Zahtjevna djeca

[Mima]

Moja nećakinja je ovakva, točno su mi njene slike pred očima kad čitam post od Bubilo - u svakom trenutku joj padaju na pamet stvari koje uopće ne možeš predvidjeti (npr. uzme skupu kremu i namaže s njom cijeli drveni okvir kreveta "da se sjaji"), ne odustaje od onoga što je naumila, npr. izvuče set za kemijske pokuse na rođendanu, objasnim joj da se sad ne može igrati s tim jer mi treba kuhinja, ona klima glavom, okreneš se a ona slaže epruvetice između kolača i pladnjeva s narescima itd.
Naljuti se pa se furi satima - npr. zadnji puta se naljutila jer se moja kći boji pauka pa se nisu mogle igrati sa plastičnim paukom i tako .. kad dolazi kod nas ja osmislim svaku minutu vremena što će se raditi, tako da joj mozgić ne stigne producirati ideje .. što reći, preslatka je

[Bubilo Bubich]

Sve pet, sorry ako sam ispala bezobzirna

Ma ne bezobzirna, samo ju nisi iskusila . Imam ja i frendica koje su mi svasta govorile, pa provedu s njom 3 sata ili im ja posaljem koji filmic, pa onda vide o cemu se radi .

[cvijeta73]

Trenutno zavrsava programe kod 2 uciteljice - obe stoge, jedna topla druga malo weird ako mene pitas, ali def netopla objektivno :D.
Pa ono, kad procitas reports od jedne i druge, kao da se ne radi o istom (mom) detetu.

ovo identično kao kod nas. u prvom razredu kod jedne surađuje, pazi na satu, pomaže drugima, u sve se uključuje, aktivna - ma dijete za poželjeti. dođem kod druge - ajme meni, ja ne znam što ću s njom, ništa ne radi, ne pazi, ne uključuje se, katastrofa živa. na kraju sam joj rekla - pa ja kao da blizanke imam.

ali, vidiš, točno ovo što si napisala, obje stroge, ali jedna totalno weird :D i hladna (nije znala do kraja prvog razreda kako se zovu), a druga topla.

[Bubilo Bubich]

Da Mima, najbolje je kad je ful zaposlena . Nema biskvita i palačinki koje nije zamutila sa mnom. Jako puno obroka koji se spremaju stoji kraj mene na stolici u kuhinji... Naravno, svemu mora dodati svoj touch, neki sastojak i sl.

Nisam htjela, ali ajde, zapravo me bas zanima, kako se to postave granice takvom djetetu i sto to uopce znači? Dovesti ga u stanje da mu nikad bas nikad ne padne nesto takvo napamet?

Osim izljeva ljutnje i bijesa kad nas tuče i baca stvari (a dijete valjda ima pravo na izrazavanje emocija, ili?), ona rijetko ponavlja stvari koje smo joj objasnili da nisu ok...

- jednom je vodenim bojama obojala stolicu na kojoj sjedi, kad je bila gotova s papirom
- jednom je posarala madrac flomasterom
- jednom je izvukla žig iz moje torbe i požigala plahtu
- jednom je namazala pola kreme na svoje noge (ne na namjestaj )
- nastavi niz...

Nece ona opet izvuci gumu iz balkonskih vrata, nesto drugo ce smisliti. Doduse kuharski recepti su nepresusan izvor ideja, al nece stavljat kupus i kakao u voce, sjetit ce se nesto drugo.

I sad opet... Sto tocno znaci takvom djetetu postaviti granice? Reći mu da nikad ne smije dotaknuti niti jednu stvar (iz kuhinje, kupaonice i sl.) koja nije njegova igracka? Reći mu da nikad ništa ne smije pipnuti bez pitanja? Reći mu da nikad ne smije prići vodi? Kao da joj milijun puta dnevno ne kažem da me pita kad nešto želi da se dogovorimo. Kao da me posluša dok vec nije napravila pa "trpi posljedice", unaprijed ne pita nidta. Sto da radim? Osim da "ubijembogaunjoj" batinama, sto necu, a i cisto sumnjam da bi nesto zdravo time postigla, ne vidim nacina nego da i dalje milion puta dnevno objasnjavam, pa dok ne udje nesto u tu malu glavu. Ili što, da joj utjeram strah u kosti da joj nista vise ne pada napamet? Pa isto mi se čini da nismo više u stoljeću u kojem se to radilo i da to može dobro završiti.

Eto, rekla sam da se neću objašnjavat i da ne tražim savjete, al ipak me zanima .

[lavko]

Bubilo draga...hvala ti! Samo to - hvala ti i razumijem te skroz.
To je moje idjete..5 sekundi bez nadzora i gotovo, maže se labelo po zidu, ulijeva mineralna u tanjur s večerom i tako..
Za dosta stvari mislim da sam j akriva ali za ovu definitivno ne mislim - ona ima ideje koje isprobava. Ja sam prošla put od: vrištanja - po dupetu-kazne u sobi do hladnokrvnog sagledavanja posljedica i reagiranja ili nereagiranja shodno tome.
Svi koji misle da im je lako postaviti granice reći ću samo jedno: hahahahaha
Sad mi ide puno lakše otkako sam mirnija i staloženija, to jesigurno veliki plus. Ali neće je spriječiti u isprobavanju novih ideja.
Neke granice uspijemo postaviti, neke ne. Sva moja mahnitanja mogu zaboraviti - neće je zaustaviti, jedino kao je bubekica napisala biti "nježan i s uvažavanjem". I to pali.
Ali imam i ja svojih sranja u životu pa ni sam Dalaj Lama uvijek. Sori.

[sirius]

Da Mima, najbolje je kad je ful zaposlena . Nema biskvita i palačinki koje nije zamutila sa mnom. Jako puno obroka koji se spremaju stoji kraj mene na stolici u kuhinji... Naravno, svemu mora dodati svoj touch, neki sastojak i sl.

Nisam htjela, ali ajde, zapravo me bas zanima, kako se to postave granice takvom djetetu i sto to uopce znači? Dovesti ga u stanje da mu nikad bas nikad ne padne nesto takvo napamet?

Osim izljeva ljutnje i bijesa kad nas tuče i baca stvari (a dijete valjda ima pravo na izrazavanje emocija, ili?), ona rijetko ponavlja stvari koje smo joj objasnili da nisu ok...

- jednom je vodenim bojama obojala stolicu na kojoj sjedi, kad je bila gotova s papirom
- jednom je posarala madrac flomasterom
- jednom je izvukla žig iz moje torbe i požigala plahtu
- jednom je namazala pola kreme na svoje noge (ne na namjestaj )
- nastavi niz...

Nece ona opet izvuci gumu iz balkonskih vrata, nesto drugo ce smisliti. Doduse kuharski recepti su nepresusan izvor ideja, al nece stavljat kupus i kakao u voce, sjetit ce se nesto drugo.

I sad opet... Sto tocno znaci takvom djetetu postaviti granice? Reći mu da nikad ne smije dotaknuti niti jednu stvar (iz kuhinje, kupaonice i sl.) koja nije njegova igracka? Reći mu da nikad ništa ne smije pipnuti bez pitanja? Reći mu da nikad ne smije prići vodi? Kao da joj milijun puta dnevno ne kažem da me pita kad nešto želi da se dogovorimo. Kao da me posluša dok vec nije napravila pa "trpi posljedice", unaprijed ne pita nidta. Sto da radim? Osim da "ubijembogaunjoj" batinama, sto necu, a i cisto sumnjam da bi nesto zdravo time postigla, ne vidim nacina nego da i dalje milion puta dnevno objasnjavam, pa dok ne udje nesto u tu malu glavu. Ili što, da joj utjeram strah u kosti da joj nista vise ne pada napamet? Pa isto mi se čini da nismo više u stoljeću u kojem se to radilo i da to može dobro završiti.

Eto, rekla sam da se neću objašnjavat i da ne tražim savjete, al ipak me zanima .

Iz mog iskustva -nikako. Nisu problem granice -nego dijete ( tj. nije dijete problem-samo ima drugaciji percepciju ). Ali to shvatis kasnije.
Ako se dobro zamislis shvatiti ces i sama da dijete razumije ( i postuje ) vazne granice kojima dovodi svoj zivot u opasnost.

[Kaae]

Izljevi bijesa i bacanje stvari prolaze. Moje starije dijete ima cetiri i pol godine i dva dana i vec dugo nije bacio nista. Ponekad se razljuti, vikne, ali u principu prilicno dobro zna identificirati osjecaje, odnosno izvor frustracije i, u vecini slucajeva, moze se smiriti za koju minutu. Prije pola godine, bila sam vise nego uvjerena da nema sansi da se izvucemo iz te situacije bez strucne pomoci, za sve redom, no izgleda da smo svi vise-manje ok. Ispalo je na kraju da je, uz karakter (a vjerujem da karakter igra ogromnu ulogu u cijeloj prici), trebalo proci XY vremena da poslozi u maloj glavi cinjenicu da je dobio sestru i da sestra ostaje. Koliko smo mu tu direktno pomogli, ne znam. Odmogli, cini mi se, nismo bas nesto previse.

Sad testira neke nove granice i neka nova pravila. Najnovija fora mu je da pisha po vrtickom igralistu. Zna da ne se to ne smije, stoicki odradi gubitak privilegija (da ne kazem kazne jer ne koriste te rijeci u vrticu) i opet napravi sranje. Proci ce i to.

Inace i on stavlja voce u mlijeko, muesle u vodu, sunku u peanut butter. I dok pojede to sto si je pripremio, briga me. Jedina poruka je da se stvari/hrana/sto god ne unistavaju. Ponekad nesto unisti, ali valjda se na greskama uci. Kad ce, ako ne sad.


(Sad valjda zvucim kao da sam skroz kul. Nisam. Izludjuje me on i dalje, on i off. Ali ne dam se. )

[rehab]

Bubilo, ja bih rekla da roditelji i okolina moraju prvo promijeniti svoj nacin gledanja na stvari. Ovdje sam procitala dosta izjava koje mi govore da dijete radi nepodopstine samo zato jer moze. Objasnila si npr.njeno pravljenje nepodopstina izjavama poput "ona trazi vise dozivljaja", "ona mora dati svoj touch svemu" ili njeno agresivno ponasanje "dijete ima pravo izrazavati emocije", itd.
Helooo ! Nemam nista protiv kreativnosti, samosvjesnosti i izrazavanja osjecaja, ali postoje prihvatljivi nacini da se sve to izrazi i neprihvatljivi nacini. Ona kuzi da je ti opravdavas i da nemas hrabrosti nazvati stvari pravim imenom.
Kako postaviti granice ? U trenutku dok nepozeljno ponasanje traje, nema smisla razgovarati, nadugo i nasiroko objasnjavati ili se derati na dijete. Peterlin je dala dobre savjete kako se postaviti : sigurno, hladnokrvno i oduzeti djetetu neku privilegiju. Razgovori imaju smisla tek kada dijete smiri emocije i kad je potpuno fokusirano na roditelja. Deranje vrlo rijetko ili nikad.

[rehab]

Iz mog iskustva -nikako. Nisu problem granice -nego dijete ( tj. nije dijete problem-samo ima drugaciji percepciju ). Ali to shvatis kasnije.
Ako se dobro zamislis shvatiti ces i sama da dijete razumije ( i postuje ) vazne granice kojima dovodi svoj zivot u opasnost.

Da, ali dijete oblikuje percepciju ucenjem iz vlastitog iskustva, dakle to je nesto na sto mozemo utjecati.

[rehab]

P.S. Bubilo, evo ja bih bez imalo griznje savjesti uskratila djetetu taj dan pristup kuhinji ili vodi (ovo sto si navela kao primjer) da napravi nesto sto sam mu rekla da ne smije raditi. U pravilu prva dva puta kazem da nesto ne smije raditi, treci put nastavljam s uskracivanjem privilegija.

[sirius]

Da, ali dijete oblikuje percepciju ucenjem iz vlastitog iskustva, dakle to je nesto na sto mozemo utjecati.

Da u teoriji.
Imam primjer djeteta koje ne uci na vlastitim greskam niti sa 15 godina.
ok, to je ekstremni primjer. Ali sigurna sam da postoji raspon mogucnosti ucenja na vlastitim greskam kao sto postoji raspon i za druge stvari. U teoriji ovo dijete od BB zaista zeli uciti na vlastitim greskama, doslovno i uvijek iznova (sa razlkom u nijansama) .

[sirius]

da se razumijemo ja ne bih dozvolila nered i brljanje jer nema zivaca za to.
BB ociti ima. :D

[Bubilo Bubich]

Kako postaviti granice ? U trenutku dok nepozeljno ponasanje traje, nema smisla razgovarati, nadugo i nasiroko objasnjavati ili se derati na dijete. Peterlin je dala dobre savjete kako se postaviti : sigurno, hladnokrvno i oduzeti djetetu neku privilegiju. Razgovori imaju smisla tek kada dijete smiri emocije i kad je potpuno fokusirano na roditelja. Deranje vrlo rijetko ili nikad.

Ovo bi imalo smisla da ona ponekad prijedje granicu. Al ona je na rubu non-stop dok je budna. Nema tu "dok nepozeljno ponasanje traje". Svako njezino ponasanje je nepozeljno. Ok, ovo zvuci grubo. U vrticu je ok, al tete isto kažu da nesto nece napraviti ili ce po svome. Normalno se ponasa u parku, s drugom djecom i slicno. Problem su "eksperimenti". Nekad imamo dana da dodjemo s posla i da je ona naizmjence u objašnjavanju, u kazni, da ne kazem oduzetih privilegija, i novim pokusajima od 17.30 do 22h dok ne zaspe nakon vristanja. Sljedece jutro se probudi ljuta (naravno) i udari me nogom jer je to zadnje sto je zapamtila od sinoc, da smo u ratu.
Ako se zareda nekoliko takvih dana za redom, to je poprilican pakao vristanja i deranja... Oduzimanje privilegija njoj nista ne znaci. Uzmem joj sve sto je u tom trenutku smutila. Uzmem joj i drage lutke... Nista se nece dogoditi. Tj. nastupit će bijes. Kad se smiri, kad tad dolazi na red novi eksperiment...
Nema ona još privilegija koje joj išta znače, osim toga što taj tren radi. A kad odradi ljutnju zbog toga, ide dalje...

Ne mogu po cijeli dan imati samo sukobe s njom. Nikako mi se ne čini ok, za nista... Ni za odgoj, ni za odnos, ni za mene, ni za nju... 3-4, 5 takvih dana u nizu su zbilja gadni. Pa ima dana ko jucer kad sam "ju pratila" u eksperimentima, kad sam joj dozvolila barem "juhu od cokolade" i "čarobnu smjesu" šljokica i ulja.

Ajde da na kraju i napišem, nije baš svaki dan u našem životu bio izmjenjivanje eksperimenata i svadje. Nekad pogleda i crtic 2 sata u komadu . Al skace po krevetu za to vrijeme .

[Bubilo Bubich]

Lavko, drži se .

[Lili75]

Rehab dijelimo razmisljanje.

Citajuci ovaj forum zakljucih da samo postoje zahtjevna i nezahtjevna djeca al ne postoje roditelji koji ne znaju/zele/ mogu postavit jasne granice i oni koji to znaju/zele/mogu. :rolleyeyes:

a nagledala sam se primjera gdje dijete po citav dan maltretira svoju obitelj, nema nikakvih postavljenih granica a roditelj i dalje tupi ma samo je zahtjevno. Yeah right.

[Lili75]

BB
zasto joj dozvoljavas da te udari uz to jos trudnu? Mislim da tvoja reakcija treba bit takva da jojnto vise ne padne na pamet.
i to gleda crtic i skace po krevetu. Ako bas zeli gledat crtic postavis uvjet mirovanje (bar vecinu vremena) i gledanje crtica.

Nije ti lako.to potpuno kuzim da bi ti htjela malo svog mira.
smetnula sam jel to tvoje starije ili mladje dijete. Nadam se da je starije da bas ona nece bit srednja.

[Mima]

Kakva je to reakcija?

[Lili75]

Mima sigurno si je nekad iskusila.
onaj hladni zaprepasteni pogled u oci, spustanje na razinu djeteta, odlucan ton s rijecima da se to ne radi i nikad vise ne ponovi.

Ja bih svoje i cvrsto primila za ramena da ne mogu ni mm mrdnut i moraju gledat direkt u moje razulareno lice.


Nema udaranja i gotovo.

sta je tebi prihvatljivo da te dijete udara?

[Mima]

Naravno da mi nije prihvatljivo, i dijete me nikad nije udarilo, no ne znam koja je to čarobna reakcija kojom ćeš postići da djetetu nešto više nikad ne padne na pamet.
Mislim, znam teoretski. (kao i ti)

[pulinka]

Ooo, daaa, BB. Takva je bila i moja devojčica, sa jednim izuzetkom - nikad, nikad nije udarala. To dete skoro nikad nije fizički agresivno.

Ja sam mojoj, kada je bila nešto starija, oko 5-6 godina, počela doslovno da govorim:
Kad ti ruka krene ka nečem, probaj da zamisliš SVE što će biti posle.
Šta će desiti sa tim nečim što ćeš uzeti (hoće se pokvariti, isprljati, hoće li se to moći popraviti), šta će se desiti sa tobom (hoćeš li se povrediti, biti kažnjena i kako), šta ćemo reći tata, ja, vaspitačica itd. , da li ćemo se ljutiti i koliko, i da li će sve te posledice biti vredne uživanja dok radiš to šta si sebi zamislila...
I po njenom pogledu sam videla da ona apsolutno ni u jednom trenutku ne bi ni pomislila o tome da razmisli da joj ja nisam postavila takav zadatak.
Uz svu maštu i inteligenciju koju nesumnjivo ima, njoj predviđanje unapred ne da ne dolazi spontano, nego ga i dan danas uvežbava u nekim situacijama.

[rehab]

Ovo bi imalo smisla da ona ponekad prijedje granicu. Al ona je na rubu non-stop dok je budna. Nema tu "dok nepozeljno ponasanje traje". Svako njezino ponasanje je nepozeljno. Ok, ovo zvuci grubo. U vrticu je ok, al tete isto kažu da nesto nece napraviti ili ce po svome. Normalno se ponasa u parku, s drugom djecom i slicno. Problem su "eksperimenti". Nekad imamo dana da dodjemo s posla i da je ona naizmjence u objašnjavanju, u kazni, da ne kazem oduzetih privilegija, i novim pokusajima od 17.30 do 22h dok ne zaspe nakon vristanja. Sljedece jutro se probudi ljuta (naravno) i udari me nogom jer je to zadnje sto je zapamtila od sinoc, da smo u ratu.
Ako se zareda nekoliko takvih dana za redom, to je poprilican pakao vristanja i deranja... Oduzimanje privilegija njoj nista ne znaci. Uzmem joj sve sto je u tom trenutku smutila. Uzmem joj i drage lutke... Nista se nece dogoditi. Tj. nastupit će bijes. Kad se smiri, kad tad dolazi na red novi eksperiment...
Nema ona još privilegija koje joj išta znače, osim toga što taj tren radi. A kad odradi ljutnju zbog toga, ide dalje...

Ne mogu po cijeli dan imati samo sukobe s njom. Nikako mi se ne čini ok, za nista... Ni za odgoj, ni za odnos, ni za mene, ni za nju... 3-4, 5 takvih dana u nizu su zbilja gadni. Pa ima dana ko jucer kad sam "ju pratila" u eksperimentima, kad sam joj dozvolila barem "juhu od cokolade" i "čarobnu smjesu" šljokica i ulja.

Ajde da na kraju i napišem, nije baš svaki dan u našem životu bio izmjenjivanje eksperimenata i svadje. Nekad pogleda i crtic 2 sata u komadu . Al skace po krevetu za to vrijeme .

Možeš li je u trenutku kad se dere i udara vas izolirati ? Poslati u sobu ? Ja sam svojima objasnila da mogu izraziti negodovanje kako god žele, ali vrištanje, bacanje i udaranje ne dolaze u obzir. Ako se tako ponašaju, idu u sobu dok se ne smire. Ako će se ponašati u okvirima prihvatljivog ponašanja kada su ljuti, možemo razgovarati i pregovarati.
Druga stvar, kada moji počinju raditi previše cirkusa, to mi je često znak da im nedostaje moja pažnja.Ne ona pažnja tipa ja sam u kući, perem, kuham i usput pričam s njima, nego puna pozornost- jedan na jedan, šetnja, igra na podu, pričanje priča, razgovor... Time također jako uspješno preveniramo i gasimo nepoželjna ponašanja.
Inače, moja zahtjevna i razmažena curica takpđer je sklona bijesnim ispadima i tantrumima, iako već ima 3 godine. Ipak, sada je već sama naučila, kada osjeti da je lovi bijes, sama ode u sobu, zatvori vrata, izdere se i vrati se resetirana u kuću. Nisam je tome ciljano učila, ali valjda je sama osjetila da joj je lakše kada se izolira i da joj to pomaže da se sredi.

[Peterlin]

Ovo bi imalo smisla da ona ponekad prijedje granicu. Al ona je na rubu non-stop dok je budna. Nema tu "dok nepozeljno ponasanje traje". Svako njezino ponasanje je nepozeljno. Ok, ovo zvuci grubo. U vrticu je ok, al tete isto kažu da nesto nece napraviti ili ce po svome. Normalno se ponasa u parku, s drugom djecom i slicno. Problem su "eksperimenti". Nekad imamo dana da dodjemo s posla i da je ona naizmjence u objašnjavanju, u kazni, da ne kazem oduzetih privilegija, i novim pokusajima od 17.30 do 22h dok ne zaspe nakon vristanja. Sljedece jutro se probudi ljuta (naravno) i udari me nogom jer je to zadnje sto je zapamtila od sinoc, da smo u ratu.
Ako se zareda nekoliko takvih dana za redom, to je poprilican pakao vristanja i deranja... Oduzimanje privilegija njoj nista ne znaci. Uzmem joj sve sto je u tom trenutku smutila. Uzmem joj i drage lutke... Nista se nece dogoditi. Tj. nastupit će bijes. Kad se smiri, kad tad dolazi na red novi eksperiment...
Nema ona još privilegija koje joj išta znače, osim toga što taj tren radi. A kad odradi ljutnju zbog toga, ide dalje...

Ne mogu po cijeli dan imati samo sukobe s njom. Nikako mi se ne čini ok, za nista... Ni za odgoj, ni za odnos, ni za mene, ni za nju... 3-4, 5 takvih dana u nizu su zbilja gadni. Pa ima dana ko jucer kad sam "ju pratila" u eksperimentima, kad sam joj dozvolila barem "juhu od cokolade" i "čarobnu smjesu" šljokica i ulja.

Ajde da na kraju i napišem, nije baš svaki dan u našem životu bio izmjenjivanje eksperimenata i svadje. Nekad pogleda i crtic 2 sata u komadu . Al skace po krevetu za to vrijeme .

Neš ti...
Moj E.je istog trena išao doma iz parka ako je mlatnuo nekoga ili posipao pijesak na glavu sebi i drugima. 1000 puta su doma igre vodom i hranom bile prekidane istog trena kad je prestao poštivati dogovor. Imam čak i fotografije da to mogu i dokazati.
Kuha juhu od začina, sve ok dok ne počne prolijevanje po stolu. Istog trena oduzimam to čime se zabavlja i spremam. Ali to treba ponoviti odlučno puno puta dok ne uđe u glavu. Kao kad imaš mladog psa. Nikakav kasniji razgovor ne daje rezultate jer ga ne zaboli kao kad mu otmeš zabavu ako radi štetu ili nekoga ugrožava. Kod nas je bio u igri i mirni stolac ako bi tko digao ruku na brata, tatu ili bilo koga. Po starinski ideš na buljenje u radijator. Koliko godina toliko minuta. Ili kad se nauči sam smiriti, može doći i krećemo iznova, ali kako treba.

Znam da su djeca različita jer imam dva primjerka. Nije jedan bolji, a drugi gori, ali trebalo ih je kondicionirati na drugačiji način. Ali da digne ruku na članove obitelji ili bilo koga odnijela bi mu omiljene igračke u podrum na tjedan dana. A svatko mora naći radnu točku svom djetetu.
Sretno!

[sirius]

Mima sigurno si je nekad iskusila.
onaj hladni zaprepasteni pogled u oci, spustanje na razinu djeteta, odlucan ton s rijecima da se to ne radi i nikad vise ne ponovi.

Ja bih svoje i cvrsto primila za ramena da ne mogu ni mm mrdnut i moraju gledat direkt u moje razulareno lice.


Nema udaranja i gotovo.

sta je tebi prihvatljivo da te dijete udara?

hahaha

ti mislis da nitko nikad na zahtjevnom djetetu nije isprobao fore iz onih prirucnika za samopomoc u odgoju? ili radionica za odgoj? ili malo ozbiljnijih knjiga?
ja sam se preporodila kad sam sam upoznala psihologicu koja je istestirala moje dijete i rekal da nije problem u mom postavljanju granica nego je dijte to koje ih ima potrebu stalno rušiti (ne propitivati, vec rusiti) . i vidi vraga, sa drugim djetetom je išlo sve po špagi bez nekog napora.

Srecom da imam selektivno pamcenje, ali jedan od najvecih eksperimenata naseg sina je bio onaj u kojem je obozavanu macku uspio ugurati u plasticni kamion igracku. Kamion je bio velicine kutije za cipele , a otvor kroz koji jer ugurao macku velicine kutije za cigarete. Inace , on je vrlo empatican, a ovo je bio cisti eksperment da vidi da li macka stane unutra. Naravno da smo morali razvaliti vozilo da spasimo macku. (koja je prošla neosteceno)

E, da još jedan dogadaj...kad je usisavac stajao uklucen u struju u kupaoni koju sam pospremala. I dok sam se okrenula on je usisao vodu iz sifona. Nazalost, usisavac nije bio na vodu nego obicni. Mi smo prosli neošteceno, sto ne mogu reci za usisavac.

[sirius]

Možeš li je u trenutku kad se dere i udara vas izolirati ? Poslati u sobu ? Ja sam svojima objasnila da mogu izraziti negodovanje kako god žele, ali vrištanje, bacanje i udaranje ne dolaze u obzir. Ako se tako ponašaju, idu u sobu dok se ne smire. Ako će se ponašati u okvirima prihvatljivog ponašanja kada su ljuti, možemo razgovarati i pregovarati.
Druga stvar, kada moji počinju raditi previše cirkusa, to mi je često znak da im nedostaje moja pažnja.Ne ona pažnja tipa ja sam u kući, perem, kuham i usput pričam s njima, nego puna pozornost- jedan na jedan, šetnja, igra na podu, pričanje priča, razgovor... Time također jako uspješno preveniramo i gasimo nepoželjna ponašanja.
Inače, moja zahtjevna i razmažena curica takpđer je sklona bijesnim ispadima i tantrumima, iako već ima 3 godine. Ipak, sada je već sama naučila, kada osjeti da je lovi bijes, sama ode u sobu, zatvori vrata, izdere se i vrati se resetirana u kuću. Nisam je tome ciljano učila, ali valjda je sama osjetila da joj je lakše kada se izolira i da joj to pomaže da se sredi.

Kod mog starijeg iskljucivanje NIKAD nije palilo. To ga je jos vise izbacivalo iz cipela ( da ne pricam kako je izgledalo kad sam pokusala primjeniti savjete iz prirucnika za samopomoc. Cudim se da nam socijalna sluzba nikad nije došla na vrata.) . Skretanje paznje i ukljucivanje je puno bolje palilo, ovisno o situaciji.
Ok , on je zaista specificna prica , ali ne pali kod svih isto.

[rehab]

Siriud, ako sam dobro shvatila, tvoje dijete ima ADHD. Ne možemo uopće uspoređivati dijete kojem kemijski procesi u mozgu otežavaju da se pridržava strukture i granica s djetetom čiji su kemijski procesi u mozgu uredni. Uspoređujemo kruške i jabuke.

[Peterlin]

Siriud, ako sam dobro shvatila, tvoje dijete ima ADHD. Ne možemo uopće uspoređivati dijete kojem kemijski procesi u mozgu otežavaju da se pridržava strukture i granica s djetetom čiji su kemijski procesi u mozgu uredni. Uspoređujemo kruške i jabuke.

Dobar point. Možda bi bb trebala odvesti dijete na testiranje. Ja bih, odnosno jesam.

[marta]

Hahahahahaha!!!

Nevjerojatno kako i nakon godina i godina i godina foruma i tema, roditelji lako odgojive djece misle da je to sve njihova zasluga.

Moja djeca nisu posebno zahtjevna (a nisam ni ja), ali ih je četvero, pa kad s to sve zbroji i pomnoži stvarno mogu zamisliti kako to izgleda kod recimo BB.

[sirius]

Siriud, ako sam dobro shvatila, tvoje dijete ima ADHD. Ne možemo uopće uspoređivati dijete kojem kemijski procesi u mozgu otežavaju da se pridržava strukture i granica s djetetom čiji su kemijski procesi u mozgu uredni. Uspoređujemo kruške i jabuke.

On nije imao ADHD sa 4 godine , tj. nitko nije skuzio.
Nema niti danas cijeli ADHD, samo elemente.
Osim toga ako pitas njegove profesore nema nista, samo glumata. Jedino je prevelik da samo ja budem kriva za (ne)postavljanje granica.

Sa drugim djetetom je sve po knjigama, svaka napisana recenica pali. Ko da su prirucnike po njoj pisali.
Ali daleko od toga da ona nema prilicno jak karakter i želju za eksperimentima .

[emily]

Citajuci ovaj forum zakljucih da samo postoje zahtjevna i nezahtjevna djeca al ne postoje roditelji koji ne znaju/zele/ mogu postavit jasne granice i oni koji to znaju/zele/mogu. :rolleyeyes:

a nagledala sam se primjera gdje dijete po citav dan maltretira svoju obitelj, nema nikakvih postavljenih granica a roditelj i dalje tupi ma samo je zahtjevno. Yeah right.

cool i prosto ko pasulj
to je naravno rezoniranje roditelja koji ima lako odgojivo, "razumno" dijete ili djecu

[cvijeta73]

moja m je zahtjevna. ne znam sad u kojem stupnju, jer u principu imam samo jedno za usporediti, al nemjerljivo zahtjevnija od j, koji isto nije bio cvjećka (dok se m nije rodila, ruku u vatru bih stavila da je on bio zahtjevan :D ).

no, ja sam uvjerena, da je ona odrastala u nekoj strogoj familiji, ono, baš strogoj, da ne bi bila zahtjevna i ne bi joj na pamet padale ovakve pi*darije. i nitko me ne može uvjeriti u suprotno. što je potrebno za to, jel mlaćenje, drakonske kazne il nešto treće - nemam pojma, što bi to značilo za njenu psihu isto nemam pojma, al činjenica je da ne bi bila zahtjevna. a to znam i po činjenici da je prihvatila neke (jako mali broj dosuše :D ) stvari - npr vožnju u autosjedalici. kad je skužila da joj pomoći nema, hbg, nakon nekog (ne baš kratkog) vremena - prestala je raditi drame.

e, tako se vjerojatno može sa svim.

[čokolada]

Velika je je u to doba (4.g.) bila strahota od hiperaktivnosti i zujala je sa zanimacije na zanimaciju svako 3 min., ali je bila pritom ipak suradljiva i mogla sam je u kriznim trenucima "okrenuti".
Mala nije hiperaktivac, ali je od 2.g.života bila otprilike ko ova Bubilobubichica i u stanju se bila duriti satima, urlati satima, interesi i želje su joj dolazile bar 2 g.ranije od za dob realnih mogućnosti. Pomoglo je hladno, racionalno (moje) ponašanje bez uplitanja emocija. U stanju sam bila pustiti je da urla 2-3 sata (muž bi znao doslovno pobjeći iz stana, nije to mogao izdržati). Ponekad bih branila tu svoju granicu i kad je izgledalo skroz besmisleno, ukratko bila sam tvrdoglavija.
Za utjehu, obje su danas vrlo pristojne, toliko ih posvuda hvale da mi je neugodno, s tim da mlađa još uvijek DOMA cima i ispituje naravno, na novim levelima, svašta joj pada na pamet napraviti, to je takvo dijete, ali zna da će posljedica biti. Nakon njih i dalje se duri satima, odgovara bezobrazno, treska vratima, ali nakon svakog lajanja i treskanja dođe nova posljedica pa se smiri kad ocijeni da joj se dalje ne isplati.

Bubilo, ja te skroz razumijem i bit će bolje kad mala malo sazri, ali pokušaj ipak naći način da tvoja riječ bude zadnja, bez obzira na to što si našla neki modus vivendi koji ti je relativno OK. Korisna je to lekcija za mnoge situacije u kojima će se zateći.

[marta]

Imam jednu frendicu, mislim da je rehabine struke, koja mi je baš nedavno rekla, "dok nisam rodila ovo svoje peto dijete, jedna od mojih omiljenih rečenica je bila - to sve dolazi iz obitelji - tj. sve je to do odgoja, oooo, kako me prizemljila ova mala".

[čokolada]

Za sliku kako je kod moje izgledao ADHD s 4 godine:
NIKAD ne miruje dulje od 2-3 min, trči u krug po rubu tepiha, po rubu kreveta 200x180, oko fotelje koja je bila nasred tepiha, bez odmora po pola sata, nijednu aktivnost ne može završiti svala traje samo po nekoliko min., obično ima hiperfokus na nešto - moja je imala na čitanje (ima ga i danas), to je bio jedini dio dana kad je sjedila mogla je satima slušati čitanje, kad smo bili na otvorenom niti sekunde ne bi stala, trčala bi satima po parku, plaži i sl., grupna igra u parku, u gostima, u vrtiću, nula bodova.

[rehab]

Imam jednu frendicu, mislim da je rehabine struke, koja mi je baš nedavno rekla, "dok nisam rodila ovo svoje peto dijete, jedna od mojih omiljenih rečenica je bila - to sve dolazi iz obitelji - tj. sve je to do odgoja, oooo, kako me prizemljila ova mala".

Opet ponavljam, po milijuniti put, imam dvoje zahtjevne djece i jedno nezahtjevno. Znam što to znači i kako to izgleda. Ne govorim napamet. Ali, isto tako, znam što mogu pripisati njihovoj zahtjevnosti, beskrajnoj tvrdoglavosti i upornom testiranju granica, a što mojim greškama.

[rehab]

moja m je zahtjevna. ne znam sad u kojem stupnju, jer u principu imam samo jedno za usporediti, al nemjerljivo zahtjevnija od j, koji isto nije bio cvjećka (dok se m nije rodila, ruku u vatru bih stavila da je on bio zahtjevan :D ).

no, ja sam uvjerena, da je ona odrastala u nekoj strogoj familiji, ono, baš strogoj, da ne bi bila zahtjevna i ne bi joj na pamet padale ovakve pi*darije. i nitko me ne može uvjeriti u suprotno. što je potrebno za to, jel mlaćenje, drakonske kazne il nešto treće - nemam pojma, što bi to značilo za njenu psihu isto nemam pojma, al činjenica je da ne bi bila zahtjevna. a to znam i po činjenici da je prihvatila neke (jako mali broj dosuše :D ) stvari - npr vožnju u autosjedalici. kad je skužila da joj pomoći nema, hbg, nakon nekog (ne baš kratkog) vremena - prestala je raditi drame.

e, tako se vjerojatno može sa svim.

Po meni je to potpuno ok pristup za zahtjevnu djecu. Od njih ne možeš očekivati da te bespogovorno slušaju i da sve bude kao po loju, ali možeš postići da prihvate ono što je bitno.

[sirius]

rehab, mozda ovi tvoji nisu DOVOLJNO zahtjevni. Sigurno postoji koji nivo iznad tog. :D

[pulinka]

Doslednost, strogost, držanje granica i ponavljanje n+1 puta, posledice: vaspitačica, logopedica, defektologica i laici su svojevremeno procenili moje mlađe, "lako odgojivo dete", kao povučeno i plašljivo, preposlušno za uzrast.
Jer je on dete koje sve posluša od prve, a starija iz desetog puta, ako uopšte posluša. I njemu sam ja sigurno izgledala kao stroga mama .

[pulinka]

Za sliku kako je kod moje izgledao ADHD s 4 godine:
NIKAD ne miruje dulje od 2-3 min, trči u krug po rubu tepiha, po rubu kreveta 200x180, oko fotelje koja je bila nasred tepiha, bez odmora po pola sata, nijednu aktivnost ne može završiti svala traje samo po nekoliko min., obično ima hiperfokus na nešto - moja je imala na čitanje (ima ga i danas), to je bio jedini dio dana kad je sjedila mogla je satima slušati čitanje, kad smo bili na otvorenom niti sekunde ne bi stala, trčala bi satima po parku, plaži i sl., grupna igra u parku, u gostima, u vrtiću, nula bodova.

Eto, opisala si moje dete u tom uzrastu, s tim što je mogla donekle da učestvuje u grupnoj igri, ali nikad nije sledila pravila ako su postojala u toj igri.

[rehab]

rehab, mozda ovi tvoji nisu DOVOLJNO zahtjevni. Sigurno postoji koji nivo iznad tog. :D

Evo, štajaznam. Popodne cura dolazi iz vrtića. Već na vratima počinje deranje i urlanje jer ONA mora otvoriti vrata, ne daj Bože da to bude netko drugi. Ide na wc. Još je premala da dohvati svoj nastavak za wc šolju, tek se uči skidati i oblačiti, ali ne daj Bože da joj netko pomogne. ONA sve mora sama i nitko joj ne smije prići. Kada konačno sjedne da piški, nitko ne smije biti u wc-u, moramo zatvoriti vrata. Onda ona tu brljavi sa četkom od wc-a po mojoj šminki. Onda se krene oblačiti, pa sjedi zarobljena u gaćama jer ih ne zna sama obući, vrišti i plače, ali nitko joj ne smije pomoći jer onda krene još jače urlanje. Kad se to sve konačno riješi, onda će jesti. Pa je moramo voditi sa sobom da si ona pravi jesti. Ako u međuvremenu vidi nešto drugo, neće više ovo što je krenula praviti, nego uzima drugo. Pa se hoće igrati baš s tom igračkom koju je uzeo brat. Ako joj on ne želi dati kreće bacanje i urlanje. Pa bi išla šetati, pa odjednom neće više šetati nego je moraš nositi. Itd., itd., da ne pišem u nedogled.
Eto, to je do nedavno bila moja razmažena zahtjevnica. Ali, mi smo sami sebi priznali da smo ju razmazili (imala je velike zdravstvene probleme) i krenuli smo rješavati problem. Prekjučer sam je sa strepnjom u srcu povela sa sobom na jednodnevni izlet, što mi je do nedavno bilo nezamislivo i bila sam presretna kada sam shvatila da je naš preokret u pristupu počeo davati plodove. I dalje je jaka, tvrdoglava, zahtjevna, povremeno ima bijesne ispade ali naučila je kada treba stati.

[marta]

Opet ponavljam, po milijuniti put, imam dvoje zahtjevne djece i jedno nezahtjevno. Znam što to znači i kako to izgleda. Ne govorim napamet. Ali, isto tako, znam što mogu pripisati njihovoj zahtjevnosti, beskrajnoj tvrdoglavosti i upornom testiranju granica, a što mojim greškama.

OK, neki roditelji zbog pritiska okoline i komentara s visine, dječju zahtjevnost pripisuju svojim greškama, jer je puno više onih s nezahtjevnom djecom koji su skloni komentirat s visine i pripisivat sve neodgoju, nego onih sa zahtjevnom djecom koji bi radili istu stvar.
Neodgajanje djece i hendlanje zahtjevne djece NIJE isto, iako razni ljudi na ovom topicu, već godinama pokušavaju to izjednačiti.

[jennifer_gentle]

Mima sigurno si je nekad iskusila.
onaj hladni zaprepasteni pogled u oci, spustanje na razinu djeteta, odlucan ton s rijecima da se to ne radi i nikad vise ne ponovi.

Ja bih svoje i cvrsto primila za ramena da ne mogu ni mm mrdnut i moraju gledat direkt u moje razulareno lice.


Nema udaranja i gotovo.

I dijete te posluša i više to ne radi? mogu samo reći wow! i blago tebi

[marta]

I dijete te posluša i više to ne radi? mogu samo reći wow! i blago tebi

I mene tako slušaju i onda još svizac zamota čokoladu.

Prekjučer sam došla doma s posla i dnevna je bila uredna. Nakon ručka sam ubila oko 20 minuta (imam tajmer, inače jao si ga meni). Za tih 20 minuta moja nezahtjevna kćer, doduše, tvrdoglava i usmjerena na vlastite projekte, je preselila pol svoje sobe u dnevnu, napravila ispred ulaznih vrata eksperiment koji je uključio tempere po stepenicama i pokušaj brisanja istih, a onda ju je ekipica odvukla u prekopavanje nečijeg dvorišta. Ne moram reći da mi je prisjelo tih 20 minuta. Nakon milijuntog jasnog objašnjenja da se igračke poslije igre moraju spremiti, ona je ostatak dana nepodnošljivo cvilila i dramila da ona to ne može sama spremiti. Ja sam nakon nekog vremena na moju veliku sreću morala dalje svojim putem, a mm je ostao na milost i nemilost precviležne.

[sirius]

Evo, štajaznam. Popodne cura dolazi iz vrtića. Već na vratima počinje deranje i urlanje jer ONA mora otvoriti vrata, ne daj Bože da to bude netko drugi. Ide na wc. Još je premala da dohvati svoj nastavak za wc šolju, tek se uči skidati i oblačiti, ali ne daj Bože da joj netko pomogne. ONA sve mora sama i nitko joj ne smije prići. Kada konačno sjedne da piški, nitko ne smije biti u wc-u, moramo zatvoriti vrata. Onda ona tu brljavi sa četkom od wc-a po mojoj šminki. Onda se krene oblačiti, pa sjedi zarobljena u gaćama jer ih ne zna sama obući, vrišti i plače, ali nitko joj ne smije pomoći jer onda krene još jače urlanje. Kad se to sve konačno riješi, onda će jesti. Pa je moramo voditi sa sobom da si ona pravi jesti. Ako u međuvremenu vidi nešto drugo, neće više ovo što je krenula praviti, nego uzima drugo. Pa se hoće igrati baš s tom igračkom koju je uzeo brat. Ako joj on ne želi dati kreće bacanje i urlanje. Pa bi išla šetati, pa odjednom neće više šetati nego je moraš nositi. Itd., itd., da ne pišem u nedogled.
Eto, to je do nedavno bila moja razmažena zahtjevnica. Ali, mi smo sami sebi priznali da smo ju razmazili (imala je velike zdravstvene probleme) i krenuli smo rješavati problem. Prekjučer sam je sa strepnjom u srcu povela sa sobom na jednodnevni izlet, što mi je do nedavno bilo nezamislivo i bila sam presretna kada sam shvatila da je naš preokret u pristupu počeo davati plodove. I dalje je jaka, tvrdoglava, zahtjevna, povremeno ima bijesne ispade ali naučila je kada treba stati.

Rehab, moja sa zdravstvenim problemima i drugim problemima , koju smo sigurno razmazili NIKAD nije bila bratova teska kategorija. Prema njoj smo bili puno popustljiviji i labaviji ( sto zbog okolnosti, sto zbog toga sto nam je drugo dijete), ali ona nikad nije bila u takvim otporima i frustracijama. Iako je bila u otporima i frustracijama bez dvojbe.

[Lili75]

Eto, to je do nedavno bila moja razmažena zahtjevnica. Ali, mi smo sami sebi priznali da smo ju razmazili (imala je velike zdravstvene probleme) i krenuli smo rješavati problem. Prekjučer sam je sa strepnjom u srcu povela sa sobom na jednodnevni izlet, što mi je do nedavno bilo nezamislivo i bila sam presretna kada sam shvatila da je naš preokret u pristupu počeo davati plodove. I dalje je jaka, tvrdoglava, zahtjevna, povremeno ima bijesne ispade ali naučila je kada treba stati.

divno rehab!

OK, neki roditelji zbog pritiska okoline i komentara s visine, dječju zahtjevnost pripisuju svojim greškama, jer je puno više onih s nezahtjevnom djecom koji su skloni komentirat s visine i pripisivat sve neodgoju, nego onih sa zahtjevnom djecom koji bi radili istu stvar.
Neodgajanje djece i hendlanje zahtjevne djece NIJE isto, iako razni ljudi na ovom topicu, već godinama pokušavaju to izjednačiti.

Naravno da to nije isto. Upravo i pričamo da su to 2 različite stvari.

I dijete te posluša i više to ne radi? mogu samo reći wow! i blago tebi

I ne samo moji, tako i tuđa djeca. Imam ledeni pogled

Kad sam na kraju faxa stažirala, dobila sam razred srednjoškolaca kojeg su se svi pribojavali, njihova redovna profa je ludila s njima, jedva je se čulo od njihove galame, šuškanja, navlačenja u zadnjim klupama. Ja sam bila par godina starija od njih, al kod mene je bio muk. Ni zuc. Imam ja svoje metode.
Profa je ostala u čudu da sam postigla takvu disciplinu i to cijeli sat. A one što su se ljubili u zadnjoj klupi sam bila prisiljena češće priupitat kakvo dodatno pitanjce i onima koji su navikli šuškati i laprdati al poslije njih sam bila iscijeđena ko spužva.

[Lili75]

Ja sam nakon nekog vremena na moju veliku sreću morala dalje svojim putem, a mm je ostao na milost i nemilost precviležne.

zakon si!

sirius ipak tvoj sin ima dijagnozu i mislim da nije za usporedbu.

[pulinka]

al poslije njih sam bila iscijeđena ko spužva.

I misliš da bi mogla tako 24h na dan? Ili bar 7 školskih časova?
I ja imam ledeni pogled i preda mnom se sklanjaju i srednjoškolci dvometraši, a i ja sam svojevremeno držala 2 semestra ne preterano motivisanim studentima. I nikad nisam imala problem sa disciplinom niti time da sam nekome dosadna i nezanimljiva.
Ali moje dete nema urođenu reakciju na ledeni pogled i štaš.
A ja ne mogu da funkcionišem isceđena, i verujem ni ti.

[sirius]

zakon si!

sirius ipak tvoj sin ima dijagnozu i mislim da nije za usporedbu.

Da , ima.
Ali ima i cokoladino , pa reagira skroz drugacije.
Hocu reci moze biti do dijagnoze, a moze do karaktera.


ono sto zelim reci, meni su postavljanje granica jasna stvar.
ali to iscrpljuje roditelje zahtjevne djece ( jer ocito da kratkorocno nema rezultata).
ono sto jest pogubno u tom slucaju i sto najvise strada jet roditeljsko samopozdanje , djecje samopuzdanje i odnos roditelj dijete. Tako da je odnos " mrkva-batina" ( ok, bez batine doslovno) cini mi se jedini nacin postici neki kompromis i prezivjeti.

[Lili75]

Pulinka,
Pa naravno da je naporno samo sto ne bi bila s njih 32 24 sata.

sirius kuzim potpuno o cemu pricas. Al hocu reci kao sto se razlikuju djeca razlikuju se i roditelji. Jednostavno nismo svi isti ni u poimanju odgoja, ni po karakteru. + rqzlicita djeca.

[rehab]

Ja apsolutno shvaćam i prihvaćam da postoje djeca s različitim karakterima, teže odgojiva, lakše odgojiva, you name it. I svako dijete apsolutno zahtijeva drugačiji pristup. Ipak, uvjerena sam da svako dijete urednog, tipičnog razvoja, može naučiti gdje je crta, gdje je granica. Gdje će te granice biti - to je na roditelju da odluči. Normalno mi je i da djeca ispituju roditeljski autoritet i granice. Ono što mi nije normalno, to je da dijete iz minute u minutu cijedi roditelja, ekstremno probija granice i ne obazire se na niti jedan roditeljski pokušaj uspostavljanja kontrole. Mislim da je to, bez obzira na to kakvog je dijete karaktera i je li teško ili lako odgojivo, znak da je dijete preuzelo vodstvo i da ono praktički odgaja samo sebe, umjesto da ga odgaja roditelj. To je trenutak da se roditelj preispita, ako je potrebno da zatraži i stručnu pomoć.

[Mima]

Ali meni je isto jasno da je cjelodnevno postavljanje granica za roditelja jako iscrpljujuće, i da se - ako to rezultira djetetom koje je cijeli dan zapravo nesretno - roditelj pita čemu sve to, pa pomiče granice.

Realno, sve ovo što Bubilo opisuje je iscrpljujuće i naporno za roditelja, ali nije ništa zločesto nego se naprosto radi o djetetu kojem svašta padne na pamet i svašta hoće isprobavati.