Zahtjevna djeca

[astral]

moram se ubaciti na ovu temu!
mogu potpisati skoro pa sve što ste do sada napisale: od rodilišta i urlikanja, preko sisanja 10000 puta dnevno, stalnog nošenja ( i to isključivo i samo ja)- bože sačuvaj je spustiti da malo odmorim ruke-smak svijeta, tvrdoglavosti-čitaj samostalnosti-mora biti onako kako je ona zamislila ili nikako! dogovor postižemo isključivo razgovorom

s druge strane, jako slatko i umiljato dijete, stalno se smijala, sa godinu dan je znala izgovoriti 30tak riječi (da nisam zapisala nebi sama sebi vjerovala)!

sada ima nešto više od tri godine i na dane me dovede do ludila (a i meni hormoni malo divljaju) svojom tvrdoglavošću i nestrpljenjem, u stanju je sa mnom se raspravljat i pola sata (a može se s njom govoriti kao sa odraslom osobom) samo da bude kako ona hoće.

jedino što me buni u svoj ovoj priči je to što vi pišete da ste stalno trčali za svojom djecom i da su dosta aktivna-e pa meni je ona dosta sramežljiva, recimo još i dan danas na rođendanima sjedi meni u krilo i nebi se makla, nema šanse, jedino ako ću se ja ići igrati s njom. ili recimo u kafiću isto tako, ili doma ispred kuće, mogu se komodno ići istuširat i ostaviti nju samu vani da se igra sa tećicama i vodom, bez straha da će otić nekud.

pa me zanima ima li koja i s ovakvim iskustvom "mirnog" zahtjevnog djeteta?

[ivanaj3805]

Kako mozete da se opterecujete sa tim stvarima. To su nasi bebaci, kao da je vazno.... Te definicije su suvise dosadne za ovaj forum
Neka deca jesu genijalci mali, neka nisu. Neka su genijalci za svoje roditelje, i ostace to zauvek. Nije vazno..ne prijavljujemo ih ovde za fakultet.

[astral]

uopće se ne opterećujem s time, nego pokušavam shvatiti svoje dijete što bolje i nastojati je odgojiti što bolje.
niti je to definicija "zahtjevno dijete", niti je hvalim niti kudim, niti mislim da je genijalka, nego tražim slična iskustva i korisne savjete.
neznam zašto ti to smeta?

MM recimo ne dijeli moje stavove o odgoju djeteta, jer zlatno je pravilo da je batina izašla iz raja... tako da bi je on najradije udario kad je tako tvrdoglava ali ja nedam, a ne mogu je ni putiti da nam skače po glavi, tako da neko rješenje moram naći.
kužiš? očito nemaš zahtjevno dijete

[andiko]

Ja vam skidam kapu kad ovak nekaj čitam ....moji su obojica predobri i stvarno nezahtjevni....a ja na kraju snaga ponekad...

[mikka]

astral i moja je takva, psihicki zahtjevna a fizicki mirna. srecom ima starijeg brata pa se ode s njim igrati.

[astral]

astral i moja je takva, psihicki zahtjevna a fizicki mirna. srecom ima starijeg brata pa se ode s njim igrati.

ajde baš si me utješila! ja čekam drugo( neznam još jeli braco ili seka) pa me tješi da će dobiti društvo za igru a mene malo ostaviti na miru.
osim ako i drugo ne bude zahtjevno

[Trina]

astral, to nije zahtjevno dijete. Vjeruj mi.

[astral]

astral, to nije zahtjevno dijete. Vjeruj mi.

po čemu nije? zato što ne trčim za njom?

[Peterlin]

astral, to nije zahtjevno dijete. Vjeruj mi.

He he he, ovo je uobičajen komentar... I sama sam se osvjedočila da moj stariji nije bio zahtjevan tek kad je došao mlađi (zapravo, kad je prohodao i progovorio). Tak mi je i danas... Griješila sam dušu misleći kak je moj stariji zahtjevan, a on je samo imao dojenačke grčeve, inače je tipično lako odgojivo i pitomo dijete, za razliku od brata harambaše...

[Trina]

po čemu nije? zato što ne trčim za njom?

Sramežljivost, povučenost i sjedenje na mami na rođendanima i sličnim situacijama, kao i činjenica da možeš ostaviti trogodišnje dijete samo u dvorištu da se igra a da neće pobjeći negdje...to nisu odlike zahtjevnog djeteta. Svakoj mami je njeno prvo dijete zahtijevno, tu nema greške. Nemoj me krivo shvatiti, svako dijete je zahtijevno i takvo treba biti, još najbolje da šute, sjde i miruju. Ali tek kad dobiješ zapravo zahtijevno dijete, baš ovo što peterlin piše, tek onda shvatiš da stvari i nisu bile onakve kakve su se činile. Tvoja kćer je inteligentna djevojčica sa svoje tri godine

[Trina]

Kod mene je bilo obrnuto, ja nisam bila ni svjesna koliko je zahtijevno moje prvo dijete dok nisam dobila ostalih troje. Iako sam do njegove prve godine pala na 46 kila, iako nisam ni jela ni spavala ni komunicirala s ljudima jer nisam mogla uz njega ništa, iako po čitave dane ja nebi sjela uopće, nije želio ni blizu vlastitom ćaći ni ikome osim meni, cicu je razvlačio non stop, iako je stalno plakao, tražio nešto što valjda ni on nije znao što, iako je bio ko da ga je netko prištekao na 220, iako je čudo što je to dijete ikad prohodalo jer mi je konstantno bio na rukama...tek kad sam dobila ostatak ekipe sam shvatila što je zahtijevno dijete. Još uvijek je zahtijevan.

[astral]

ma čekaj, nemam ja ništa protiv ni da je ni da nije zahtjevna (meni je naj...) ali upravo sam ponovno čitala neke postove i vidim da i ifigenija i pepita imaju takve curice, znači ni one nisu zahtjevna djeca?
nemojte me krivo shvatiti ali čisto me zanima?

[astral]

moja ime tri godine pa je još stalno po rukama i na sisi

[Trina]

Ne znam, nisam čitala druge postove. Držim malu u jednoj ruci a s drugom tipkam...pa ću brzinski. Uopće nije važno je ili nije nego eto, meni upalo u okko to što sam gore napisala a to mi ne ide jednos drugim.

[astral]

ma nije ni meni važno, nego ,rasprave radi, koja je onda "definicija" zahtjevne djece?

[Trina]

bode me u oči ovo moje zahtIjevno

[Trina]

ma nije ni meni važno, nego ,rasprave radi, koja je onda "definicija" zahtjevne djece?

Kad si do podne spizđen i nemaš snage ni za pričati više

[astral]

Kad si do podne spizđen i nemaš snage ni za pričati više

paaa, dogodi se i to ali kako ide starija, sve manje

[S2000]

Ja moram priznati da otkada sam pocela raditi da mi je lakse. Napokon popijem kavu u miru , haha. Radim u miru, nitko me ne poteze za nogavicu, ne cujem plakanje..
I isto je malo lakse i s njim sada, kad se vratim s posla,kada neke stvari razumije, sad je vec nekako manje zahtjevan. Poceo se cak i sam igrati (10 min-10 min).
Sav moj strah oko odlaska u jaslice je bio neopravdan. Zaspe bez cice (woow). Jest da najkrace spava, iako je najmladji, ali bar nesto odspava.
Po noci se i dalje budi milijon puta ali ne mozes i ovce i novce

S odusevljenjem mogu reci da je sada u rangu sa ostalom malo zivljom djecom i mislim da vise nije zahtjevan

[enchi]

mikka
[QUOTE]astral i moja je takva, psihicki zahtjevna a fizicki mirna. srecom ima starijeg brata pa se ode s njim igrati.[QUOTE]

Trina

astral, to nije zahtjevno dijete. Vjeruj mi.

Moja je cura kao što piše mikka. Fizički sasvim nezahtjeva ali psihički me dokrajči. Nadala sam se da će se bar malo povremeno objesiti na brata umjesto na nas pa da predahnem ali mali ju već sad otkanta samo tako! Sam je sebi sasvim dovoljan.


Situacija; mali se igra/zabavlja sam na podu, MM i ja krenuli nešto razgovarati a curka se ubacuje:"Hm...Luka se vidim igra, a što ćemo MI raditi?!"


Zbrljala sam gornje kvotanje, nadam se da se kuži!

[enchi]

Dakle, astral - obzirom da je moja cura po opisu kao tvoja, skupljaj strpljenje, trebati će ti - to ne prolazi, bar ne kod nas (4 godine ima)!

[astral]

da, i moja je takva: ne možemo razgovarati jer se i ona ubacuje stalno u razgovor. sama se zaigra max pola sata ali uz stalno: mama daj mi ovo , mama daj mi ono. idemo prošetatat, ona hoće da je se nosi (MM ludi na to), još se nismo odvikli sisanja po noći jer je stanju plakat cijelu noć a ja to ne mogu slušat.

mislim sve je sada puno lakše nego kad je recimo bila mala, tuširanje je bilo nemoguća misija, čak bi i svekrvi u rukama plakala ko luda. kolica smo počeli koristiti tek sa 2 godine.itd mogla bi vam dati primjera kolko hočeš.

ma, ne žalim se, bože sačuvaj, nego eto jadam se malo, nekome ko zna o čemu govorim.

[mikka]

ma ne prolazi to nikad.

jadan brat kad ga ona dohvati. on joj jadan sve popusta. meni sve dode zao kad vidim kako nas pomete uragan njenog karaktera.

za samo jednu raspravu s njom ja izgubim tjednu zalihu energije.

[astral]

da tako i ja , raspravljat s njom nema smisla jer uvijek završi kako ona hoće i još mene napravi ludom i izviče se na mene da joj " punim gavu gupostima" a na svaku moju ima spremna bar dva odgovora- ma mali filozof

[tajuska]

astral i moja je takva, psihicki zahtjevna a fizicki mirna. srecom ima starijeg brata pa se ode s njim igrati.

pridružujem se klubu. samo što moja nema braće ni sestara pa smo joj mi jedina zabava. moze se sama zaigrati samo ako mi sjedimo pored nje spremni skociti kad odluci da joj treba drustvo. jucer sam bila s njom doma cijeli dan i navecer sam bila iscjedena. danas sam radila i osjecam se daleko manje umornom. a pritom je jucer bila prilicno dobre volje....
u biti, po kuci i na sigurnom je ona dosta aktivna, nije da cjeli dan sjedi na jednom mjestu, ali definitivno ne divlja, u motorickom smislu je uzasno oprezna i pazljiva - zato se i kasno posjela i prohodala. ali na nepoznatom prostoru, nema sanse da ju skinemo sa nas. i niti glasa ne ispusta, niti se smije, niti govori, nista. ko mali mrgud sjedi i eventualno bi se sa mnom ili zakonitim s necim igrala, ali tek kad se malo opusti. do tada na rukama, jedna ruka na cici i ni makac. s ljudima koje ne vida na dnevnoj bazi jedva uspostavlja bilo kakvu komunikaciju, a kamoli da bi pristala s njima ostati na samo. kad joj netko nepoznat ili manje poznat pride i obrati joj se, odmah je u suzama...a s nama koje zna je najveca maza i uzasno je slatka i draga. ponekad mi bude bas tesko sto svi drugi misle da je mrgud....

dok je bila beba, sve kao sto su cure vec pisale. urlala, urlala i urlala i danonocno bila na rukama i cicala zilijon puta dnevno i po noci, spavala nikako (i jos uvijek je s nama u krevetu i minimalno dva puta se probudi tek toliko da provjeri jesmo li tu). nikada s nicim nije bila sretna, osim s cicanjem i nosanjem (ali niti to uvijek). a i jos uvijek ima dana kad nije sretna s nicim osim da je nanasamo...

[astral]

Tajuska kao da si opisala moju malu- isto!
samo što se puno bolje izražavaš od mene- nisam baš sklona pisanju

[moia]

Hvala ti ali ono šta mene užasno brine je njezino samoozljeđivanje. Pokušala sam na taktiku ignoriranja pa eto završilo s čvrgom na glavi. Sveki mi isto rekla da je ignoriram i prestat će no kako reagirat kad se previše bojim. Ona toliko grozno se baca i vrišti i bira glavom da se udari baš gdje je najopasnije, kvaka na ladici, rub stolića, štok od vrata i sl. Kod slabije varijante se samo rukama lupa po glavi i čupa kosu Neznam kako se postavit i kako da prođemo tu fazu. Ne želim da joj se išta desi i svako pokušavanje da prođe dan bez ozljeda je na granici nemogućnosti

Skroz te razumijem, moja 2 godišnjakinja je identična. Čak zna gledat u mene onim pogledom e sad ćeš ti vidjeti i onda namjerno lupit glavom u rub stola, u rub ormarića, u rub štoka, uvijek baš u rub tako da bi mogla bolje plakat i izazvat moju reakciju da bude po njenom. Čvoke i plave flekice su bile u prvo vrijeme stalno tu, sad ih je manje jel zna ona da to jako boli nju samu pa ipak to napravi tako da se ne povrijedi, ali urlike demonstrira vrlo zorno. Mislim da sam u zadnjih pola godine ostarila bar za 5 godina. Ignorancija je najbolje rješenje mislim isto. To je užasno teško jel naravno hoćeš svisnut od straha da se ne povrijedi ozbiljno, ali kroz ignoranciju koliko mi god bilo teško nekako su se i ti ispadi prorijedili. Bilo je tu bacanja i svom snagom lupanjem glave o parket ili zid, ma bože strava. U prvo vrijeme sam skakala ko opaljena i odmah je primala tješila mamino zlato, ispadi su bili tim sve češći i gori, dok nisam počela ignorirati. Sad prođe i po 2 dana bez ispada, a nekad kad je sreće i tri. Isto dobijam packe da sam ju razmazila, ali mogu se zaklet da nisam jel ima dana kad stvarno super surađuje, a opet ima dana kad me tjera na rub zdravog razuma da vidi gdje konačno okidač kad će mama puknut i odreagirat.

Kažu tete u jaslicama, ide popodne 4 sata dnevno, da je iznimno živa i znatiželjna, da kad dođe tamo prvo sve isprevrne, čitave jaslice na glavačke, sve mora vidjet, isporbat, rastavit ako se može, na sve se popest pa čak i ako ne može, juri 100 na sat i tako sve dok se ne umori, nekad po 2 puna sata, a onda sjedne na pola sata i mirno slaže puzle (doma so to još nikad nije desilo da ona pola sata mirno sjedi!) i onda opet sljedečih sat vremena ludilo. I da ispada ima i tamo još kakao, zna čak i zveknut drugo dijete ako ne uspije od prve sprovest svoju zamisao. A bogami znala je i nas zveknut, ogrebat, počupat i to onako iz snage, sad se to prorijedilo. Kažu tete nije u prosjeku, ali je sasvim normalno, nema razloga za brigu, imali su već takve djece. Spavanje je isto oduvijek bilo oko minimuma za njenu dob od kada se rodila. A tako je i danas. nema ona vremena za spavanje osim ako se već počne rušit od umora. Sa godinu i pol, ovo ljeto igrala se sa četverogodišnjacima svaki dan u parku, spuštala sama (nzistirala je na tome!) niz tobogan i to onu veliku zatvorenu i vijugavu cijev, uporno i uporno se htjela penjati na drvene kučice sa ljestvama, muž i ja smo svaki dan na kraju dana bili u komi, iscrpljeni do beskraja jel to dijete se nije jednom sjelo u pješčanik i gralo ko njeni vršnjaci, ne ona je uporno sa dečkima na livadi uz parkić htjela igrati nogomet, ono, šta da kažem. Ali svi kažu kad je vide kako se ponaša da mala ima pogled odraslog čovjeka, ono što se kaže stara duša u bebi tijelu.

[anamix]

astral - ja bih ipak rekla da je tvoja zahtjevna ili kako god to definirali nije ni bitno. ja sam o svojem dosta toga napisala na početku ove teme, sad je prošlo nekih pola godine i stanje je malo bolje, no i dalje su budi, sisa, gnjavi, jurca, tisuću puta ponavlja mama...nakon poroda sam izgubila 8 kg u 4 mjeseca i tek sad (nakon 2 godine) ih počinjem polako vraćati...međutim, mogu ti ispričati primjer svoje mame. ja sam bila zahtjevano dijete po definiciji - jurila, razbijala sve pred sobom, svađala se, bila tvrdoglava, nisam spavala, nikad mir. moja dosta mlađa sestra uvijek na miru. sjedila bi u krilu kod mame, lijepo spavala kraj mame, uvijek super jela (kad je mama u blizini), ali psihički...uf, uf i tako od prvog dana. nekad cvili, nekad jauče, sve joj je najteže na svijetu, njeni su problemi najveći, nerješevi, uvijek mami za vratom, uvijek traži njenu pažnju, a mislim da nikad nije ozbiljnije pala. uglavnom, moja mama kaže da radije bira harambaše, nego 'mirnu' zahtjevnu djecu iako da se razumijemo, moja sestra je predivna samo nekad stvarno naporno

[moia]

I da, stvarno kako ovdje imamo svi slična iskustva, a kad sam negdje medju klincima i mamama, čini mi se da sam sama na svijetu, da jedino ja trčem za njim, i ponavljam NE kao papagaj, i da se jedino on dere i jedino on ne spava....itd.itd.itd.....

ha ha potpisujem, i onda stalno čujemo moji/naši nisu bili takvi, a mi trčimo i u pauzama od puf puf pant doviknemo a naša je

[Ifigenija]

Ovo se i ja pitam svaki put kad vidim sličnu temu, a često se otvaraju. Ali, percepcija zahtjevnosti je samo do roditelja.

Beti, u jednu ruku imaš pravo - dijete je dijete, treba ga prihvatit, voljet i pomoć mu da se ponaša prihvatljivo i tu nema filozofije.

Ali, ima djece zahtjevnije od druge... tko nije probao, ne zna.

[Ifigenija]

Ogroman potpis potpuno isto kao i kod mene. Meni je fascinantno bilo da me već 2. dan nakon poroda gledala širom otvorenih očiju cijeli dan i nije prestala.

Beti3 ok slažem se da roditelji različito gledaju na to, nekome je zahtjevno nešto što nekome nije međutim opet ima djece koja se jednostavno izdvajaju daleko iznad toga.
Meni je prijateljica koja je rodila 6mj prije mene rekla da bi ona dobila slom živaca da je njeno dijete bilo takvo, Jana je tada imala od 4-6mj i prijateljica je bila 2mj na moru gdje mi živimo i viđale smo se svakodnevno.
Ja tek sada polako hvatam zrak u smislu da mogu (tj još nisam) otići s prijateljicama na kavu bez Jane, a Jana ima 1g i 20 dana što znači da nismo bile odvojene pola sata.
Nekako se dogodilo da je mnogo mojih prijateljica, poznanica rodilo u razmaku od par mjesec, pravi baby boom je nastao i sve su išle na kavu već nakon 2mj jer bi djeca kući zadovoljno spavala. Ja to nisam mogla.
Uopće ne znam kako sam preživjela prvih 6mj, Jana nije spavala po danu niti malo, jako je puno plakala tako da mi je 24 sata bila na rukama, a po noći se i danas budi 6 puta a prije je to bilo i više, kolica smo mogli zaboraviti, a marama je djelovala na pola sata.
Pored svega toga ja sam bila anemična, na granici za transfuziju krvi. Jedna prijateljica mi je nedavno rekla da kad me tih dana vidjela da se pobojala za moje zdravlje jer sam izgledala kao smrt na dopustu. U prvih 7 dana nakon poroda izgubila sam još 5kg a spavala 2-3 sata dnevno. Tako je ostalo i dan danas, osim što mi je krvna slika bolja .
Baš sam vam se ovih dana htjela požaliti kako mi kičma otpada jer imamo show kod svakog presvlačenja. Kod moje mame smo u posjeti a ovdje ju presvlačim na krevetu i toliko plače, baca se, trga, bježi i urla da je mene strah svakog presvlačenja i stvarno mi kičma otpada. I opet se hoće jako puno nositi na rukama, to je zadnjih 10-tak dana baš jako izraženo.

Mitovski, suosjećam! I za kile i krv, sve sam to prošla

Za oblačenje sam i ja prošla krize i muke, dok mi nije dojadilo i dok nisam rekla - sine, nećeš se obuć, dobro. Idemo u park. I pustila ga golog golcatog da ide van. On veselo otrčkao - i ja znam da je ugodnije biti gol, nego obučen i da je ugodnije hodati nego se oblačiti - malo je tabanao po dvorištu, a onda je bome rekao - mama, buci. Vratio se, i obukao u miru i nakon toga NIKAD više nije bilo toliko drame oko oblačenja. Bilo je tu i tamo, ali nikad više da se preznojim. Znala sam ga pustit i s jednom cipelom da hoda u šoping centru. Nije htio obuć i gotovo. Ja obučem jednu, on skine drugu. I dobro. Hodao par minuta, i tražio cipelu. Nikad više...

Probaj. Pametni su oni, neka sami zaključe.


Za nošenje - pogledaj je kao da govori nešto čudnovato - da te nosim?! Mamu leđa bole. I onda reci: stupamo! I kreni stupat i ludovat. To će joj biti zgodno, i krenut će stupat. Uvježbaj je na tu fintu, radi. Oni ti ne vole dosadu, čim je zabavno, sve može. Možda ne odmah, ali što je više puta pogledaš u čudu (neodobravanje) to će prije skontat da to nošenje nije isto kao i prije. Reci joj da je velika, teška i da je to za bebe.

I trebaš se pribrati, odmoriti, jer ako je kao moj sin, onda ti se kači i na tvoj umor i neraspoloženje. Što sam ja umornija bila, to je on više ludovao.

Ne samo da čita sva moguća slova, i njemačka i hrvatska, i velika i mala, i engleska, i naopako, nego čita i moje unutarnje emocije, prije on zna što je u meni, nego ja, časna riječ!

Tako da ti klinci stvarno trebaju ne samo okvirni autoritet, nego stup iznutra i izvana jer su baš kako ljudi kažu - živo srebro. To se prelijeva, ide, traži, pika, ne staje.

Mene je znalo bit strah ujutro dana koji je predamnom. Je, priznam. On je znao biti tako naporan kad sam ja bila bolesna - a ne tipa da ležim, nego onako, sporiji si, šmrkaš, uzrujao bi se valjda i bio živčan, a ako bih ja sjela i pila čaj i kunjala (uz crtić), on ne bi obadavao crtić nego bi doslovce mahnitao, penjao mi se na glavu, gazio me po ramenima dok ja sjedim. Uzrujan do srži. Nema ti tu pomoći, ako i vičeš, ako ide na zločestu stolicu, ako ga grliš, pričaš, zabavljaš - ma vidi, kuži, zna, osjeća da nešto nije okej, i tjera da istjera, da skuži, da bude kao inače. To u toj neartikuliranoj fazi.

Sada sve to skupa znači da je senzitivan, da se ponaša kao stara bolničarka kad je netko bolestan, da je duhovit, da se zna nadovezat na razgovor... al do recimo pete godine... uf.

Inače, moj sin u pozadini ima neke manje, ali iritantne zdravstvene probleme povrh svega, tako da ja vjerujem da je dio tog mahnitanja bilo i u tome.

[mitovski]

Jooj Ifigenija tebe kad čitam kao da svoje misli čitam. Sjećam se kako je i mene bilo strah dana koji je predamnom, pa bih se ujutro ustala i rekla uh ajmo preživjeti još jedan dan , a navečer bih legla i rekla uh dobro je preživjeli smo još jedan dan, ajmo sad preživjeti noć.
Meni je puno lakše kako je počela spavati noć i prestala cicati sa 17mj i sada se ona probudi 2-3 puta, traži vode i zaspe.
Što se tiče presvlačenja situacija je ista kao i prije, bacanje, urlanje i vrištanje. Od rođenja je urlala i plakala čim bi ju se spustilo u vodoravan položaj. Tako da sad imamo presvlačenje koje moramo pripremiti, zapričati, pjevati, skakati, brojati, ali nekada ni to ne pomogne.
Ne znam kakv je tvoj bio kad bi bili negdje vani, ono što mene zna izluditi je što ona uopće ne gleda gdje smo mi, ona jednostavno ode i kad joj kažem, a ništa ja onda odoh, ona meni još maše.
Ono što sam pisala i na drugoj temi da kazne ne pomažu, npr. danas je namjerno poderala tapetu u sobi i za kaznu sam joj uzela plastelin s kojim se obooožava igrati i ona meni na to govori pospremi onda i ovo (kalupiće za plastelin) i apsolutno ju ne dira to što sam ja uzela plastelin.
Mislim, ona je predivna i pričalica je i nije da samo plače, smije se puno ali zaaaaahtjevna do bola.
MM se puno bavio s njom ali kako sam ja bila kući a on radio nije imao cjelovit uvid i sad kako su se uloge promijenile i kako je on s njom kući a ja radim, dočeka me na vratima jadan sav iscrpljen i samo mi kaže:Ja ne znam više šta ću s njom?Sad je dobio ponudu za dobar posao i mora brzo početi raditi i sad pod hitno moramo naći neki prvatni vrtić, ali me jako strah kako će to ići i kako će se prilagoditi, a još me više strah kako će nju tete prihvatiti jer s njom stvarno nije lako.

[Ifigenija]

Mitovski, umirem od smijeha, jer je moj sin za ovo kažnjavanje radio isto što i tvoja curica - dobro, evo ti i oivo. Nije se dao kaznit. Ja mu uzmem knjigu, on baci hrpu slikovnica u smeće i kaže - eto tebi sad. I tako. Lud i luđi. Namjerno drapanje, demoliranje - ma sve to znam. Moj i dan danas ima povremeno drive pijanog bad blue boya, i puno ga korigiram, razgovaramo, trudnimo se savladati taj unutarnji vulkan i puno je bolje, ali da je strastven - strastven je.

I isto je htio ostat u parku, otić sam, ništa se nije bojao niti oklijevao. Pitam ja njega kad neće ići sa mnom - hoćeš onda ostat s ovom tetom, a on će - da, primi tetu za ruku i ide on nekamo, u avanturu.

Što se vrtića tiče - ne brigaj. Čim je ekipa, puno ljudi, stalna akcija - sve pet. Takvima je vrtić spas. Mi idemo u odličan privatni vrtić, divno rade, sve razumiju, ako te zanima mogu ti dat kontakt na pp.

[Anemona]

mitovski, zašto je ležećki preslačiš?
Mi smo svojeg samo isprali pod pipom, obrisali, on je stajao na nogama i stavili smo pelenu.

[Ifigenija]

Anemona, uteče dijete, nema ti tu čekanja na dosadne stvari.

[Anemona]

Anemona, uteče dijete, nema ti tu čekanja na dosadne stvari.

A što misliš da ostala djeca meditiraju dok mama čita Gloriju i usput ga preslači?
Skineš ga u letu, jednom rukom držiš čvrsto ispod pazuha, ubaciš u bide ili umivaonik, opereš guzu.
Dok ga držiš u zraku jednom rukom, drugom rukom ga brišeš.
Spustiš na pod i dalje držiš jednom rukom, a drugom navlačiš pelenu.
Mada kad je guza oprana i obrisana, meni više nije bilo bitno da li odjuri par krugova. Obično sam ga i znala pustiti neka malo jurca po kući, pa kad se s nečim zaigrao na prepad staviš pelenu.

[Ifigenija]

Anemona, znam ti ja to. Imam dvoje. Jedno koje sam tako, uz povremene ispade, naravno. I golotrk po kući i stepenicama (mislim da ima i topic o toj nemogućoj fazi inače pitomog djeteta) i drugo koje je imalo križarske ratove protiv pelene, s agendom, jasnim ciljem...

[S2000]

Platnene pelene + cover - nekad ni s 4 ruke i noge (moje i muzeve) nije moguce staviti. To je bacanje, koprcanje, izvijanje- vristanje- a sve zato sto se ne da da legne. On nikad ne lezic, osim kad spava... Stojecki? Ma nema sanse da ga obucem stojecki. On je brzi gonzales, nema sekunde mira. Jedino logicno objasnjenje njegove pothranjenosti i zasto sa 21 mj jos nema ni 10 kila je u tom da previse trosi.

Al moram priznat da je puno lakse otkad prica pa je manje frustriran

Vec sam napisala da je prestao biti tako zahtjevan, al prvih 18 mj su bili pakao.

Mitovski- ne brini za vrtic. Mene je taj vrtic spasio! Vidit ces! Isto kao i posao.

[Ifigenija]

Joj, sad sam se sjetila da sam za presvlačenje oboje (dok je bilo u granicama normale, prije nego što sam golo dijete poslalo na snijeg da samo uoči vrijednost i važnost odjeće) imala sijaset interesantnih igračaka, a i ne samo igračaka pri ruci. Davala sam im bočice od krema, šuškalice, knjižice za kadu, sjajne papire, ključeve (jesam, nemajka), stvari iz kućanstva. i to sam davala sam kod presvlačenja, da ne izgubi privlačnost.

[mitovski]

Ma joooj presvlačimo se mi svakako i na stoječki i na ležečki i u hodu i u letu a nekad i ostane pokakana jer se jednostavno neda, pa ju pustim 20min i onda presvučem.
Ifigenija može info o vrtiću na pp jer nam je baš hitno.

[Anemona]

Meni je iskreno malo bezveze toliko napominjanje kako je dijete teško presvuči, zato jer je zahtjevno. Poznajem samo jedno dijete koje legne i čeka da ga se presvuče (dakle postoje), a ostala se bacakaju, jure, viču,...
I ja sam koristila svakakve metode i dodatke, ali ne smatram da je radi toga bio ekstra zahtjevan. Bio je i ostao živahan i brz poprilično iznad prosjeka, ali sam uvijek rekla da mu je to "posao".
Obično sam u tim trenucima uvalila mobitel, ili tako nešto što inače nije dobivao i viđao.

[lady.x]

Moj MORA da drzi u rukama nesto dok obavljam stvari koje su njemu gubljenje vremena - presvlacenje recimo ili hranjenje. Za hranjenje mi je najvise frka jer krece u vrtic, sve mislim tamo nece nista jesti jer jede samo ako nesto gnjavi po rukama.
Iskreno ni ja to ne smatram za nesto preterano karakteristicno za zahtevnu decu, dodje mi normalno da im je kad otkriju kretanje to prosto dosadno, nego ne znam kako to da resim, sa hranom narocito. Od kako je poceo da zvace jos je gore jer mu treba vise strpljenja, duze traje obrok. Ranije samo zguta kasicu i ode, sad jedva izguramo obrok

[lukab]

i ja sam se prije brinula kako ce u vrticu jest jer isto nije doma htio bez zanimacije, ali u vrticu su neka druga pravila i jedino sto ce dobit u ruku je zlica s kojom ce morat sam jest... pa mu se to pretvori u zanimaciju... ako nece - nema jela, malo ce ga mozda probat nahranit ali bez igracaka... nakon par dana ce shvatit da ce ostat gladan i naucit ce... nama je vrtic bio spas jer je to ponasanje prenio doma (iako doma zna i dalje iskoristavat situacije pa ga se ponekad mora nahranit, recimo dorucak)
nije im ni prvi ni zadnji koji je takav tako da ne brini
inace pratim ovu temu jer mi je nekako sve teze s mojim - pa nikako da si poslozim u glavi dal je on zahtjevan ili sam ja prezahtjevna i ocekujem od njega nesto sto jos u toj dobi nije u stanju bit...

[mitovski]

Meni je iskreno malo bezveze toliko napominjanje kako je dijete teško presvuči, zato jer je zahtjevno. Poznajem samo jedno dijete koje legne i čeka da ga se presvuče (dakle postoje), a ostala se bacakaju, jure, viču,...
I ja sam koristila svakakve metode i dodatke, ali ne smatram da je radi toga bio ekstra zahtjevan. Bio je i ostao živahan i brz poprilično iznad prosjeka, ali sam uvijek rekla da mu je to "posao".
Obično sam u tim trenucima uvalila mobitel, ili tako nešto što inače nije dobivao i viđao.

Jooooj Anemona pa daj nemoj sve shvaćati tako doslovno. Zar stvarno misliš da ja mislim da je moje dijete zahtjevno zbog presvlačenja. Ja ne znam kakvo je tvoje dijete i ne pada mi napamet prosuđivati tvoje mišljenje. Nisam nikakva kukava osoba, čak štoviše dosta toga nosim na svojim leđima ali nebitno je jer me ne poznaješ. Imam puno prijateljica koje su rodile u nekom kraktkom vremenskom razmaku od mene i sve su mi rekle da ne znaju kako preživljavam, pogotovo kad je bila manja, sad je to već druga priča, ali i dalje je zahtjevna.
Ono što sam ja s njom prošla prvih godinu dana, a pogotovo prvih 6 mjeseci riječi ne mogu dočarati i šta god da napišem ti bi vjerojatno smatrala pretjerivanjem, možda bih i ja tako mislila da nisam rodila takvo dijete. Ona je nekoliko puta kao beba ostajala bez glasa zbog vrištanja, prvi puta u rodilištu nakon tri dana, a svi nalazi kod lječnika pokazivali su da je s njom fizički sve uredu. Onda smo čekali da prođu grčevi pa će biti bolje, pa kad počne sjediti, pa kad počne puzati, pa hodati, pričati i sada je bolje ali je i dalje strašno zahtjevno dijete. Ja i MM moram često puta u danu duboko udahnuti i smiriti se jer ti ponekad dođe da vrištiš, kao i svima drugima, samo u slučaju zahtjevnije djece puno češće.

[Anemona]

mitovski, krivo si me shvatila, ja uopće ne umanjujem zahtjevnost tvojeg, ni bilo kojeg drugog djeteta.
Vjerujem da ti je stvarno teško i naporno, ni malo u to ne sumnjam.
Ono što mene, uvjetno rečeno smeta, je što se svaki "nestašluk" gleda kroz prizmu zahtjevnog djeteta.
Samo sam željela reči da je rijetko koje dijete mirno dok mu se mijenja pelena, bilo ono i inače zahtjevno, ili ne.

Ustvari me je ifi povukla za jezik, kao da nemam pojma kako to izgleda kad dijete bježi i ne da staviti pelenu.

[anika2]

ja sam od kolica, i slinga, i marame i svega ostalog odustala s nekih 4 mjeseca Kostinog života jer više nisam mogla podnositi deranje. Kolica su uredno sparkirana, a ostalo sam podijelila drugim mamama i od onda ga vodim u šetnju u rukama. sad hoda, ali nekad baš ne želi pa ga i dalje nosam. Od kolica sam odustala kad mi je prolaznica koja nas je često viđala jer smo šetali ispred njenog dvorišta rekla da će ona nositi moje dijete ako ga ja ne uzmem iz kolica. Toliko je urlao: Naravno, prvo sam joj sasula svašta u lice, a onda odustala od te borbe i od pokušaja - pusti ga da plače, prestat će. Moj sin ima podugačak popis toga što ne voli - autosjedalica, kada, prematanje, da ga nosi itko drugi osim mene (čak ni tata)...budi se oko 4-5 puta noću...na wc idem tako da mi sjedi u krilu, kad imam volje kupamo se skupa, kuham tako da ga držim u rukama jer obožava gledati kako se i što kuha, usisavam tako da mi on 'pomaže' držeći usisavač...Ali zato super pere podove ja mu dam krpicu i on fakat briše. Sisa 100 puta na dan, spava s nama u krevetu. Kad sam ja doma nema šanse da ikom drugom ode, ja se smijem tuširati samo ako on smije gledati Tomicu i prijatelje
I ja se pitam od kuda mi snaga, kada nisam na rubu živčanog i fizičkog sloma stvarno se sebi divim Još i radim i to puno, dežurna sam nerijtko i popodne. I ja mislim da će mi susjedi pozvati socijalnu službu jer imam osjećaj da se on dere najviše u svemiru.
S druge strane, uistinu je divan. Presladak do te mjere da me nepoznati ljudi zaustavljaju na cesti da mi to kažu i još dodaju da nije iz kurtoazije. Užasno je mazan, super papa i već sada ima super smisao za humor. Priča sigurno 30-ak riječi, obožava gledati zvijezde, životinje...ma predivno dijete. Ali da, do zla boga, zahtjevan i ne vidim da će to ikada prestati.
Noćas me do te mjere izluđivao jer se probudio nekih četiri puta i svaki put urlao dok se nisam digla i odnijela ga van iz sobe, onda sam ga morala nositi i pjevušiti pa bi tek tada zaspao. Zadnji put sam rekla mm-u da on odradi takvu šihtu, no čim ga je uzeo moj prekrasni sin je počeo vikati mama i tako ravno 100 puta. Brojala sam Kad je rekao stoti put, zaključila sam da stvarno ne misli odustati pa sam se digla. Naravno čim sam ga uzela utonuo je u divan spokojan san :D a ja se morala dići za sat vremena i na posao

ovo kao da sam ja napisala.suosjećam
matej je turbo zahtjevno dijete,karakterno uporan ali uvredljiv,tvrdoglav i samostalan,presladak i veseljak....prohodao s nepunih 9mj,samo trči po svuda i za njega je najveća kazna kada je šetnji kraj...obožava šutat loptu i viče goollllll kad vidi nogomet na tv-u....bit će novi messi
ništa se bez mateja nemože obaviti,ni pranje,ni kuhanje,ni wc,,,,

[S2000]

Meni je zahtjevno mijenjanje pelena cim moram mozgati da kombiniram presvlacenje da bude barem sat nakon jela tako da ne povrati od vristanja. I jedno vrijeme sam bila uvjerena da ima problema s kicmom jer je toliko vristao kad bi se polegao da me pravo bilo strah.. Mobiteli i ostale stvarcice su palile prvih par mjeseci. Sad za nefalit ima fazu da stavlja ruke u guzu cim mu maknem pelenu... Zamisli kad se pokaki!
Al kazem, promjeni se to- vise nije bas toliko zahtjevan.

[S2000]

[QUOTE=S2000;2094390]Meni je zahtjevno mijenjanje pelena cim moram mozgati da kombiniram presvlacenje da bude barem sat nakon jela tako da ne povrati od vristanja. I jedno vrijeme sam bila uvjerena da ima problema s kicmom jer je toliko vristao kad bi se polegao da me pravo bilo strah.. Mobiteli i ostale stvarcice su palile prvih par mjeseci. Sad za nefalit ima fazu da stavlja ruke u guzu cim mu maknem pelenu... Zamisli kad se pokaki!
Al kazem, promjeni se to jednog dana

[S2000]

]Meni je zahtjevno mijenjanje pelena cim moram mozgati da kombiniram presvlacenje da bude barem sat nakon jela tako da ne povrati od vristanja. I jedno vrijeme sam bila uvjerena da ima problema s kicmom jer je toliko vristao kad bi se polegao da me pravo bilo strah.. Mobiteli i ostale stvarcice su palile prvih par mjeseci. Sad za nefalit ima fazu da stavlja ruke u guzu cim mu maknem pelenu... Zamisli kad se pokaki!
Al kazem, promjeni se to jednog dana

[jelena.O]

I isto je htio ostat u parku, otić sam, ništa se nije bojao niti oklijevao. Pitam ja njega kad neće ići sa mnom - hoćeš onda ostat s ovom tetom, a on će - da, primi tetu za ruku i ide on nekamo, u avanturu.

vidišovak nekaj moja deca ne bi nikad napravila sama.