Evo ja sam prvi put s vama. Neznam zasto prije nisam znala za ovaj forum. Ali uzasno zelim s nekim podjeliti svoju bol.
Proslo je jos malo pa 6 godina od kad sam zbog komplikacija amniocenteze i u 21 tjednu izgubila svoju curicu.
Deset dana nakon amniocenteze poceli su mi bolovi. Otisla sam svom ginekologu, a dan poslje i u bolnicu. Cetiri dana sam lezala i imala trudove, a doktori su me uvjeravali da je trudnoca normalna i da imam upalu mjehura. Cetvrti dan dosao je doktor u vizitu i rekao da imam trudove i da cu trebati roditi. Za djete vise nema pomoci, sad trebamo spasiti vas. Plodna voda mi je bila potpuno zagnojena. Rodila sam curicu 350g tesku, mrtvu. Dio mene je umro s njom. Nisam plakala pred drugima, nisam mogla.
Ostala sam ponovno trudna, na njen rođendan rodila prekrasnog sina. Prije godinu dana rodila sam i drugog sina, ali jos mi fali moja curica. Nemam ni grob na koji bi se isla isplakati. Krivim sebe jer sam isla na amniocentezu! Svake godine na dan kad sam je rodila ne funkcioniram! Mislila sam da ce s vremenom biti lakse.