Drage moje, nakon sve one neizvjesnosti rezultati su stigli prekjucer. Moja mala curica je imala Turnerov sindrom.
Dosli smo odmah sljedece jutro na ultrazvuk, odnosno jucer ujutro i mojoj curici srce vise nije kucalo. Ipak je Gospodin odlucio uzeti sebi, i meni olaksat muku da odlucujem. S obzirom da taj Turnerov sindrom je barem meni bio najmanje zlo u moru svih sindroma koji su postojali, odlucila sam cak i ako se mozda cudo dogodilo da je UZV dobar i da se sve povuklo da cu svojoj princezi dat priliku za zivot bez obzira na sve, nekako sam bila uvjerena da ce se sve posloziti i rijesiti.
Ali ipak je moj andeo, Andjela, otisla kraj svog Gospodina. Primljena sam jucer u KBC Split, u 16 sam dobila gel, trudovi su odmah poceli jer sam kontrakcije i prije gela osjecala, bol bi pauzirala po 15 min pa opet muka. Tokom noci sam jako iskrvarila, oko 8 ujutro danas sam dobila injekciju sa kojom doslovce za sat rodis, trebalo mi je 25 minuta nakon toga i curka je izasla. Napomena da sam u 16 tjednu trudnoce bila. Porod je bolan, jako bolan. Bas onako kako zene kazu, ajme Boze ali se izdrzi i prezivi. Curicu sam vidila dvaput. Moj andelcic je divan bez obzira na vodene nakupine. Sve sam jasno vidila, i pustila ju sa blagoslovom. Necu se pitat zasto se to meni dogodilo, jer ocito je postojao dobar razlog. Zahvalit cu Bogu i zahvaljujem sta nisam ja ta bila koja je morala birat, i sta sam izdrzala ovo sve. Sad sam u bolnici narednih dana, i mislim da ce druga bebica ipak sacekat neko vrime. Kompletno sa emocionalno, psihicki i fizicki zgazena, i trebat ce mi vremena da si poslozim neke stvari. Hvala vam cure sta ste bile tu uz moju pricu, nek vam Bog da svako dobro. I da se nikad,ali NIKAD vise ne susretnemo na ovoj temi ovdje. ❤️