Zahtjevna djeca

[casa]

Moj je jedan bio slicnog ponasanja u mladoj dobi, i na erfu su pisali sa smetnjama iz autisticnog spektra. S tim da je bilo i drugih odstupanja. Strogim i jednostavnim rezimom smo uspjeli sredit ta divljanja. Ako je razvoj inace uredan, mislim da ti pomoc moze psiholog samo da ti kaze kako hendlat te situacije... Sto manje sto jasnijih pravila sa sto vise mirnog odraslog. Ja uvijek govorim o umivanju i pranju zubiju kao mojoj metodi smirivanja sebe i djeteta. I naravno, nemoj predvidat trigere pa titrat u potencijalnim situacijama.

[čokolada]

Uvijek prvo možeš pokušati sa psihološkim testiranjem, meni je to jako puno pomoglo. Stavila sam na papir sva ponašanja koja odstupaju od uobičajenog za tu dob i prije 5. godine otišla prvi put kod Julije Vlahinsky). Skupo je, cca 700kn, ne znam je li sad više, traje 2-2,5 h, imaš uvodni razgovor bez djeteta, testiranje bez tebe, razgovor nakon testiranja na kojem ti objektivno "nacrta" tvoje dijete, dobiješ sliku iz drugog ugla, otvore ti se prozori, odjednom svaki zašto dobije svoj zato.
Važno je shvatiti da psiholog ne može dijagnosticirati i ući u područje defektoga, logopeda ili nekog podstručnjaka, ali može biti dobar početak dok čekaš termin za neku drugu instituciju.

[Agrum]

Hvala na iskustvima i savjetima. Javim se kad odradimo obradu, logopedsko-psihološku na Erf-u, dobili smo termin.

[Agrum]

..samo da provjerim, 600 kn je testiranje na Erf-u?

[sirius]

..samo da provjerim, 600 kn je testiranje na Erf-u?

Ne
Bilo je puno manje, neka simbolicna cifra ispod 100 kuna.

[čokolada]

2013/2014 koštalo je oko 200kn.

[sirius]

2013/2014 koštalo je oko 200kn.

Mozda zbog toga nikad nisam dobila pisani trag jer sam platila manje.

[čokolada]

A ja sam novce, ako se dobro sjećam, ostavila čistačici u koverti jer na šalteru više nikog nije bilo. Sad sam tek osvijestila zašto sam nalaz čekala godinu i pol .
Bez šale, Agrum, znaju biti jako teški s pisanjem nalaza, inzistiraj da ti kažu kada točno možeš očekivati nalaz, traži e-adresu osobe koja će vas obraditi.

[Agrum]

Curke, ja sam odlučila ipak malo odgoditi procjenu, trenutno mi je 600kn dosta novaca. Probat ću mekše s njim, bez forsiranja. Iako to neki put znači pomicanje granica.. Ustrajnost u ritmu pa po malo.

[čokolada]

Znam da je neprimjereno napisati, ali ako IKAKO možeš izvući odnekud novce i ako si zaista dobila na ERFu termin, nemoj ga propustiti. U ovakvim slučajevima ključno je intervenirati što ranije.

[Mima]

Potpisujem čokoladu x.

Inače, zar je zaista obrada na ERf-u 600 kuna

[čokolada]

Ne bi me čudilo, navala je ogromna.

[Argente]

Agrum, i ja se slažem s čokoladom.
Ne bih se htjela previše petljati jer nemam posebno zahtjevnu djecu, ali imam tvog vršnjaka. On je malo razmažen (meni, drugima je OK ), i djetinjast, to je stvar karaktera. Tvoj je...kako to reći, a ne ispasti gruba...miljama daleko od toga. Prema ovom što si napisala, sigurno ima neke poteškoće, prosječni petogodišnjak se tako ne ponaša. Ako ikako možeš smoći novaca, ne čekaj više ni časa. Meni se čini da si i previše čekala. Sretno

[Optimist]

Potpis na cure. Ne odgadjaj. Sretno!

[*mamica*]

Draga Agrum,

Slazem se sa curama. Duboko suosjecam s tobom kao majka djeteta koje je povremeno kamilična verzija tvoga (i to je dovoljno da mi izazove slom zivaca). Mislim da je tih 600 kuna vjerojatno najbolje ulaganje koje ces u zivotu napraviti i vrijedi i zivota tebe i tvog djeteta. Ako bake i djedovi mogu uskociti ili bilo kako...
Sto ranijom intervencijom se moze mnogo toga napraviti, a ja po tvome pisanju zakljucujem da si angaziran roditelj koji sigurno moze mnogo toga napraviti za svoje dijete slijedeci upute strucnjaka. Promijenit ces zivot i sebi i djetetu i cjelokupnoj obitelji, a ako problem eskalira u skoli, biti ce duplo veci nego sto jeste sada.

[Agrum]

Agrum, i ja se slažem s čokoladom.
Ne bih se htjela previše petljati jer nemam posebno zahtjevnu djecu, ali imam tvog vršnjaka. On je malo razmažen (meni, drugima je OK ), i djetinjast, to je stvar karaktera. Tvoj je...kako to reći, a ne ispasti gruba...miljama daleko od toga. Prema ovom što si napisala, sigurno ima neke poteškoće, prosječni petogodišnjak se tako ne ponaša. Ako ikako možeš smoći novaca, ne čekaj više ni časa. Meni se čini da si i previše čekala. Sretno

Jedna velika stvar u cijeloj toj priče oko njegovog ponašanja sam i ja sama. Ja inače imam kratki fitilj, dosta sam eksplozivna i temperamentne sam naravi. Tako da njegove šize imaju dosta veze i sa mnom jer kad sam smirena, scentriram ga lako, ali kad sam u cajtnotu ili mi se jednostavno ne da jer sam više umorna od ponavljanja, tjeram mak na konac, a on tvrdoglav kakav je, ne popušta. Zapravo sam opisala najgore trenutke svog djeteta koji su zaista rijetki. Inače je zaista predivno dijete, pametna glavica, nisam sigurna da mi netko uopće za 2 sata može reći nešto konkretno. Pa tko poznaje moje dijete bolje od mene same?! Možda sam malo zabrijala u krivom smjeru. Otvorenog sam uma i ne bi negirala da mi je netko npr. iz vrtića sugerirao da s malim nekaj ne štima. Puno je nas različitih mama i različite djece. Možda klinci koji nemaju šize od pol sata imaju smireniiju mamu, ne znam.. Nas je doma puno, dijete je naviklo da mu se skoro sve želje ispunjavaju, kad neće jedan, hoće netko drugi. Svaki dan mu se nešto kupuje (na kaj ludim, ali nitko me nedoživljava).. Tako da ima tu i druga strana priče, samo kaj je meni prvenstveno bitno da ga posložim kad se nađemo u sukobu (dakle to je rijetko i obavezno su uključeni umor ili glad). Puno roditelji na dvorištu znače, ali i puno i odmažu kad su u pitanju ovakve stvari. Nabacala sam svega, ali čisto da dobijete širu sliku. Mogla bi ja nekako te novce skrpati, ali ipak mislim da sam ja sama najveći krivac..

[Vrci]

Inace,mi smo isli na obradu psihologa u Klaicevoj. Cekali mjesec i pol mislim, besplatno je na uputnicu jel...pa ako su novci problem i to je pokret unaprijed

[Mima]

Agrum, pa to što si ti faktor u priči je veliki razlog za odlazak psihologu. Mislim, svi mi smo važan faktor u problemima koje imaju naša djeca. Psiholog, posebno na ERF-u, će prije svega tebi dati upute i savjete kako da se ponašaš i kako da se nosiš sa ponašanjem svog djeteta. Nemoj se toga bojati, nemoj se bojati "dijagnoze", nitko neće tvoje dijete svrstati u nekakvu ladicu, nego ćeš dobiti pomoć.

[Evelina]

Bezveze si otežavaš, a svejedno ćeš otići na obradu - samo kasnije, i bit će ti teže.
Ali fućkaš to kaj sebi otežavaš, ali otežavaš i djetetu.
Šesto kuna simo tamo, to je samo novac.
A i ovo "tko poznaje dijete bolje.."...mislim, pročitaj svoje upise ovdje, prilično je jasno da neke stvari o njemu ne razumiješ, da se preispituješ, da tražiš razloge za neka ponašanja...sasvim sigurno ti neće odmoći obrada.
Ali, svatko u svoje vrijeme.
Sretno.

[Peterlin]

Jedna velika stvar u cijeloj toj priče oko njegovog ponašanja sam i ja sama. Ja inače imam kratki fitilj, dosta sam eksplozivna i temperamentne sam naravi. Tako da njegove šize imaju dosta veze i sa mnom jer kad sam smirena, scentriram ga lako, ali kad sam u cajtnotu ili mi se jednostavno ne da jer sam više umorna od ponavljanja, tjeram mak na konac, a on tvrdoglav kakav je, ne popušta. Zapravo sam opisala najgore trenutke svog djeteta koji su zaista rijetki. Inače je zaista predivno dijete, pametna glavica, nisam sigurna da mi netko uopće za 2 sata može reći nešto konkretno. Pa tko poznaje moje dijete bolje od mene same?! Možda sam malo zabrijala u krivom smjeru. Otvorenog sam uma i ne bi negirala da mi je netko npr. iz vrtića sugerirao da s malim nekaj ne štima. Puno je nas različitih mama i različite djece. Možda klinci koji nemaju šize od pol sata imaju smireniiju mamu, ne znam.. Nas je doma puno, dijete je naviklo da mu se skoro sve želje ispunjavaju, kad neće jedan, hoće netko drugi. Svaki dan mu se nešto kupuje (na kaj ludim, ali nitko me nedoživljava).. Tako da ima tu i druga strana priče, samo kaj je meni prvenstveno bitno da ga posložim kad se nađemo u sukobu (dakle to je rijetko i obavezno su uključeni umor ili glad). Puno roditelji na dvorištu znače, ali i puno i odmažu kad su u pitanju ovakve stvari. Nabacala sam svega, ali čisto da dobijete širu sliku. Mogla bi ja nekako te novce skrpati, ali ipak mislim da sam ja sama najveći krivac..

Idi na obradu. Ako ne zbog djeteta, onda zbog sebe. Papir iz ustanove pomoći će ti da u obitelji bolje objasniš situaciju i probleme, jer će tako sve generacije ukućana shvatiti da djetetu (i tebi) ne čine uslugu ako se svi ne pridržavate nekih pravila.

Iz iskustva - svi bi se trebali ponašati prema djetetu onako kako očekujete da se dijete ponaša. Znači - morate "popravljati sebe", odnosno korigirati vlastito ponašanje. Svatko mora raditi na svojim manama i biti bolji roditelj, djed, baka, teta....što već. Meni je moj mlađi sin bio najbolji terapeut kad je trebalo produljiti moj fitilj.

Napravi strukturu - već sam to pisala. To je važno kod takve djece, a puno olakšava i tebi. Ja sam se sa svojom svekrvom svađala isključivo i jedino oko toga kad sam rekla "idemo doma sad i odmah" a ona je pitala zašto. ZATO da stignemo na vrijeme za večeru, ZATO da se zadrži struktura. ZATO. Trebalo je da vidi kako dijete funkcionira kod nje (par dana čuvanja u više navrata) da prihvati kako to nisu moje mušice nego nužna potreba. On je MORAO jesti u određeno vrijeme, ići spavati u određeno vrijeme, a oko svega ostalog se dalo pregovarati. Jednom joj je rekao da je gladan. Ona mu je ponudila napolitnke, a mali kaže "baka, ja sam gladan - želim pravu hranu, a ne napolitanke". Morala mu je ići spržiti jaja ili kuhat hrenovku, ne sjećam se više, ali uredno je šlifao i nju, hehehe.

A što se tiče tvog kratkog fitilja - ako ikako možeš, miči od sebe stvari koje te nerviraju, a nisu bitne. Napravi i sebi strukturu. To često pomaže. Osim toga, vjerojatno ti slijedi solidan obiteljski razgovor i objašnjavanje, ali nemoj sama - sigurno u obitelji imaš saveznike koji razumiju problem i koji će ti pomoći da ostalima objasnite zašto i kako. Sretno!

[Jelena]

Da nisam ponovno rodila, mislila bi da sam totalno nesposobna majka. Jak osjećaj nesigurnosti i bespomoći imala sam dok je moje starije dijete bilo beba. Jedino dijete koje je u rodilištu urlalo cijelu noć. Doma je plakao non stop, nikad zadovoljan, ja nikad nisam znala što želi, nisam znala kad je gladan, kad želi spavati, sve zbrda zdola. Uvijek sam sebe osuđivala i smatrala kako nemam živaca ni strpljenja za bebicu. Mrzio je vodoravan položaj, uvijek sam ga morala nositi na ramenu. Umirio bi se jedino kada bi ga nosila pa je zaspao i tako spavao u nosiljci na meni neko kratko vrijeme pa bi se probudio i onda opet nošenje pa opet kratko spavanje da nakupi nešto sna. San lagan kao pero, moj dah bi ga probudio. Nije me gledao u oči kao beba. Nije se smijao. Propričao s tri godine. Prilagodba na vrtić teška, doslovce godinu dana je plakao svaki dan pri odlasku u vrtić. Nikad spavao popodne, a umoran kao pas. Problemi s prehranom, jede vrlo malo. Koncentracija gotovo nikakva, stalno mijenja aktivnosti (sada ima 5 godina), gotovo nikad se ne igra sam. Dosta dugo je bio zatvoren po pitanju druženja, odlasci na rođendane u igraonci nisu dolazili u obzir. Teško se otvara, kad ga nešto muči, ne želi pričati o tome. Temper tantrumi još uvijek prisutni. Ne može se sam scentrirati, smiriti (konflikti znaju trajati po pola sata; plač, vrištanje, inzistiranje). Tvrdoglav je i svojeglav, u stanju je izluditi čovjeka. Noćni strahovi traju već godinama iako su sad nešto blaži. Gledanje u strop s rukicama prema gore, strah u očima, vrištanje, nesuvisli govor… A što se tiče još nekog karakterističnog ponašanja, ima neku svoju briju da kad zatupi nešto i ja napravim po svom, poludi i onda se smiri tek kad napravim po njegovom. Konkretno, stavim mu juhu na tanjur i kaže, ali ja sam želioooo to napraviti, onda ja moram tu juhu vratiti natrag, pustiti njega da stavi juhu i onda je ok. Drugo dijete je smireno, daje mi jasne znakove što želi, ima svoj ritam. Baš me zanimaju vaši klinci i mislite li da je ovo sve napisano stvar karaktera? Neki put mislim da je stariji dijete koje zahtijeva poseban odnos, a neki put mislim da je samo razmažen.

Agrum, pročitaj ponovo svoj post pa sama prosudi. Ne vidim da u ovome što opisuješ ovdje, baka i djed imaju veliku ulogu.

[casa]

A ja mislim da je 600 kn nekom tko nema, puno vise od novci amo tamo. I da je bezveze nekom tko nema objasnjavat da to nisu neki veliki novci.
Isto tako mislim da je potrebno te novce iznaci, i na to potrositi. Cim prije.

[Evelina]

Ja umanjujem značaj novaca jer su oni, barem meni, minorna stvar u odnosu na zadovoljstvo djeteta i zadovoljstvo obitelji.
Uvijek kad sam pred financijskim izazovom, samoj sebi kažem, glasom lady Horbury iz Poirota "what is money anyway", i pomogne mi da se odlučim što ću.
A financijski izazovi su mi bili poprilični, od 2010. do danas, i još nisu prestali, a kad će, ne znamo.
Samo znam da ću polovicu svibnja i lipnja hodati apsolutno bez kune u džepu, jer već sad znam da ću 680 kn pljunuti na retestiranje u PCS.
Zato kažem novac sim, novac tam. Meni je lakše kad na njega tako gledam. Zaradit će se.

[Jelena]

A ja mislim da je 600 kn nekom tko nema, puno vise od novci amo tamo. I da je bezveze nekom tko nema objasnjavat da to nisu neki veliki novci.
Isto tako mislim da je potrebno te novce iznaci, i na to potrositi. Cim prije.

Meni se to isto čini puno previše. Vidim da se radi do 120 minuta. Ti ljudi to rade u radno vrijeme, a ne izvan radnog vremena, što znači da su već plaćeni od MZO-a za to isto vrijeme. Treba im naravno novac za opremu i održavanje, ali mi se i dalje čini pretjeranim. 2 sata pregleda i možda sat vremena papira...

[Lili75]

[QUOTE=Agrum;3096504]Jedna velika stvar u cijeloj toj priče oko njegovog ponašanja sam i ja sama.
Nas je doma puno, dijete je naviklo da mu se skoro sve želje ispunjavaju,
[QUOTE]

Agrum a zašto? Ako nisam predirektna.

Agrum, pa to što si ti faktor u priči je veliki razlog za odlazak psihologu. Mislim, svi mi smo važan faktor u problemima koje imaju naša djeca. Psiholog, posebno na ERF-u, će prije svega tebi dati upute i savjete kako da se ponašaš i kako da se nosiš sa ponašanjem svog djeteta. Nemoj se toga bojati, nemoj se bojati "dijagnoze", nitko neće tvoje dijete svrstati u nekakvu ladicu, nego ćeš dobiti pomoć.

Bezveze si otežavaš, a svejedno ćeš otići na obradu - samo kasnije, i bit će ti teže.
Ali fućkaš to kaj sebi otežavaš, ali otežavaš i djetetu.
Šesto kuna simo tamo, to je samo novac.
A i ovo "tko poznaje dijete bolje.."...mislim, pročitaj svoje upise ovdje, prilično je jasno da neke stvari o njemu ne razumiješ, da se preispituješ, da tražiš razloge za neka ponašanja...sasvim sigurno ti neće odmoći obrada.
Ali, svatko u svoje vrijeme.
Sretno.

Veliki potpis na Mimu i Evelinu

[Lili75]

Meni se to isto čini puno previše. Vidim da se radi do 120 minuta. Ti ljudi to rade u radno vrijeme, a ne izvan radnog vremena, što znači da su već plaćeni od MZO-a za to isto vrijeme. Treba im naravno novac za opremu i održavanje, ali mi se i dalje čini pretjeranim. 2 sata pregleda i možda sat vremena papira...

ajmeee Jelena zahvali svemiru da ti ne treba, ljudi koji imaju ovakve probleme i potražili su takvu vrstu stručne pomoći, ne žale nijedne uložene lipe.

[Jelena]

Ali bih se sigurno davno raspitala i je li potrebno intervenirati. Ne na forumu, negu bih tražila prvo individalni sastanak u vrtiću i razgovarala s prijateljima iz srodnih struka. Ja mislim da bih to platila, usprkos nehumanim cijenama, ali ne mogu suditi o tuđoj situaciji, koliko je netko na rubu.

[Jelena]

ajmeee Jelena zahvali svemiru da ti ne treba, ljudi koji imaju ovakve probleme i potražili su takvu vrstu stručne pomoći, ne žale nijedne uložene lipe.

Lili, nisam do kraja napisala. Naravno da bih platila to, napisah u idućem kasnom postu.

[Jelena]

Ja sam samo htjela reći da su ovi pretjerali s cjenikom, s obzirom da se već jednom plaćaju iz proračuna.

[Mima]

Ne razumijem kako to misliš da se plaćaju iz proračuna, tamo se ne ide na uputnicu.

[mitovski]

Jedna velika stvar u cijeloj toj priče oko njegovog ponašanja sam i ja sama. Ja inače imam kratki fitilj, dosta sam eksplozivna i temperamentne sam naravi. Tako da njegove šize imaju dosta veze i sa mnom jer kad sam smirena, scentriram ga lako, ali kad sam u cajtnotu ili mi se jednostavno ne da jer sam više umorna od ponavljanja, tjeram mak na konac, a on tvrdoglav kakav je, ne popušta. Zapravo sam opisala najgore trenutke svog djeteta koji su zaista rijetki. Inače je zaista predivno dijete, pametna glavica, nisam sigurna da mi netko uopće za 2 sata može reći nešto konkretno. Pa tko poznaje moje dijete bolje od mene same?! Možda sam malo zabrijala u krivom smjeru. Otvorenog sam uma i ne bi negirala da mi je netko npr. iz vrtića sugerirao da s malim nekaj ne štima. Puno je nas različitih mama i različite djece. Možda klinci koji nemaju šize od pol sata imaju smireniiju mamu, ne znam.. Nas je doma puno, dijete je naviklo da mu se skoro sve želje ispunjavaju, kad neće jedan, hoće netko drugi. Svaki dan mu se nešto kupuje (na kaj ludim, ali nitko me nedoživljava).. Tako da ima tu i druga strana priče, samo kaj je meni prvenstveno bitno da ga posložim kad se nađemo u sukobu (dakle to je rijetko i obavezno su uključeni umor ili glad). Puno roditelji na dvorištu znače, ali i puno i odmažu kad su u pitanju ovakve stvari. Nabacala sam svega, ali čisto da dobijete širu sliku. Mogla bi ja nekako te novce skrpati, ali ipak mislim da sam ja sama najveći krivac..

Na ovo boldano samo ću ti reći da ćeš se iznenaditi. Kad mi je psihologica nakon pola sata obrade mog djeteta koje nije htjelo odgovarati na pitanja (a uspjela je dobiti njene reakcije) počela pričati i opisivati moje dijete meni se vilica otvorila jer nisam mogla vjerovati što slušam. Ipak su ti ljudi završili neke škole, a i imaju popriličnog iskustva.

Tih 670kn koliko smo mi platili mi je najbolje utrošen novac. 4 godine smo ja i MM živjeli s velikom težinom na leđima. Krivili sebe, nismo znali, nismo mogli i nismo razumjeli.
S te obrade sam otišla lakša 100 kila. Prvo što sam konačno dobila potvrdu da nisam 'luda' i da je moje dijete malo drugačije programirano i da stvarno je iz one kategorije 'zahtjevnija' djeca i ono najbitnije dobila sam objašnjenje zašto i upute kako.
Mi smo nakon toga prihvatili da J. ide na psihološke radionice u Centru i naravno mi na roditeljske. Meni su najviše pomogle te roditeljske. Pogotovo kad je krenuo žestoki OKP. Ne znam kako bi se sama nosila s tim. Pojela bi se od brige.
Kod nas je bilo tako da je nakon burnih razdoblja uslijedilo kraće mirnije a onda bi došlo novo još intenzivnije razdoblje. Vjerujem da su joj pomogle te radionice na koje je išla od 4. g do prvog polugodišta 1. razreda. Onda smo zajedno s psihologicom zaključili da je takav vid terapije prerasla. Napravili smo pauzu misleći da joj više neće biti potrebno međutim onda je došlo do teškog perioda i J. sad ide kod privatne psihoterapeutice s kojom je super kliknula. Idemo i mi kao roditelji. Strahovito nam svima to pomaže.
Ona je u zadnje vrijeme procvjetala. Nije med i mlijeko ali se znamo svi nositi s tim.
Inače ako će ti biti lakše da se ne bojiš nekih bauk dijagnoza J. je prema nalazu visoko iznadprosječno inteligentna ( na granici darovitosti), perfekcionist s izrazitom socijalnom anksioznošću ( do 6g i selektivnim mutizmom) i povremenim žestokim epizodama OKP-a. Mi se s ovakvim djetetom nismo znali sami nositi. Danas uživamo u takvom djetetu.
Nije lako, pogotovo kad gledaš svoje dijete da se muči i da mu je teško, zato su nama puno pomogli stručnjaci.

Odi ako ikako možeš, ne može škoditi.

[Jelena]

Ne razumijem kako to misliš da se plaćaju iz proračuna, tamo se ne ide na uputnicu.

Pa to je ambulanta u okviru ERF-a. Misliš da su to privatnici koji unajmljuju prostor? To je znanstveno nastavno osoblje fakulteta. Prostor i režije su plaćeni, kao i plaće djelatnika.

[Mima]

Da, ali posao profesora ili asistenta na fakultetu nije držanje savjetovališta zar ne. Na kojem fakultetu profesori rade tako nešto? Njihov posao za koji dobivaju plaću je rad sa studentima.

[čokolada]

Ne zaboravite i to da testovi (papirnati) nemalo koštaju, ne smiju se kopirati.

[Mima]

Što jest, jest, cijene su zaista prilično podigli. Prije se radilo o simboličnim iznosima. Nadam se da se na temelju toga malo i popravilo savjetovalište, u smislu terapije.

[Jelena]

Da, ali posao profesora ili asistenta na fakultetu nije držanje savjetovališta zar ne. Na kojem fakultetu profesori rade tako nešto? Njihov posao za koji dobivaju plaću je rad sa studentima.

Nije. Rad sa studentima je minoran. Čak i na puno većim fakultetima. To im se broji u stručnu djelatnost.

Imaš na gotovo svakom fakultetu komercijalnu djelatnost. Samo ne bih htjela sad začetavat temu.

[ina33]

Na ovo boldano samo ću ti reći da ćeš se iznenaditi. Kad mi je psihologica nakon pola sata obrade mog djeteta koje nije htjelo odgovarati na pitanja (a uspjela je dobiti njene reakcije) počela pričati i opisivati moje dijete meni se vilica otvorila jer nisam mogla vjerovati što slušam. Ipak su ti ljudi završili neke škole, a i imaju popriličnog iskustva.

Tih 670kn koliko smo mi platili mi je najbolje utrošen novac.

Ovo je i moj dojam. Ostala sam u pozitivnom šoku, a otišla sam s malko negativno predrasudom sličnog tipa. Ono - doslovno kao da ti je netko napravio rtg ili fotku djetetovog karaktera, jakih i slabih strana. Sve što mi je rekla tada (predškolska procjena), stoji. Konkretno, moje dijete uopće nije nešto problematično, ispalo je darovito u jednom segmentu, ali ne u smislu da će bit Einstein ili ludo neprilagođena zbog ekstremnog iskakanja, ali dovoljno mi je znat da je besmisleno njoj nešto muljati i poljepšavati, što bi kod nekog možda manje emotivno senzibilnog prošlo ispod radara. Olakšava mi moj pristup, opušta me.

[ina33]

Nismo polazili radionice, nisu nam bile niti nuđene - jednostavno smo dobili malo usmjerenja oko nje - što da, što ne, gdje joj pomoći, gdje pustiti, u koje aktivnosti gurati, u koje ne itd. Kod Vlahinsky smo bili. Iskreno sam ostala impresionirana, a krenula sam malo i s pih stavom, u stilu da vidimo što će sad bit.

[mitovski]

Ali bih se sigurno davno raspitala i je li potrebno intervenirati. Ne na forumu, negu bih tražila prvo individalni sastanak u vrtiću i razgovarala s prijateljima iz srodnih struka. Ja mislim da bih to platila, usprkos nehumanim cijenama, ali ne mogu suditi o tuđoj situaciji, koliko je netko na rubu.

Eh ovo nekad ne daje ploda. J. je u vrtiću bila tiho, mirno, povučeno dijete koje s tetama nije ni razgovaralo. Znači, ona za njih nije bila nikakav problem. Tete nisu vidjele nikakav problem, osim što su uočile da je naprednija od ostale djece, a to je naravno samo plus, ne može biti minus.
Tek zadnju godinu vrtića kad smo mi već debelo bili u tretmanu došla je nova psihologica koja ju je skužila i koja ju je onda znala pozvati na razgovor a i nas.

[mitovski]

Nismo polazili radionice, nisu nam bile niti nuđene - jednostavno smo dobili malo usmjerenja oko nje - što da, što ne, gdje joj pomoći, gdje pustiti, u koje aktivnosti gurati, u koje ne itd. Kod Vlahinsky smo bili. Iskreno sam ostala impresionirana, a krenula sam malo i s pih stavom, u stilu da vidimo što će sad bit.

I mi smo išli stavom možeš misliti kak će ona saznati nešto o njoj pogotovo jer J. nije odgovarala na pitanja, ali smo došli do zida pa smo išli. Stvarno nisam mogla vjerovati do kojih detalja je ona opisala moje dijete. U jednom trenutku sam joj čak rekla da li ima kamere u našem stanu . Naravno kako je procijenila J. tako je i nas. Mislim čak da nas je s vrata uspjela procijeniti

[Jelena]

edit: Na inin post o struci koja vidi bolje:


Istina. Moja je mama sjedila u nekim komisijama za djecu i meni je bila naporna s komentarima "izvan radnog vremena". Nekad bih pomislila i da je malo zlobna. Često je usputno davala dijagnoze za neku djecu, kao - za sebe, a koje su se kasnije pokazivale točnim.

I meni je jednom za našeg nešto komentirala, ali iz srodne struke, na što sam ja okrenula očima, kao svaka normalna kći , a kad sam došla do struke, isto su mi to rekli

[Agrum]

Ali bih se sigurno davno raspitala i je li potrebno intervenirati. Ne na forumu, negu bih tražila prvo individalni sastanak u vrtiću i razgovarala s prijateljima iz srodnih struka. Ja mislim da bih to platila, usprkos nehumanim cijenama, ali ne mogu suditi o tuđoj situaciji, koliko je netko na rubu.

Bili smo svojedobno u Polilinici za zaštitu djece na procjeni koju mi nude i sada na Erf-u. Navedeno sam već spomenula. Nemam prijatelje srodnih struka, osim mamu koja je odgajatelj i ne uviđa problem kod malog, a u vrtiću su rekli da je prezaštićen, isto sam već navela.

[ina33]

I mi smo išli stavom možeš misliti kak će ona saznati nešto o njoj pogotovo jer J. nije odgovarala na pitanja, ali smo došli do zida pa smo išli. Stvarno nisam mogla vjerovati do kojih detalja je ona opisala moje dijete. U jednom trenutku sam joj čak rekla da li ima kamere u našem stanu . Naravno kako je procijenila J. tako je i nas. Mislim čak da nas je s vrata uspjela procijeniti

A signurno. I bez testova se puno vidi - od načina komunikacije itd. Ti ljudi ipak viđaju masu, masu djecei roditelja, imaju veću bazu nego mi koji smo skloni okružiti se sličnima. Plus su i nešto učili na fakultetu .

[casa]

I meni je taj erf pomogao. S tim da sam prije toga bila kod psihologa, koji nije vidio nista posebno.
Nismo isli ni na kakve radionice.... Pomoglo mi je znai sto mu je, prihvatiti da takav nije izborom vec kemijom mozga. I savjeti, zdravoseljacki prizemni. Nei su mi bili neupotrebljivi, ali neki su mi bas pomogli. Zapravo, rado bih opet tako negdje otisla.
Naravno, nikakvo testiranje ti ne moze pomoci ako sam stvaras dramu, inatis se djetetu i sizis, i u tom ustrajes. Ja stvarno ne znam ima li dijete neku poteskocu ili ju ti kao mama vidis i stvaras sama, al teta na erfu ce znati. I to se isplati platit.

[casa]

Moja prijateljica psihologinja kaze da u 90% slucajeva vidi obiteljsku dinamiku dok posjedne dijete i roditelja/e. I vjerujemda je tako.

[Jelena]

Bili smo svojedobno u Polilinici za zaštitu djece na procjeni koju mi nude i sada na Erf-u. Navedeno sam već spomenula. Nemam prijatelje srodnih struka, osim mamu koja je odgajatelj i ne uviđa problem kod malog, a u vrtiću su rekli da je prezaštićen, isto sam već navela.

Ma ne vide odgajatelj takve stvari, ja mislim. Našem su se u nekom trenutku začepile uši, a tete su rekle da je neposlušan.

Oprosti za prijatelje srodnih struka, nisam te htjela prozivat na red. Meni se čini da ih površno dosta poznajem pa sam pogrešno zaključila da je to uobičajeno.

[Jelena]

Moja prijateljica psihologinja kaze da u 90% slucajeva vidi obiteljsku dinamiku dok posjedne dijete i roditelja/e. I vjerujemda je tako.

Da, i moja mama to tvrdi. A i meni kad dođu "pacijenti", moram razgovarati s njima pol sata, a sve mi je jasno za 4 minute. Rijetko te netko iznenadi u 18. minuti.

[čokolada]

Odgojiteljice u vrtiću su bile krasne, ali su konstatirale da jesmo posvojili dijete,.ali da smo je i razmazili što je i razumljivo u našoj situaciji, ali nike to ništa što malo čvrstog odgoja ne bi do škole moglo popraviti. Toliko o stručnosti prepoznavanja adhd-a u vrtiću.

[Jelena]

Coksa, ne znam je l mi smijesno
Ja sam mislila na strucne sluzbe. Kod njih se moze potrefit netko tko kuzi. Evo nasa pedagoginja je bas super. U prolazu je neke stvari skuzila, uopce se nije bavila nasim, nego je dolazila po djecu s pp. A i jednom sam je na hodniku presrela s pitanjem i super mi je odgovor dala. Kad sam trebala savjet logopeda sam otisla drugdje.

[Evelina]

Kod nas stručna služba ne bi obrvom mrdnula, jer je on u vrtiću bio sasvim drugo dijete od onog koje sam ja imala doma.

To bi bilo teško za objasniti.
A i problem je kadra, ne radi stručnosti, već što je svakih šest mjeseci bila neka zamjena radi porodiljnih ili ugovora na određeno, ne stignu ni sliku neku stvoriti tko je to dijete.

Sent from my ZTE BLADE A910 using Tapatalk