Zahtjevna djeca

[mitovski]

S obzirom da se često susrećemo na raznim temama i pišemo o našoj preslatkoj zahtjevnoj dječici otvaram ovu temu na kojoj možemo pisati o svakodnevnim izazovima koje naša zahtjevna djeca stavljaju pred nas, kako se nosimo sa svakodnevicom, jesmo li umorni i što nam sve priređuju.
Nisam našla ovakvu temu pa ako je bila molim da se spoji ili ova obriše.

Evo moja Jana je trenutno bolesna, temperatura 38,5 i šmrca, međutim to ju ne sprječava da i dalje punom snagom 'luduje' po kući.
Ona je bila beba koja je tj nije spavala. Spavala je cca 8 sati sveukupno u 24 sata, plakala je jakooo puno, nismo šetali u kolicima jer bi ona urlala. Kako je rasla tako je bilo maloooo lakše ali i dalje u punom pogonu, vrlo svojeglava, ono što zamisli mora biti sad i odmah. Presvlačenje pelena nam je noćna mora, susjedi valjda misle da ju davim. Baca se, urla, plače. Ustvari ne podnosi vodoravan položaj, čim je počnem spuštati urla.
Na wc idemo zajedno, pospremanje i ostale kućne čarolije su ako i kad stignem a kuham kad tata dođe kući pa ju čuva.
Noću se i dalje budi 5-6 puta, nekada i više i cica.
Moram priznati da se nekada sama zapitam od kuda mi snaga.

Pored svega ovoga život s Janom je užasno zabavan, puna je veselja i ljubavi, obožava listati časopise i knjige, satima se valjati u pijesku i djecu. Obožava papati sve i svašta, ali pored velike aktivnosti ne stignemo nabrati kilice pa s godinu dana imamo 8kg ali kaže doktor zdrava i žilava.

Eto...hajde mame i tate zahtjevne djece podijelite svoja iskustva.

[anamix]

ja sam od kolica, i slinga, i marame i svega ostalog odustala s nekih 4 mjeseca Kostinog života jer više nisam mogla podnositi deranje. Kolica su uredno sparkirana, a ostalo sam podijelila drugim mamama i od onda ga vodim u šetnju u rukama. sad hoda, ali nekad baš ne želi pa ga i dalje nosam. Od kolica sam odustala kad mi je prolaznica koja nas je često viđala jer smo šetali ispred njenog dvorišta rekla da će ona nositi moje dijete ako ga ja ne uzmem iz kolica. Toliko je urlao: Naravno, prvo sam joj sasula svašta u lice, a onda odustala od te borbe i od pokušaja - pusti ga da plače, prestat će. Moj sin ima podugačak popis toga što ne voli - autosjedalica, kada, prematanje, da ga nosi itko drugi osim mene (čak ni tata)...budi se oko 4-5 puta noću...na wc idem tako da mi sjedi u krilu, kad imam volje kupamo se skupa, kuham tako da ga držim u rukama jer obožava gledati kako se i što kuha, usisavam tako da mi on 'pomaže' držeći usisavač...Ali zato super pere podove ja mu dam krpicu i on fakat briše. Sisa 100 puta na dan, spava s nama u krevetu. Kad sam ja doma nema šanse da ikom drugom ode, ja se smijem tuširati samo ako on smije gledati Tomicu i prijatelje
I ja se pitam od kuda mi snaga, kada nisam na rubu živčanog i fizičkog sloma stvarno se sebi divim Još i radim i to puno, dežurna sam nerijtko i popodne. I ja mislim da će mi susjedi pozvati socijalnu službu jer imam osjećaj da se on dere najviše u svemiru.
S druge strane, uistinu je divan. Presladak do te mjere da me nepoznati ljudi zaustavljaju na cesti da mi to kažu i još dodaju da nije iz kurtoazije. Užasno je mazan, super papa i već sada ima super smisao za humor. Priča sigurno 30-ak riječi, obožava gledati zvijezde, životinje...ma predivno dijete. Ali da, do zla boga, zahtjevan i ne vidim da će to ikada prestati.
Noćas me do te mjere izluđivao jer se probudio nekih četiri puta i svaki put urlao dok se nisam digla i odnijela ga van iz sobe, onda sam ga morala nositi i pjevušiti pa bi tek tada zaspao. Zadnji put sam rekla mm-u da on odradi takvu šihtu, no čim ga je uzeo moj prekrasni sin je počeo vikati mama i tako ravno 100 puta. Brojala sam Kad je rekao stoti put, zaključila sam da stvarno ne misli odustati pa sam se digla. Naravno čim sam ga uzela utonuo je u divan spokojan san :D a ja se morala dići za sat vremena i na posao

[anika2]

ja sam od kolica, i slinga, i marame i svega ostalog odustala s nekih 4 mjeseca Kostinog života jer više nisam mogla podnositi deranje. Kolica su uredno sparkirana, a ostalo sam podijelila drugim mamama i od onda ga vodim u šetnju u rukama. sad hoda, ali nekad baš ne želi pa ga i dalje nosam. Od kolica sam odustala kad mi je prolaznica koja nas je često viđala jer smo šetali ispred njenog dvorišta rekla da će ona nositi moje dijete ako ga ja ne uzmem iz kolica. Toliko je urlao: Naravno, prvo sam joj sasula svašta u lice, a onda odustala od te borbe i od pokušaja - pusti ga da plače, prestat će. Moj sin ima podugačak popis toga što ne voli - autosjedalica, kada, prematanje, da ga nosi itko drugi osim mene (čak ni tata)...budi se oko 4-5 puta noću...na wc idem tako da mi sjedi u krilu, kad imam volje kupamo se skupa, kuham tako da ga držim u rukama jer obožava gledati kako se i što kuha, usisavam tako da mi on 'pomaže' držeći usisavač...Ali zato super pere podove ja mu dam krpicu i on fakat briše. Sisa 100 puta na dan, spava s nama u krevetu. Kad sam ja doma nema šanse da ikom drugom ode, ja se smijem tuširati samo ako on smije gledati Tomicu i prijatelje
I ja se pitam od kuda mi snaga, kada nisam na rubu živčanog i fizičkog sloma stvarno se sebi divim Još i radim i to puno, dežurna sam nerijtko i popodne. I ja mislim da će mi susjedi pozvati socijalnu službu jer imam osjećaj da se on dere najviše u svemiru.
S druge strane, uistinu je divan. Presladak do te mjere da me nepoznati ljudi zaustavljaju na cesti da mi to kažu i još dodaju da nije iz kurtoazije. Užasno je mazan, super papa i već sada ima super smisao za humor. Priča sigurno 30-ak riječi, obožava gledati zvijezde, životinje...ma predivno dijete. Ali da, do zla boga, zahtjevan i ne vidim da će to ikada prestati.
Noćas me do te mjere izluđivao jer se probudio nekih četiri puta i svaki put urlao dok se nisam digla i odnijela ga van iz sobe, onda sam ga morala nositi i pjevušiti pa bi tek tada zaspao. Zadnji put sam rekla mm-u da on odradi takvu šihtu, no čim ga je uzeo moj prekrasni sin je počeo vikati mama i tako ravno 100 puta. Brojala sam Kad je rekao stoti put, zaključila sam da stvarno ne misli odustati pa sam se digla. Naravno čim sam ga uzela utonuo je u divan spokojan san :D a ja se morala dići za sat vremena i na posao

ovo kao da sam ja napisala.suosjećam
matej je turbo zahtjevno dijete,karakterno uporan ali uvredljiv,tvrdoglav i samostalan,presladak i veseljak....prohodao s nepunih 9mj,samo trči po svuda i za njega je najveća kazna kada je šetnji kraj...obožava šutat loptu i viče goollllll kad vidi nogomet na tv-u....bit će novi messi
ništa se bez mateja nemože obaviti,ni pranje,ni kuhanje,ni wc,,,,

[oka]

Ah koliko vas razumijem, neda mi se sada toliko pisati jer je moja velika i ne daje mi niti sekunde mira,
dok budem imala vremena podijelit ću sa vama i bojim se da ta turbo zahtjevnost traje do puberteta
Ja se više ne nadam, samo hodam po rubu granica i živaca, svakim danom

Ali je divna, krasna, pametna, posebna i hvala bogu moja!

[Beti3]

bojim se da ta turbo zahtjevnost traje do puberteta

Aha, samo do puberteta, neću te plašiti, ali pubertet ..., ma , vidjet ćeš.

[winnerica]

Aha, samo do puberteta, neću te plašiti, ali pubertet ..., ma , vidjet ćeš.

Da, da, da... Moj zahtjevni sinak je prije mjesec dana napunio 16 godina, sad čubim uz PC i čekam ga da se vrati iz kina s društvom... A sukladno uvodnom postu, taj nije spavao do 10-te godine valjda nikako, visio stalno na meni, usta nije zatvarao, nije mirovao i nikad, ali baš nikad nije bio pospan... To je jednostavno takvo dijete i to treba znati i moći prihvatiti kao gotovu činjenicu, ne nikako pokušavati mijenjati. Živjeli smo doslovce sami 10 god. jer je mm radio izvan RH i dolazio povremeno, 10 g. sam mu bila i otac i majka, SAMA na sve. Uz to još i boluje od astme, pa sam sama prošla s njim sve astmatične napade gušenja, alergije, slabi imunitet, gripe, viroze, temperature, bljuvanja...
Sad imamo dvije curke još od kojih mu mlađa seka jaaaako sliči, dok nam je srednje dijete (starija cura) san snova za svakog roditelja: od rođenja ona je samo cikila i pajkila, uz pokoji smješak za fotografiranje - neprocjenjivo.....

[puntica]

dok budem imala vremena podijelit ću sa vama i bojim se da ta turbo zahtjevnost traje do puberteta

ili se pojavljuje na faze
moja je do prošle godine bila turbo zahtjevna, ono, koma koma koma
a sad je fantastična. ok, zahtjevna je, ali sve u granicama normale, kad se sjetim kakva je bila prije pitam se kako sam to preživjela

nekad se pitam je li stvarno ona manje zahtjevna nego prije ili sam se ja navikla na sve to pa mi lakše pada?

[kudri]

Ali je divna, krasna, pametna, posebna i hvala bogu moja!

toliko istinito! koliko god naporni i zahtjevni bili, ta činjenica - moje dijete, moje posebno!!, me svaki put čini uuužaaasno sreeetnom

i da se nadovežem..nedavno se dragi vratio s puta - igrom slučaja vozio se u autu sa frendom, njegovom ženom i njihovom 2.mj. bebom...kad se vratio, samo mi je reko: pa to dijete ni ne plače...i onda smo se prisjetili zajedno naše vragolanke na putu..ufff

[SunčicaVŽ]

Ona je bila beba koja je tj nije spavala. Spavala je cca 8 sati sveukupno u 24 sata, plakala je jakooo puno, nismo šetali u kolicima jer bi ona urlala. Kako je rasla tako je bilo maloooo lakše ali i dalje u punom pogonu, vrlo svojeglava, ono što zamisli mora biti sad i odmah. Presvlačenje pelena nam je noćna mora, susjedi valjda misle da ju davim. Baca se, urla, plače. Ustvari ne podnosi vodoravan položaj, čim je počnem spuštati urla.
Na wc idemo zajedno, pospremanje i ostale kućne čarolije su ako i kad stignem a kuham kad tata dođe kući pa ju čuva.
Noću se i dalje budi 5-6 puta, nekada i više i cica.
Moram priznati da se nekada sama zapitam od kuda mi snaga.

Pored svega ovoga život s Janom je užasno zabavan, puna je veselja i ljubavi, obožava listati časopise i knjige, satima se valjati u pijesku i djecu. Obožava papati sve i svašta, ali pored velike aktivnosti ne stignemo nabrati kilice pa s godinu dana imamo 8kg ali kaže doktor zdrava i žilava.

Eto...hajde mame i tate zahtjevne djece podijelite svoja iskustva.

Potpis na ovo....sad su već počela pitanja mama objasni mi...neki dan u autu kažem kako "Niko neće...nešto.."ne sjećam se što je bila tema, a ona me pita - mama a ko je to "niko" i sad ja ne znam što da kažem, smuljam nešto, ali ona se ne da nego mi je doslovno rekla" Mama daj mi reci ko je to "niko"!!! A tek su joj 2 godine...
Zbog nje moj namještaj nema ručkice za otvaranje....sve potencijalno opasno držim na visini od 2 metra i dovoljno joj je 30 sekundi da napravi štetu ili sebi nešto

[zmea]

Moj G. je izvanbračno dijete i do njegove 5 godine živjeli smo sami.Najviše problema imala sam kad sam se trebala tuširati.I sad dilema-ostaviti ga samog ili ne? Bilo me strah da nešto ne sruši na sebe pa sam ga radije uzela sa sobom.I tako se dijete naviklo da je mama nudist,hahaha...

[S2000]

I ja sam u vasem klubu (ne znam koji smajli ide uz ovo).

[mitovski]

zmea ako sam dobro shvatila 5g si bila samohrana majka. Baš sam se neki dan pitala kako bih sve to izdržala da sam sama, doslovno se ne bih mogla popiškiti i zato ti skidam kapu.

[zmea]

zmea ako sam dobro shvatila 5g si bila samohrana majka. Baš sam se neki dan pitala kako bih sve to izdržala da sam sama, doslovno se ne bih mogla popiškiti i zato ti skidam kapu.

Da,samohrana majka i to s djetetom s teškoćama u razvoju.Bila su to jako teška vremena.Ali prebrodila sam i očekivala kako će se udajom sve smiriti,ali....muž ne može imati djecu pa smo odlučili posvojiti.I tako ovih dana kreće moja druga borba...

[mitovski]

Da,samohrana majka i to s djetetom s teškoćama u razvoju.Bila su to jako teška vremena.Ali prebrodila sam i očekivala kako će se udajom sve smiriti,ali....muž ne može imati djecu pa smo odlučili posvojiti.I tako ovih dana kreće moja druga borba...

Uh, ne znam što uopće reći osim , ne mogu ni zamisliti kako ti je teško bilo. Želim vam svu sreću i brzo posvojenje.

[Ifigenija]

I ja sam u vasem klubu (ne znam koji smajli ide uz ovo).

Idu svi. Skupa. Većinom u isto vrijeme

[mitovski]

Mogu potpisati 95% ovoga što ste napisale.
Ja se tuširam tako da dovučem stolicu za hranjenje u kupaonu i strpam je u nju, samo moram biti jako brza jer u stolici izdrži čitavih 5 minuta.
Ono što mene muči je s obzirom da tražim posao jer moram raditi kako će biti kad krene u vrtić jer ona kući urla na sve što nije onako kako je ona zamislila npr. puže i hoće da je dignem i ako ja to te iste sekunde ne napravim plače pa se brinem kako će to izgledati u vrtiću.
Meni je život s mojom Janom kao da sam na nekom roller coasteru, prođem kroz hrpu emocija dnevno i na kraju dana se osjećam kao da me oprala mašina za veš na 90 stupnjeva.
Sestre u rodilištu su je obožavale ali kad smo išli kuću su mi rekle sretno! Jana je od prvog dana imala širom otvorene oči i promatrala sve što se događa, cure u sobi su se čudile jer su druga djeca bila uspavana i odmah se vidjelo da je drugačija i nikada nije mirno ležala od prvog dana je stalno mahala ručicama i nožicama.
Ne bih apsolutno ništa promijenila na njoj bez obzira koliko je naporno ali moram priznati da je prvih nekoliko mjeseci bilo pa čak i strašno. Od njezinog neprestanog urlanja, nespavanja, štrajkanja na cici, okoline koja me uvjeravala da sigurno nešto nije uredu, naravno moje mlijeko ili ga je premalo ili je preslabo do uvjeravanja da je moram odvesti doktoru na detaljnu analizu jer nije normalno da dijete toliko plače. U isto vrijeme s razmakom od mjesec dana rodilo je mojih 5-6 poznanica- prijateljica čija su djeca naravno samo spavala i papala, koje su mjesec-dva nakon poroda išle na kavu a ja to nisam uspjela još dan danas i moram priznati da sam jučer prvi put dobila želju da odem van makar na sat vremena i sjednem negdje na kavu i malo se odmorim i mislim da ću to ovih dana i učiniti jer se previše vezala za mene.

[Nena-Jabuka]

M
Ono što mene muči je s obzirom da tražim posao jer moram raditi kako će biti kad krene u vrtić jer ona kući urla na sve što nije onako kako je ona zamislila npr. puže i hoće da je dignem i ako ja to te iste sekunde ne napravim plače pa se brinem kako će to izgledati u vrtiću......

........
Sestre u rodilištu su je obožavale ali kad smo išli kuću su mi rekle sretno! Jana je od prvog dana imala širom otvorene oči i promatrala sve što se događa, cure u sobi su se čudile jer su druga djeca bila uspavana i odmah se vidjelo da je drugačija i nikada nije mirno ležala od prvog dana je stalno mahala ručicama i nožicama.
Ne bih apsolutno ništa promijenila na njoj bez obzira koliko je naporno ali moram priznati da je prvih nekoliko mjeseci bilo pa čak i strašno. Od njezinog neprestanog urlanja, nespavanja, štrajkanja na cici, okoline koja me uvjeravala da sigurno nešto nije uredu, naravno moje mlijeko ili ga je premalo ili je preslabo do uvjeravanja da je moram odvesti doktoru na detaljnu analizu jer nije normalno da dijete toliko plače. .......

Prvo ću potpisati ovaj drugi pasus, naime, očekivala sam da ću roditi onak' -vrlo pristojno, pasivno dijete,
pa treće mi je, zaslužila sam odmor, nemam više vremena za neke kerefeke,
a kad tamo, od rodilišta, doslovce -gnjavež, davež, nespavalo, vječno u nosiljci, kilometre i kilometre sam prešla s njom, prvih godinu dana po danu je spavala isključivo dok je nosim u nosiljci ili kod podoja, i to je to.
Nema odmora, miško, ne, ne...
Alpinist koji je savršeno stabilno prohodao s devet mjeseci, poslije mi rasturala kuću redovito, jednom sam ju slikala dok mi je sve živo izbacila iz ormara, i nagradu smo dobili na nekom internetskom natjecanju za tu fotku....

No, ja ti nakon svega mogu reći nešto utješno, a to je - moj strah od prilagodbe vrtiću bio je golem, i tete sam upozorila na to tvrdoglavo stvorenje, no pokazalo se da je prilagodba prošla odlično i da je ona tamo- super dobra.
OK, normalno živahna, ali tete kažu- dobro dijete.
A "popravlja" se i doma tj. pomalo se smiruje kako je veća.
Ja sam, onako, dosta mirniji tip osobe, takvo mi je i dvoje starije djece pa smo bili na izmaku snaga od male, ali, eto, izgleda da i ona sad pomalo "staje na loptu".
I dalje je drugačija i svoja, ali je počela spavati popodne i nije toliko nemirna koliko je bila.
Nadam se da će se i tvoja s vremenom malo primiriti.

[Balarosa]

Prvo ću potpisati ovaj drugi pasus, naime, očekivala sam da ću roditi onak' -vrlo pristojno, pasivno dijete,
pa treće mi je, zaslužila sam odmor, nemam više vremena za neke kerefeke,
a kad tamo, od rodilišta, doslovce -gnjavež, davež, nespavalo, vječno u nosiljci, kilometre i kilometre sam prešla s njom, prvih godinu dana po danu je spavala isključivo dok je nosim u nosiljci ili kod podoja, i to je to.

Ovako o mojoj budućoj snahi! Bilo bi pošteno da si jednu sličicu dodala kad ju već tračaš, tako bi svi znali da to ne može biti točno!

[Ifigenija]

Moj zahtjevni sinko je sada napunio šest godina.
I to je divno, čarobno, suradljivo, milo, pametno, samostalno naj naj dijete. Nije da se hvalim, imamo mi i određeni bug s kojim se borimo i koji i dalje diže kosu na glavi, ali sad o tome razgovaramo, lijepo i ljudski, i zajedno rješavamo svoje probleme.
A kako je bilo?
Tak da su me svi pitali jesam li bolesna kad sam tako smršala. Bila sam kost i koža.
To je jurilo, pitalo, išlo, penjalo se, svadilo, mirilo, budilo i sve to skupa par minuta prije nego sam ja uopće pohvatala reagirati, shvatiti što se zbiva, kome i zašto.
Život je bio kao radna akcija.
TEk kad sad dobila drugo dijete shvatila sam kako druge majke stignu ovo i ono, pričaju o majčinstvu nekako opuštenije nego ja, kako stignu biti namazane ili ići u šoping... ili već nešto.
Nama je pomoglo to što smo išli na testiranje, shvatili da imamo bistrića, i dobili upute za korištenje. Plus odrastanje - pa sad više ne razbija i ne pentra se nego čita kraj mojih nogu i slaže legiće po uputama - i plus upoznavanje i navikavanje na to koga si dobila za dijete...
Oni kolikogod da su nemogući dok se bore - da prohodaju, da protrče, da dobiju svaku zanimljivu stvar, istu rastave, da vide na koji sve način se može s njom.. bore se da shvate, da prokuže, imaju maštu koja kuri ko mašina - toliko su divni kad se to kapitalizira i shvatiš da kraj sebe imaš dijete s kojim je guba na kraj svijeta. Nije derište, sve kuži, možeš s njim pričat ko s odraslim, samo smiješno, zabavno, drago, duhovito, možeš se dogovorit, ima ogromne interese, duhovito dijete, puno života, ma bajka.
Ali da sam pol života ostavila u tih pet godina - jesam, neću muljat.

[mitovski]

Oni kolikogod da su nemogući dok se bore - da prohodaju, da protrče, da dobiju svaku zanimljivu stvar, istu rastave, da vide na koji sve način se može s njom.. bore se da shvate, da prokuže, imaju maštu koja kuri ko mašina - toliko su divni kad se to kapitalizira i shvatiš da kraj sebe imaš dijete s kojim je guba na kraj svijeta. Nije derište, sve kuži, možeš s njim pričat ko s odraslim, samo smiješno, zabavno, drago, duhovito, možeš se dogovorit, ima ogromne interese, duhovito dijete, puno života, ma bajka.

Ovo mi je predivno napisano. Ja ću se još načekati za ovaj drugi dio da se mogu s njom dogovoriti, ali ovaj prvi dio mi je jako poznati, naime svaku igračku i stvar treba dobro pregledati i po mogućnosti rastaviti.
Ostali smo šokirani kad je jedan dan naša Jana koja je tada imala 11mj odšarafila šarafiće sa one stolice za hranjenje. Još nam ni danas nije jasno kako je to uspjela a mi se čudili kako se umirila .

[Ifigenija]

Ovo mi je predivno napisano. Ja ću se još načekati za ovaj drugi dio da se mogu s njom dogovoriti, ali ovaj prvi dio mi je jako poznati, naime svaku igračku i stvar treba dobro pregledati i po mogućnosti rastaviti.
Ostali smo šokirani kad je jedan dan naša Jana koja je tada imala 11mj odšarafila šarafiće sa one stolice za hranjenje. Još nam ni danas nije jasno kako je to uspjela a mi se čudili kako se umirila .

E, da, prepoznajem ponašanje.
Mi smo tom djetetu kupili mobil kad je imao tri tjedna - gledao je uokolo jako živahno i mislili smo da mu je vrijeme da mu ga montiramo.
A on fino krenuo lovit te figurice, i kako koju ulovi, vuče prema sebi dok si nije na glavu srušio cijeli mobil. Al ni plakao nije - kao - e, super. I udri pipat, cucat... ponovit ću - djetetu je bilo tri tjedna.

Onda smo bili kupili onaj filipsov projektor za slike po zidu. frigaš slike, on se borio da dobije projektor, isto je bilo nešto jako puno mali, ali je skužio.

Meni je sinulo kad mi je psihologica iz vrtića rekla - on je mentalno stariji, i tako ga tretirajte. Preskočila sam određene stereotipe kao vezane za starost i pikala što ga zanima, i na kojoj razini da ga tretiram. I onda sam skužila i ostala paf. Nije ni čudo da je dijete bilo povremeno sa crvima u guzici - i intelektualna, duhovna glad je - glad.

Možda će ti to olakšati s tvojom curicom. Zamisli da nema npr. godinu, nego dvije, tri, pa joj tako pričaj... nudi joj takve sadržaje. Rastavljaj s njom određene stvari i tako.

Nije to lako - jer imaju osjećaje svoje dobi, i motoriku, a npr. intelekt par godina unaprijed, i oni sami znaju bit frustrirani zbog toga.

Moj mali je s tipa dvije godine znao reći da je ljut na sebe jer nije mogao ovo ili ono. Npr. krene crtat, zna i što i kako - ali ručica ne sluša.

I tako.

Cirkus, ali dobar cirkus... s vremenom

[anitak]

Moja zahtjevna curica danas je velika curka od skoro 7 godina,kada sam proćitala prvi post ko da sam ga ja pisala.
ona nikad nije po danu spavala više od pola sata,znaći spavala je 2-3 put dnevno po 15-30 min.,u kolicima nije bilo šanse da se vozi,nju sam nosila u rukama a prazna kolica gurala,vožnja u AS je bila nemoguča misija,oblačenje robice ,katastrofa ,a interesantno to joj je i danas nočna mora,zato je nikad ne vodim sa sobom u dučan nego joj sve napamet kupujem, jer ona nema volje isprobavati odjeću.
toliko je bila živa ko mala ,da i kad je bila najbolesnija nije bilo šanse da ostane u horinzotali nego je i sa tem.od 40 c bauljala po stanu.
dakle preživili smo to sve i eto sretno dogurali do njenih skoro sedam godina.
a ha zaboravila sam reć da se nije znala igrat sa igračkama niti se je znala sama zaigrat,to je tek počela prije godinu dana radit.
znaći totalno zahtjevna i baš smo morali sa njom puno,puno vremena provodit jer kad nebi sa njom radili ništa onda bi se na luster popela.

[spring]

Evo i nas ovdje. I za nas vrijedi većina toga gore napisanoga.Od kada se rodio,od rodilišta vrijedio je za dvoje. Još u rodilištu dok su svi mirno oko nas spavali on je urlao i urlao-pitam se kako sam ostala dobra sa cimericom iz sobe-bili smo cimeri za nepoželiti,od nas nikome mira ni spavanja.Ja sam mislila da je do godinu dana bilo teško;klasika svađanje sa cicom,nespavanje,konstantno nošenje-čim bi vidio kolica počeo bi se derati ali pravi je šou počeo kada je prohodao.Nezaustavljivi orkan koji ruši sve pred sobom,nikada se ne umara i nikada ne odustaje.Pošto u obitelji ima više male djece,on odskače od ostalih 100%. U jednom trenutku kada je imao oko dvije godine baš sam bila jadna. Imali smo problema sa spavanjem,sa jelom,sa njegovom pretjeranom aktivnošću i naravno disciplinom koju je po mojim metodama (puno objašnjavanja koje baš nije bilo učinkovito i AP pristup-protiv fizičkog kažnjavanja). Uglavnom da skratim;imati zahtjevno dijete u perodu od godine do negdje dvije i po (to je neki period strašne druge godine) je strašno naporno-fizički,psihički i emocionalno. Onda postaje lakše. Što god se bolje izražavaju to je lakše dogovoriti se i sve se odmah lakše riješi.Uglavnom moje tvrdoglavo i nesuradljivo dijete pretvorilo se u jednog pametnog i emocionalnog 3,2 godišnjaka koji mi stalno stalno govori "mama volim te do neba i nazad". I dalje je jako aktivan ali ostalo se pomalo sredilo-normalno jede,spava cijelu noć odkada smo prestali sisati sa tri godine,moja "objašnjavanja" za koje se godinama činilo kao da govorim zidu urodila su plodom-disciplina je lagana sve se rješava dogovorom,ne mogu ni sama vjerovati koliko je razuman. Dakle ostala je samo ta aktivnost. Ja sam kod kuće i stalno se jako puno bavim s njim. Od kada je počelo proljeće trebalo mi je nekoliko dana da skupim kondicije koliko smo kilometara dnevno prošli-jer se u jednom danu i šetamo i vozimo biciklom,stalno nekuda idemo i njemu nikada nije dosta makar ja padam s nogu,nikada nije umoran i uvijek je spreman za još poticaja.Evo sada je bolestan ali cijeli dan je u pogonu i u stanju je izmoriti 4 odrasle osobe,a on još ima energije.

[zmea]

Hvala.Spremni smo čekati našu malu curicu koliko god bude potrebno.

[crnka84]

uh......vidim anamix nasi klinci i dalje jaaako slični..... inače je stvarno divno i pametno dijete, ali da je teško i da zna biti naporan....uh....evo npr. jucer smo išli do Osijeka, u tih sat i pol, on je milijun puta zvao: mama...bus, mama...vlak....mama....balon....mama....ruke....ma ma....auto, al znači bez pretjerivanja, milijun puta doslovno je on mene zvao da mi kaže nešto, mozak me zabolio. I što je mali prevarant, zove me i viče njam njam, mlijeko, muzž stane, ja ga izvadim iz AS, i krenem mu davati sisati, on viče ne, nakon par molbi, on i dalje odbija, ja ga krenem stavljat nazad u AS, a on: mama njam njam mlijeko
većinom uopće ne reagira kad ga zovem ako radi nešta što ga zanima, NE mu ništa ne znači, osim da se sprda sa mnom i pokazuje mi prstom tj. oponaša me
U kolicima je bolji nego što je bio, ali od kad hoda, draže mu je šetanje, ali naravno tamo gdje on hoće, i uopće se ne okreće da vidi da li sam ja iza njega, i ne pali ni: mama ide, pa pa.....on samo mahne pa pa, i nastavi svojim putem.
Sa hranom i dalje muku mučimo, kao nešta sitno je počeo jesti, ali cica je i dalje glavni izvor hrane. Spava s nama, po noći se budi nekad 1 put, a nekad i 20 puta. I tu nemam zamjene, muž ako ga uzme, to je takvo vrištanje da je to nevjerovatno.
Ima toga još, al sad ga idem kupat i nadam se spavanju uskoro....

[Nia_Zg]

I moja curica spada u ovaj klub. Tek što se rodila, nije spavala u rađaoni, nego je bila u budnom stanju i promatrala mene i muža ona 2 sata koliko smo proveli u rađaoni, već onda smo skužili koliko je lucidna. Manje je spavala od ostalih beba koje sam znala, uvijek bi samo ona plakala kad bi se našla sa mamama u kvartu u šetnji kolicima, pa sam ju ja uvijek na kraju nosila u jednoj ruci, a drugom gurala kolica... naravno to je prolazilo 15-ak minuta maksimalno. Sling je prolazio svega 15ak minuta, mei tai nikad nije saživio za nošenje, jer se u njemu kao i u marami osjećala previše sputano. Što se više približavala prva godina, sve više je pokazivala "svoju volju" i želju za akcijom. Nema dana kad ne izađe 2 puta van, ujutro i popodne, ujutro s bakom i dedom, a čim MM i ja dođemo s posla ona nas dočekuje na vratima i govori "idemo van, idemo van". Obično obiđemo nekoliko dječjih parkića, popne se valjda 30 puta na tobogan, ljuljačku, trampolin, one životinje na federima... gura svoja kolica i uvjet je da ju umorimo za spavanje navečer, jer inače nema spavanja prije 22 ili 23h, a buđenje obično oko 7 ujutro.
Počela je jako pričati sa nekih 20 mjeseci, sada sa navršenih 2 godine zna već jako puno riječi, pojmova, boja, osjećaja, zvukova mi se nekad ne možemo načuditi koliko dijete od 2 godine može već znati i razumjeti. Nju apsolutno sve zanima, sve mora znati, vidjeti, doživjeti, osjetiti - znatiželja ju stalno pokreće. Ne registrira toliko djecu koliko odrasle, s njima bez problema započinje i vodi razgovor (MM i ja znamo reći da zašprehava odrasle). Non stop ju moramo držati na oku, jer se svuda penje, sve otvara, rastavlja, sastavlja. Kad je bolesna, tek onda postaje "normalno" dijete, tek onda uspori iz pete brzine u treću brzinu, jer naravno, kad je bolesna ne leži, nego i dalje hoda po stanu, ali kužimo na njoj da "nije ona prava". Obožava učiti nešto novo, obožava slikovnice, ali nismo na onima za njenu dob, nego bar godinu dana ispred. Evo danas smo kupili slikovnicu Pikov prvi riječnik, na njoj piše da je od 3 godine na dalje, ali ona već zna preko 50% pojmova iznutra. U stanu imamo na štoku od vrata instaliranu ljuljačku i ona nas doslovno spašava kad je loše vrijeme i kad ne možemo ići van, jer se obožava ljuljati i to ju donekle smiri. Kad su ju jako gnjavili zubi, bila je luda kao puška, MM i ja bi bili crknuti već popodne, a ona se do 17h ne bi dala na popodnevno spavanje, a na večernje spavanje tek iza 22 ili 23h. Ljuljačka bi ju u takvim situacijama opustila i na njoj bi počela dremuckati i samo bi ju prebacili u krevetić gdje bi onda za par minuta zaspala. I tak... nikad nam nije dosadno.
Ali kako nam je rekao jedan naš frend, pa što se vas dvoje (MM i ja) čudite, ima na koga biti takva - oboje ste takvi

[mitovski]

Meni je zanimljivo kako su nam svi postovi jakooo slični i kako nam djeca imaju skoro pa jednak obrazac ponašanja.
Meni su govorili kad je bila par mjeseci stara da su djeca koja jako puno plaču inteligentna. Vjerujem da je to više utjeha roditeljima takve djece nego istina, ali npr Jana isto obožava knjige i časopise ( ali na kratko kao i sve drugo) i već od nekih 8mj ona to lista stranicu po stranicu i pokazuje prstom da joj kažem što je nešto i nismo se baš time puno zamarali ali kad je imala nekih 9-10mj ja bih je pitala u knjigama za svaki taj pojam i ona bi nepogrešivo pokazala sve i to nije par pojmova nego hrpa. Uglavnom kad joj jednom kažem za neku stvar što je i ako je pitam nakon par dana ona to upamti.

[Nena-Jabuka]

Meni su govorili kad je bila par mjeseci stara da su djeca koja jako puno plaču inteligentna. Vjerujem da je to više utjeha roditeljima takve djece nego istina...

I ja mislim da je to utjeha, no jadna ti je to utjeha kad ne spavaš i ne možeš skupiti pol dnevne kalorije jer ti ovo sve istroši.
Inteligentna su mi i starija djeca pa nisu bila toliko naporna.
Doduše, možda i nisam na pravom topicu, možda se ovdje misli na zahtjevno plus darovito dijete. Moje (srećom) ne spada u to, eno je -nit čita nit piše s dvije godine, normalno živahno, maštovito dijete, inteligentno, ali ništa spešl da bih je stavila u neku grupu genijalaca.

[crnka84]

I ja mislim da je to utjeha, no jadna ti je to utjeha kad ne spavaš i ne možeš skupiti pol dnevne kalorije jer ti ovo sve istroši.
Inteligentna su mi i starija djeca pa nisu bila toliko naporna.
Doduše, možda i nisam na pravom topicu, možda se ovdje misli na zahtjevno plus darovito dijete. Moje (srećom) ne spada u to, eno je -nit čita nit piše s dvije godine, normalno živahno, maštovito dijete, inteligentno, ali ništa spešl da bih je stavila u neku grupu genijalaca.

moj je preživahan :D
ne mislim ja da je genijalac, već samo da nema mira, brblja 100 na sat, ne može sjediti jedne sekunde, al stvarno. Recimo, od sestre mala isto ima 16 mjeseci. Seka ju stavi na ljuljačku, ona lijepo sjedi i ljulja se. Ovaj moj čim ga stavim na ljuljačku on kliže s nje. Ako ga stavim na tobogan i idem dolje da ga dočekam, on bježi na drugu stranu
Što bi rekli kao da ima crve u guzici

[spring]

moj je preživahan :D
ne mislim ja da je genijalac, već samo da nema mira, brblja 100 na sat, ne može sjediti jedne sekunde, al stvarno. Recimo, od sestre mala isto ima 16 mjeseci. Seka ju stavi na ljuljačku, ona lijepo sjedi i ljulja se. Ovaj moj čim ga stavim na ljuljačku on kliže s nje. Ako ga stavim na tobogan i idem dolje da ga dočekam, on bježi na drugu stranu
Što bi rekli kao da ima crve u guzici

Ovo sa ljuljačkom je u istoj dobi i kod nas bilo isto. Sada sa 3 g zeko nam je donio veliku konstrukciju sa ljuljačkom i svim onim forama uz nju i neki dan sam ga ljuljala točno 1h. Dakle samo strpljivo,sve dođe na svoje.

[mitovski]

I ja mislim da je to utjeha, no jadna ti je to utjeha kad ne spavaš i ne možeš skupiti pol dnevne kalorije jer ti ovo sve istroši.
Inteligentna su mi i starija djeca pa nisu bila toliko naporna.
Doduše, možda i nisam na pravom topicu, možda se ovdje misli na zahtjevno plus darovito dijete. Moje (srećom) ne spada u to, eno je -nit čita nit piše s dvije godine, normalno živahno, maštovito dijete, inteligentno, ali ništa spešl da bih je stavila u neku grupu genijalaca.

Nisi na krivom topicu ne misli se zahtjevno plus darovito. To se mi samo tješimo da su zahtjevni jer su jakooo inteligentni da nam bude lakše izdržati njihov tempo . Ne stvarno niti si umišljam niti želim da mi dijete bude nešto nadinteligentno ali činjenica je da se razlikuje od svojih vršnjaka, ali se ne zamaram time jer ne stignem od njenog tempa.

[vertex]

Doduše, možda i nisam na pravom topicu, možda se ovdje misli na zahtjevno plus darovito dijete. Moje (srećom) ne spada u to, eno je -nit čita nit piše s dvije godine, normalno živahno, maštovito dijete, inteligentno, ali ništa spešl da bih je stavila u neku grupu genijalaca.

Darovitost i genijalnost nije isto. Genijalaca je jako malo, darovitih i nije baš tak malo. Daroviti ne moraju nužno s dvije pokazivati ekstra znanja koja obaraju s nogu. Dalje, pojedinac može biti darovit u različitim područjima, u samo jednom području, u više njih, u nekima može biti prosječan, u nekima ispodprosječan dok je u drugima darovit...Ovisno o tome i još koječemu, neki daroviti će obarati okolinu s nogu, a neki i neće. Ipak, većina njih će barem roditelje oboriti s nogu od umora na kraju dana .
Upadam s ovim, jer se na forumu često sumnjiči roditelje darovite djece (a koji se na neki način bave tom darovitošću) da pretjeruju jer im djeca baš i nisu neki genijalci, ili se sprda na račun broja genijalaca na forumu. A objašnjenje je jednostavno: darovitost nije genijalnost i darovitih ima ne tako mali broj (do deset posto populacije, ako se ne varam).

[ivanaj3805]

Kako mozete da se opterecujete sa tim stvarima. To su nasi bebaci, kao da je vazno.... Te definicije su suvise dosadne za ovaj forum
Neka deca jesu genijalci mali, neka nisu. Neka su genijalci za svoje roditelje, i ostace to zauvek. Nije vazno..ne prijavljujemo ih ovde za fakultet.

[crnka84]

Meni je zanimljivo kako su nam svi postovi jakooo slični i kako nam djeca imaju skoro pa jednak obrazac ponašanja.
Meni su govorili kad je bila par mjeseci stara da su djeca koja jako puno plaču inteligentna. Vjerujem da je to više utjeha roditeljima takve djece nego istina, ali npr Jana isto obožava knjige i časopise ( ali na kratko kao i sve drugo) i već od nekih 8mj ona to lista stranicu po stranicu i pokazuje prstom da joj kažem što je nešto i nismo se baš time puno zamarali ali kad je imala nekih 9-10mj ja bih je pitala u knjigama za svaki taj pojam i ona bi nepogrešivo pokazala sve i to nije par pojmova nego hrpa. Uglavnom kad joj jednom kažem za neku stvar što je i ako je pitam nakon par dana ona to upamti.

isto ovako, s obzirom da ima 16 mjeseci, priča jako puno, sve ga zanima, ali isto jako kratko bude zainteresiran za nešto. slikovnice lista i pokazuje prstom i govori za ono što zna, a što ne zna,a interesantno mu je pokazuje prstom i pita me šta je to. Zna se desit da nekad ne ponovi odmah za mnom, al sjeti se toga nakon dan dva, ili navečer, e onda meni treba da se sjetim što bi to moglo biti

[crnka84]

I da, stvarno kako ovdje imamo svi slična iskustva, a kad sam negdje medju klincima i mamama, čini mi se da sam sama na svijetu, da jedino ja trčem za njim, i ponavljam NE kao papagaj, i da se jedino on dere i jedino on ne spava....itd.itd.itd.....

[spring]

I da, stvarno kako ovdje imamo svi slična iskustva, a kad sam negdje medju klincima i mamama, čini mi se da sam sama na svijetu, da jedino ja trčem za njim, i ponavljam NE kao papagaj, i da se jedino on dere i jedino on ne spava....itd.itd.itd.....

I ovo mogu doslovce potpisati. Nerazumijevanje okoline je priča za sebe. Posebno se sjećam jednog rođendana kada je imao oko 14 mj. Sve druge bebe(5-6 djece) su se mirno igrale na podu,a ja sam sva zajapurena,uznojena trčala za njim po svim sobama i svi su me gledali kao da sam idiot.Da nema ovog foruma mislila bih da jedina imam zahtjevno dijete.

[Vishnja]

I ovo mogu doslovce potpisati. Nerazumijevanje okoline je priča za sebe. Posebno se sjećam jednog rođendana kada je imao oko 14 mj. Sve druge bebe(5-6 djece) su se mirno igrale na podu,a ja sam sva zajapurena,uznojena trčala za njim po svim sobama i svi su me gledali kao da sam idiot.Da nema ovog foruma mislila bih da jedina imam zahtjevno dijete.

haha, tačno ovako je nama bilo juče na jednom rodjendanu. druga deca sede na ljuljaškama, konjićima, u pesku, a moj uskoro 14-to mesečni malac galopira unaokolo, a ja za njim. prijateljice koje su me pomalo menjale su ubrzo skomolale i odustale, a ostala ja da jurcam...
i, jeste presladak, i jeste napredan za svoju dob, ali je naporan do booola. i uporan kao magarac. što reče nena, i starija deca su mi inteligentna, ali nisu bila baš ovoliko teška za održavanje-))))

[spring]

haha, tačno ovako je nama bilo juče na jednom rodjendanu. druga deca sede na ljuljaškama, konjićima, u pesku, a moj uskoro 14-to mesečni malac galopira unaokolo, a ja za njim. prijateljice koje su me pomalo menjale su ubrzo skomolale i odustale, a ostala ja da jurcam...
i, jeste presladak, i jeste napredan za svoju dob, ali je naporan do booola. i uporan kao magarac. što reče nena, i starija deca su mi inteligentna, ali nisu bila baš ovoliko teška za održavanje-))))

Jedna od dobrih posljedica ovakvog tempa je to što nema baš šanse da se ima višak kila.
Barem moja svekrva uvijek komentira da mi je linija super jer stalno jurcam za malcem. Da, da još uvijek,a tri su mu godine-jer u protivnom dočepa se svega,napravi poplavu,skače sa kutne i još sto čuda.

[moia]

I da, stvarno kako ovdje imamo svi slična iskustva, a kad sam negdje medju klincima i mamama, čini mi se da sam sama na svijetu, da jedino ja trčem za njim, i ponavljam NE kao papagaj, i da se jedino on dere i jedino on ne spava....itd.itd.itd.....

ha ha potpisujem, i onda stalno čujemo moji/naši nisu bili takvi, a mi trčimo i u pauzama od puf puf pant doviknemo a naša je

[S2000]

Jedan dan mi je ostao u pamcenju- nakon cjepiva- bio je tako pospan cijeli dan, cak je i budan lezao, nije se koprcao... Mm i ja smo se pravo zabrinuli kako ga je cjepivo omamilo. Taj dan smo se malo i odmorili. Al to nije bio on - vec nakon par sati nam je falio nas zivko zilavko
Sutradan se vratio nemirko-jaci nego ikad
P.s. Sljedeca cjepiva ga nisu omamila...

[vertex]

A vama s malom (zahtjevnom) djecom, ako su vam prva, bih samo pripomenula da ne zaboravite, kako mališi rastu, ipak tražiti pomalo više prostora za sebe i njih pomalo učiti da malo pričekaju, da drugi ljudi imaju svoje potrebe pa i želje. Dakle, da mama i tata, osim što moraju na wc, ponekad i žele pročitati članak u novinama, npr. Da najstarijeg (najzahtjevnijeg) odgajam opet, to je jedna stvar koju bih ga ranije počela učiti. Ali nekako se čovjek pogubi u tim olujama temperamenta pa bira bitke, i to jest dobar pristup, samo što i komadić prostora za roditelje treba uvrstiti u važne bitke, nakon godine-dvije-tri, već prema slučaju.

[krojachica]

A vama s malom (zahtjevnom) djecom, ako su vam prva, bih samo pripomenula da ne zaboravite, kako mališi rastu, ipak tražiti pomalo više prostora za sebe i njih pomalo učiti da malo pričekaju, da drugi ljudi imaju svoje potrebe pa i želje. Dakle, da mama i tata, osim što moraju na wc, ponekad i žele pročitati članak u novinama, npr. Da najstarijeg (najzahtjevnijeg) odgajam opet, to je jedna stvar koju bih ga ranije počela učiti. Ali nekako se čovjek pogubi u tim olujama temperamenta pa bira bitke, i to jest dobar pristup, samo što i komadić prostora za roditelje treba uvrstiti u važne bitke, nakon godine-dvije-tri, već prema slučaju.

Slažem se.
U mojoj omiljenoj knjizi o odgoju sam pročitala, da ukoliko se roditelj osjeća izmaltretirano
da onda nešto nije u redu u njegovom i djetetovu odnosu (naravno ako je riječ o zdravoj djeci).
Jer dijete koje je naučilo da se zadovoljavaju samo njegove potrebe na putu je da uopće ne razvije empatiju.
I ja se sa time u potpunosti slažem, jer vidim na svome primjeru da se moje dijete
u vrtiću ponaša besprijekorno (imali su neku igru-analizu ponašanja u grupi i ispalo je da se
moje djete ponaša najprihvatljivije i prema djeci i prema odgajateljima, čak je i nagradicu dobilo)
a doma ima sve odlike hiperaktivca i djeteta s poremećajem pažnje...

[S2000]

Ovo s kilima potpisujem- teza je vreca cementa od mene
A ni maleni se nema kad udebljat - 10 mj i 7,5 kg.

[Vishnja]

a za kile, šta da kažem - 180 cm i ne više od 63kg. i taman se malo "popravim", kad on počne češće da se budi noću, više sisa i prosto me pojede, što od nespavanja, što od isporuke mleka. kada tome dodam još i celodnevno jurcanje (minus par sati dnevnog sna kojom prilikom jurim da poradim sve ostalo, a reetko legnem), top linja mi je zagarantovana...

[Vishnja]

slažem se, vertex. treba ih učiti da postoji i naše vreme, neši hobiji i potrebe. kada je najstarija devojčica bila mala, učili smo je da je naše ispijanje nes- kafe svetinja (ono, ne diraj nas, ne traži ništa i tako to). a ona je kukala: DVA puta dnevno po DESET minuta? previšeee jeeee! kada joj se rodila sestra, pa počela da puzi i smeta joj u igri, umela je da uzme svoje mini šoljice, namesti se u pozu za ispijanje kafe i ozbiljnim glasom joj saopšti da upravo nastupa NJENIH deset minuta mira...-))))
malca imam običaj da ubacim u ogradicu kad radim nešto nespojivo sa njegovim društvom, a bome, danas smo ga iskipovali tamo da bismo svo četvoro na miru pogledali barem deo teniskog meča. jer, nas četvoro jurcamo za njim po čitav dan, na smenu (mi roditelji, naravno, najviše). i bio je dobar. kada mu je jurcanje ukinuto kao opcija, malo je gundjao, a potom se lepo zaigrao igračkicama i više od pola sata.

[Nia_Zg]

Meni se čini da ta darovitost zapravo dolazi od činjenice da nas roditelje ovakve djece zapravo slikovnice, puzzle i slične inteligentije igrice spašavaju da bar par minuta odmorimo od jurcanja okolo Dječicu time dosta rano zainteresiramo za slikice, pojmove i ostalo što vide u slikovnicama i ona vjerojatno nešto brže i lakše nauče riječi i pojmove od druge djece s kojom se roditelji ne trebaju baviti tako puno. Jer, činjenica je da djeca koja se duže zaigraju sama, roditelji ostave da se igraju i po pola sata sama ili im upale crtiće i niti ne znaju za njih duuugo dugo. Kod nas ako je mir i tišina onda znam da nešto ne valja, da malecka ima neku zabavu, npr. izvadi sve maramice za guzu iz kutije, ili se macka kremicom ili odrola cijelu rolu WC papira na pod...
Kod nas crtići ne pale niti pod razno. Eventualno što nam prolazi su neke emisije na National geographic o životinjama, to joj je zanimljivo kad joj pokazujemo razne životinje. Ali mi i u parku i u šetnjama uvijek iskoristimo priliku da joj pokažemo puža, mrava, kukca, pčelu, ptice (vrabac, kos, golub, vrana), domaće životinje (guska, patka, koka, pijetao, maca, pas) i sve ostalo što se može putem vidjeti da joj malo skrenemo pažnju od trčanja okolo.

A kad smo već kod bavljenja s djecom, mali off topic, baš mi je pao na pamet događaj iz parkića gdje sam bila sa frendicom i njenom malom. Naše curice su trčale svaka na svoju stranu, vozile mala kolica, igrale se s lopaticama, kanticama i grabljicama, ljuljale se, vrtile ili išle na tobogan, a mi naravno trčale/hodale svaka za svojom, valjda smo uspjele 10 minuta ukupno pobrbljati u tih sat i pol vremena. I kad smo bile blizu klupe gdje su nam bile stvari, a cure su taman tu nešto grickale i pile vodu, a na rub klupe je sjela neka žena i brbljala na mobitel. Prvo uopće ne volim mobitele i pričanje u parku, ali ok, ignoriram. I dolazi nakon nekog vremena neki dečkić cca 4-5 godina na onom autiću na baterije i zove ženu do nas, mama, mama, vidi ovo mi se potrgalo i pokazuje na sjedalo da nije učvršćeno. I govori joj to valjda 6 puta, žena ga ignorira i priča na telefon kao da nitko ništa nije rekao. Meni je već bilo bed kako malog ignorira i krećem da ću mu to složiti, a ona se udostoji da mi kaže "Hvala gospođo ne treba" i ona mu to kao slaže, ali i dalje brblja na mobitel. Mali je već bio otišao negdje na sprave da se igra. I žena je doslovno brbljala pola sata ma mobitel. I kasnije to ispričam frendici kad smo otišle iz tog parkića jer je već postala gužva i veli ona da joj je ista stvar strašno smetala, te da joj je žena kad je prekinula razgovor počela pričati nešto o tome kako mali ne ide u vrtić, jer su se tete žalile da je jako hiperaktivan, da ništa ne sluša i sve nešto u tom stilu i da ga sad ona (kao) mora čuvati.
I onda sam još više poludjela i velim frendici da mi uopće nije ni čudno da je mali hiperaktivan i takav kakav je, jer ga maa ignorira što sam vidjela na vlastite oči. Da se ona ne udostoji djetetu barem reći, molim te malo pričekaj telefoniram, ili evo sad ću, pričekaj još malo ili bilo što drugo. Dijete je apsolutno bilo na "ignore" u doslovnom smislu riječi, kao da ga nije bilo

[zelena]

Meni se baš sviđa ova tema....U potpunosti smo se pronašli u njoj ... Još u rodilištu su mi rekli da uvijek imaju jednog takvog..i od onda traje. Ne u kolica, ne u sjedalicu, ne rezat noktiće, ne biti niti minute bez mame... i sve već prije napisano i bome znamo imati jako teških dana. A nekad zna biti tako savršeno divan...jučer se doveza na bicikliću do mene s knjigicom rekao mama sjedni i dao mi knjigicu da mu čitam priču...

No sve u svemu, vidim po postovima da nismo jedini i ovako mi je bar malo lakše kad imamo loše dane ....cure hvala...

[Cubana]

Prvo uopće ne volim mobitele i pričanje u parku, ali ok, ignoriram

Ne kužim cijeli tvoj post, a pogotovo ovo citirano. Ne voliš, ok, ali što imaš ignorirati? Jel tebe nekako ugrožava to što netko priča na mobitel?
I da, nije činjenica da roditelji kojima djeca ne skaču po glavi ostave djecu da bulje u crtiće i ne znaju za njih duuugo. Pa shodno tome ne žive u manje poticajnom okruženju.
To je kao da ja napišem da je činjenica da su većinom roditelji zahtjevne djece zapravo roditelji koji imaju jedno dijete i kojima je ono onda najzahtjevnije i najinteligentije od sve djece koju imaju

[Nia_Zg]

Ne kužim cijeli tvoj post, a pogotovo ovo citirano. Ne voliš, ok, ali što imaš ignorirati? Jel tebe nekako ugrožava to što netko priča na mobitel?

Cubana, no hard feelings, svi smo različiti i ne mislimo jednako Mene osobno smeta kad netko brblja na mobitel, a svoje dijete pritom potpuno ignorira, to je glavna misao. U ovom slučaju je žena došla sjesti telefonirajući na klupu na kojoj smo mi već sjedili, zbog toga je išlo ignoriranje. I da, ako ja pričam na mobitel u parku, nekako mi je stvar opće kulture da odem malo na stranu i obavim svoj razgovor, samo o tome se radi

[Cubana]

U ovom slučaju je žena došla sjesti telefonirajući na klupu na kojoj smo mi već sjedili, zbog toga je išlo ignoriranje.

Sad mi je jasnije, nisi tako napisala. Ovo bi i meni smetalo.