Kako prijevremeno rođene blizance nagovoriti da doje....
Čini mi se da bih morala ovaj post otvoriti jer razmišljajući s kakvim problemima sam se susrela unatrag 4 mjeseca....čini mi se da nema dovoljno informacija za mame prijevremeno rođenih blizanaca te da su neki postupci i preporuke (u mom slučaju od stručnog bolničkog osoblja) neadekvatni.
No hajmo od početka. M&V rođeni su 5 tjedana ranije....M 1990 gr, V 2650 gr, carskim rezom, oboje dobrog fizičkog stanja 10/10. M iako minijaturna, nije bila u inkubatoru. Čitajući puno o blizancima i mogućoj problematici u trudnoći imala sam neku mutnu ideju što mogu očekivati, ali naravno da je kod mene bilo složenije. Već drugi dan sam dosla na odjel babinjača, djeca su mi odmah donošena i "krenuli" smo s dojenjem.....
Krenuli, ali hm....nekako mi se činilo da to nije to.....Imala sam osjećaj tih dan dva da jednostavno ne jedu, ne onako kako bi trebali. Znala sam da ih sestre ne hrane adaptiranim i iako me to tješilo (jer sam s K. 6 godina ranije imala gadne probleme jer su je hranili kad nije bila sa mnom. Dosla sam doma s upalom dojke), jednostavno sam znala da to nije to. Bili su mirni, premirni a kad bi im uvalila cicu u usta nekako su slabo i nevoljko vukli.
Dva dana kasnije-panika. m pala na 1600 gr, V isto pao na kilazi previše. Počeli su ih nadohranjivati adaptiranim mlijekom na što sam poludila jer sam mlijeka imala sasvim dovoljno. Već sam organizirala da mm donosi steriliziranu izdajalicu od doma i tada sam na moje trazenje od pedijatrice da ih hrane mojim mlijekom saznala da u bolnici sada hrane majčinim mlijekom i da imaju svoje izdajalice. Nisam to znala, nitko mi nije rekao.....bila sam poprilično bijesna, ali dobro, bar će ih hraniti mojim mlijekom, a ne adaptiranim.....
Poliktika Sv. duha je da se ne hrani bočicom kako se bebe ne bi "navukle" na bocu i drugačiji način sisanja....Meni je to načelno ok, ali onda se otvaraju druge problematike.
Mi smo naime u bolnici proveli 14 dana (toliko je mojoj majušnoj Margiti trebalo da dosegne 2 kg). Da bi do toga došli hranili su ih špricom za injekcije, mojim mlijekom, svaka tri sata. Ustvari nisu ih hranili, nego tankirali ko male autiće. U jednom trenutku sam tražila da i ja ih tako hranim jer što ćemo kad nas otpuste, ali sestre su me JAKO JAKO prestrašile da to ne radim kako dijete ne bi slučajno aspiriralo mlijeko u pluća što bi imalo fatalne rezultate. Rekoh neću, nisam luda, nema problema....
U ta dva tjedna ja sam svaki trenutak koji su bili budni pokušavala dojiti, ali nisu imali refleks sisanja, nisu imali snage.....grozna frustracija jer pokušavaš, a nema zainteresiranih.
Moja prednost (ako se to moze tako nazvati) je bila ta da sam prošla jedno teško započeto dojenje s Korom-ali sumo sumarum uspješno)
Došli smo doma. Dojenje nije dolazilo u obzir jer nisu imali snage. Dolaskom kući kupili smo bočice i krenuli sa izdojenim mlijekom....
No M je trebalo 45 minuta da oojede 10 ml mlijeka. Nije znala, nije mogla.
Mislim da sam isti dan mm poslala da kupi šprice jer ih moramo nahraniti, pod svaku cijenu. Prvih nekoliko hranjenja špricom sam bila na rubu sloma jer sam umirala od straha da ne ub...m vlastito dijete. Zvala sam rodine savjetnice za dojenje i dobila dobre savjete od kojih sam neke i uspjela primjeniti, no ipak dosta savjeta mi se činilo da nije primjenjivo na blizace, bar ne na ove (tako malene i bez refleksa sisanja)
Patronažna nam je bila jednom....i zaključila da se mi dobro snalazimo.....
Dakle ono na što sam htjela ukazati jest da nas nitko nije pripremio, savjetovao (iz bolnice) što raditi. Eto naša sreća je bila da smo imali već dijete od 6 godina pa smo bili malo iskusniji i hrabriji, ali čini mi se da se sve većinom svodi na snađi se druže.....
Bebe su u dva tjedna dobile svaka 600-700 grama, pa time dodatno propitkujem ona dva tjedna babinjača na Sv. duhu ( i mrzim sebe što nisam imala petlje da pokupim djecu i odem doma).
Dominantno sam se izdajala (95% hranjenja), no stalno sam ih nudila da doje (što je ponekad bila prava katastrofa).
Adaptirano smo kupili jer sam se preplašila u jedno trenu da nema dovoljno mlijeka. Potrošili pola najmanje kantice. I više nisu jeli adaptirano....
Iako su već dobili na kilaži nisam se usudila ih isključivo dojiti (frka da mi opet ne postanu biljčice- makar to nije bilo realno-sad su se bome derali kad su bili gladni).
Prije mjesec i pol sam bila u bolnici s V jer je operirao bruh. Rekoh idemo probati dojiti po noći, pa ako ne ide, imam izdajalicu. Išlo je, i to skroz korektno. M je ostala doma s mm i izdojenim mlijekom, a svaki dan su dolazili da dojimo u autu.
Od tada dojimo, isključivo dojimo. Tu i tamo se izdajam, a navečer jedan doji a drugi dobije izdojeno mlijeko. Ispočetka su poslijepodne i navečer bili ljuti jer su navikli na bocu, ali sad su pravi profesionalci, iako još uvijek M ne zna jako otvoriti usta za dojenje.
Bilo je teško, ali nekako mi se čini da bi sustav ako se radi o bolnici prijatelj djece morao educirati mame i tate kako da se nose s problemima oko hranjenja prijevremeno rođenih beba.
A priliku koristim da se zahvalim rodinim savjetnicama.
I oprostite na podužem postu.....
 |
|||
Odgovori s citatom
Svaka čast na upornosti!!
migulica prvotno napisa
). Moja prednost je to sto mi Mičići nisu bili prvi, i svi iz moje bliže okoline su slijepo pratili moje napore bez primjedbi, nagovaranja da odustanem ili tapšanja po ramenu tipa "daj im umjetno".
!! To neću nikad zaboraviti......
