Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12
Pokazuje rezultate 51 do 71 od 71

Tema: Izbjegavanje bolesnih

  1. #51
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Mene su neki kontakti jako zamarli, zapravo dvije krajnosti. Jedni koji su kukali i plakali nad našom sudbinom x puta više od mene, i oni drugi koji su previše banalizirali problem. Ali opet ja ih razumijem, ne osuđujem ih, oni jednostavno nisu znali drugačije.
    Ali to je proces, racionaliziranje i pitanja koa postavljaju SB i kata.klik su korak u normalom smjeru koji vodi starom životu.
    Mislim da se to sve svodi na samo jednu rijeć: PODRŠKA. Tko je ustanju prevladati vlastite strahove i pružiti podršku, taj ostaje.

  2. #52
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
    Sirius Black, ovome što su drugi napisala mogla bih dodati da mnogo ovisi o tebi, o tome kako ti prihvaćaš sebe i svoje zdravstvene probleme. Govorim iz iskustva sa svoje dvoje prijatelja koji imaju ozbiljne zdravstvene probleme i poteškoće, ali njihovo prihvaćanje samih sebe i neka životna snaga koja iz njih izbija prelazi na druge i odnosi kao jednim pokretom ruke sve kočnice u komunikaciji. Možda je ispočetka "grbavo", ali kroz malo duže vrijeme, mislim da se ljudi na taj način oslobode svojih ograničenja i strahova u komunikaciji s bolesnom osobom.
    To je točno, ali za budućnost. SB i kata.klik su majke stitne dječice koje su u borbi za vlastiti život i zdravlje. Slaganje emocija , onako zapravo, dolazi kad adrenalin popusti i kad se dobije malo vremena sa samim sobom.

  3. #53
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Sirius, meni je ovo što ti pišeš - to. I strah je tu diferencirajući faktor na strani zdravih, ali treba i bolesna osoba vrijeme sa samim sobom, da se komunikacija kvalitetno resetira.

  4. #54

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    nl
    Postovi
    3,371

    Početno

    moje iskustvo kroz autizam mojeg djeteta je da su bolesti i problemi filter za ljude oko tebe. tu ces stvarno viditi kome je do tebe stalo (kolicina koja ostane je iznenadjujuce mala)

    od toga sto si razmisljas o tome kak je neko samo produzio ili te nije ni nazvao nemas apsolutno nista. ako ti je stalo do tih ljudi nazovi, napravi ti prvi korak pa iz njihove reakcije idi dalje

    dobra stvar je da ti zivot uz takav problem donese neke nove dobre ljude, tocno ti se otvore neka vrata na putu na koja inace ne bi obratila paznju

    bolest je isto tako signal tebi da sebe preispitas koliko si davala drugima kad im je trebalo

    inace u zivotu ne mozes natjerati druge da titraju oko tebe ali mozes ti sebe usmjeriti da se dajes. i to ne radi trampe nego zbog toga sto je dobar osjecaj kad nekome das dio sebe. ako uspijes ne vagati sto si dobila natrag onda si stvano u miru sama sa sobom

  5. #55

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    nl
    Postovi
    3,371

    Početno

    a na temu podrske.....

    ja sam podrsku nasla jedino kod ljudi sa istim problemom. cak strucnjaci koji rade oko nas nisu imali tu snagu kao sto su imali roditelji sa djecom u autizmu ili ljudi koji i sami imaju autizam

    jedino sa njima imam cistu i dobru komunikaciju. jedino sa njima mogu izgovoriti to sto osjecam a da niko ne osudjuje, ili ne preusmjerava kako bi bilo bolje za mene

    jedino se sa takvim ljudima mogu i nasmijati specificnim situacijama koje se dogadjaju, ljudi koji imaju NT klince se sablaznu kad im se preprica sto se dogadja oko nas, reagiraju slampavo i cesto me njihova reakcija nazivcira

  6. #56
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Citiraj stray_cat prvotno napisa Vidi poruku
    a na temu podrske.....

    ja sam podrsku nasla jedino kod ljudi sa istim problemom. cak strucnjaci koji rade oko nas nisu imali tu snagu kao sto su imali roditelji sa djecom u autizmu ili ljudi koji i sami imaju autizam

    jedino sa njima imam cistu i dobru komunikaciju. jedino sa njima mogu izgovoriti to sto osjecam a da niko ne osudjuje, ili ne preusmjerava kako bi bilo bolje za mene

    jedino se sa takvim ljudima mogu i nasmijati specificnim situacijama koje se dogadjaju, ljudi koji imaju NT klince se sablaznu kad im se preprica sto se dogadja oko nas, reagiraju slampavo i cesto me njihova reakcija nazivcira
    Moje iskustvo je bolje, kao što sam i napisala, imala sam podrušku i od ljudi koji nisu imali sličan problem , ali su jako senzibilizirani i otvoreni. Isto tako, od nekih ljudi su se nudili fižički mi olakšati situaciju i preuzeti neke moje obaveze iako nisu nalazili prave rijeći, ali i to je potpora.

    Naravno, nije to ogroman broj, ali veseli.
    Posljednje uređivanje od sirius : 26.05.2011. at 13:49

  7. #57
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Moram još reći da sam ja kao SB sklona racionaliziranju i jako malo kukam, što nekad bude jako loša stvar. Moja šira obitelj često me nije shvaćala u kakvom se problemu nalazimo , pa su se nisu niti nudili da mi olakašaju na područjima u kojima bi mogli, onda kad je to meni bilo potrebno.

  8. #58
    kata.klik avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    814

    Početno

    A jel imate osjećaj kako Vam je krug ljudi koji su vam davali podršku i pomagali na bilo koji način u početku bio veći, nego kaj je sad što vrijeme više odmiče? Ne znam, ili možda barem u mom slučaju ljudi smatraju da je sve OK i da sam ja OK, jer se tako ponašam, pa se ne nameču. Hm, ne znam hoćete razumjeti što želim reći.

  9. #59
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Evo još iskustava sa "suprotne strane" - nedavno sam u krugu prijatelja imala situaciju da osoba nudi pomoć bolesnoj osobi, zove itd., ali bolesna kaže ne može danas, ne može sutra, ne odgovara na pozive itd. pa se zdrava obratila za savjet prijateljima kako da pristupi, da bi rado pomogla, situacija je ta i ta. Vjerojatno je i tu osjećaj beskorisnosti zdrave osobe, tj. bolje bi se osjećala ona da može nešto napraviti. Naš je savjet bio - ponudi pomoći, ali očito je sad vrijeme da joj daš vremena i prostora, javit će ti se sama kad bude trebala (pretpostavljam da traje "adrenalinska faza" borbe i suočavanja sa situacijom/bolešću).

    Vjerjoatno i bolesne osobe, stjecajem okolnosti (težina stanja), karakternih osobina i reakcija okoline, uvjetno rečeno, biraju svoje strategije nošenja s problemom i komuniciranje.

    Kato, mislim da razumijem, ali možda da verbaliziraš/opet zatražiš pomoć kad ti bude trebala? Vjerojatno misle da se stanje "sredilo", a na muci će se poznati junaci koji su voljni prihvatiti izazov.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 26.05.2011. at 14:01

  10. #60
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Citiraj kata.klik prvotno napisa Vidi poruku
    A jel imate osjećaj kako Vam je krug ljudi koji su vam davali podršku i pomagali na bilo koji način u početku bio veći, nego kaj je sad što vrijeme više odmiče? Ne znam, ili možda barem u mom slučaju ljudi smatraju da je sve OK i da sam ja OK, jer se tako ponašam, pa se ne nameču. Hm, ne znam hoćete razumjeti što želim reći.
    Naravno da razumijem. Mnogima malo splasne elan kako vrijeme prolazi.
    Zapravo postoje postoje dva razloga za to. Prvi: određeni ljudi vole dramu i jako nabijene situacije, tako kad adrenalin popusti misle da nemaju posla. Drugi: ti tek sada , kad se situacija smiruje, počinješ vraćati film u natrag i treba ti podrška jednako kao i u početku.
    Posljednje uređivanje od sirius : 26.05.2011. at 14:01

  11. #61
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Htjela sam reći to da, po mom mišljenju, među tim izgubljenim kontaktima ima manje onih koji stvarno iz nekih svojih razloga i strahova zaziru od bolesne osobe, a više onih koji su zapravo obzirni, ne znaju točno u kakvom je bolesna osoba stanju i boje se da bi je mogli na ovaj ili onaj način povrijediti, pa im je lakše maknu. Tu sama bolesna osoba može puno učiniti.

  12. #62
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
    Htjela sam reći to da, po mom mišljenju, među tim izgubljenim kontaktima ima manje onih koji stvarno iz nekih svojih razloga i strahova zaziru od bolesne osobe, a više onih koji su zapravo obzirni, ne znaju točno u kakvom je bolesna osoba stanju i boje se da bi je mogli na ovaj ili onaj način povrijediti, pa im je lakše maknu. Tu sama bolesna osoba može puno učiniti.
    I meni se ovo čini, ali vjerojatno bolesne osobe trijažiraju po muci i trudu koji je, na njihovu već samo po sebi izazovnu situaciju, potrebno uložiti u neku komunikaciju, i tko nije brzo skužio, otpada.

    Definitivno je dvosmjerno, i ne bih rekla da je samo na strani zdravih, ali vjerojatno zdravi trebaju više mućkati glavom i truditi se, ako im je stalo. Koji put to završi da je bolesnoj osobi fakat lakše da se taj konkretni zdravi izmakne jer je prenaporan, ali to gotovo pa nikad nije izravno iskomunicirano stila daj me ne zovi više - nego se bolesna osoba izbjegne ako joj je lakše u nekoj drugoj niši (trenutno ili stalno) onih koji brže shvate ili onih koji su u istom/sličnom problemu.

    A vjerojatno to ima i dosta veze s prihvaćanjem promjena i različitosti - i od strane bolesnih, ali i od strane zdravih - i fazi u kojoj su trenutno.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 26.05.2011. at 14:38

  13. #63
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Mislim.. .kad prestane adrenalinska faza promjene, onda to prihvaćanje dolazi na red.

  14. #64
    kata.klik avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    814

    Početno

    A obitelji bolesnih?
    Ja bi rekla da je MM puno teže prošao i prolazi kroz sve nego ja. On je taj koji je uvjek uz mene, koji mora "trpjeti" sve i ponekad mi se čini da mu je užasno teško balansirati sa svime, a isto tako nekako ljudi uvjek pitaju mene kako sam ja, a njega zanemaruju. A meni se čini da su nam ti najbliži (suprug, roditelji, braća, sestre) ponekad u puno goroj situaciji nego mi.

  15. #65

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,588

    Početno

    I MM isto prolazi kroz sve kao i ja, i puno toga je morao promijeniti u životu zbog novonastale situacije.

    Slažem se da ovisi o obostranoj komunikaciji, ali meni je nekak neugodno prva se javiti nekom zdravom tko se meni ne javlja. Npr. ja sam ležala u bolnici skroz nepokretna i bilo mi je bezveze nazvati kolegicu s kojom sam se redovito čula malo prije nego sam se razboljela i za koju znam da zna gdje sam. Bilo bi glupo da ja nju zovem i pitam kako je, jer bi onda ispalo ko da se ja hoću njoj jadati da je meni teško. A meni je bed druge ljude gnjaviti sa svojim problemima jer ne znam da li to uopće žele slušati.

  16. #66
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Citiraj Sirius Black prvotno napisa Vidi poruku
    I MM isto prolazi kroz sve kao i ja, i puno toga je morao promijeniti u životu zbog novonastale situacije.

    Slažem se da ovisi o obostranoj komunikaciji, ali meni je nekak neugodno prva se javiti nekom zdravom tko se meni ne javlja. Npr. ja sam ležala u bolnici skroz nepokretna i bilo mi je bezveze nazvati kolegicu s kojom sam se redovito čula malo prije nego sam se razboljela i za koju znam da zna gdje sam. Bilo bi glupo da ja nju zovem i pitam kako je, jer bi onda ispalo ko da se ja hoću njoj jadati da je meni teško. A meni je bed druge ljude gnjaviti sa svojim problemima jer ne znam da li to uopće žele slušati.
    Ali imaš se pravo jadati ako ti je teško i imaš potrebu za tim. Mislim da ljudi to nekako i očekuju, pa ih ne treba razočarati.
    Hoću reći, pojadaj se , izbaci to iz sebe, i nakon toga u nove pobjede. To je problem u komunikaciji, ti tapkaš kao po jajima da nikog ne uznemiriš, oni tapkaju da ne uznemite tebe i obzirom da najvažnije ostaje neizgovoreno, ostaje vam samo tišina. Nije li?

  17. #67

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,588

    Početno

    Ne slažem se s teorijom da se treba okrenuti totalno novim ljudima u životu, jedino u slučaju da te "stari" ne mogu prihvatiti kao takvog.

    Jedna cura iz Varaždina koja je imala prometnu nesreću i 8 god. je u kolicima pitala me jednom da li je meni neugodno kaj sam u inv. kolicima. Meni naravno nije bilo ni najmanje neugodno i bez problema sam išla u kafiće, restoran itd. Ona je rekla da je njoj trebalo 2 godine da se riješi srama. Pitam se kakav je stav prema invalidima imala prije nesreće i ne misli li veliki broj ljudi isto tako, da bi se invalidi trebali osjećati manje vrijednima. Dosta ljudi se iznenadilo kad su skužili da sam ja psihički "normalna", ne znam kaj su očekivali

  18. #68
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    Citiraj kata.klik prvotno napisa Vidi poruku
    A obitelji bolesnih?
    Ja bi rekla da je MM puno teže prošao i prolazi kroz sve nego ja. On je taj koji je uvjek uz mene, koji mora "trpjeti" sve i ponekad mi se čini da mu je užasno teško balansirati sa svime, a isto tako nekako ljudi uvjek pitaju mene kako sam ja, a njega zanemaruju. A meni se čini da su nam ti najbliži (suprug, roditelji, braća, sestre) ponekad u puno goroj situaciji nego mi.
    Ima tu puno istine, ali zapravo sve se svodi na komunikaciju para i njihovu komunikaciju sa svima iz okoline... Moja mama već nekoliko godina gubi vid i tata nosi velik dio tog tereta. Ja sa strane gledam (jer ne živimo u istom gradu) kako oni prolaze različite psihičke uspone i padove, kako treba vremena da se čovjek privikne na novonastalu situaciju, kako se nose s okolinom i kako svatko za sebe proživljava svoje frustracije jer takve stvari ipak opterećuju i ostavljaju trag.

    Moju mamu je u početku bilo sram što ne vidi, pa ne može pozdraviti ljude koje pozna, ali sad već većina okoline zna u čemu je problem pa joj se sami javljaju. Ona ima i drugih zdravstvenih problema (teško je pokretna) pa se zapravo dobro snalazi obzirom na situaciju i trudi se živjeti u skladu s mogućnostima. To je sve što čovjek može napraviti. Isto vrijedi i za okolinu - nama koji to gledamo a ne možemo pomoći često ostaje ne uvijek ugodna uloga slušača, ali to je najmanje što možemo učiniti. Dugo mi je trebalo da rodietlje uvjerim da nam se uvijek mogu obratiti za pomoć, pa vjerujem da je to još teže kod manje bliskih osoba. Ali to nipošto nije razlog za okretanje leđa. Netko ipak treba učiniti prvi korak, a dalje... ovisno o situaciji.

  19. #69
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Citiraj Sirius Black prvotno napisa Vidi poruku
    I MM isto prolazi kroz sve kao i ja, i puno toga je morao promijeniti u životu zbog novonastale situacije.

    Slažem se da ovisi o obostranoj komunikaciji, ali meni je nekak neugodno prva se javiti nekom zdravom tko se meni ne javlja. Npr. ja sam ležala u bolnici skroz nepokretna i bilo mi je bezveze nazvati kolegicu s kojom sam se redovito čula malo prije nego sam se razboljela i za koju znam da zna gdje sam. Bilo bi glupo da ja nju zovem i pitam kako je, jer bi onda ispalo ko da se ja hoću njoj jadati da je meni teško. A meni je bed druge ljude gnjaviti sa svojim problemima jer ne znam da li to uopće žele slušati.
    A njoj je neugodno, jer se boji da će kopati po tvojim ranama, biti previše znatiželjna... Jedna od vas bi trebala prevladati tu nelagodu i dići slušalicu.

  20. #70
    sis avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Postovi
    1,063

    Početno

    Složila bih se sa Zdenkom da je neugoda i obzir najčešći uzrok nejavljanja bolesniku. Ja pošaljem SMS poruku i iz odgovora pokušavam iščitati raspoloženje s druge strane i prema tome dalje reagirati. Ili se posavjetujem s bliskim osobama bolesnika.

    Inače, u bolesti, osobito dugotrajnoj, čovjek je uglavnom prepušten sebi i svojim najbližima. Ne da ljudi ne bi rado pomogli, nego je jednostavno tempo takav da sve melje. Uvjerila sam sa da pomoć ipak najlakše dođe od ljudi koji su fizički blizu. Jedan od razloga je što im blizina omogućava uvid u potrebe.

  21. #71
    sis avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Postovi
    1,063

    Početno

    I točno je da ljudi najbolje razumiju problem ako su i sami prošli sličan. Ali pomoć vezana uz temu "Nesposobna mama" je jako usko vezana uz obitelj i bliske prijatelje.

Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •