Disclaimer odmah na pocetku: prica ce, vjerojatno, biti jako duga i mozebitno izuzetno detaljna. No nadam se da ce barem biti razumljiva.
Preskacem Prije zaceca i ostale nadobudne forume gdje bi mi nekim normalnim slijedom stvari trebalo biti mjesto i smjestam se direktno ovamo, iako nisam ni pet minuta u zivotu pokusavala ostati trudna, vec upravo suprotno - godinama izuzetno revno i gotovo religiozno pokusavam to izbjeci.
Dakle prica ide ovako: godinama sprjecavamo trudnocu (antibebi) zbog geneticke price koja, kako stvari stoje, nikad nece biti razjasnjena. Rizik je ili visok, ili nije, nitko nista ne zna i, kao sto rekoh, mozda nikad nece znati. Do sad su imali 29 godina za pronalazenje rjesenja i objasnjenja, no nista nisu nasli.
Nedavno smo posjetili jos jednog u nizu geneticara, a i reproduktivnog endokrinologa, a sve u nadi da ce nas plan imati smisla - namjeravali smo smrznuti embrije i ostaviti ih za nekad kasnije, kad mozda i otkriju ovo sto nas muci i daju nam mogucnost, pomocu PGD-a, izbjegavanja najgoreg.
Doktor je rekao da ne treba zuriti jer mi je tek 33 i dosadasnji nalazi ne pokazuju nikakve anomalije osim produzenog, ali ipak redovnog ciklusa (38-40 dana, u ciklusima prije Yasmina). Naravno, nije mogao napraviti detaljne pretrage jer sam na antibebi pa su izvadili krv za AMH. I tu prica krece, u isto vrijeme, i nizbro i, jel, u pravom smjeru.
Nizbrdo zato sto, jel, odjednom saznajemo da, usprkos mojim godinama, nemamo vremena ni za sto. Skroz neocekivano, brojka je rekla 0.16 ng/ml iliti 1.14 pmol/l, ako sam ovo drugo dobro preracunala. Uzas i katastrofa, prema onome sto sam citala na netu. S doktorom se jos nisam srela vezano uz ove rezultate i daljni plan akcije - imamo zakazan tzv. follow-up tek 29. lipnja.
Znaci, znam ono sto sam izguglala i ono sto mi je objasnila ina (bez koje bih se odavno bila izgubila!). Sve u svemu, ne smrdi na dobro. U medjuvremenu smo preko telefona culi i nalaze muzevog spermiograma, a to je, ako je vjerovati zbunjenoj sestri koja nista ne zna (sto je, cini se, normalna boljka americkog zdravstvenog sustava), u granicama normale.
Procitala mi je samo par rezultata, bez ikakvih jedinica i objasnjenja. Znam da je:
- morfologija 3, od normalnih 4
- pokretljivost 22.3, dok je normalna vrijednost < 15
- broj je 34.8 - normalno je > 39
- progressive/aggressive (nisam je uspjela razumjeti iz pedesetog pokusaja) je 64, a referentna vrijednost normalnog je 32
Oba nalaza ce nam objasniti, nadam se, 29. lipnja kad se vratimo na kliniku. Nemam papirnate dokaze ni o cemu, ovdje se to ne izdaje bez izuzetno kompliciranih peripetija koje namjeravam odraditi takodjer taj dan. Zelim sve svoje papire u fasciklicu, cisto da ih imam pri ruci ako zatreba negdje drugdje. Ili da mogu guglati i biti sam svoj majstor.
U medjuvremenu smo odlucili staviti genetiku u drugi plan. Pouceni iskustvom koje je prosao moj muz u svojih 29 godina, ako se dijete i rodi bolesno, bit cemo pametniji i mi i doktori pa ce sve, nadamo se, jel, biti jednostavnije. Sto bude, bit ce. Imamo podrsku ogromne klinike koja se bavi prenatalnom dijagnostikom (dogovoreno je da cemo biti kod njih kad/ako ostanem trudna), napravit ce se sto se moze i kako god se moze.
Dakle, skidam se s Yasmina; u subotu je zadnja tableta. Gos'n doktor reproduktivac ni ne zna, jer ovdje ne mozes doci do doktora izmedju dva termina, vec razgovaras samo s administrativcima i pomocnim medicinskim sestrama koje nisu upucenene ni u sto. Pretpostavljam da ova odluka ne moze odmoci tj. zeznuti neki master plan o kojem ne znamo nista jer cak ni osnovni hormonski testovi ne mogu biti napravljeni dok sam na antibebi. Jedna od visih medicinskih sestara mi je, nakon mukotrpne borbe da dobijem nekoga na telefon, objasnila da FSH/LH/Inhibin B i sto god ostalo doktor odluci da trebam mogu biti izvadjeni tek nakon sto prvi put dobijem svoju vlastitu menstruaciju. Dakle, tome se nadam nekad u srpnju (nakon tri godine i nesto mjeseci, nemam pojma kad ce i kako ce i sto ce opcenito biti s mojim pravim, prirodnim ciklusom).
Nabavila sam LH trakice, toplomjere, razmatram kristalne kugle i voodoo magiju (ok, ne bas, zapravo sam poprilicno realna osoba). Pijem Prenatal jer su rekli da je dobro. Opcenito zivim poprilicno zdravo. Jesam debela prasica - oink, ali sam u isto vrijeme zdrava (barem ono provjereno do sad, jel).
Koliko vidim po netu, nisam bas neki super ultra dobar i genijalan kandidat za IVF zbog niskih rezervi i cijele low-responder price. Nemam dijagnozu, ovaj cas, pa ne mogu guglati nista konkretno. Nemam ni bilo kakve druge brojke, osim ovog jadnog AMH-a, pa da i to uklopim u cijelu pricu. Znam samo da sam 1999. (dakle prije sto godina), bila super-genijalno zdrava jer su mi, igrom slucaja, vadili sve hormone, osim AMH koji se valjda tad nije ni vadio. Nisku rezervu, uglavnom, nitko nije ocekivao.
Spremam se za ovaj follow-up za dva tjedna i nekako pokusavam biti vise nego sigurna da znamo sto zelimo, zasto to zelimo, zasto nesto ne zelimo... Pokusavam biti sigurna da mi ne moze nitko prodati macka u vreci, a jednako tako zelim traziti pravog macka, ako mi ponude nesto bezvezno i besmisleno.
Opcenito o potpomognutoj oplodnji znam... vjerojatno nista. Kao sto rekoh, ina me vodi doslovno za ruku, a sretna i nesretna okolnost je da mi je engleski gotovo materinji jezik pa citam sve i svasta. I sto treba, i sto ne treba.
Druga dobra okolnost je ta da, barem za sad, imam osiguranje koje donekle pokriva barem neke od stvari (zivjela Amerika i njezino zdravstvo, jel) pa necemo morati gace na stap... odmah, vec malo kasnije. Dobra okolnost je i ta sto mi je dostupna najmodernija tehnika, sto se IVF-a tice, a jos vise ove geneticke strane, ako nesto zatreba.
Losa okolnost je suradnja doktor-pacijent, s obzirom da su lijecnici ovdje nedodirljivi i zbog toga moram biti 150% spremna i pripremljena za rijetke trenutke komuniciranja face-to-face (ako to propustim, nema kontakta do sljedeceg susreta, jel, koji izmedju ostalog puno i kosta).
Imam neku ideju o tome kako funkcionira prica s low responderima, a valjda ce se stvari s vremenom nekako bolje kristalizirati. Znam da je jedna od prvih stvari koja se predlaze donacija jajne stanice, ali moram priznati da, ovaj cas, to bas i nije top odabir s nase strane. Tim vise sto, zbog onog genetickog dijela, nad nama visi i prijedlog donacije sperme, a u tom slucaju bismo radije isli na usvajanje. No o tom, potom.
Citam i da americke klinike ne vole low-respondere jer im kvare statistike pa cesto ni ne zele takve u postupku. Fino, jel. I navodno su nam najvece nade u kucnoj radinosti i/ili IVF u prirodnom postupku (a ja tek ucim koji je koji, ono, prirodni, stimulirani, ovakav, onakav, AIH, ICSI... nuklearna fizika, trenutno).
Za sad smo tu gdje jesmo, a to je zapravo... nigdje, tj. na samom pocetku.
Eto. Voli vas Krleza.
(Zapravo nisam nista ni rekla, a bolje da ni ne provjeravam koliko je ovo znakova.)