Čuj, ne znam, ne znam kako zatvaranje u sobu funkcionira i što se time postiže. Nemam iskustva, ne čini mi se prihvatljivo, ne bih to koristila, a nisam niti imala potrebe.AdioMare prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Čuj, ne znam, ne znam kako zatvaranje u sobu funkcionira i što se time postiže. Nemam iskustva, ne čini mi se prihvatljivo, ne bih to koristila, a nisam niti imala potrebe.
Ja svako jutro i vecer ponavljam operi zube, uzmi kljuc kad ides iz kuce i prvo obuci cipele, a onda torbu na leda. Ima 11 godina. Inace je divno dijete :D
nije dijete koje ima senzoričke probleme dijete s poteškoćom. Ja mislim da hrpa djece ima takve probleme kad su mala, što ne znači da imaju neku dijagnozu.mislim, zašto ga na isti način ne bismo zaustavili kad radi teške gluposti i ponaša se krajnje nedopustivo? ne mislim da ga treba zavezati u ustosjedalicu, ali zašto ga se ne bi kaznilo oduzimanjem i uskraćivanjem pa taman promuklo?
pokušavam samo reći da nisu roditelji tako nemoćni spram djeteta.
s druge strane uopće nisam mislila na djecu s poteškoćama koje spominješ pri vožnji u autu, ako dijete ima poteškoće onda znaš zašto se dere. ne dere se bezveze. pa onda sukladno tome i postupaš već metodama koje su ti prihvatljive.
a za bebe sam rekla - treba im udovoljiti potrebama.
Ja se recimo sjećam da nisam trpila vrućinu kad sam bila dijete, točno se sjećam tog osjećaja da ne mogu izdržati, a nisam to uopće znala objasniti nego sam se svađala i plakala.
autosjedalica očito nije dobar primjer jer imalo dijete poteškoće ili neimalo, vozi se u atosjedalici. ili se ne vozi uopće. valjda.
I laumi se sad takla jedne dosta važne stvari. A to je da ponekad (ponekad!) nije u pitanju premalo strogosti, nego previše strogosti. I zato je površno proklamirati veću strogost kao univerzalni lijek.
mima, ja stvarno ne vladam stručnom terminologijom i nisam mislila na te vrste dijagnosticiranih poteškoća, nego na poteškoću tipa mučnine u vožnji i povraćanja.
Nisam na to mislila nego na "sve me smeta". Eto, tako je moja kći izražavala svoje očite senzoričke poteškoće - sve me počelo smetati, svjetlo, buka, kretanje auta, sputanost u stolici itd.
vertex s tobom se danas ne slažem ili se ne razumijemo.
O itekako se provlači da je sve stvar u tome jel imaš ili nemaš zahtjevno dijete. A to NIJE točno. Bitno je i kakav je roditelj. Laumi ima dobre primjere s različitim tipovima djece.
Naravno da prevelika strogost nije univerzalni lijek, al odgovorno tvrdim da je danas puno više tog "labavog, popustljivog" odgoja (ne znam kako da ga nazovem a da se netko ne naljuti, so no offence) i da je on veći problem od prevelike strogosti (znam možda 2 potonja primjerka).
Naravno većina nas je negdje između.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.06.2017. at 13:32
ne znam, znam da odlazim iz ove rasprave
nije nijednom roditelju lako, nekim drugima je čak i teže, ali na kraju se i tako ispostavi da svako radi kako zna i umije.
džaba ikome ukazivati na to da je možda to srž, a ne da s njegovim djetetom nitko ne bi mogao jer je dijete bez premca nemoguće
Pa nije niti to točno da ne bi nitko sa malom od BB mogao. Netko bi mogao lakše, netko ne bi mogao niti tako kao ona. Jasno je da smo svi mi različiti, neki ljudi imaju prirodno jači autoritet, neki slabiji. Niti dva roditelja ne mogu jednako sa istim djetetom. Samo to malo vrijedi, kad je maloj od BB mama BB a ne netko drugi.
Lili, ali i ja mislim da dosta ovisi o tome imas li zahtjevno dijete. I imas li jos djece, jesi li mozda u visokoj trudnoci, ...
Ja imam neku ideju sto bih s malom od Bubilo, ali ne znam kako bi to funkcioniralo u praksi jer nit sam Bubilo niti sam 100% sigurna da je moja zahtjevnica bila bas ko Bubilina.
pa ja to isto kažem, mima. mislim da se to dalo iščitati iz mojih postova, ako ipak nije, potpisujem te.
reci ne mogu, ubi me ova mala, dam joj da radi gluposti jer je meni tako lakše, a onda sam se našla u zatvorenom krugu. ili reci što već je na stvari.
samo kad čujem da je problem u djetetu i samo u djetetu, a yebiga, ja onda malo budem ovakva.
Pa Lili, šta da ti kažem, ja se slažem da je bitno kakav je roditelj, i mislim da se svi slažu oko toga da je to bitno. Vidjela sam bezbroj roditelja kojima se ne da reagirati na ponašanje djece, ali to ne znači da ću za svako dijete koje se nekako već ponaša zaključiti da ima takvog roditelja.
To je li statistički danas veći ovaj ili onaj problem (prevelika ili premala strogost) je jedno, a u čemu je u konkretnom slučaju stvar je sasvim nešto drugo. Laumi je napisala da joj se čini da bi blažim pristupom postigla više kod svog zahtjevnog djeteta i to sam komentirala.
AM, volim tvoje postove, bas budu glas razuma.
E to.
Pa naravno da ne. To nije nitko ni rekao.
Meni je najkorisnija lekcija koju sam naucila u vezi roditeljstva bila birati bitke - ima stvari oko kojih cu biti stroga i nepopustljiva, onih u vezi kojih cu biti spremna na pregovore i kompromis i onih oko kojih cu biti skroz opustena.
Pa kako BB pušta dijete da radi gluposti jer joj je tako lakše, ako nam tu opisuje ruku na srce grozne scene između nje i djeteta?! Kakvo je to puštanje?
Ona ne zna kako postići da mala ne radi gluposti, jer mala ne reagira na sve one teoretske doskočice koje roditeljima preporučuju, od mrkih pogleda, do čvrstog stava, preko time outa, i tako dalje.
I onda jasno na temi krenu komentari ne bi meni to tako, ja kad pogledam ..
Ja imam jednog prijatelja, ovakakv je kao Lili: neće njega nitko zahebavat, zna se red, djeca moraju znat svoje mjesto, ovo danas je za poludit - nitko ne odgaja, dica divljaju, došli mu na rođendan i maltene sravnili stan sa zemljom (ponekad posumnjam da malo pretjeruje :D ). Njegove cure su stvarno krasna djeca, nema se šta reći.
Ali žali se jednom prilikom: Spora mi je P., pa to je za poludit, svako božje jutro isto: obuče jednu stvar pa nastavi sidit, pa se skroz izgubi, itd itd...Mene je smijeh uhvatio pa sam ga upitala: A šta to jednim časkom ne središ, nego se patiš evo već 12 godina?
Posljednje uređivanje od vertex : 12.06.2017. at 13:59
Imam istu reakciju kao Mima pa prepisujem.
Dijete od BB ima 4 godine.
Ako je roditelj koliko toliko normalan, a dijete tako osjetljivo i tesko usvaja upute meni bi prvo na pamet pala neka moguca senzoricka poteskoca, ili neka neuravnotezenost.
Ali to sam ja. Netko tko je izrazito oprezan ko sto bi rekle neke strucne sluzbe sa kojima sam se srela u zivotu.
Posljednje uređivanje od sirius : 12.06.2017. at 14:06
joj, mima
gori pola kuće, a ti bi sad gasila iskru
sad bubilo ili bilo tko na mjestu bubilo, ako je ova moja pretpostavka na dobrom tragu, treba malo više čvrstoće i dosljednosti i nježnosti i strpljenja koji će sve skupa i sve zajedno trajati malo dulji period da bi dali neke rezultate nego što bi za to trebalo recimo prije 2 godine.
da meni netko kaže danas u sok ne bi trebala ubaciti višnju, ali sutra aaajde kad si baš navrla možeš u mlijeko kakao i crvenu papriku
pa mi onda jedan dan dozvoli da udarim majku, ali mi ne dozvoli sutradan da udarim brata (u smislu da pokaže žešće negodovanje i reakciju nego jučer) ja nisam sigurna, šta bih tako emocionalno nezrela mislila i osjećala, a kako bih se tek ponašala tko zna.
ako ne želiš sranja takvoga tipa jer ti dijete jednostavno ne pristaje na granicu koju mu postavljaš (malo tjestenine i malo riže u teči) nego ti radi štetu i dovlači mrave u stan, a onda bi trebao, ako želiš, naravno, povući granicu da nema kuhanja.
ima ga vani u pješčaniku ili u blatu, ali nema u kući.
Vertex, tako smo mi jednom sjedili u kaficu s prijateljima, oni tad nisu imali djece, mi smo imali dvoje i trece na putu. I ovaj srednji, koji je tad imao 17 mjeseci, trckara oko nas, mi ga dozivamo, mali ne obadaje, muz ode po njega i vrati ga k nama. A prijatelj kaze: Ne bi on meni tako, ja bi to odmah po guzi.
Sto reci, kad su dobili svoje dijete, nitko je nije smio krivo pogledati, vrtila ih je oko malog prsta. Na prihateljicine pokusaje discipliniranja prijatelj se bunio, kao pusti je, ma vidi je kako je slatka. Naravno da nikad nije dobila po guzi
Posljednje uređivanje od laumi : 12.06.2017. at 14:18
To je sve čini mi se stvarno samo tvoja pretpostavka.joj, mima
gori pola kuće, a ti bi sad gasila iskru
sad bubilo ili bilo tko na mjestu bubilo, ako je ova moja pretpostavka na dobrom tragu, treba malo više čvrstoće i dosljednosti i nježnosti i strpljenja koji će sve skupa i sve zajedno trajati malo dulji period da bi dali neke rezultate nego što bi za to trebalo recimo prije 2 godine.
da meni netko kaže danas u sok ne bi trebala ubaciti višnju, ali sutra aaajde kad si baš navrla možeš u mlijeko kakao i crvenu papriku
pa mi onda jedan dan dozvoli da udarim majku, ali mi ne dozvoli sutradan da udarim brata (u smislu da pokaže žešće negodovanje i reakciju nego jučer) ja nisam sigurna, šta bih tako emocionalno nezrela mislila i osjećala, a kako bih se tek ponašala tko zna.
ako ne želiš sranja takvoga tipa jer ti dijete jednostavno ne pristaje na granicu koju mu postavljaš (malo tjestenine i malo riže u teči) nego ti radi štetu i dovlači mrave u stan, a onda bi trebao, ako želiš, naravno, povući granicu da nema kuhanja.
ima ga vani u pješčaniku ili u blatu, ali nema u kući.
moguće, mima.
ali ni ti nisi bog zna šta doprinijela temi
posebno eto tim svojim zadnjim komentarom gdje ništa ne objašnjavaš, ali se, kakti, ne slažeš.
