Ajme, i moj sredni vec tjednina ponavlja: "dupe guza!". Al ja to uopce ne dozivljavam. Zapravo, cak mislim da ga jucer i danas nisam cula. Proc ce ih!
 |
|||
|
|
|||
Ajme, i moj sredni vec tjednina ponavlja: "dupe guza!". Al ja to uopce ne dozivljavam. Zapravo, cak mislim da ga jucer i danas nisam cula. Proc ce ih!
"Guza guzu guzi." e ono.
Ma to svi rade... Traje dulje ako otkriju da s tim mogu privući pažnju.
Kakica, guza koja prdi i smrdi, mom starijem je to bio urnebes godinu, ako ne i dvije, malo sam predahnula i evo sad je mlađi počeo ”gusa pidi hahhaha!!”
mislim da je Ida Prester objavila lani da kad želi da joj se djeca smiju na fotografijama, viče: guzaaaa
moji su isto prošli kroz tu fazu, i ne mogu reć da su potpuno izašli
Što radi kad želi da su ozbiljni?
Pozdrav
Zanima me kako se Vi nosite sa nedostatkom vremena.Da li idete kasnije spavati ili se ranije budite? Da li uspijete sve napraviti sa djetetom? Da li dopustite djetetu da gleda crtiće da u miru operete suđe,pospremite kuhinju ili obavite slične poslove?
Moja djeca su sad starija no naravno da sam koristila sve raspoložive metoda, pa i to da pogledaju crtić, ništa strašno imse od toga neće dogoditi.vatrica prvotno napisa
Uvijek sam za opciju ranijeg dizanja jer navečer ne znam kako se zovem, al zapravo vrlo rijetko sam krala od svoga sna. Ako ne bih odspavala, onda bih cijeli dan teturala i bila nikakva, pa mi je to bilo kontraproduktivno.
Ne znam kako vam izgleda dan, koliko djece imaš, jel radiš, do kada, jel dijete ide u vrtić, koliko je staro/stari, al prilično sigurno bih mogla reći da se u danu moze poobavljati sve nužno da se legne spavat na vrijeme, osim ako nisi samohrani roditelj više male djece glava do glave i sl.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 29.04.2021. at 11:24
Meni je uvijek bilo milije rano ustati, jer navečer bih bila mrtva umorna.
Još je važnije napraviti dobru organizaciju posla - odvojiti bitno od nebitnog (recimo - pranje suđa sam smatrala bitnim, a pranje prozora ne toliko bitnim aktivnostima). Treba podijeliti posao na ono što se mora riješiti odmah: baciti smeće, ostatke hrane, obrisati pod u kupaonici, oprati pod i wc dok je dijete u dobi da sve dira i slično. Pun pomaže ako usput uspijemo spremati stvari na svoje mjesto, sređivati ormare periodički, redovno prati rublje, peglati samo neophodno itd.
Kriteriji isto tako trebaju biti prilagođeni - recimo, krečenje zidova može se odgoditi za godinu dana, pa i dvije. Nije svejedno moraš li održavati stan od par desetaka kvadrata ili kuću s okućnicom, pa se čovjek također treba prilagoditi.
Moja su dva sina rođena na blizu i postojao je period kad sam imala pomoć u kući, tetu spremačicu 1x tjedno. Nisam bila presretna, ali nismo imali izbora u određenom periodu. Ne bih stigla sve obaviti bez pomoći sa strane, ali čim su dečki malo poodrasli, prestala sam s tom praksom.
Crtiće smo dozvoljavali gledati, ali u ograničenoj mjeri i odabrane sadržaje. Isto je vrijedilo i za korištenje računala: kuhinjski timer, 30 minuta i kad zazvoni - gotovo je. Inače, često sam uključivala djecu u kućne poslove, iako je to uglavnom značilo veći nered i meni više posla. Voljeli su sudjelovati, jer to im je bilo zabavno.
Inače, mnogi se ljudi sretnu s takvim problemima. Čak o tome pišu i knjige... Evo primjera iz glave
- Paula Jhung: Kako izbjegavati kućanske poslove https://www.vbz.hr/book/kako-izbjega...anske-poslove/
- Elaine St. James: Živjeti jednostavno https://www.zuzi.hr/proizvod/elaine-...i-jednostavno/
Iz vlastitog iskustva - taman kad čovjek pomisli da je našao dobar način organizacije, uvjeti se promijene (npr. dođe Covid-19) i moraš sve presložiti iznova...
Gledanje crtića bilo je strogo planski, isključivo kad sam se JA planirala odmoriti. Dok sam rondala okolo, kuhala i čistila, rondala su i djeca. To gledanje crtića bila je moja "vura mira" (najčešće 45').
Moji gledaju crtice i ne vidim to kao zlo
Radije sam navečer dulje budna jer sam večernji tip i ujutro radije spavam
Nismo ni mi vidjeli to kao zlo, ali prije dosta godina (vidi moj potpis) djeca su se navukla na Tom i Jerry crtiće i počeli su se mlatiti kao i oni. Tada smo uveli restrikcije.
Osim toga, kad čujem klince ispred naše zgrade kako kriješte, točno u njihovim glasanjima čujem koje crtiće gledaju i diže mi se kosa na glavi.
Doduše moj stariji nije od crtica. Trenutno gleda videe kako rade windowsi, sve vezano uz to, youtubere koji igraju Minecraft, i sad si iskopirao Minecraft svijet i gleda sto se dogada s njim ako brise pojedine foldere na kompu
Crtice kontroliram, iako radije da gleda njih nego razne youtubere iz regiona (sto mu i vrsnjaci vec rade)
Moj naučio tečno i bogato da psuje na engleskom otkako gleda neke grozne valjda teksaške youtubere ovog proleća, ali ajde on je skoro desetogodišnjak. Srećom je pokupio i dosta civilizovanog engleskog jer od školskog engleskog se neće puno okoristiti ove godine :/.
Kad su bili mlađi gledali su crtaće po 30-45 min. Ne mislim da je super vaspitno, ali ne mislim ni da sam ih nešto teško oštetila njima. Moji su voleli Braću Kret i tome slične teme, neke crtaće im baš i nisam dozvoljavala preterano, Maša s medvedom je recimo nepogrešivo izazivala divljanje koliko god meni bila zabavna...
Gledaju TV ili igraju igrice kad mi je potreban mir, ukljucujuci i nesto bitno za posao ako/kad radim od doma, a i oni su doma. Pandemija je promijenila navike, odnosno mi smo se prilagodili najbolje sto smo mogli i uopce se nemam namjeru gristi zbog nekih odluka koje sam donijela u promijenjenom okruzenju.
Odavno sam donijela odluku o tome sto je hitno, sto je manje hitno, a sto u principu moze cekati dok se ne obavi. Izmedju ranog ustajanja i kasnog odlaska na spavanje biram ovo zadnje jer nisam jutarnji tip i teze mi je bauljati ujutro nego dovrsiti posao navecer. Nije idealno, ali nemam osim vlastitog sna i vremena za krasti ili dodavati.
Definiraj "sve napraviti"
Mi imamo ritualno gledanje crtića kad (i ako) se spremi za spavanje, a prije čitanja. Zna se kad je čitanje, ako bude brži, stigne pogledati crtić, ako je spor - sorry, danas nismo stigli. Isto i ujutro - ako bude brži od mene za spremanje, gleda crtiće dok ja ne budem gotova. Ovako između pustimo iznimno.
Ja relativno malo spavam. Prosječno 6 sati, nekad manje, nekad malo više.
JA sam NEMAJKA. Velika…Citam vase postove- ma vi ste divneeee. Moja 4.godine stara djevojcica ima TANTRUME STRASNEEEEEE-ja vise nzm sta da radim. Okidac je telefon-samo njega hoce i ja joj nedam- Boze…strasno…ja pokusavam da joj objasnim-ali ona mene ne cuje, pokusavam da je ignorisem-strah me je da ce od tog vristanja nesto da joj se desi, da fraz dozivi. NISTA NE POMAZE: niti prijetnja da ce spavati, niti time out, niti da izadjem iz sobe. Bitno je naglasiti da joj nikad ne popustam-ali NIKADA. Medjutim, ona svoje pa svoje. Ponekad uspijeva da joj skrenem paznju na nesto-ali rijetko. Kako da reagujem na tanrtume…KAKOOOOO a da ona bude ok, a ja da bema tlak 200
Skloni telefon i od sebe. Koristi ga što manje. Neka ti bude u torbi. Koristi ga samo nužno i kad te dijete ne vidi. Nije problem telefon, problem je to što ona želi biti kao ti. Možeš joj govoriti što god hoćeš, to nema utjecaja. Moraš se ponašati baš tako kako želiš da se ona ponaša. To ti je sva mudrost. Jednostavno je, ali nije lagano. Sretno!
Potpisujem Peterlin.
Puno jednostavnije je uopće ne dati telefon nego se boriti s oduzimanjem. Maknuti ga iz videokruga i ne korisiti dok ste zajedno.
Moja najmanja je tako živo dijete. Mislim, super. Ona se budi u sedam, gura me po kauču gdje spavam i od tada se ne gasi. Ima četiri i pol godine. Danas smo hodali kroz Maksimir valjda dve ure, nije se gasila, starija joj se pridružila. Meni neš nije u redu s glavom od prošlog tjedna i viroze. Stalni osjećaj napetosti, glavobolja, sinusi, ... teško mi je pratiti sve što istovremeno govore čak i kada mi ništa nije, ali sada. Nekako me, srećom, ostavila da odrijemam nakon ručka. Inače se s braćom svadi i nateže oko svega, vrišti za najmanju sitnicu bjesomučno. Na kraju svakog tjedna osjećam se tako smoždeno. Usprkos tome kaj će sada starija u školu, a mlađi u školicu za mjesec dana, ostaje mi ona i pitanje kako da je naviknem da se zaigra sama bez da cijelo vrijeme orbitira oko drugih i očekuje od njih, bilo braće, bilo mene, da je zabavljamo. Evo, sada mažu kikiriki na jabuke i blažen mir će potrajati još kojih 10 minuta.
Ne zanimaju je puzzle, crtanje ju je lagano počelo zanimati. Ne zanima je Lego, ni lutke. Čak ni na crtiću ne drži pažnju, dok ovo dvoje starijih može buljiti ko hipnotizirani. Ne kažem da je to dobro, ali ipak, ponekad bar.
Još uvijek mi dolazi noću, nekad od ponoć nekad od tri da spava sa mnom. Onda sanja svađu s braćom i baca nogama po zraku jednako ljutito kao kad je budna.
Ima 5.5 g i ne gasi se. Uspavljuje se tihim brbljanjem. Budi se u šest i brblja sa sobom. I sad na wcu.
Dok samu sebe uspavljuje, dobro je
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom