Pokazuje rezultate 1 do 16 od 16

Tema: Mrzi školu

  1. #1
    broculla avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    151

    Početno Mrzi školu

    Dijete mrzi školu od trećeg dana prvog razreda. Prolazi s 5.0. Ne mora za sada učiti. Mrzi sve vršnjake u razredu, neke više, neke manje, ne voli učiteljicu.

    Danas i jučer se prijetila samoubojstvom ako je pošaljemo u školu "jer se loše psihički osjeća". Inače izmišljava zdravstvane teškoće da bi izbjegla školu, no dok nema temperaturu ja je šaljem u školu.

    Brine me što toliko mrzi školu, što je nesretna u njoj i posebno me brine prijetnja samoubojstvom. Ja se inače liječim psihologa i psihijatra. Uzimam farmakoterapiju. Od mene nije mogla čuti prijetnje niti razgovor o suicidu. Tata je jako skeptičan prema psihijatrima i psiholozima, vrlo je negativan, stalno zanovijeta djetetu, svađa se s njom, izaziva je, pasivno je agresivan. Kada je bio na službenom putu, dijete mi je reklo da joj je ljepše kada smo nas dvije same doma jer joj nitko ne prigovara i ne svađa se. Inače, ja moram spavati u krevetu s njom inače ima noćne more.

    Kako se nositi sa svakodnevicom mržnje škole i koliko ozbiljno treba doživjeti prijetnje suicidom?
    Hvala vam unaprijed...

  2. #2
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    Potražila bih djetetu psihologa. Koji razred je sad dijete?

    Nadam se da to ne traje već duže razdoblje.

  3. #3
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,246

    Početno

    broculla, probaj redom:

    Vidi treba li djetetu samo "rame za plakanje" odnosno probaj je pažljivo saslušati.

    Dalje, vidi s razrednikom kakva je situacija - djeca znaju biti prilično okrutna, možda ju zlostavljaju... Djevojčice se možda ne mlate tako često kao dečki, ali znaju biti suptilno okrutne i ponekad organizirane u klanove, pa uzmu nekoga "na zub" i rugaju se, a pred odraslima prikazuju "nedužnu facu". Sjećam se takvih stvari iz vlastitog djetinjstva, ali mene je spašavala glazbena škola. Osnovnu sam podnosila, a u glazbenoj sam imala prijatelje. Slično je bilo i s mojim sinovima - u osnovnoj školi pretrpiš sve što moraš, a izvan škole imaš svoje društvo i zanimacije... Ako toga nema, može biti problem. Škola je nešto što se mora odraditi - nisu ti svi u razredu prijatelji, ponekad nemaš baš ni jednog, ali i ostali su u istoj situaciji - ni oni nisu birali društvo.

    Pomoć - prva štacija je razrednik, nakon toga stručna služba u školi (psiholog, pedagog - koga god imaju) jer oni će često znati kakva je atmosfera u tom razredu, ima li tko problematičan, na što se žale drugi učenici i roditelji... Psiholog izvana je ok opcija, ali neće biti upućen u te odnose.

    Dalje - obiteljski liječnik i pedijatar isto mogu pomoći, barem savjetom. Prijetnje samoubojstvom nipošto nisu za zanemarivanje. Ja bih rekla da je ovdje u pitanju društveni kontekst, ako dijete nema teškoća s gradivom. Krajnja mjera je preseljenje u drugi razred ili školu, ako je izvedivo, ali to je batina s dva kraja i može imati isto toliko negativnih posljedica koliko i pozitivnih (pridošlice često nisu dobro primljeni u razredu u koji dolaze). Možda bi pomoglo da se uz školu počne baviti nekom aktivnošću koju voli (ples, strani jezici, sport...) a gdje bi bila u društvu sa sebi sličnima. Mojima je za to služila glazbena škola, a kasnije su si pronašli hobije u kojima su uživali.

  4. #4
    broculla avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    151

    Početno

    Draga Peterlin,
    hvala na savjetima.
    Razgovarala sam danas s razrednicom, koja je rekla da će uključiti pedagošku službu škole. Isto tako sam je naručila privatno kod psihologa jer se termin na uputnicu čeka vječno i nismo imali neko super pozitivno iskustvo u Klinici za zaštitu djece i mladih.
    U glazbenu školu ide, ide i na gimnastiku i programiranje, najbolju prijateljicu ima van tih svih slobodnih aktivnosti, premda i ona ide na gimnastiku. (nisu se tamo upoznale, nego prije).
    Ne bih je voljela seliti jer mislim da je poteškoća u njoj i da bi se ista stvar dogodila i u drugoj školi. Ja sam imala teških iskustava s kolegama u OŠ, u srednjoj sam procvjetala. Nisam baš imala prijatelja i druge cure su mi se rugale zbog debljine (nisam uopće bila tako debela) i naočala. Ja sam kao i moja kćer jako borbena pa sam se znala i potući s kolegicama iz razreda. Ali unatoč svemu bila sam nesretna. Prijatelje sam nalazila među djecom prijatelja mojih roditelja i s njima sam se dobro slagala.Doduše, ja nisam baš tako mrzila školu kao ona. A bila sam lošija učenica od nje. U razredu sam sjedila na ušima, a doma niti sam učila, niti radila zadaće. Ne znam kako su to moji roditelji dozvolili.

  5. #5
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    Broculla, koji je razred?

  6. #6
    Riri92 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2019
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    3,690

    Početno

    Ja bih svaku prijetnju samoubojstvom shvatila ozbiljno. Bolje puhati i na hladno za takve izjave.

  7. #7
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    I ja isto. Zato i pitam koliko dugo traje to razdoblje u kojem dijete mrzi školu i tako loše se osjeća.
    Ne zvuči uopće kao da bi se išta trebalo više odlagat.

    Broculla sretno s psihoterapijom! Super da krećete privatno. Koliko sam povezala i ranije ste tražili pomoć al nije bila adekvatna.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 18.09.2023. at 19:04

  8. #8
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,246

    Početno

    Možda je dio priče i obiteljska situacija. Za dijete bi bilo dobro da i doma ima što manje stresa.

  9. #9
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Citiraj broculla prvotno napisa Vidi poruku
    Dijete mrzi školu od trećeg dana prvog razreda. Prolazi s 5.0. Ne mora za sada učiti. Mrzi sve vršnjake u razredu, neke više, neke manje, ne voli učiteljicu.

    Danas i jučer se prijetila samoubojstvom ako je pošaljemo u školu "jer se loše psihički osjeća". Inače izmišljava zdravstvane teškoće da bi izbjegla školu, no dok nema temperaturu ja je šaljem u školu.

    Brine me što toliko mrzi školu, što je nesretna u njoj i posebno me brine prijetnja samoubojstvom. Ja se inače liječim psihologa i psihijatra. Uzimam farmakoterapiju. Od mene nije mogla čuti prijetnje niti razgovor o suicidu. Tata je jako skeptičan prema psihijatrima i psiholozima, vrlo je negativan, stalno zanovijeta djetetu, svađa se s njom, izaziva je, pasivno je agresivan. Kada je bio na službenom putu, dijete mi je reklo da joj je ljepše kada smo nas dvije same doma jer joj nitko ne prigovara i ne svađa se. Inače, ja moram spavati u krevetu s njom inače ima noćne more.

    Kako se nositi sa svakodnevicom mržnje škole i koliko ozbiljno treba doživjeti prijetnje suicidom?
    Hvala vam unaprijed...
    Mislim da se dijete boji ostaviti tebe samu doma ili samu sa ocem.
    Ako imate obiteljskih problema i ako ti imas dugotrajno stanje/bolest, svakako treba dijete ukljuciti u terapiju.
    Uz to moguce da je i iskljucuju u skoli .
    Svakako je ne bih slala u skolu dok se situacija ne sredi. Mentalno zdravlje prvo. Skolovanje ( tek) nakon toga.

  10. #10
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Inace , obzirom da je otac/suprug tako skeptican prema psihijatrima i farmakoterapiji , a clan obitelji se lijeci...mislim da je u tome dobar dio problema.

  11. #11
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Inace , obzirom da je otac/suprug tako skeptican prema psihijatrima i farmakoterapiji , a clan obitelji se lijeci...mislim da je u tome dobar dio problema.
    Slažem se

  12. #12
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,167

    Početno

    Možda ovo zvuči čudno, ali mene tu nekako više u priči zanima ovaj odnos s tatom. Odnosno, i tvoj odnos s njim. Možda dijete signalizira nezadovoljstvo kroz neki drugi kanal, školu. Jer mi je čudno da ima takav negativan stav prema školi, a ima dobre ocjene, i ima prijateljicu, nebitno otkud.

  13. #13
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Ma nije tata kriv. Iako se u uvodnom postu sugerira da je.
    Zašto dijete ima noćne more?
    To je cura od 9 godina i 4. dijete u obitelji, zar ne? Zašto mama spava s njom?

  14. #14
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,246

    Početno

    Eh, teško je na temelju 2-3 posta procijeniti kompletnu situaciju. Dijete očito treba pomoć, mama pokušava najbolje što može. Čak i mali pomaci su dobrodošli.

  15. #15

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    6,384

    Početno

    Kakve to ima veze što ima 9 godina i što je najmlađe dijete
    ako djetetu u ovom trenutku treba pomoć i želi da majka bude s njim, pa neka bude
    i neka spava u istom krevetu... za koji dan, mjesec, prestat će, kad djetetu bude odgovaralo

  16. #16
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,975

    Početno


Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •