Zahtjevna djeca

[Ayan]

i kod nas se jako promijenila situacija otkad ja vise ne reagiram emotivno na njihove ispade. znam se cak i smijati, jer jasno skuzim koja je siza iscenirana da mene uzruja

ali treba doci do toga da ostanes kul, treba puno truda i vremena, ponekad malo alkohola i tako

živio alkohol.
za sada ju uspijemo nekako smiriti s kaznom da sjedi 3 minute i onda joj objašnjavamo zašto je to tako i što ne smije raditi. poslije se smiri. čak se više ne hiče po podu kad smo vani.
al neću ju previše hvaliti.

baš je eksplozivna, čim nešto nejde po njenom, npr. kad slaže kockice odmah izgubi živce i počinje urlanje u bacanje.

[Peterlin]

živio alkohol.
za sada ju uspijemo nekako smiriti s kaznom da sjedi 3 minute i onda joj objašnjavamo zašto je to tako i što ne smije raditi. poslije se smiri. čak se više ne hiče po podu kad smo vani.
al neću ju previše hvaliti.

baš je eksplozivna, čim nešto nejde po njenom, npr. kad slaže kockice odmah izgubi živce i počinje urlanje u bacanje.

A zamisli kako je tek njoj..... Moraš postupno HLADNE GLAVE učiti dijete kako da sama sa sobom izađe na kraj. U ovoj dobi nema drugog načina nego pokazivati primjerom. Ako pokažeš da tebe ne diraju neke situacije, s vremenom će ona to isto pokušati preuzeti. Sad je još teško jer ne možeš joj objasniti riječima (ali pokušaj - razumiju djeca puuuuno više nego što mi očekujemo, iako se ne mogu izraziti). To je ulog za cijeli život (kaže jedna isto takva majka takvog djeteta).

Ja sam odahnula kad mi je puuuuno godina kasnije ravnatelj u školi rekao kako moj mlađi lijepo izlazi sam sa sobom na kraj, a bome i s drugima (što je u njegovom razredu iznimka, a ne pravilo).

[mitovski]

živio alkohol.
za sada ju uspijemo nekako smiriti s kaznom da sjedi 3 minute i onda joj objašnjavamo zašto je to tako i što ne smije raditi. poslije se smiri. čak se više ne hiče po podu kad smo vani.
al neću ju previše hvaliti.

baš je eksplozivna, čim nešto nejde po njenom, npr. kad slaže kockice odmah izgubi živce i počinje urlanje u bacanje.

Meni je odličan savjet psihologice o 3 rečenice. Dakle, sve što govoriš i objašnjavaš u toj dobi pravilo je maksimalno 3 rečenice.

[Agrum]

Ja bi rekla da zahtjevna djeca diktiraju što, kako i kada, teško da roditelj može nametnuti pravila. Samo se pitam je li loše apsolutno slijediti potrebe i ritam svog djeteta? Postoji li dob za promjenu situacije i treba li mijenjati išta? Želim da moje dijete bude zadovoljno, samo nisam sigurna znači li to da se moram totalno prilagođavati? Vodi li to u razmaženost ili prema jačanju privrženosti i potpunom povjerenju djeteta u majku?

[Agrum]

...odnosi se na dob mojeg djeteta (zaboravih napisati)

[Lili75]

...odnosi se na dob mojeg djeteta (zaboravih napisati)

A dob je...?

[Agrum]

Godina dana. U potpisu bi trebao biti datum rođenja, makar ga ni ja na mobu ne vidim :/

[rehab]

Ja bi rekla da zahtjevna djeca diktiraju što, kako i kada, teško da roditelj može nametnuti pravila. Samo se pitam je li loše apsolutno slijediti potrebe i ritam svog djeteta? Postoji li dob za promjenu situacije i treba li mijenjati išta? Želim da moje dijete bude zadovoljno, samo nisam sigurna znači li to da se moram totalno prilagođavati? Vodi li to u razmaženost ili prema jačanju privrženosti i potpunom povjerenju djeteta u majku?

Potrebe djeteta treba uvijek slijediti, ali ti trebaš razlučiti što su želje, a što potrebe.
Ispunjavanje djetetovih potreba jača privrženost i povezanost djeteta i roditelja.
Ispunjavanje svih želja da bi dijete bilo zadovoljno, vodi u razmaženost. Što ne znači da se želje ne trebaju ispunjavati, dapače. Ali, ako se one ispunjavaju nauštrb vaših pravila i granica, onda to nije dobro.

[Peterlin]

Ja bi rekla da zahtjevna djeca diktiraju što, kako i kada, teško da roditelj može nametnuti pravila. Samo se pitam je li loše apsolutno slijediti potrebe i ritam svog djeteta? Postoji li dob za promjenu situacije i treba li mijenjati išta? Želim da moje dijete bude zadovoljno, samo nisam sigurna znači li to da se moram totalno prilagođavati? Vodi li to u razmaženost ili prema jačanju privrženosti i potpunom povjerenju djeteta u majku?

Postoji razlika između zadovoljavanja djetetovih potreba (što je pozitivno) i prepuštanja djetetu vodstva (što nije uvijek pozitivno, jer dijete nije na to spremno u ovoj dobi).

Jednostavno - ne možeš dijete pri uvođenju dohrane pitati "što bi danas želio za ručak?" jer dijete to ne može odlučiti. Isto tako ne treba mu prepustiti odluku u koliko sati će ići na spavanje. Tako stvari nisu uvijek crno-bijele (treba se prilagoditi djetetovim potrebama) treba se uvijek znati tko je roditelj, čija je odgovornost i tko može utjecati na to da se roditeljske i djetetove potrebe usklade. Dijete tu može malo učiniti a roditelj zapravo jako puno - više nego što se misli...

Evo banalnog primjera (sad je to već staro, jer odnosi se na vrijeme kad su moja djeca skidala pelene): susjeda iz zgrade čudom se čudila kako moj 20-mjesečni sin uredno traži kahlicu za kakanje iako još nije znao govoriti, a njezin otprilike isto star klinac to ne čini. Pitam ja nju "A jesi li mu uopće POKAZALA kahlicu, da li on uopće zna da to postoji?" Odgovor je bio NE! Pa kako dijete može tražiti nešto za što nema pojma da postoji?? Žena je precijenila razinu razumijevanja svog djeteta. Mi svog sina nismo forsirali (razlika u dobi odvikavanja pelena kod starijeg i mlađeg djeteta bila je skoro godinu dana - svakom prema njegovim potrebama i spremnosti), ali mi nije padalo na pamet da skoro dvogodišnjaka ni ne uputim u to gdje se obavlja nužda - noćna posuda, wc i slično... Pa ne mogu se takve stvari prepustiti djeci, isto kao što mu ne možeš prepustiti da bira jelovnik ili vrijeme spavanja u toj dobi, da odlučuje o tome hoće li oprati ruke ili zube, hoće li se kupati... a da prostiš, klinci te dobi često odbijaju raditi te stvari. Moji su imali fazu u kojoj su mrzili prati kosu, pa sam im je svejedno prala (tražeći način da im to bude manje odvratno, ali ako ne bih uspjela, samo sam gledala da neugoda traje što kraće - nije bilo načina da ju izbjegnu).

Da li je dvogodišnje dijete zahtjevno ako se otima dok mu peremo ruke? Ne bih rekla.... Radi se o uobičajenom ponašanju za tu dob. Da li to znači da mu treba popustiti?

Da li treba pustiti iz ruke dijete koje želi trčati po ulici?

Da li treba pustiti dijete koje se penje na regal?

Pa ne znam, ja svoje nisam puštala. Sve se svodilo na to da im nađem neku primjereniju zabavu, mrske aktivnosti učinim zabavnima, mrsku hranu učinim privlačnom itd. Popuštanje? Paaa, ponekad da, ali to su bile iznimke, a ne pravilo.

[Agrum]

Možda je kod mene problem što trenutno ne znam radi li se o potrebi ili želji. Spavanje (dnevno) na mami u dobi o jedne godine objektivno mi se čini kao manipulacija, a subjektivno kao potreba jer se jedino tako naspava. Zanima me jel ste točno znale kada su vaša djeca počela manipulirati i je li to individualno ili postoji neka okvirna dob? Slažem se da se treba znati tko je roditelj i naravno da ga moram presvući iako vrišti, oprati iako ne želi u kadu, ali kod spavanja jednostavno nisam sigurna.

[pulinka]

Možda je kod mene problem što trenutno ne znam radi li se o potrebi ili želji. Spavanje (dnevno) na mami u dobi o jedne godine objektivno mi se čini kao manipulacija, a subjektivno kao potreba jer se jedino tako naspava.

Meni se to ne čini kao manipulacija? Tj. da li to znači da se dete budi iz sna ako nije na tebi?
Ako je tako, ja ne vidim kako to može biti manipulacija-dete od godinu dana se sigurno ne budi sa predumišljajem čim ga spustiš- to možda njemu nije potreba, nego samo vrlo naporna navika, ali ne možeš reći za dete da manipuliše namerno.
Ako misliš da je dete samo naviklo na taj način spavanja, onda je na tebi da pronađeš način da tu naviku promeniš, kako je Peterlin i napisala. Pri tome ne mislim da treba da ostaviš dete budno ili da plače dok ne zaspi samo, ali možda postoji neki način da se dete postepeno navikava na sve duže periode spavanja pored tebe.
Ako si već probala sve postepene metode, onda je možda takvo spavanje za dete stvarno bitna potreba, a ne navika.
Kako god bilo, mislim da jednogodišnjaci jednostavno nisu sposobni za tako sofisticiran vid manipulacije kao što je namerno buđenje sebe iz sna. Vrištanje, ili, naprotiv, umiljavanje da bi postigli cilj, to da, ali u tvojoj situaciji nema govora o manipulaciji.

[Pema]

I moj je u toj dobi par puta spavao na meni, baš je namještao glavu na moje srce. Meni je to bilo slatko Pretpostavila sam da prolazi kroz nešto zbog čega me je trebao više. Takve stvari nikad ne znaš Mislim da se radilo o zubićima.

[Mima]

Pa sad, jedna stvar je nekoliko puta, a druga svakodnevno spavanje na roditeljima.

Bila to potreba djeteta ili ne, kod jednogodišnjeg djeteta ja to ne bih smatrala potrebom koju trebam ispunjavati, i napravila bih sve moguće da odviknem dijete od te navike. Dakle - navike, ne mislim uopće da djeca manipuliraju.

I moja je kći spavala na meni i tati, i nikako drugačije nije htjela spavati po danu, pa kad je došla do dobi od nekih 9-10 mjeseci ja sam zaključila da imam pravo reći ne bez grižnje savjesti (by JJ ) i da imam pravo da mi se to više ne da i ne sviđa, pa sam ju polako ali odlučno odvikla od te navike. Onda sam je "naučila" i da spava sama po danu, bez nekoga pored sebe. Da je do MM-a ona bi valjda još uvijek spavala na nama. Tako da, bila to potreba ili ne ti imaš pravo da ti se to ne sviđa, i objektivno to jest malčice too much za jednogodišnje dijete. Ali ne mislim da dijete manipulira, to mu je navika, ugodno mu je tako, i normalno da mu se to sviđa i da se ljuti ako ga odbiješ.

[jennifer_gentle]

Baš sam htjela otvoriti temu o ovom spavanju na roditeljima, samo u drugoj dobnoj skupini...Moj dvomjesečni sin spava isključivo na meni ili mm-u, i danju i noću, budi se čim ga spustimo...Da trpim ili inzistiram na odvikavanju? Lako što sam neispavana i izlomljena, bojim se da mu se kralježnica ne iskrivi jer se probudimo u svakakvim položajima. Ili da ga ne zgnječim... Da očekujem da će proći samo od sebe?

[rehab]

Hm, ja sam nekako uvijek svako traženje bliskosti, maženja i prisnosti (a meni to spavanje na roditeljima jest) smatrala potrebom, i nikada to nisam odbijala.
I moji su imali takve faze spavanja na meni. Pokušavala sam drugačije. Ako su prihvatili, meni super, ako nisu, trpi i čekaj dok prođe

[rehab]

Baš sam htjela otvoriti temu o ovom spavanju na roditeljima, samo u drugoj dobnoj skupini...Moj dvomjesečni sin spava isključivo na meni ili mm-u, i danju i noću, budi se čim ga spustimo...Da trpim ili inzistiram na odvikavanju? Lako što sam neispavana i izlomljena, bojim se da mu se kralježnica ne iskrivi jer se probudimo u svakakvim položajima. Ili da ga ne zgnječim... Da očekujem da će proći samo od sebe?

Ih, pričaj mi malo o stradaloj kralježnici, upaljenim tetivama na rukama i slično. Ima to i dobru stranu, kad te ukoči kralježnica ono da se ne moš micat, fino lješkariš po čitave dane, gledaš tv, čitaš knjige... Eto ti vremena za sebe

[Peterlin]

Možda je kod mene problem što trenutno ne znam radi li se o potrebi ili želji. Spavanje (dnevno) na mami u dobi o jedne godine objektivno mi se čini kao manipulacija, a subjektivno kao potreba jer se jedino tako naspava. Zanima me jel ste točno znale kada su vaša djeca počela manipulirati i je li to individualno ili postoji neka okvirna dob? Slažem se da se treba znati tko je roditelj i naravno da ga moram presvući iako vrišti, oprati iako ne želi u kadu, ali kod spavanja jednostavno nisam sigurna.

To je samo navika. Dijete ne zna da može i drugačije - probaj smisliti neki način uspavljivanja koji će biti zabavan, a ne i tako naporan.

pulinka i druge forumašice su dobro rekle - nađi način da se toga riješiš - zbog sebe i zbog djeteta (kaže osoba koja je svog starijeg sina zbog grčeva nosala tako dugo da je završila u bolnici na čuvanju druge trudnoće - sigurno ne samo zbog toga, ali svakako mi to nosanje prilično teškog jednogodišnjaka nije pomoglo). Silom prilika pribjegli smo drugim metodama - češkanje glavice, mobil s glazbom - to su moji dečki obožavali i spasilo mi je leđa nebrojeno puta, ne samo za dnevno spavanje nego i večernje uspavljivanje (ovakav je bio, ali s avionima jarkih boja: http://www.njuskalo.hr/oprema-bebe-o...-oglas-4812120).

Dosta su pomogle i tješilice - omiljene igračke (stariji je imao krpenu žabu, a mlađi krpenog jazavčara - ne prevelike igračke, primjerene za male dječje ruke). I danas ih čuvaju jer im je to draga uspomena na rano djetinjstvo.

[rehab]

Dosta su pomogle i tješilice - omiljene igračke (stariji je imao krpenu žabu, a mlađi krpenog jazavčara - ne prevelike igračke, primjerene za male dječje ruke). I danas ih čuvaju jer im je to draga uspomena na rano djetinjstvo.

Ikea ima super tješilice, mala krpica i na njoj igračkica, baš mi izgledaju fora Moja bebačica je tako spavala uz pelenu (navika iz doba hospitalizacije kad je nisam mogla nositi zbog cjevčica i infuzija), to nije loša ideja. Samo da kasnije ne bude problema s odvikavanjem od tješilice.

[Peterlin]

Ikea ima super tješilice, mala krpica i na njoj igračkica, baš mi izgledaju fora Moja bebačica je tako spavala uz pelenu (navika iz doba hospitalizacije kad je nisam mogla nositi zbog cjevčica i infuzija), to nije loša ideja. Samo da kasnije ne bude problema s odvikavanjem od tješilice.

Pa bolje je da se teško odvikava od tješilice nego da se ne može riješiti navike spavanja na mami / tati.

Evo, napisala sam u prethodnom topicu da moji dečki i danas čuvaju svoje tješilice - nedajbog da pomislim likvidirati njihove stare igračke (samo omiljene, veći dio je odavno udomljen, manji čuči u podrumu).

[Zuska]

Nekim bebama spavati na ili pored nekog od roditelja dođe kao šlag na tortu. Uživa, mrmlja, uzdiše. I guštaš gledati kako uživa. Ali može spavati i bez toga. Imam ga doma.

Nekim bebama spavati na ili pored nekog od roditelja (poželjno imati siku u ustima, osjetiti dodir kože) je potreba, ne funkcioniraju bez toga. Imam je doma. I nema tu tješilice koja je mogla pomoći, njoj je dodir bio nužan. I danas je. I ne mrmlja i ne uzdiše od dragosti jer to je naprosto nulta točka. Ispod toga je drama.

Hoću reći, neku se djecu neke stvari mogu naučiti, naviknuti, ali neku ne jer drukčije funkcioniraju i imaju drukčiju razinu potreba.

[Peterlin]

Nekim bebama spavati na ili pored nekog od roditelja dođe kao šlag na tortu. Uživa, mrmlja, uzdiše. I guštaš gledati kako uživa. Ali može spavati i bez toga. Imam ga doma.

Nekim bebama spavati na ili pored nekog od roditelja (poželjno imati siku u ustima, osjetiti dodir kože) je potreba, ne funkcioniraju bez toga. Imam je doma. I nema tu tješilice koja je mogla pomoći, njoj je dodir bio nužan. I danas je. I ne mrmlja i ne uzdiše od dragosti jer to je naprosto nulta točka. Ispod toga je drama.

Hoću reći, neku se djecu neke stvari mogu naučiti, naviknuti, ali neku ne jer drukčije funkcioniraju i imaju drukčiju razinu potreba.

Može se. Uvijek se može.

Ja bih vjerojatno tvrdila doslovce isto da je nekoj djeci to nasušna potreba, ali život mi je pokazao da stvari mogu izgledati drugačije. Ja sam završila na čuvanju druge trudnoće kad je moj stariji (ovisnik o nošenju, ovisnik o spavanju u društvu) imao godinu dana. Dijete je doslovno preko noći ostalo na više mjeseci bez mame i bez fizičke mogućnosti da ga netko tako dadinja. Baka i tata su činili najbolje što su mogli, ali sigurno mu je bilo teško.

On je i danas s 15 godina puno veća maza od godinu dana mlađeg brata. Trudili smo se koliko god smo mogli da zadovoljimo te njegove potrebe za fizičkim kontaktom. Ali bilo je situacija u kojima je to jednostavno bilo neizvedivo. Još smo dobro i prošli, jer je odustao od dojenja taman par tjedana prije nego su mene strpali u bolnicu na patologiju trudnoće (nikada nije bio ljubitelj mlijeka) na čemu sam mu bila zahvalna jer mi je već bilo teško. Tako je sam sebe (i mene) poštedio dodatnog šoka naprasnog prestanka dojenja.

Preživjeli smo, svi.

Da nije ispalo kako je ispalo, bila bih sklona tvrditi ovo isto o nultoj točki. Ali iskusili smo drugo. Mlađe dijete je drugačije. Ali pitam se i ne očekujem odgovor na to - da li je drugo dijete stvarno bilo toliko drugačije ili smo mi (ne uvijek svjesno) postupili drugačije jer nismo imali izbora? Nemam pojma.

[Jurana]

Baš sam htjela otvoriti temu o ovom spavanju na roditeljima, samo u drugoj dobnoj skupini...Moj dvomjesečni sin spava isključivo na meni ili mm-u, i danju i noću, budi se čim ga spustimo...Da trpim ili inzistiram na odvikavanju? Lako što sam neispavana i izlomljena, bojim se da mu se kralježnica ne iskrivi jer se probudimo u svakakvim položajima. Ili da ga ne zgnječim... Da očekujem da će proći samo od sebe?

Mislim da je prerano da ga odvikavaš, ali svako toliko ponovo isprobaj hoće li se probuditi kad ga maknete. Moj stariji je tako do 5. mjeseca, a onda je jedan dan samo nastavio spavati na kauču.
Ne vjerujem da će se iskriviti od toga, sve je to za sisavce.

[Mima]

Ja isto ne vjerujem da će se iskriviti, nama je fizijatar preporučio da dijete tako spava na nama (jer je bila nedonošče), tako da je to sigurno ok položaj.
Što se tiče gnječenja, toga bih se i ja bojala, naša je tako spavala po danu i po noći ispočetka, a tada smo bili još jako napeti pa nema šanse da bi ju zgnječili, kasnije kad se čovjek opusti mogu zamisliti da bi mogao tvrdo zaspati i okrenuti se u snu.

A inače, da, totalno vjerujem da takvo spavanje djetetu može biti potreba, i bila sam spremna ispunjavati tu potrebu dok je dijete bilo mala beba, ali i ja sam imala potrebu biti slobodna barem tih pol sata što je dijete po danu spavalo, pa je u nekom trenutku kucnuo čas kad sam svoju potrebu mogla staviti ispred dječje.

[Sumskovoce]

Okej, zahtjevna djeca.
Da li da krenem od "mlađeg" koji kasni u govoru, ide na vježbice od kad je imao 20 mjeseci, još pokazuje znakove pervazivnog, inzistira na dodiru dok spava, sad na zadnje grize kad se naljuti? Još ne želi jesti sam normalnu hranu, ali za kruh i nutelu je spreman u svako doba. Prvenstveno priča na engleskom, hrvatski teško prihvaća. Ponekad vrti dijalog iz crtića, kao da sempluje.
Ili na dapišem riječ dvije o "starijem" koji si je utuvio u glavu da je jedinac, priča bez prestanka od jutra do mraka, viče na brata čim pokuša nešto reći, radi nestašluke čim nas nema u vidnom polju? Oponaša sve "loše" tikove mlađeg što me naročito izluđuje. Zna brojati do 20, sva slova abecede, sve pjesmice i brojalice, sve što zna na hrvatskom reći, zna i na engleskom.
Imati blizance je zahtjevan posao, imati blizance od kojih jedan ima poteškoće u razvoju je ludilo.
Često se sjetim Trampolininog posta u kojem je pisala kako joj sin tražio da izlije 6 čaša vode, da bi 7. popio i na kraju joj rekao Mama, hvala ti što si mi vjerovala.
To mi je inspiracija za produljavanje fitilja.

Najgore mi je što sam cijelo vrijeme na razmeđu - da li se premalo bavim "mlađim", da li zapostavljam "starijeg" radi brige oko mlađeg? Da li bi se oni više razvili da su rođeni pojedinačno? Da li im se premalo posvećujem? Da li bi ih trebala više dati na čuvanje?
Ova spika s roditeljstvom ima toliko dimenzija, pojačanih utjecajem okoline i dnevnih događanja, da često pomislim kako sam bila žestoki hazarder kad sam se odlučila na majčinstvo. Druge dane konstatiram kako su to pametna i pristojna djeca i kako sam u biti full dobra majka.
Ne znam kako će sve to završiti, nadam se da ću rehabilitirati "mlađega" do te mjere da dostigne generaciju. Nadam se i da mi "stariji" neće nazadovati, odnosno da će razviti svoje potencijale. I da pritum neću poludit brinući se oko svega.

Sorry na žalopojki. Takav je dan.

[mare41]

Sumsko, grlim
razumijem, i moj zvrk trazi punu paznju, a ja je ne mogu dati pa mi bude zao, sve se vise razdvajaju u zahtjevima i nije lako sve udovoljit, nekad mi se cini da mi zamjeraju sto ne stignem sve odmah

[jennifer_gentle]

Ja isto ne vjerujem da će se iskriviti, nama je fizijatar preporučio da dijete tako spava na nama (jer je bila nedonošče), tako da je to sigurno ok položaj.
Što se tiče gnječenja, toga bih se i ja bojala, naša je tako spavala po danu i po noći ispočetka, a tada smo bili još jako napeti pa nema šanse da bi ju zgnječili, kasnije kad se čovjek opusti mogu zamisliti da bi mogao tvrdo zaspati i okrenuti se u snu.

Ja prvih par noći otkad je "počeo inzistirati" da spava na meni nisam najbolje spavala, bila sam sva napeta, ali sad nekako i ja uspijem odspavati, iako mi se čini da cijelu noć nekako gleduckam u njega, di je, u kom je položaju... Sad ima foru da se nekako sam namjesti iz poze na mojim prsima progura se do ruke, pa mi stoji nekako postrance i spavamo kakti zagrljeni...sve sei nekako mislim, ako i tvrđe zaspim, a on sklizne ili ga stisnem, pa zaplakao bi pa me probudio...zar ne?

[Peterlin]

Danas sam na portalu 24sata naletjela na ovaj video - kako uspavati dijete za jednu minutu: http://www.24sata.hr/obitelj/tatin-s...-minute-413914

Slično smo i mi radili - kod starijeg je trebalo dulje (nositi, pjevati mu, pa onda u krpe i nastaviti češkati po glavici...) ali su takve aktivnosti svakako djelovale umirujuće.

Ne očekujte čuda, ali probajte - dobra fora s maramicom! Možda nekome upali...

[Zuska]

Može se. Uvijek se može.

Ja bih vjerojatno tvrdila doslovce isto da je nekoj djeci to nasušna potreba, ali život mi je pokazao da stvari mogu izgledati drugačije. Ja sam završila na čuvanju druge trudnoće kad je moj stariji (ovisnik o nošenju, ovisnik o spavanju u društvu) imao godinu dana. Dijete je doslovno preko noći ostalo na više mjeseci bez mame i bez fizičke mogućnosti da ga netko tako dadinja. Baka i tata su činili najbolje što su mogli, ali sigurno mu je bilo teško.
.........
Preživjeli smo, svi.

Da nije ispalo kako je ispalo, bila bih sklona tvrditi ovo isto o nultoj točki. Ali iskusili smo drugo. Mlađe dijete je drugačije. Ali pitam se i ne očekujem odgovor na to - da li je drugo dijete stvarno bilo toliko drugačije ili smo mi (ne uvijek svjesno) postupili drugačije jer nismo imali izbora? Nemam pojma.

Peterlin, pa uvijek se može. Može se dati dijete i u dom, preživjet će, je li, i bez dodira, i bez pažnje, i bez roditelja... Ok, karikiram, ali naravno da se u iznimnim situacijama ljudi ponašaju iznimno. Ali čini mi se da ovdje pričamo o uobičajenom životu.
U mom trenutno imam dvoje djece koje se razlikuju temperamentom i komunikacijom, nisam ništa radila drukčije, drugi je premala beba da bi se moglo govoriti o odgoju, čak im je i prvi kme bio potpuo različit.
Ostajem pri onome što sam napisala, nije ista razina potreba i nemaju svi jednaku nultu točku. I to je ok. Prilagodiš se dok ne osjetiš da dolaziš do svoje nulte točke.

[Mima]

Majko mila koja usporedba

[Zuska]

Misliš na moju usporedbu s domom? Pa namjerno sam išla u krajnost. Jer mi to da se svako dijete može naučiti na sve također je jedna vrsta krajnosti.

[rehab]

Okej, zahtjevna djeca.
Da li da krenem od "mlađeg" koji kasni u govoru, ide na vježbice od kad je imao 20 mjeseci, još pokazuje znakove pervazivnog, inzistira na dodiru dok spava, sad na zadnje grize kad se naljuti? Još ne želi jesti sam normalnu hranu, ali za kruh i nutelu je spreman u svako doba. Prvenstveno priča na engleskom, hrvatski teško prihvaća. Ponekad vrti dijalog iz crtića, kao da sempluje.
Ili na dapišem riječ dvije o "starijem" koji si je utuvio u glavu da je jedinac, priča bez prestanka od jutra do mraka, viče na brata čim pokuša nešto reći, radi nestašluke čim nas nema u vidnom polju? Oponaša sve "loše" tikove mlađeg što me naročito izluđuje. Zna brojati do 20, sva slova abecede, sve pjesmice i brojalice, sve što zna na hrvatskom reći, zna i na engleskom.
Imati blizance je zahtjevan posao, imati blizance od kojih jedan ima poteškoće u razvoju je ludilo.
Često se sjetim Trampolininog posta u kojem je pisala kako joj sin tražio da izlije 6 čaša vode, da bi 7. popio i na kraju joj rekao Mama, hvala ti što si mi vjerovala.
To mi je inspiracija za produljavanje fitilja.

Najgore mi je što sam cijelo vrijeme na razmeđu - da li se premalo bavim "mlađim", da li zapostavljam "starijeg" radi brige oko mlađeg? Da li bi se oni više razvili da su rođeni pojedinačno? Da li im se premalo posvećujem? Da li bi ih trebala više dati na čuvanje?
Ova spika s roditeljstvom ima toliko dimenzija, pojačanih utjecajem okoline i dnevnih događanja, da često pomislim kako sam bila žestoki hazarder kad sam se odlučila na majčinstvo. Druge dane konstatiram kako su to pametna i pristojna djeca i kako sam u biti full dobra majka.
Ne znam kako će sve to završiti, nadam se da ću rehabilitirati "mlađega" do te mjere da dostigne generaciju. Nadam se i da mi "stariji" neće nazadovati, odnosno da će razviti svoje potencijale. I da pritum neću poludit brinući se oko svega.

Sorry na žalopojki. Takav je dan.

Ima nas još sa istim sumnjama i takvim danima.
Joj što mrzim takve dane. Onaj osjećaj da ne stižeš ništa i da nisi dovoljno dobra ni u čemu. Niti stignem biti mama, niti žena, niti prijateljica, niti ja. A ovo prvo me najviše žalosti.
Baš vidim da se fizički ne stignem posvetiti svima koliko bih htjela. Njih troje, a ja jedna (mm je trenutno odsutan po cijele dane zbog posla). I uvijek jedno zapostavljeno. Pa onda žongliram, nastojim procijeniti kome sam potrebnija taj dan, pa se to jedno "oporavi", a ovo što je bilo "zapostavljeno" počne tražiti pažnju na svakojake načine....
Možemo mi raditi svakojake aktivnosti u četvero, i to i radimo, ali moja djeca baš trebaju ono vrijeme jedan na jedan i nepodijeljenu pažnju, dosta to traže... A ja luda i na izmaku snaga

[Ayan]

sad je počela gristi.
ne nas doma nego djecu u vrtiću kad se treba izboriti za nešto.

[Peterlin]

sad je počela gristi.
ne nas doma nego djecu u vrtiću kad se treba izboriti za nešto.

Problem se rješava tamo gdje je nastao.

Ako grize u vrtiću, nek to rješavaju odgajatelji tamo.

Ako grize doma - rješavaj to doma. Odmah. Jednom jedinom riječi - NE!

[AmaranthQuinoia]

Ne znam spada li ovo pod zahtjevno dijete,ali pozalit cu se ovdje. Dakle ona ima 17 mjeseci-idu zubici. Oduvijek nije voljela jesti,sad skoro sve pljuje (sto me izludjuje)!!). Kad nesto radim a da nema veze s njom-vristi i ide za mnom,lovi me za noge. Dok kuham,ona doslovno cijelo to vrijeme vristi i penje se po meni. Dodje mi da se zatvorim u sobu i ne pojavim se! Inace je njezno i plaho dijete. Ugl,kad smo doma ona skoro cijelo vrijeme vristi. Fala bogu pa smo vecinu dana vani pa je tamo zanimljivije. Ugl,znam da to nije dobro. Znam da sam previse popustala i sad je ona skroz ovisna o meni i mojoj paznji,a ja na rubu zivaca nekad..

[pulinka]

Zvuči kao da joj je dosadno .
Zaposli i nju dok kuvaš ili nešto radiš po kući.
Jeste naporno i radićeš svaki posao tri puta duže, ali bićeš sa detetom koje neće vrištati, nego će se zabavljati, pri tome je i upoznaješ sa "ozbiljnim" kućnim poslovima. Daj joj u ruke bezopasno posuđe ili kašike, neka kuva i ona, ili neka presloži orman ; ili napuni posudu toplom vodom i pusti je da se zabavlja sa igračkama, ili neka pere povrće sa tobom, ili briše prašinu krpicom, ili šta god što će je zabaviti na desetak minuta.
Moji su voleli sve od gore navedenog plus da se zabavljaju presipajući iz činije u činiju griz, pirinač, ili neke druge semenke-ALI su moji bili izuzetno pouzdani sa 17 meseci da neće utrpati u usta ništa od toga!
Možda je tvojoj sve to dosadno, ali valjda ima nešto što bi je zaokupilo uz tebe dok ti radiš. (moji su voleli i da uz moj nadzor pale sve te kućne mašine i aparate, kasnije su sklanjali i oprano suđe ili mesili testo sa mnom...). Naravno, pri tome je najbitnije da je puno hvališ i da ima utisak da radi nešto važno i korisno, a možete zajedno i da pevate ili pričate, učite kako se koje povrće zove i sl.

[AmaranthQuinoia]

Hvala ti na savjetima. Mogu ju pokusati animirati dok kuham,ali tamisljala sam da bi bilo dobro da se ponekad igra i sama, jer je cijeli dan od jutra do mraka sa mnom i posvecena sam joj. Mislim da bi i za nju i za mene bilo ok da se ponekad malo i sama zabavlja. Ali da-moram joj nekako preusmjeriti tu fiksaciju sa vristanja na nesto pozitivno.

[Peterlin]

Hvala ti na savjetima. Mogu ju pokusati animirati dok kuham,ali tamisljala sam da bi bilo dobro da se ponekad igra i sama, jer je cijeli dan od jutra do mraka sa mnom i posvecena sam joj. Mislim da bi i za nju i za mene bilo ok da se ponekad malo i sama zabavlja. Ali da-moram joj nekako preusmjeriti tu fiksaciju sa vristanja na nesto pozitivno.

Pa reci joj lijepo "ne mogu te slušati, bratemili.... Ništa ne razumijem dok vrištiš. Smiri se i pokaži mi što želiš..."

Naravno, neće to upaliti od prve, ali nakon nekoliko pokušaja....

Probaj u sebi smoći snage da ignoriraš vrištanje. AKo to ne učiniš, dijete će to koristiti kao način da te drži pod kontrolom i eto vraga - vrištat će u najgorim trenucima (čekaonice, trgovine i slična mjesta).

Ništa se neće dogoditi ako ju pustiš neko kraće vrijeme, ali joj jasno reci da ćeš ju saslušati ako bude probala komunicirati bez vrištanja. Kod moje djece je obično palio pristup "razgovaramo kao odrasli" i "ti si već velik". Ne pali svaki put, ima situacija kad ništa, baš ništa ne pomaže i treba pričekati da epizoda prođe, ali najteže je disciplinirati sebe i ne skakati na svaki pokušaj djeteta da zadobije pažnju jer time ni djetetu ni sebi ne činimo dobro. Eh, sad, najteže je u ovoj dobi prepoznati i razlikovati stvarnu frku i potrebu od pokušaja manipulacije. Nema ti druge nego metoda pokušaja i promašaja (što bi rekli moji dečki u firmi "metoda praćka-prozor" )

Evo praktičnog savjeta - spremi negdje u ormar zanimljive stvari koje nisu igračke nego su prave, ali su bezopasne (kutije, klupka vune, plastične zdjele, kvačice) i to daj djetetu kad joj želiš skrenuti pažnju. Moji su obožavali "kuhati" - rezati jabuku ili krastavac plastičnim nožem za jednokratnu upotrebu, pretakati vodu i slično. Istina - napravili bi nered, ali bi bili zaokupljeni i mirni. Često sam im znala uvaliti plastelin dok sam ja kuhala - njih dvojica su sjedili za stolom i mijesili (svaki na svom pladnju) a ljeti bi dobili lavor vode i plastične čašice na balkonu. Snađi se, druže!

Kutije su isto zakon - neka manja u koju se klinac može zavući - to frkneš na pod i eto zabave za cijelo dopodne. U početku će ti intervali igranja biti kratki, ali produljit će se s vremenom. Neku djecu treba poučiti kako da se igraju sami (moj stariji je bio takav) a neka imaju vlastite ideje i ne treba im animator (moj mlađi je i danas takav - kreativac, ali na takve često treba dobro paziti, jer kad ga ne vidiš i ne čuješ 15 minuta, sigurno je negdje u kvaru, recimo šiša škaricama rese od tepiha )

Eto, sretno!

[pulinka]

Mogu ju pokusati animirati dok kuham,ali tamisljala sam da bi bilo dobro da se ponekad igra i sama, jer je cijeli dan od jutra do mraka sa mnom i posvecena sam joj. Mislim da bi i za nju i za mene bilo ok da se ponekad malo i sama zabavlja.

Naravno da treba sama da se zabavlja, eto Peterlin ima fantastične savete, skroz sam zaboravila na našu čarobnu kutiju-ambalažu od mašine za suđe koja je valjda tri godine provela sa nama u kući, zajedno smo je oslikali, isekli vrata i prozore i mlađe dete mi je prohodalo prvi put samostalno izlazeći iz nje, tolika je to ljubav bila .
Cilj svih saveta i jeste da nađeš nešto što će dete zaokupiti da se igra samo-uz tvoj nadzor, naravno, jedino što moraš biti svesna da sa 17 meseci i najzanimljivija igra obično ne traje duže od 15 minuta-i da ćeš ti nakon svega obično morati da raspremaš nered/presvlačiš dete(mojima je pretakanje vode iz čaše u čašu i pranje suđa u lavoru sapunice bilo najdraža zabava). Osim toga, svaka zanimljiva igra se često završi frustriranim detetom jer ne može da uradi sve što bi htelo, ali i to je deo učenja.
Osim toga, ako je muče zubići, pa niti jede niti spava kako treba, eto ti razloga za konstantno vrištanje, a u tom stanju ni najbolja igra nije dugo zanimljiva. Ja sam u danima najgore otečenih desni davala uveče dozu Panadola, po savetu pedijatarke (kako žena reče, pa i mi popijemo lek protiv zubobolje, što bi se dete mučilo tih par dana kad može lakše i bolje...)

[tina55]

što kažete na ovu metodu discipliniranja gumicama? nedavno sam ju otkrila
http://girotondo.com.hr/svastarnica/...pomocu-gumica/

[Peterlin]

što kažete na ovu metodu discipliniranja gumicama? nedavno sam ju otkrila
http://girotondo.com.hr/svastarnica/...pomocu-gumica/

He he, lukava metoda!

ALi ona nije namijenjena djetetu. Ona je namijenjena RODITELJU, kojeg prisiljava da bude 100% uključen i cijeli dan vodi računa o tome što dijete radi. A ako to uspijemo, ne trebaju nam ni gumice. Funkcionira i bez njih.

Probali smo. Ne s gumicama, nego s onim smajlićima i mrgudima koji se vješaju na oglasnu ploču, ali trik je isti - prisiljava te da stalno gledaš što dijete radi. Većini djece treba upravo to - uključenost roditelja.

Kako god bilo, ako si našla metodu koja pali za tebe i tvoje dijete - super! Samo naprijed!

[tina55]

He he, lukava metoda!

ALi ona nije namijenjena djetetu. Ona je namijenjena RODITELJU, kojeg prisiljava da bude 100% uključen i cijeli dan vodi računa o tome što dijete radi. A ako to uspijemo, ne trebaju nam ni gumice. Funkcionira i bez njih.

Probali smo. Ne s gumicama, nego s onim smajlićima i mrgudima koji se vješaju na oglasnu ploču, ali trik je isti - prisiljava te da stalno gledaš što dijete radi. Većini djece treba upravo to - uključenost roditelja.

Kako god bilo, ako si našla metodu koja pali za tebe i tvoje dijete - super! Samo naprijed!

da, ovo je istina, prisiljava te da pratiš, a opet dijete se više trudi kad dobije povratnu pozitivnu informaciju

[Peterlin]

da, ovo je istina, prisiljava te da pratiš, a opet dijete se više trudi kad dobije povratnu pozitivnu informaciju

Baš tako.

Evo i teorije (knjiga je stara, ali vrijedi i danas, a sve se opet svodi na uključenost roditelja, tj. ovo što si i sama rekla - pozitivnu povratnu informaciju):
http://www.superknjizara.hr/?page=kn...jiga=100001244

[tina55]

Baš tako.

Evo i teorije (knjiga je stara, ali vrijedi i danas, a sve se opet svodi na uključenost roditelja, tj. ovo što si i sama rekla - pozitivnu povratnu informaciju):
http://www.superknjizara.hr/?page=kn...jiga=100001244

hvala, proučit ću
pozitivna povratna informacija je svakako ključ, a možemo ju davati i pratiti ponašanje na razne načine
mi smo krenuli sa tužnim i veselim smajlićima, ali oni su mi nekako neodređeni, ako se daju na kraju dana, gumice mi se čine bolje jer se daju odmah baš za konkretno ponašanje

[mitovski]

Evo da se malo javim na ovu temu koju sam davnih dana otvorila.
Oduvijek sam tvrdila da postoje djeca koja su zahtjevnija od drugih i s kojima je puno teže izaći na kraj i da je moja J. jedno takvo dijete.
Nedavno sam kod T. Sever bila na predavanju, s obzirom da moja J. tamo ide na radionice i jedna njena rečenica je bila :'To su vam ono što zovemo zahtjevna djeca.'
Htjela sam ispričati ovaj detalj s obzirom da se na ovoj temi preko nekoliko puta spominjalo da to nije istina i da neki roditelji pretjeruju, pa eto kao podrška roditeljima koji imaju zahtjevnu djecu i struka ih 'priznaje'

[Zuska]

Mitovski, druga beba mi sad ima 7 mjeseci.
Kako netko reče, sve bebe su zahtjevne. Jesu, trebaju brigu 24 sata.
Ali ova beba u odnosu na prvu je mila majka. Ne, nema to veze sa mnom i jel prvo ili drugo dijete - prva je rođena kao glasna, uporna, prodorna, nezadovolja, "tu sam" beba, koja izrasta u predivnu, ali i dalje zahtjevnu curicu s kojom je ponekad jako teško provesti dan. U usporedbi s njom koja je uvijek htjela i još uvijek hoće više, bolje, brže, jače, i pri tom je nezadovoljna, strastvena, ljuta...sad imam bebu koja se budi nasmijana (to s prvom nikad nismo doživjeli pa se i dalje čudimo), koja se stalno smije i koja plače samo ako je nužno, a ne skoro stalno, njemu je uglavnom dobro. Nevjerovatno.

Ful su različiti. Ona je na mene, on je na tatu, ali nekako su apgrejdani. Ona je energičnija od mene energične, a on je smireniji od prilično smirenog tate

Ma u biti, kad ih promatram, jedna od najvećih razlika je svjesnost. On je beba kao većina beba , sladak, nasmijan, zainteresiran. Ali ona je bila mnogo svjesnija od njega i, uvijek mi se činilo, drugih beba. Oči i pogled, potpuno druga dimenzija.

[željkica]

Pridruzujem se ovoj temi čim uhvatim vremena čitam!

[Agrum]

Da malo ažuriram naše stanje...dakle sad smo 16 mjeseci. Uspavljujem na ciki ili nošenjem, budi se u početku svakih 20 minuta do pola sata, pa ponovo uspavljivanje svaki put. Noću se isto x puta budi i traži prsa. Ne voli da ga diram i mazim, vecernje umirivanje ne pali, a nekad zaspi i bez rituala. Spavamo zajedno i samo dodir mu nije dodvoljan. Radim u smjenama tako da nikako da uhvatimo neki ritam. Kad smo skupa, ne pusta me, hoce ciku i moram ga nositi. Kako uspijevate skuhati i ostalo, mame koje imate slicnu situaciju? Ja sam neki put na rubu zivaca, isrpljena sam i ne znam vise jel u meni problem i jel to u uopce problem ili je normalno..(naravno, ne kod svakog djeteta)?!

[palčica]

Agrum, jesi li probala s maramom, nosiljkom u kući? I to s ne voljenjem da ga se dira će proći, slično smo i mi imali. Svaka tri mjeseca tražio je drugačiji tretman i mi smo se prilagođavali. Pomogla je mantra "I to će proći". Skuhaj za više dana pa ubaci u friz, smišljaj salate za odrasle, bebici se ionako kuha malo, na pari i to je brzo gotovo. Pomogne i unaprijed smišljanje jelovnike. Ja bih ipak inzistirala na rutini u svakodnevnici - ne znam tko bebicu čuva kad radiš, ali neka se drži reda - našem zahtjevniću rutina je oko spavanja i sada poprilično važna i mislim da je to razlog njegovog discipliniranog spavanja. Sve je to normalno i sve će to proći.

Gotovo tri godine unatrag mogu reći da je svako dijete, a pogotovo zahtjevnić odličan motiv za presložiti sebe, svoje odnose s mužem pa i učvrstiti partnerstvo i timski djelovati. Turbulentnoj djeci treba stabilnosti i pribranosti u roditeljima i silom prilika to naučiš brže nego ikada u životu. Mada ima dana kada i sebe i druge oko sebe u vrlo kratkom roku emotivno isiše kao najgladniji komarac u svemiru i nemaš pojma otkud ti snaga da u 9 ujutro, nakon 1000 sličnih situacija, smireno objašnjavaš zašto je list jučer bio zelen, a danas je žut i u 22 sata moraš tražiti u kućnoj biblioteci točne informacije što jedu guske jer komarac nije zadovoljan odgovorom iako cijeli dan pita i pita, ljuti se, veseli. Ali to su sve slatke muke (s kiselim umakom).

[trampolina]

A kad komarci počnu vraćati uloženo, eeee to je neprocjenjivo! Majkemi, kao da živim sa zrelim, odgovornim odraslim čovjekom

(imam još par godina fore,a onda ću otvorit temu Zahtjevna djeca u pubertetu )

[palčica]

Definitivno potpisujem. Sav trud i svi sati strpljivog objašnjavanja, pričanja se vraćaju više nego što im kao roditelji možemo dati.
Razuman je i odgovoran, oprezan i bistar dječak. Ako zanemarim povremenu turbulentnost emotivnih stanja, enciklopedijski je primjerak.