nulta tolerancija na nasilje

[cvijeta73]

potaknuo me jedan filmić na fejsu.

http://www.ted.com/talks/lang/scr/al..._learning.html

ne slažem se sa svime, al mi je zanimljiv.
pa me zanima što mislite o tome?
jel dozvoljavate djeci igre s oružjem? nasilnije igrice?
jel vam je neprihvatljiva tuča između djece? odmah za psihologa? ili je to normalno, sastavni dio odrastanja. karaktera, prirode.
moji se vole igrati rata, sa mačevima, pištoljima, igrica ne valja (starijemu) ako nema neke tučnjave.
da li je agresija ipak nešto što je u čovjeku, djetetu, sviđalo se to nama ili ne, ili mislite drugačije? da je sve to nametnuto. kroz medije i sl.

[ivarica]

uvod samo za cvijetu ovaj ted govor nisam stavila na fejs prvenstveno zbog ove teze, nego zbog ovog drugog o cemu prica, o tome da je u skolama sve manje ucitelja (i sto djecaci zakljucuju iz tog?), zbog tog koliko se cesce nailazi na probleme u ponasanju kod djecaka nego kod djevojcica, cemu je uzrok vjerojatno i taj da je sustav prilagodjen vecini djevojcica (ili one njemu) i manjem broju djecaka (onima koji imaju dobru mogucnost samoregulacije, ko moj sin) sto ce za posljedicu, bojim se, stvarno imati to da cemo vrlo brzo, za deset, dvadeset godina, imati drustvo neskolovanih muskaraca i skolovanih zena

a na temu
nemam zero tolerance na igracke, imam na nasilje
sto se racunala tice, dozvoljavamo mu strateske igre, a od ostalih igara ima pravo samo na jednu, i to u vrlo ogranicenom trajanju, jer mislim da su te igre (one u kojima vozis, trcis, bjezis ili pucas), stvarno stetne ne za njegov karakter neagresivca nego za njegov vid i mozak. ja od takvih igara dobijem mucninu nakon dvije minute.
isto i sa igrackama, macevi, star wars oprema, sve ok, ali, u skoli je sad jako popularan ruski rulet s plasticnim pistoljima i onim crvenim mecima, nema sanse da to ima.

oduvijek je volio vitestvo, povijest ratnika (nomen est omen?) i ratnistva, analizirao povijesne bitke, mislim da je to taj neki strateski nacin razmisljanja koji je kod muskaraca usudila bi se reci izrazeniji, jer se i razvijao prvenstveno u njihovoj "zoni", u bitkama i ratovima (ne razmisljam ovdje sto je uzrok, sto posljedica)
danas se trazi od svih nas da razmisljamo strateski, ucimo to na radionicama, a ja mislim da ce on o tome moci sasvim lijepo, a usput, nauciti kroz igre i bitke
izviđač je, i sa deset godina je već spavao sam u šatoru usred logora danima
kad idemo ljeti na kampiranja u šumu ima svoj nož, ne da ubije medvjeda koji ga napada, ali eto može maštati o tome dok nožem siječe grane za vatru za ručak
kad se vratimo s kampiranja, nož je spremljen s opremom do sljedeće godine

na aktivnu agresiju imam nultu stopu tolerancije, ali i moj sin isto
ali sve ovo drugo, naguravanja s rodicom, to kad se tuku jastucima, cupaju, pljuvaju, samaraju, a usput umiru od smijeha, obozavaju i ne zele jedan drugom nista nazao, meni to nije agresija koju treba ispravljati (samo zelim pobjeci da ih ne slusam), to su mi ona dva tigrica iz NG dokumentaraca

[jennifer_gentle]

Link ne radi (bar meni ne).

[minji otrok]

ni meni ne radi link

[ivarica]

http://www.ted.com/talks/lang/scr/al..._learning.html

[krumpiric]

ja sam na ivkinu tragu, samo bi ja rekla da ni na igračke nisam na nuli, al sam joj blizu.
puške, pištolji,...nikako
lukovi i strijele, koplja i ino-da.
Ne znam zašto je to granica koju podnosim, valjda jer je prvo nastalo u drugačiju svrhu od drugog.
naguravanje, testosteronske igre i ino-apsolutno dozvoljavam. Nasilje usmjereno prema pojedincu, ni slučajno.

[mamitzi]

moj je sin siguran da mu ja ne kupujem oružje zbog toga što ne jedem meso i ne gledam tv- zato jer sam čudnija od ljudi.
jednom sam mu dozvolila da si sam kupi pušku i ovaj put sam dozvolila da za rođendan poželi star wars pištolj-tako da se sama sebi opravdam da nisam baš zagrižena.
i smije imati pištolje na vodu.

[cvijeta73]

nije vam zanimljiva tema, ha?
a meni baš je

i ova moja, i ovo o čemu piše ivka.

znači, ne dozvoljavate igre rata u parku, s plastičnim pištoljima, ono, jeftinu, dječju verziju paintballa?

ja sam svojemu rekla da nema šanse da mu kupim plastični pištolj (pa se snašao i posudio ga), na što mi je mm rekao, a da zašto? a istina je da strašno uživaju ok, to traje kratko, sad je to u điru, a ja ih gledam s nekom nelagodom. a u stvari - totalno bezveze.

pa ja vas pitam sad, a zašto? nije mi neka razlika između mača i pištolja, osim u tehnološkom napretku, i jedno i drugo služi za ubijanje/ranjavanje.

[seni]

zanimljiva je, ali da nesto suvislo napisem, treba mi vise vremena, koje momentalno nemam. mislim mogu ja reci: ja sam protiv nasilja i bla, bla... ali to nije to sto ocekujes, pretpostavljam.
osim toga imam curu, a ne decka, koju nikad nisu interesirali ni macevi, ni pistolji, pa ne znam sto bih po tom pitanju rekla.
inace ted je super.

samo da jos dodam ivki da nekako gledajuci svijet oko sebe nemam straha da cemo dobiti drustvo neskolovanih muskaraca i skolovanih zena. (gates, zuckerberg i ini su muskarci) no to je neka druga tema.

ovako ukratko receno mislim da su najmanji problem igracke-oruzje i slicno. problem je ono sto mi djeci zivimo, kakav im primjer svojim zivotom, misljenjem, postupcima dajemo. sto im nudimo kao vrijednosti? sto sinovima nudimo kao vrijednosti? te naravno to sto vide oko sebe. i to ne filmove i kompjuterske igre, vec vijesti, novine i ostalo.

+ ne zahtjevanje od djece da se vjezbaju u samoregulaciji i kontroli agresije i frustracije.

[Peterlin]

Neš ti spriječit kreativno dijete...

Ni mi ne kupujemo puške, ni jednu jedinu. Imali smo jedan pištolj (u sklopu maske kauboja) koji je dugo trajao, ali se negdje zagubio. Pištolje na vodu smo isto dozvoljavali.

Stariji sin mi nikad nije bio zainteresiran za oružje, ali mlađi - taj si je sam napravio koplje, pištolje, puške, buzdovan... Nije bilo načina da ga spriječim. Slično mi je pričala i kuma, a bome i svekrva da je mm (inače krajnje miroljubiva faca) u osnovnoj školi "pucao" iz svega što je bilo usko i dugačko - olovke, ravnala, kuhače.... Jednostavno treba dozvoliti da protutnji ta faza... Star Wars moji dečki isto obožavaju, zapravo mlađi (stariji sin ne toliko). Mlađem smo nabavili luk i strijele (sa renesansnog festivala), napravili smo nekoliko bodeža uz maske viteza koje je obožavao i to je to.

Upozorili smo ga da pri igri time mora jako paziti da ne ozlijedi nekoga, pa zato strijelama gađa u metu (plutenu, isto je naslijedio od tate) i to mu sasvim dobro ide. Deda mu je napravio praćku koju ima već 2-3 godine i još se nije raspala.

U vrtić i školu oružje ne nose, ali zato doma su voljeli na računalu igrati igrice s vitezovima i slično (Stronghold je dugo bio omiljen) i strategije, ali nekako mi se čini da je i mlađi polako prerastao tu fazu naoružavanja. Ne mogu sad znati točno, ali nekako mi se čini da bi bilo gore sprečavati ga po svaku cijenu...

Meni je veći problem druga vrsta agresivnost (mlaćenje, vrijeđanje) koja se pojavljuej u vrtiću/školi. Igre oružjem bile su dio i mog djetinjstva (igrati se rata ili kauboja i indijanaca) pa nisam sankcionirala djecu u tome.

[vertex]

Ni ja nemam kad, ali evo mog malog doprinosa: za razliku od A. koji nije imao kupljenog pištolja do tko zna koje godine, M. ovih dana uzima vjernu metalnu repliku, nacilja i viče ba-ba!, a mater i ćaća se tope kako je mala pametna .
Ili, kako je to moj D. sažeo: ali mama, mi se samo igramo, to je iii-graaa!

[miniminia]

tema je zeznuta
ja sam se voljela igrati indijanaca, partizana, samo mi daj verati se po drveću, parku, skakati i jurcati,
s 12 se više nisam toga igrala
mislim da u igri nije problem, jer ne mislim ni da će mi sin ako se s curicama igra s lutkama nužno nositi štikle s 23

veći su problem roditelji kad dođu sa stresom od posla doma...i djeca koja se izruguju...i djeca koja se ne igraju...

[ivarica]

meni je jedno igranje rata, drugo je agresija

u igri partizana i nijemaca (kako se sad to zove? ) nemas za cilj nekom napraviti nesto lose, da ga ponizis, da ga ozlijedis, da ga boli
to je igra, kad si dijete, ako zelis pucat pucat ces bez obzira imao u ruci plasticni pistolj, grancicu sa stabla ili kaziprst, pucale i pucali smo valjda svi mi (ko od nas jos ne pati sto mu/joj mama nije htjela kupiti emgejac)
lose je deckima slati poruke da su njihove igre lose i njihove igracke lose (u vrtic i skolu curice smiju donositi sve, decki jako malo toga), oni cuju valjda to da su oni losi
i bojim se da djeca danas jako trebaju pravo na vrijeme za igru nenadgledanu od roditelja
ispravljamo ih u svemu mogucem

danas, iako se svi kao skanjuju cime se to igraju djeca (iako, kako sam rekla, ja ga sinu od 12g nikad nisam kupila, ali, ko i krumpirusa, pod romantiziranim utjecajima stripova i filmova dozvoljavam selektivno, pa se naslo doma svega, od samostrela iz slovacke koji su prava remek djela, do maceva i lukova i strijela rukom radjenih, a da ne kazem da mi oruzje iz SF filmova nije bas tako lose ko onaj obicni crni pistolj , jer kad ti dijete ima neko SF oruzje, onda je to valjda zato jer je mali geek, a ne buduci kriminalac, ovi zadnji znaju sto je deagle :mrgeen: ), jos uvijek je uzasan problem cime se to igraju njihovi ocevi, i u hrvatskoj i u amerikama djeca ne ginu od plasticnog oruzja nego od oruzja njihovih oceva

a na pitanje jel agresija nesto sto je u djetetu ili u pistolju ili u igri...
slozit cemo se da nitko nije rodjenjem zao, slozit cemo se vjerojatno i da onaj mali pistolj iz ted filmica nikog nece ubiti
ali ja cu uvijek, kad vidim agresivno dijete ili odraslu osobu (ne mislim ovdje na djecu koja se eto nekad potuku, nego na djecu s ozbiljnim problemima u ponasanju), pomislit cu - ne s cim su se ta djeca igrala, ne u kojem su krivom drustvu mozda bila, nego cu pomisliti jesu li i gdje su njihovi roditelji grijesili u nezadovoljavanju njihovih temeljnih potreba

[ivarica]

samo da jos dodam ivki da nekako gledajuci svijet oko sebe nemam straha da cemo dobiti drustvo neskolovanih muskaraca i skolovanih zena. (gates, zuckerberg i ini su muskarci) no to je neka druga tema.

nije mi uopce palo na pamet da bi mogli ispasti zbog tog drustvo neuspjesnih muskaraca, a uspjesnih zena

[miniminia]

tak mi se piše, a tako nemam vremena
teško mi je povući granicu između igre i nasilja, prihvatljivog i neprihvatljivog, zapravo mi je teško verbalizirati , jer mislim da je ona u nama

koji Tom i Jerryiji su dobri , a koji su odvratno opaki ? (Prije nikad nisam išla za time kako je onaj TOm i Jerry Koncert genijalan jer zapravo dijete uči slušati klasiku. Ali opet oni ispilaju cijeli orkestar .)
DA su svi ljudi u principu dobri , mislim da nema smisla raspravljati. Ali isto mislim da isto tako svi mi imamo dozu agresije, dozu thanatosa, kojeg treba pravilno kanalizirati i koji može našoj djeci koristiti, u sportu, natjecanju....
Ozbiljna zadaća nas kao roditelja iskoristiti kapacitete svoje djece.

Inače, apsolutno sam protiv nasilja, i mislim da se svi trebamo boriti protiv njega...Jer će nam inače društvo otići u smokve.I na dobrom je putu...

I da , ni ja ne znam čega se klinci danas igraju ? Osame i Baracka?

[ina33]

DA su svi ljudi u principu dobri , mislim da nema smisla raspravljati. Ali isto mislim da isto tako svi mi imamo dozu agresije, dozu thanatosa, kojeg treba pravilno kanalizirati i koji može našoj djeci koristiti, u sportu, natjecanju....

S ovim se slažem, dijete mi je premalo da bih imala neki stav što da, što ne.

Ono di ja vidim opasnost te "nulte tolerance" je to da bi nasilje moglo onda dobit, čini mi se, neki "podzemni oblik", koji je "formalno" kao OK, a koji može bit okrutniji i razorniji od ono potuklo se dvoje klinaca pred školom (mislim na "žensku agresivnost" (nasilje bez fizičkog nasilja), ili na neku agresivnost koja je tu kao tiktakajuća bomba, a bitno je da je "face value" kao OK bez nasilja vidljivog, na poniranje nasilja u neke superfine obrasce od kojih onda nastaje možebitno još teža (psiho)patologija.

To mi je neka od opasnosti tog neispucavanja agresive, kako za dječake, tako i za djevojčice.

Mislim da svi u sebi nosimo neku dozu agresivnosti koju je zdravo ispucati, bez nabacivanja "politički korektnih" velova na to.

Mislim - kriminala ima i unatoč raznoraznim zakonima, Enron se dogodio i unatoč brojnim revizorima, samo to sve postaje prepredenije i teže uočljivije, ovisno o raznoraznim "spinovima", pa onda, ako je spin dobar - prolazi, ako nije - ne prolazi.

Kao i u raznoraznim "istinama" na sto tema, bojim se da se tu ne zapetljamo i ne pomognemo nasilju da se jako razgrana u nešto fino i suptilno što je teško dokazati, a osjećaju ga (primjeri: dokazivanje mobbinga) itd.

I da ta politička korektnost na temu nulte tolerance ne doživi svoj neki ekstrem u još hladnijim i udaljenijim odnosima. Ne govorim sad o mlaćenju i fizičkoj ugrozi, za to nisam..

Kako i na što točno mislim - e, tu nemam odgovora zasad, samo sam nabacala par stvari.

[SikaPika]

NIsam pojma imala da klinici ne smiju u vrtiće i škole nositi igračke - puške, pištolje... Mislim, naravno da se ne smiju igrati na nastavi, ali pod odmorom...

MM je kao dijete bio poput Peterlininog muža, na svakoj fotki pištolj, puška, bomba..., a sada, totalni pacifist.

Kao dijete sam imala i praćke i pištolje i svašta. Igrali smo se partizana i švaba i kao što netko reče, pentrali po drveću, skrivali iza taraba, vikali bam bam, padali, valjali se...

Kad bolje razmislim, od kako sam prešla, pa barem 25.-u i sama sam upala u tu zamku poistovjećujući igračke - oružje s nasiljem.
Na nasilje u kojem se nekoga ponižava, tuče (ne mislim tu na naguravanje na koje ipak treba paziti jer može prerasti i u nešto više...), vrijeđa imam nultu toleranciju, ali na igračke poput oružja ne gledam tako.

POsebno ne na nož. Za mene je nož oruđe za koje bih željela da moje dijete s njim što prije nauči baratati jer mislim da je jako važno snaći se u priodi (tako ju učim da pije vodu iz rukice, lista kelja, kupusa, da se vere, sama prolazi kroz visoku travu...) i uopće mi ne pada na pamet da bi ona s njim nekoga mogla ozlijediti.

A igrice. E igrice su druga stvar...
Ma ne znam, sad sam sama sebi kontradiktorna.
U svojoj glavi ne mogu opravdati ni jedan rat. Ni jedan ljudski život izgubljen zato jer su neka dva plemena, naroda, tko god, zaratili... e onda u tu priču ne idu ni igračke poput pištolja, pušaka...
No, iskustvo mi kaže da djeca koja su se igrali takvim igračkama ispadnu sasvim normalni ljudi.

No, i dalje smatram da igrice u kojemu ima hrpa pucačine, krvi, ubijanja ne mogu djetetu donijeti ništa dobra. DApače...

Filmić nisam pogledala do kraja, ali mi je zapelo prepričavanje razgovora između majke i sina. I kužim da ne želi pisati pjesme, nego prepričati svoju igru... Ali mi nije jasno, zašto si zamišlja uragan koji odnosi kuću, obitelj, ubija sve oko sebe. Za mene je to stvar za psihologa.

[krumpiric]

meni je jedno igranje rata, drugo je agresija

u igri partizana i nijemaca (kako se sad to zove? )

nemam pojma, al sigurno nije politički korektno ))))

[flopica]

meni je igranje rata prihvatljivo ( ja sam uvijek bila partizanka, a moja sestra je bila Hitler - po vlastitom izboru), ali samo ako je sa štapovima i daščicama koje glume puške. čim vidim pušku, pištolj, nož ili bilo što na tu temu ja osjetim gađenje. baš ne volim takve igračke i nikad nikome to ne kupujem.

mačevanje mi je recimo super igranje i mačevi mi ni najmanje ne smetaju, isto kao ni naguravanje jastucima. meni je to zdravo igranje. međutim, čim takvo igranje preraste u agresiju i kad zapravo prestane biti igranje ja to prekidam.
a nešto što me najviše izbacuje iz cipela i sigurno drži prvo mjesto na ljestvici prezrenih i nepoželjnih su zasigurno petarde! tu fakat nemam i ne želim imati tolerancije.

[cvijeta73]

nemam pojma, al sigurno nije politički korektno ))))

u našem parku nije zaživjela ta

trenutno je fora - dark orbit bitka (po igrici, pa se i igraju u levelima )
il klasika - policajci i lopovi.

[jennifer_gentle]

( ja sam uvijek bila partizanka, a moja sestra je bila Hitler - po vlastitom izboru)

[vertex]

Mačevi su nam svima valjda prihvatljiviji zbog topline neposrednog ljudskog kontakta. Moraš biti blizak čovjeku da ga mu rasparaš utrobu mačem, a pištoljem sve nešto hladno iz daleka .
Zezam se, znam da su nam mačevi draži jer gledamo romantizirano na doba kad su mačevi bili glavno oružje, ali baš tu se vidi apsurd cijele situacije. Ok nam je ono što sami romantiziramo, ali nam nije ok ono što djeca romantiziraju.

Sorry cvijeta, znam da je tema šira od igračaka-oružja, ali šta ću, goni me neka lista prioriteta...

[Angie75]

Nemam ništa protiv mačeva, pogotovo ako su od stiropora . Puške i pištolji na vodu također kod nas prolaze, i to svako ljeto novi
ali brate one puške s malim narančastim mecima od mene sigurno neće dobiti. Dovoljno mi je što me nećak gađa sa susjednog balkona dok uređujem vrt.

[Angie75]

Inače, moji se stalno hrvaju i bore, međusobno i s mm-om. Ja to smatram normalnim muškim razvojem, pogotovo što im stalno napominjem da mamu i ostale curice ne smiju dirati
I stvarno su to usvojili, prema meni i ostaloj ženskim čeljadi u obitelji su baš posebno nježni.
E sad, kad krenu tučnjave u školi i pred školom, mislim da neću dizati preveliku graju ako ostane u nekim normalnim okvirima (a to bi bilo naguravanje ili neki udarac, ali bez ikakvog oružja i pomagala, naravno). No ovo što se nedavno jednoj forumašici dogodilo - da pritom dijete snime i stave na youtube - mi je definitivno za školskog psihologa i prijavu nadležnim službama.

[ms. ivy]

kako misliš, ne smiju dirati curice i mamu?

kažeš da je normalan dio razvoja. pa i jest, i ja imam doma dva medvjedića.

ali meni je kriterij veličina a ne spol. dok je mlađi bio malen, starijeg sam upozoravala da se ne igra s njim kao s vršnjacima. ali ako su djeca podjednake dobi i snage, zašto se ne bi igrali fizički intenzivnih igara bez obzira na spol? ili, zašto se sin ne bi valjao po podu s mamom kao i s tatom?

nasilje je ionako isključeno u bilo kojoj kombinaciji. a kad se dogodi, ne bira spol. misliš da curice u vrtiću ne udaraju dečke? da sestra ne zvizne brata?

[miniminia]

ja sam uvijek bila Indijanac

[Angie75]

Naravno da se povaljam i ja s njima po podu, ali ovo s tatom su prilično snažni hrvački zahvati :/
A od ženske rodbine imamo samo mlađu sestričnu, i ne dolazi u obzir da se s njom bore kao međusobno.
Sad bih ja elaborirala, ali počinje mi gablec, a kruli mi u želucu

[miniminia]

negdje sam čitala/gledala kako brat kaže da su se on i brat hrvali zato jer je to bio prihvatljiv način muškog grljenja

[ms. ivy]

Naravno da se povaljam i ja s njima po podu, ali ovo s tatom su prilično snažni hrvački zahvati :/
A od ženske rodbine imamo samo mlađu sestričnu, i ne dolazi u obzir da se s njom bore kao međusobno.
Sad bih ja elaborirala, ali počinje mi gablec, a kruli mi u želucu

kužim. ni ja ne dam da mi sedmogodišnjak lomi rebra, pošaljem ga da se igra s bratom.

ali s njim je pažljiv.

mislila sam na podjelu iz principa, to smatram pogrešnim.

[Iz pera tate]

Mačevi su nam svima valjda prihvatljiviji zbog topline neposrednog ljudskog kontakta. Moraš biti blizak čovjeku da ga mu rasparaš utrobu mačem, a pištoljem sve nešto hladno iz daleka .
Zezam se, znam da su nam mačevi draži jer gledamo romantizirano na doba kad su mačevi bili glavno oružje, ali baš tu se vidi apsurd cijele situacije. Ok nam je ono što sami romantiziramo, ali nam nije ok ono što djeca romantiziraju.

Znam roditelje pacifiste koji su strogo protiv ikakvih igrački koje asociraju na nasilje (puške, pištolji, mačevi, bla-bla) A mali vapi za takvim igračkama. i imaju veliki problem zbog toga.

i to mi izgleda ustvari kao da roditelji pacifisti vrše nasilje nad malim. Ok, njihova želja je da mali isto bude pacifist, kao i oni, ali bojim se da postizu kontra efekt.