključno većini ljudi da bi normalno funkcionirali. Nema tu nikakvog kruga, ne bude se oni zato što su mame nervozne od nenaspavanosti.
Za ostale stvari si u pravu.
Ma nisam ja ni rekla da se oni bude jer su mame nervozne, ali da se bude češće kad su mame nervozne, mislimda je to gotovo znanstveno prrovjerljiva činjenica. Oni se bude, jer se bude, i bude se više kad su mame nervozne, nezadovoljne itd.
Ma draga casa
To je upravo to što sam ja pokušala reći, ali ti si to daleko ljepše, suptilnije opisala.
I ovaj drugi post isto, da ga sad opet ne citiram.
Aha, ja sam sve krivo razumjela? I tražila sam mišljenja i sad se vrijeđam jer si ti (za razliku od ostalih cura?) bila iskrena i direktna?
Umjesto da prekinem ovu diskusiju, pokušat ću ti pojasniti neke stvari kako bi možda shvatila gdje je problem tvog "pomaganja" jer ako tako nastaviš pomagati, a na forumu ima raznoraznih osjetljivih duša s mnogo većim problemima, nekoga bi stvarno mogla ozbiljno pogoditi.
Dakle, prije će biti da si ti krivo razumjela neke stvari. Da, tražila sam mišljenja i nisam osoba koja se lako vrijeđa, pogotovo ne na konstruktivnu i argumentiranu kritiku, ali ti si u svome postu prešla granicu razmjene mišljenja i iskustva, krenula si u analizu života i savjete na osnovu nekoliko stvari koje si polovila po forumu. Ima ljudi koji na forumu pišu uglavnom o tome kako su super, ima ljudi kojiima forum služi za iznošenje problema, jadanje i sl. To su vrlo selektivne informacije, kako je već netko napisao.
Nije konstruktivno drugima analizirati živote i lijepiti etikete, čak ni pod krinkom "direktnosti", kako se tješiš. Ako ti nije jasno o čemu pričam, pogledaj savjete drugih cura na topicu, a pogledaj svoje savjete i zaključke, možda shvatiš razliku. Na osnovu selektiranih informacija koje netko napiše, povezuješ i "analiziraš" nečiji cjelokupan život i odnos.
Da ti ilustriram na nekoliko primjera.
Ja sam dvaput lupaja šakama o zid i čak jednom glavom.
To mi se, dakle, dogodilo triput tijekom prošle godine kad sam mislila da više ne mogu podnositi buđenja svakih 15 minuta.
Takvo iskustvo, koje mogu razumjeti samo majke djece koja ne spavaju, me potpuno osupnulo, nisam znala da mogu tako reagirati.
I onda to podijelim na forumu kao primjer do kuda te nespavanje i xx buđenja noću može dovesti. I ti sad to uzimaš kao primjer mog života kojeg treba presložiti?
U prošlom postu spomenula si da s mojim odnosom s djetetom nešto ne valja jer ona ne spava iako je majka u blizini? Kakva kriva interpretacija i kakvo potpuno nerazumijevanje ove teme. Druge cure su o ovome dovoljno pisale, pa ne moram ja.
Onda, npr., ovo:
" I još nešto, probaj malo napraviti otklon od knjiga i razno raznih priručnika. Volim knjige, ma šta volim, obožavam, ali u tvom slučaju (referiram se i na neke druge tvoje postove) probaj malo napraviti otklon i poslušaj samu sebe, odnosno porazgovaraj sama sa sobom, poslušaj malo svoje majčinske instikne jer ono meni se stvarno čini da si ti negdje opako zabrijala i da što vrijeme ide dalje, da će teže biti povuči kočnicu."
Opako sam zabrijala? Baš opako?
Od raznih knjiga koje sam pročitala ove godine, pročitala sam 5 o roditeljstvu i komentirala ih na temama na kojima sam mislila da mogu pomoći drugim roditeljima i ti to povezuješ u opako zabrijavanje, zaključuješ da ne slučam sebe i svoje instinkte?
Što ti uopće znaš o meni osim onoga što ja odlučim podijeliti ovdje da bi me mogla tako općenito opisivati?
Hej, jedno je nekome reći "mislim da si možda prerano skinula pelene", ili "pokušaj razgovarati sa svojim djetetom o tome i tome, tako i tako", što većina forumašica radi, a drugo je nekome dijeliti savjete i etikete, ne o konkretnim situacijama, već o opakom zabrijavanju, začaranom krugu, kratkom spoju, neurozama i tabletama.
Ovo možeš shvatiti kao dobronamjernu kritiku načina svog pisanja, a možeš i kao još jedan dokaz postojanja mog problema pred samom sobom, kako si mi i napisala(!), a što ja ili bilo tko drugi može jednako tako protumačiti kao da zapravo ti imaš problem.
Ali nije to baš konstruktivan način forumašenja.
Pa draga Zuska, gle neću se svaditi sa tobom, ispričala ti se jesam ako sam bila predirektna, ali nisam znala to baš najbolje sročiti, očigledno.
Da imam i ja problem, mali stan, super duper aktivnu trogodišnjakinju i 7 mjesečnu bebu koja hoće uporno hodati, a nije još spremna za to,tj. prijeti opasnost da se ozbiljno povrijedi ako nisam svake sek pored njega, koja mora spavati 2 x dnevno, kojoj idu zubići, a aktivna trogodišnjkinja traži svoje itd..... da te sad ne zamaram sa time. Da imam problem i to veliki i nadam se da ću uspijeti shendlati sa time kako najbolje umijem i znam.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
