 |
|||
uopće ne smatram da ste podjetinjili, poštujem vaš izbor. ali isto tako očekujem da se poštuje i moj.Hana_Sara prvotno napisa
meeeh, nastavis li s ovakvim usporedbama, ti u biti nazivas 90% svjetskog stanovnista podjetinjilim sto vjeruju u jedan ili drugi oblik zivota poslije smrti. ali sam ti daj, ispricaj joj o crvima :/
ja nikad u životu nisam imala potrebu vjernika preobraćati na ateizam, i ne razumijem zašto vi to imate potrebu raditi sa mnom?
Ja VJERUJEM da je to istina. Zato sam vjernik.e, pa to i ja govorim. ja se ne bih usudila savjetovati nekome da ne priča djetetu o isusu i anđelima jer to nije istina. otkud ja znam da to nije istina? kao što ti ne znaš da JE istina.
a priklanjati se nečemu jer je to "narodno vjerovanje" i "društveno prihvaćeno"... čoh, čoh, već mi se javlja osip...
I samo mislim da je kroz sve ono što sam gore rekla djetetu bliža priča o Isusu, nego surova činjenica crvi s kojom su suočeni ateisti.
Ne moraš moje nastojanje da zaštitim dijete (svoje, moje, bilo čije; a u kontekstu Petre o kojoj smo pričali) odmah okarakterizirati kao dosadni svrab, jer društvo tako diše.
Društvo je neminovni dio života. I vjernikovog i ateistovog.
I nemaju svi razumijevanja i svijesti o dobrobiti postojanja različitosti.
zato sto su nam pogledi tu nuzno razliciti. ti kao ateist sigurno vjerujes da vjera nosi svoje prednosti, utjehu, meditaciju itd.. ne?tj, kao neutralni ateist tebi je to sve ok jer ionako nema posljedica, bez obzira sto vjerovao/bio u ovom kratkom zivotu. a ja kao vjernik upravo VJERUJEM da ono sto moja religija nudi bi tebi jako obogatilo zivot, to jest vjerujem da je to istina. uzivi se ako hoces, pa mi reci da ti npr mislis da imas lijek protiv raka,a ja umirem od raka. bi mi ga ponudila ili bi ga zadrzala za sebe?uopće ne smatram da ste podjetinjili, poštujem vaš izbor. ali isto tako očekujem da se poštuje i moj.meeeh, nastavis li s ovakvim usporedbama, ti u biti nazivas 90% svjetskog stanovnista podjetinjilim sto vjeruju u jedan ili drugi oblik zivota poslije smrti. ali sam ti daj, ispricaj joj o crvima :/
ja nikad u životu nisam imala potrebu vjernika preobraćati na ateizam, i ne razumijem zašto vi to imate potrebu raditi sa mnom?
hocu reci, ne mislim ja ovo toliko za tebe i ovu debatu. nego se inace krscane pita zasto toliko "gnjave" druge s preobracenjem. pa eto to je moj odgovor.
Mislim da nije onaj koji vjeruje važniji ili bolji od onoga tko ne vjeruje.meeeh, nastavis li s ovakvim usporedbama, ti u biti nazivas 90% svjetskog stanovnista podjetinjilim sto vjeruju u jedan ili drugi oblik zivota poslije smrti. ali sam ti daj, ispricaj joj o crvima :/
Prijetnje statistikom su neosnovane. Moramo razlikovati vjernika od poštovatelja tradicije. Ali to je neka druga priča.
Ja kao vjernik samo nudim po meni trenutačno bolju alternativu za dijete od vaše.
Važno je neistraumatizirati dijete.
Ali i olakšati mu život u zajednici.
Da, to bi me stvarno pogodilo.u crve nemas sto "vjerovati"A tu se vraćamo na početak balade jer pretpostavljam da ivy isto vjeuje u crve. Štoviše, oni su činjenica, nemaš tu što vjerovati ili nevjerovati, no za dijete (i za neke odrasle) je to poveliki šok.Ispričaj mu bilo što u što ti vjeruješ, a on može razumjeti i ne optužiti te (uvjetno rečeno) u budućnosti da si mu lagala.ne razumijem ovaj stav "ispričaj djetetu bajku da mu bude lakše". onda bi bila još "manja trauma" reći da je baka otišla na jako dalek put ili neku sličnu besmislicu.
zar se drugačiji svjetonazor ne može upakirati u jednostavnu, djeci prihvatljivu priču? je, teže je (upravo radim na takvoj priči) ali ne vidim zašto bih zbog toga trebala gaziti svoja uvjerenja i učiti dijete nečemu što ne smatram istinitim.
Naravno da je lakše vjerovati u dušu nego u crve, zar ćemo i oko toga sporiti?
Hoće, u kontekstu vjerovanja.pa 3-godišnje ili 4-godišnje dijete nitko neće čudno gledati ako ispriča priču o petri
ja vjerujem u evoluciju
ali, slažeš se da nešto ne mora biti istina samo zato što ti vjeruješ da je to istina? možeš biti u krivu, je li tako?
i vjernici su suočeni sa crvima, kako je već luna istaknula, samo na njih dodaju dimenziju za kojom imaju potrebu. ja u crvima ne vidim ništa surovo. za jedinku, da. na nekom širem planu, ne - energija ne nestaje nego mijenja oblik, atomi se slože na drugačiji način... meni je facinantno biti dijelom prirode.
moja je poanta da se u crve nema sto VJEROVATI, to ima jednu realnu dimenziju koju da u krajnjem slucaju zelis, mozes i PROVJERITI :shockDa, to bi me stvarno pogodilo.
Naravno da je lakše vjerovati u dušu nego u crve, zar ćemo i oko toga sporiti?
Ovaj topic je krenuo u krivom smijeru. Ne pada mi na pamet uvjeravati nekoga da bi mu bilo bolje ono što radim ili u što vjerujem ja. Pogotovo mi ne pada na pamet da mu sugeriram kako mu je najbolje odgojiti dijete.Da, to bi me stvarno pogodilo.
Naravno da je lakše vjerovati u dušu nego u crve, zar ćemo i oko toga sporiti?
Ja samo predlažem, u duhu onoga tko želi dobro. Roditelj odlučuje.
Luna, crva nema u krematoriju
Slažem se u dijelu da postoje različita uvjerenja i da ih treba poštivati, a ne nametati svoje kao jedino ispravno.ja vjerujem u evoluciju
ali, slažeš se da nešto ne mora biti istina samo zato što ti vjeruješ da je to istina? možeš biti u krivu, je li tako?
i vjernici su suočeni sa crvima, kako je već luna istaknula, samo na njih dodaju dimenziju za kojom imaju potrebu. ja u crvima ne vidim ništa surovo. za jedinku, da. na nekom širem planu, ne - energija ne nestaje nego mijenja oblik, atomi se slože na drugačiji način... meni je facinantno biti dijelom prirode.
Ja samo vjerujem da iza tvoje evolucije stoji Bog. Tvoja (i moja) znanost nije otkrila što je pokretač isključivo tvoje "vjere/uvjerenja", dok se naša (moja i tvoja) uvjerenja razlikuju jedino po tome što ja vjerujem da je pokretač svemira Bog.
Ti ćeš još počekati na odgovore za svoja pitanja, ako nećeš biti zadovoljna onima kojima sada znanost raspolaže.
ja sam već odavno zaključila da bi mi u davanju ovakvih odgovora djetetu bilo puno lakše da sam vjernik, ali nisam. To je činjenica, tražim odgovore u okviru svojih vrijednosti.
No, ono što sam još htjela reći: za sve koje jako zbunjuje ovo pitanje i koji su nesigurni u poruku koju daju djetetu, tj. strah ih je da bi još višemogli zbuniti dijete - ima rješenje: pošaljite ga tati
ti se onda ne slazes s onim " idite i sirite evandelje"? samo pitam, nemoj se ljutiti
Istina.Luna, crva nema u krematoriju
Crvi su metafora za ništavilo.
I mislim da smo stvarno svi skupa zabrijali, objasnit ćemo svi djetetu već nekako što nas čeka...Evo, tatek je dao prilično dobru ponudu za ateiste.
Svim srcem vjerujem u to, ali dozvoli da ti skrenem pažnju na malenu razliku u slovima, a veliku u djelima: "širite" umjesto "namećite".ti se onda ne slazes s onim " idite i sirite evandelje"? samo pitam, nemoj se ljutiti
Ni Isus nije prisiljavao nikoga da ga slijedi niti sluša. Isus je govorio, a ljudi su u masama hrlili čuti njegove riječi. Bilo je i znatiželjnika i provokatora, a srećom bilo je i istinskih pronositelja njegovih riječi.
Onome tko ih želi slušati, stat će i poslušati. Onaj tko ne želi niti čuti, badava ćeš trčati za njim.
Da se spustim na zemaljsku razinu: samo ćeš ispasti smiješan.
Ipak smo mi ljudi i živimo od ljudi i sa ljudima. U zajednici.
Ja mogu živjeti s tim da smo različiti i po uvjerenjima i po boji kože i po vjeroispovjesti. Čovječnost čini čovjeka, a ja vjerujem da te vjera čini još boljim čovjekom. Neka drugi vjeruju što hoće, dok god se ponašaju ljudski i s poštovanjem prema svakome.
ja nemam nekih dilema jer mi nikada nije palo na pamet reći da kad umreš ideš Bogu
kada bude tražio dublje objašnjenje, eventualno će moći netko lutati među zvijezdama ako se u tom trenutku učini potrebno. Ako ne, od mrtvaca će nastati cvijeće itd...
Promak'o mi post...kao što kaže luna, opet dolazimo na to da je djetetu odmah na početku bolje reći ono što sam vjeruješ
(btw, zanima me kako onda bez ikakvih problema i trauma nastane amnezija vezana za djeda mraza)
Ako ti ne želiš održavati priču o Isusu i dalje živom, naravno da će bez ikakvih trauma nastati amnezija vezana uz priču o Isusu. To ti je cilj, zar ne?
Odgoditi priču o prolaznosti životu (ako je pretraumatičan za dijete da ga shvati u obliku koji ti preferiraš) za jedan sretniji i pogodniji trenutak.
Ovo mi je isto promaklo, a tako je lijepo i istinitokoliko smo se mi udaljeli od zivota,
odkad ne radjamo i ne umiremo u kuci
i onda kompliciramo kad djeci to isto treba objasniti...
jer smo te stvari obavili velom tajne, sutnje, neugodnosti...
a kako djeca to primaju, slobodno, otvoreno....mozda cak nauciti od njih...
ne znam jeste ikad vidjeli kako se mala djeca odnose prema djeci s posebnim potrebama?
skroz prirodno, prihvacaju ih takve kakvi jesu...
a stariji,
ja sam znala dozivjeti da se stariji snebivaju, pa im neugodno, pa ne znaju sta bi, kad vide da imate dijete koje je posebno....
Sad sam ja krivo shvaćena :/ .Mozemo - vidi nas primjer gore. Mislim da su kdo nas sve strane zadovoljne danim objasnjenjem.
Naravno, nas primjer se ne moze primijeniti na sve obitelji i svi djecu, ali vjerujem da moze na vecinu obitelji koje nisu religiozne (barem ne na uobicajeni nacin).
Ja uopće ne tvrdim da se ne može pronaći odgovor na to pitanje bio čovjek vjernik ili ne, ja sam iz vaših postova krivo shvatila da tražite dobar način ili ste u nedoumici kako, a još se i pitate ako "da" zašto bi to bila priča o Isusu?
Nesporazum.
Brunda je pokrenula temu, jer je zeljela znati nasa iskustva sa time.Sad sam ja krivo shvaćena :/ .Mozemo - vidi nas primjer gore. Mislim da su kdo nas sve strane zadovoljne danim objasnjenjem.
Naravno, nas primjer se ne moze primijeniti na sve obitelji i svi djecu, ali vjerujem da moze na vecinu obitelji koje nisu religiozne (barem ne na uobicajeni nacin).
Ja uopće ne tvrdim da se ne može pronaći odgovor na to pitanje bio čovjek vjernik ili ne, ja sam iz vaših postova krivo shvatila da tražite dobar način ili ste u nedoumici kako, a još se i pitate ako "da" zašto bi to bila priča o Isusu?
Nesporazum.
Ja sam na razmisljanja svih ostalih dodao nase obiteljsko iskustvo.
Zato i jesmo ovdje da razmijenimo nasa misljenja i iskustva, a jednako vrijedi i tvoje i moje i sva druga i drago mi je bilo procitati ih sve.
Nisam tebe prozvala, tatek
Pitanje je možete li naći prikladno objašnjenje o smrtnosti djetetu od tri, četiri godine?
Vraćamo se na početak: ne možete
jer je izvađeno iz konteksta, a ti si me kvotao u tom trenu.
Inače, tatek, sve 5!
Sve u redu!
Vidim da se ovdje rasplamsala polemika o religiji i vjernicima i mislim da je suvišna. Tatek je dobro rekao neka svatko po vlastitom nahođenju djetetu objasni smrt, jer se djeci mora objasniti kad tad.
Mi smo Sonji smrt objasnili na divnom primjeru Malog princa-kada netko umre tijelo ostavi na Zemlji da ga ljudi koji ga vole uvijek mogu posjetiti na groblju, duša odlazi na svoju zvijezdu i čuva svoje voljene. Ono što je nju umirilo je da osoba koja umre i dalje živi u sjećanjima drugih ljudi.
Kad bude starija objasniti ću joj priču o crvima ali dok je malena neka vjeruje u zvijezde...
Ja mogu odgovoriti za sebe da pričam svom djetetu o vječnom životu, zato što sama duboko u njega vjerujem. Uskrsnuće se je već dogodilo, a i nama je obećano. Vjerujem u viši smisao ljudskog stvaranja i postojanj, to jest u Boga, a isto tako i u neuništivu energiju naše duše. O tome govorim i svom djetetu, jer mu želim to prenijeti. Meni cilj nije da mu olakšam spoznaju o njegovoj krhkosti i prolaznosti nego da mu prenesem radost spoznaje o vječnosti. Moj sin ima 6 godina i on zna da nebo nije plavo prostranstvo iznad nas ni ono crno izvan atmosfere nego da je to metafora naše transformacije, jedno novo stanje. Ni u kojem slučaju ne bih djetetu govorila nešto u što sama ne vjerujem i mislim da je to skroz kontraproduktivno. I razumijem da drugi ljudi nemaju tu vjeru. Žao mi ih je što nemaju tu dimenziju u sebi, ali poštujem njihova uvjerenja.
A ono što je Zrinka napisala o dehumanizaciji smrti (po mom mišljenju to je isto što i dehumanizacija života) i o neskučenosti dječjeg razmišljanja od riječi do riječi potpisujem.
Crvi su istina.
Duša je ono u što vjerujem.
Život je energija i ne prestaje.
No to sve nije važno.
Ne bi li bilo lakše naućiti se nositi sa smrću kao nečim što je stvarno dio života.
Energija koja nas pokerće ne umire s nama, ona se "pretače" i nastavlja vibrirati. Tako kako god okreneš, živi smo.
I ono što je najzanimljivije i nečijim mislima, riječima...u djeci. I nema tu ničeg strašnog.
Ja potpisujem Zrinku2 i još bih dodala da svom M. od prvih razgovora na tu temu jasno razlikujem tijelo od duše. Tijelo se raspada ili se daje spaliti. Kada M crta širu obitelj, često nacrta i jedan grob, a on predstavlja mog pokojnog djeda o kojem često pričam pa ga i M doživljava prisutnim članom obitelji, iako ga nikad nije upoznao.
Zbog svog iskustva cu mu sto kasnije pricati o smrti jer meni se naime dogodilo s nekih 6, 7 godina da sam s bakom gledala neki tuzni film o umiranju. I dan danas se sjecam tog dana kao da je bio jucer........kada je film zavrsio plakala sam, vristila sto cu ja kada mi moja najdraza baka umre, jedva me smirila. Od tada do danas ja zivim u tom strahu sto cu ja kada mi najblizi umru. Pricala sam s jednim psihijatrom i on mi je rekao da taj strah potjece vjerojatno bas zbog tog filma koji ja u toj dobi nisam mogla shvatiti.
MM-u je umro deda. Pokušala sam biti direktna, ali bez objašnjenja i ulaženja u stvari koje ne mogu objasniti. Mica ima 3 godine. Ali je jako znatiželjna i vidim da ju to zanima jer ne razumije. Jel umro deda? A jel umro deda? A jel umrla ... (mala komšinica)? Vidim da joj nije jasno. A kuda se zavući u rasprave, nikuda. Ona zna da je deda umro. Kad su ljudi jako stari ili jako bolesni oni umru. Zaspu i odu u raj
Bože oprosti, ali samo sam pogoršala stvar. Mama, mama, hoću i ja u raj, ali mama hoću i ja da umrem pa da idem u raj...
očito sam krenula krivim smjerom od samog početka. Kad imaš pričalicu koja je izuzetno pametna i sve ispipava, kako objasniti smrt nekoga koga je često viđala, a više ga nema. I da budemo jasni- sigurno će pitati gdje je i zašto ga nema.
Ništa nisi pogriješila. Reci djetetu da je deda bio jako star i umoran i da će i ona u raj kad bude tako stara i umorna.
Ja sam četverogodišnjakinji koju sam čuvala silom prilika objašnjavala gdje je baka koja je umrla, zašto ide u zemlju... nemam pojma kako mi je to palo na pamet, ali pokazala sam joj zvjezdano nebo i rekla da je bakina duša sad tamo negdje i da je gleda, iako smo tijelo ostavili u zemlji. Upalilo je. Ne možemo znati kako će se to posložiti u malim glavama, ali trudimo se najbolje što znamo.
Peterlin, ti ne vidiš problem u ovom: "Mama, mama, hoću i ja u raj, ali mama hoću i ja da umrem pa da idem u raj..."?
Malena si je to već posložila u glavi, na jedan vrlo ozbiljan i opasan način.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 04.06.2016. at 19:10
Ma nije to opasno. Djeca manje dramatično doživljavaju smrt jer nemaju straha. Treba im reći da nas to sve čeka KAD DOĐE VRIJEME.
Ono što je obično šok je nepovratnost tog procesa. Deda je umro i nećemo ga vidjeti više nikada. To je isto rješivo, dopuštamo djeci da tuguju s nama.
Baš zato je željeti umrijeti opasno.
Zekana, moja sucut.
I moga mnogo zanima smrt, i sto tocno nona (koju nije ni upoznao) radi na groblju. Nekih tjedan dva mi je znao navecer prije spavanja govorit, mama ti nemoj nikad umrit ili, nemoj ic na groblje kad umres. A bad mi je tesko nesto pametno rec kad me pita di idemo kad umremo. Jer to da idemo u raj ne vjerujem. Pa mu kazem nesto kao, to nitko ne zna.
Zekana, smrt je za djecu apstraktni pojam do 11. godine.
Dakle, što god ti maloj rekla, ona će po svom.
Ne zamaraj se s tim.
Ništa nisi fulala i djetetova reakcija je najnormalnija.
Iskrena sućut za dedu.
I ja sam se prestravila od izjave, ali uglavnom pita jel deda umro, jel deda umro. A ona ima sto pitanja u glavi uvijek, koja god da je tema. Ako gledamo video zapise gdje je ona malena, ona kaze-hocu ja mama da se opet rodim pa da budem ovako mala.
Mojih oboje djece su hiperaktivni i fizicki i mentalno pa moram dobro paziti sta pricam. No, to svi moramo. Nekada me strah znatizelje, ali ne moze dijete biti nego takvo kakvo je. Dakle, na meni je da pitam ako ne znam ni ja.
Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk
Stvarno? Meni je sa osam godina bilo prilično jasno što znači da mi je otac umro.
Da, stvarno.
Pretpostavit ću da imaš stručne izvore iz kojih si izvukla taj podatak, a nisi samo došla i lupila.
ti to ozbiljno? da dijete tek u višim razredima osnovne škole razumije što znači smrt?
ja sam itekako dobro razumjela kad mi je umro netko blizak, a imala sam pet godina
i moja kći je razumjela kad joj je umro djed kojeg je jako voljela, u njenoj šestoj godini
Da.
Imam stručne izvore.
Mene su tako na psihologiji učili.
Ja ne lupam.
A ti ne vrijeđaj.
Guglaj si pa ćeš naći sve na netu.
Ionako ti je dosadno, zar ne?
Nas su na faxu ucili da pojam alternative djeca tek shvacaju iza 11.god. Iz psihologije(razvojne) i iz pedagogije. Znala sam i ja sa 7.god da mi se otac vratiti nece ali to ne znaci da sam u potpunosti razumjela smrt. Ne mogu reci da mi je razumjevanje smrti/religije/alternative bilo identicno sa 7 godina i sa 15 npr...
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
A čuj, ako ti tako vjeruješ- vjeruj.
Imaš pravo na to.
Nije me briga u što ćeš vjerovati.
Mene su učili drukčije, a i praksa me uvjerila u to.
A par dana nakon oca je umrla i prabaka sa kojom sam bila bliska. Od soka nikada nisam u potpunosti nju preboljela jer mi mozak valjda u toj dobi to nije dopustao.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Apsolutno točno.
I mene su tako učili.
I kao što već rekoh;; praksa je to i potvrdila.
Onda izvoli navesti taj izvor, jer u protivnom ispada da lupetaš.
Ne znam što znači razumjeti alternativu.
S obzirom na to da se i kod ljudi u odrasloj dobi jako razlikuje način na koji gledaju na smrt, čini se da uopće ne možemo govoriti o tome koliko netko dobro razumije smrt sa 8, 15 ili 45 godina. Evo, ja sam sa osam znala da će mi oca zakopati, unutra će istrunuti i neće ga više nikad biti. Dok ima ljudi koji i do svoje duboke starosti misle da će opet negdje sresti svoje voljene. Reinkarnacija, zagrobni život, paralelna stvarnost. Izaberimo. I onda reći da dijete ne razumije smrt samo zato jer se ne slaže s tvojim ili uobičajenim pogledima društva je apsurd. Ako razumije da se pokojni vratiti razumije već jako dobro što smrt jest.
Usput, djeca iz ratom pogođenih područja sigurno puno bolje razumiju smrt od svih nas ovdje.
Bez stabilnosti identiteta nema shvacanja apstraktnoga.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Djeci mlađoj od pet godina teško je shvatiti smrt i konačnost života, to je za njih apstraktan pojam. Često uspoređuju smrt sa snom i boje se odlaska na spavanje, a roditelji bi im trebali pružiti osjećaj sigurnosti i zaštite. Djeca do otprilike deset godina shvaćaju konačnost života, no ne uviđaju da je smrt neizbježna svim ljudima. Djeca te dobi nemaju kapacitete da se sami nose sa mnoštvom emocija, te je često poricanje smrti bliske osobe, kao i odgođeno žalovanje kako dijete postaje svjesno gubitka", nastavlja Jerković.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Rekla si prvo razumijevanje alternative.
Zuta, mogla bi malo stati na loptu.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Zašto? Što znači razumjeti alternativu? Kakvu alternativu točno? Zagrobni život ili reinkarnaciju? Jesam li zaostala u razvoju ako kažem da mi je oboje i danas nerazumljivo. Nije li to stvar osobnog vjerovanja, a ne kognitivnog razvoja čovjeka?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