Posljednje uređivanje od AdioMare : 12.06.2017. at 14:24
Ja se recimo sjećam kad nisam imala dijete, a jedna od mojih najboljih prijateljica je imala sina od 2-3 godine, jednom smo trebali ići k njoj na vikendicu, i ona mi je rekla da možemo ići tek nakon dnevnog spavanja od malog. Ja sam bila ???!!?!? nije mi bilo jasno zašto mali ne bi spavao u vikendici (neće, ne može zaspati nigdje nego doma), zašto na kraju krajeva ne bi NE spavao jedan dan (nepodnošljiv je i sebi i drugima), i točno se sjećam kako sam oko toga pametovala i kometirala omg pa kako može dopustiti da ju to tako sputava - što reći, dobro sam kasnije u životu naučila važnost poštovanja dječje rutine.Vertex, tako smo mi jednom sjedili u kaficu s prijateljima, oni tad nisu imali djece, mi smo imali dvoje i trece na putu. I ovaj srednji, koji je tad imao 17 mjeseci, trckara oko nas, mi ga dozivamo, mali ne obadaje, muz ode po njega i vrati ga k nama. A prijatelj kaze: Ne bi on meni tako, ja bi to odmah po guzi.
Sto reci, kad su dobili svoje dijete, nitko je nije smio krivo pogledati, vrtila ih je oko malog prsta. Na prihateljicine pokusaje discipliniranja prijatelj se bunio, kao pusti je, ma vidi je kako je slatka. Naravno da nikad nije dobila po guzi
ni ja se na mjestu takve jedne tvrdoglave i vrišteće male curice ne bih samo tako odrekla stečenih privilegija nego bih se žestoko borila
ako može jednom, dvaput, može i treći. pa i četvrti.
Ali gdje si ti pročitala da može jednom i dvaput?
Ali BB je napisala da ona nikad ne ponovi nešto zbog čega je (ovako ili onako) kažnjena. Što je meni isto nevjerojatnoNego smisli nešto novo. Možda joj se može zabraniti kuhanje uopće, ali rekla bih da ona nešto mora raditi, i to cijeli dan.
Mima, ali pisemo o razlicitim stvarima. Udariti 17-mjesecno dijete nije ok i kontraproduktivno je, a djecja rutina ima svrhu i opravdana je.
ne znam, stvarno mima ideš u nezamislive širine nevezane uz temu. ali zaista.
ne želim uzimati stalno bubilinu malu za primjer, ali eto tako ispadne da ti sad pretpostavljaš jedan maleni "bahatluk" (zamisli, spava samo u svojoj kući. pa ok, neka spava. koga time ugrožava?) djevojčici koja hoće srušiti kuću, a u vrtiću se recimo vlada skroz ok i bez problema jede, spava, ide u wc na wc i ne tuče čuvalicu.
mima, piše da jedan dan bubilo objašnjava da ne može jagoda u sok, a onda joj drugi dan otvori mlijeko za neko nejestivo sranje.
stvarno mi se više ne da potezati ičije osobne primjere.
Meni to discipliniranje ostavlja prilicno gorak ukus u ustima kad pomislim na ovog svog starijeg.
Kad se on rodio i nasi prijatelji su dobili dijete. Razlika je bila mjesec dana.
moja prijateljica je odmah rekla da ce ona to strogo jer zeli odgojiti dijete.
Njihova kcer je bila vrlo uravnotezena i vrlo zadovoljna curica, ali ipak u nekoj fazi istrazivanja svijeta za svaku predenu granicu njezinih roditelja dobila je " ciscenje pelene".
Nikakav gubitak kontrole , nego disciplinski par puta po peleni.
Ona je uvijek postovala sva pravila nije dirala stvari po kuci ( imali su i imaju puno figurica , biljaka , i opceniti opasnih stvari za malu djecu) kasnije je bila poslusna i odgovorna djevojka , odlikasica.
Dugo vremena je ona mislila da mi nase tornado -dijete ne odgajamo .
Vjerojatno misli to i danas, kad se mucimo sa drugim stvarima.
Ja nasuprot mislim da je njihovo ispalo mozda jos bolje jer zaista metode po guzi nisu niti bile potrebne ( osim sto nisu pedagoske).
ali tko zna roditeljsko je maraton, ne sprint.
a pa je, al vrlo lako moguća. iskreno, meni se čini i vjerojatnija od možebitne neuravnoteženosti i senzoričkih poteškoća od sirius. ja stvarno mislim da je mojoj m trebalo baš malo više dosljednosti i čvrstine. plus to predviđanje jel gladna/žedna/umorna i organizacija života na taj način (a ne natezanje djeteta do deset u gradu pa se onda čudim zašto urla do doma), ono - više reda i rutine.
al opet, isto tako mislim da je dobila nešto i s tim neredom, bila na plaži do devet navečer i uživala u moru dok su drugi, dosljedni roditelji s redom, već obavili i kadu i večeru, i bezbroj takvih situacija. negdje dobije, negdje izgubi pa urla i na kraju se sravni :D
a isto je istina da mi je am sto put onda rekla da djetetu treba rutina, pa će biti mirnije, ne znam koliko bih ju uspjela poslušati taman da i imam namjeru.
Ajme majko mila, pogubila sam se totalno na ovoj temi.
Samo ovo zelim dodati, bez obzira na sve sto nam priusti doma, ja nisam primjer popustljivog odgoja u kazalistu, restoranu, parku, gostima... Nema smetanja drugima, opravdanja "živahna je" i sl. Kako god izgledalo sve drugo s njom, mi nismo ti u restoranu, kazalistu... Ako postoji opasnost da postanemo, idemo odmah van. Mislim, samo da se zna.
A sve ovo ostalo, uh...
Pa ja mislim da je Mima dala primjer koliko može biti nerazumijevanje osobe koja nema sličnu situaciju. Ona nije imala djece tada, pa su joj se i redovite, uobičajene stvari činile pretjerane.
Žao mi je ako ti smetaju ili su ti dosadni moji postovi, slobodno ih možeš i ne pročitati. Ja sam ovaj primjer napisala kao ilustraciju da se ljudi često ne razumiju, i da je teško shvatiti tuđe iskustvo dok i sam nemaš sličnu situaciju, kao i da je lako pametovati što bi ti napravio ili ne bi dok nisu u nekoj situaciji, a nisam uspoređivala dečka iz priče sa djevojčicom od BB (premda je i on zahtjevno dijete, i dijete na čijem primjeru sam zorno imala prilike vidjeti koliko je teško roditeljima s takvim djetetom, zato sam ga se i sjetila). Što se tiče otvaranja mlijeka za nešto nejestivo, moguće da sam u krivu, ali sam čitajući baš stekla dojam da BB povlači granicu kod nejestivog (što ja na primjer ne radim, jer mi nije toliko strašno da se hrana i baci)
Ja recimo povlačim granicu kod jedenja nejestivog
a ja eto mislim da i to možemo isključiti.
da krećemo od pretpostavke da svi imamo dovoljno znanja i razumijevanja jer imamo djecu, a ona svoje hireve. a poznajemo i puno druge djece i ne zgražamo se na njihovo ponašanje koliko god bilo drugačije od ponašanja na koje smo navikli.
možda smo samo sretni što ih ne moramo mi hendlati
Skuzila sam o cemu prica Mima, ali mi primjeri nemaju veze jedan s drugim.
a ne, baš naprotiv! meni tvoji postovi nimalo nisu dosadni!
nekoliko puta sam izrijekom rekla da razumijem i nemoć i drugačije dijete i liniju manjeg otpora i različitost, ali sam bila slobodna dodati da ne mislim da je samo do djeteta.
a cijelim putem se provlači teza što god napravim, džaba mi je. ne slažem se s tim i gotovo.
edit: onda možda ne radiš dobro. treba i o tome razmisliti. a šta treba napraviti, ne znam. sad je već malo čupavo, kad je uhvatilo maha
Posljednje uređivanje od AdioMare : 12.06.2017. at 14:48
Ja mislim da ti primjeri imaju veze, jer se na ovoj temi spominje svašta, pa i to što je nekome teško putovati s djetetom,a drugi mu pametuju oko toga.
Tu sam se ja pronašla, jer moje dijete uopće nije zahtjevno u smislu neposlušnosti, dapače vrlo je razumna i dobro prihvaća objašnjenja, ali je bila vrlo zahtjevna u smislu te očite senzoričke osjetljivosti, pa je s njom bilo teško putovati, ići u restoran (jer nije jela), generalno mijenjati rutinu - i radi toga sam ja vrlo često doživljavala prigovore i pametovanja od okoline.
Pa ja ne mislim da možemo isključiti nerazumijevanje, dapače, mislim da je ono kod jednog broja komentatora baš izraženo.a ja eto mislim da i to možemo isključiti.
da krećemo od pretpostavke da svi imamo dovoljno znanja i razumijevanja jer imamo djecu, a ona svoje hireve. a poznajemo i puno druge djece i ne zgražamo se na njihovo ponašanje koliko god bilo drugačije od ponašanja na koje smo navikli.
možda smo samo sretni što ih ne moramo mi hendlati
I još, ne mislim da je džaba što god napravio, ali mislim da kod neke djece rezultati dolaze s odgodom.
Posljednje uređivanje od vertex : 12.06.2017. at 14:51
Pa da, i to je jedna od teza koja se provlaci... Ako nista ne pali, trebas zapravo strucnu pomoc. Sto ako tako ispadne? Je l onda do specificnosti djeteta? Ako dobije nesto na papiru? Upute za hendlanjea ne, baš naprotiv! meni tvoji postovi nimalo nisu dosadni!
nekoliko puta sam izrijekom rekla da razumijem i nemoć i drugačije dijete i liniju manjeg otpora i različitost, ali sam bila slobodna dodati da ne mislim da je samo do djeteta.
a cijelim putem se provlači teza što god napravim, džaba mi je. ne slažem se s tim i gotovo.
edit: onda možda ne radiš dobro. treba i o tome razmisliti. a šta treba napraviti, ne znam. sad je već malo čupavo, kad je uhvatilo maha
ne znam do čega je. ali voljela bih da vam je lakše. ne sumnjam da vam je i pored svega lijepo
E moja Bubilo, ni u tom slucaju nema uputa za hendlanje, samo onako vrlo poopceno. A ja bih bas voljela upute
Jer dok sama nadodjem na to sto i kako, vec smo svi ostali bez zivaca.
ja se uvijek kod ovakvih tema sjetim klo klo i one njene, da bar imaš prototip djeteta prije nego što dobiješ dijete, pa da vidiš šta te čeka, a ne možeš ga shebatE moja Bubilo, ni u tom slucaju nema uputa za hendlanje, samo onako vrlo poopceno. A ja bih bas voljela upute
Jer dok sama nadodjem na to sto i kako, vec smo svi ostali bez zivaca.
ali kako mi se čini, trebalo bi prije svakog drugog pravog neki novi probni
dozvoljavam da je tako.
možda onda samo treba krenuti dovoljno rano?
šalim se.
Pa je, što prije shvatiš kako treba, to bolje, nema šta!
da, ali ne možeš isključiti mogućnost da bi s nekim drugim roditeljima došli prije. i to bez lomljenja, udaranja i sl.
Pa evo, ja mislim da ima tih nadarenih roditelja koji bi znali s takvom djecom postići divno ponašanje bez udaranja, vrijeđanja i sličnog, ali mislim da su rijetki.
Posljednje uređivanje od vertex : 12.06.2017. at 15:31
Mislim, česti su onliko koliko su česti ljudi: čvrsti, a topli, jasnih stavova, uporni i dosljedni, sigurni u ono što rade, nevelike taštine, zreli toliko da ne shvaćaju dječje reakcije osobno, itd. Ja ne znam puno takvih.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom