Draga moja,
za početak, nisi luda, nisi loša majka, nisi nenormalna.
Ovako, prvih 8mj njezina života ja nisam uopće živjela, trebalo mi je par mjeseci da se povežem s njom jer kao što si čitala, urlala je 24 sata i nije spavala. Bilo je jaaako teško, traumatično, hodala sam kao zombi i tek kasnije shvatila koliko mi je bilo teško. Tako da nisi jedina. Imala sam i ja trenutaka pucanja, istrčala bih na dvorište jer ju nisam mogla slušati, znala sam isplakati more suza, nikada u životu nisam tako ridala. Kao što kažeš, živjela sam iz minute u minutu. Ujutro bih pomislila, samo da mi je preživjeti ovaj dan, a navečer samo da mi je preživjeti ovu noć. S takvom djecom nema niti minute odmora u danu. Ako imaš bake ili nekoga, neka ti pomognu, odi prošetati, odahni, popij kavu u miru. Ja to nisam imala i zato mi je bilo jako teško.
NJenu prvu godinu sam doslovce preživljavala, nakon prve godine mogla sam udahnuti, ali samo jedan udah, ne više
. Spavati je počela sa 17mj kad sam joj ukinula cicu, jer više nisam mogla podnjeti buđenje svakih pola sata, a onda cijeli dan bez minute predaha. Da sam znala da će ukidanje cice pomoći, ukinula bih je prije iako sam veliki zagovornik dojenja, ali bolje sretna i zadovoljna nego izmučena mama. Međutim nekome pomogne ukidanje cice, a nekom ne, sve je individualno.
Spavala je s nama, sada spava samnom, budi se ona i sada, popije vodu i spava dalje.
Savjetujem ti da se pomiriš sa situacijom i sa svojom djevojčicom
, kad sam shvatila da je takva i da je ne mogu promijeniti, bilo mi je lakše.
Negdje nakon 2. godine je postalo poprilično lakše, ali draga moja i dalje je to jako zahtjevno djete, sa sto interesa, nikada niti minute mira, stalno traži nešto novo, traži moju stpo postotnu prisutnost i dalje se buni plakanjem, a to je bezbroj puta u danu, ali sada kad je veća mogu je nečim zainteresirati. Nikada ne miruje, najrađe ne bi nikada spavala, navečer dobije dodatnu energiju itd. Scene su skoro svakodnevne, ali to je ona i takva je i ne mogu je promijeniti, mogu je samo pokušati usmjeriti.
Ifigenija ima odličnih savjeta i ja joj se divim na njenoj mudrosti, tako da je ona meni jako puno pomogla otvoriti oči i pogled i da svoje dijete vidim drugačije.
Nije lako pratiti tempo takve djece i puno puta će ti netko reći da su sva djeca takva, ali onaj tko to kaže nije imao zahtjevnije dijete jer nisu sva takva i samo onaj tko je to doživio zna o čemu pričamo.
Živi iz dana u dan, probaj uhvatiti ako možeš vrijeme za sebe i tješi se time da ipak postaje lakše svakim danom i vidjeti ćeš jednoga dana ćeš shvatiti da je upravo zbog toga što je takva tebi najdivnija na svijetu.
Šaljem ti veliki
jer znam da ti je trenutno jako teško.