Pokazuje rezultate 1 do 43 od 43

Tema: Anđeo Ian

  1. #1

    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Postovi
    9

    Početno Anđeo Ian

    Dugo sam vas čitala i konačno sam nakon 4,5 mjeseca od poroda mog anđela Ian-a skupila hrabrost ispričati svoju priču
    Zatrudnila sam u 7 mjesecu prošle godine-dugo očekivani plusić i neizmjerna sreća kako nam će sada život biti u potpunosti ispunjen
    Trudnoća je bila idealna, radila sam cijelo vrijeme, Ian je super napredovao, sve idealno do 26 tjedna trudnoće. Iz čistog mira sam prokrvarila-na hitnoj mi je rečeno placenta previa. Ostavili su me u bolnici 4 dana te me onda pustili kući uz preporuku mirovanja. Nakon tjedan dana opet prokrvarila i ovaj put me ostavili u bolnici. Mjesec i pol sam samo ležala (bez tuširanja i pranja kose, bez sjedenja, dizanje samo na wc) ali i usprkos tome sam svaki dan krvarila, stalno su me selili rađaona ili predrađaona jel nisu znali da li će mi se krvarenje zaustaviti ili ću morati na hitan carski da mi spase život. Moj anđeo je cijelo vrijeme bio dobro; za njega sam se molila, za njega sam izdržavala sva pikanja i krvarenja, živjela za trenutke kada se micao.
    Svi su mi govorili moraš izdržati što dulje, ali kako kada to nije u mojoj moći? Ja sam dala sve od sebe, ali dragi Bog je odlučio drugačije
    U 28 tjednu mi je počela curiti plodna voda, držali su me tako 37 sati i onda je počeo porod-spontano.
    Zaključili su da mi se placenta povukla gore i da idem na prirodni porod-nitko sretniji od mene.
    28 tjedan je ok, svugdje piše da je to granica preživljavanja, moja beba će biti super,on je veliki za taj tjedan procijenjen je na 1 300 kg, konačno ću ga vidjeti-stalno sam sebi ponavljala.
    Rodila sam u 2 sata (42 dugačak, 1420 težak), na maksimalnom dripu ali sve sam preživjela-za njega.
    Međutim Ian nije prodisao ni zaplakao, morali su ga oživljavati i uspjeli su....Nakon toga 4 dana agonije, on u inkubatoru, bori se, prikopčan na milijon injekcija koje vire iz njegovog malog tijela, ja svaka 3 sata kod njega-pričam i pjevam mu, uspjela sam se izdojiti-sve samo da on bude bolje
    3 dan je otvorio oći (najljepše oći koje sam vidjela)-nitko sretniji od mene, ide na bolje ali... tu noć doktor mi govori da nije dobro, plučni distres 3 stupnja, krvarenje u glavici (neću sve pričati u detalje, ali ukratko, ništa nije funkcioniralo kako treba). Za vrijeme mog jednog posjeta mu je krv izbila na usta...
    Doktor mi govori da će mi dijete umrijeti, samo je pitanje trenutka, ni on sam ne zna šta ga još drži na životu. Ja pucam, daju mi injekcije za smirenje, zovem mamu da želim van iz bolnice......
    Moj anđeo je napustio ovaj svijet 31.01.2011. pola 10 ujutro-nije se više mogao boriti.
    Pokop sam preživjela u magli, od tada mi je cijeli život agonija-ne znam kako dalje.
    Jedino što si neću nikada oprostiti što tu večer kad sam saznala da će umrijeti više nisam imala snage otići k njemu. Nisam ga mogla gledati i znati da će umrijeti, da ću opet vidjeti kako mu krv izlazi na njegova mala usta-bila sam kukavica. Stalno razmišljam da je umro u pola 10 jer je čekao da ja dođem. Naime, svako jutro smo imali izdajanje od 9 do 9 i15 i kada je vidio da neću doći, tek je onda umro...jer me je čekao.
    To je moja priča, još jedna u nizu žalosnih. Nije mu bilo suđeno,Bog je trebao još jednog anđela

    Maleni moj Ian, volim te najviše na svijetu i oprosti mi što nisam došla-mama nije imala snage...
    Onaj dan si otvorio oći i oprostio se sa mnom-ali ja to nisam znala. Sada si na boljem mjestu, sa mojim dragim ocem a tvojim djedom i čekajte me- ja ću sigurno doći

  2. #2
    latika avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2010
    Postovi
    491

    Početno

    Lea suze su mi posle kad sam citala tvoju pricu, stvarno mi je zao zbog tvog gubitka.ja sam isto bila kukavica jer nisam mogla otici kod svoje djece, mojih blizanaca koji su zivjeli 4 i 6 dana. jednostavno su se stvari tako poklopile da ja nisam mogla otici jer sam lezala na ginekologiji a oni u skroz drugoj zgradi, to jutro kad su me pustali iz bolnice ja sva euforicna sto cu ih vidjeti preminuo je prvi sin, za dva dana drugi i nikad sebi necu oprostiti sto sam kukavica bila sto ih nisam otisla vidjeti, a svi su ih posjecivali, sva moja rodbina. sad mi svi pricaju kako su izgledali , kako su se micali, gledali, a ja sam ih vidjela samo na trenutak kad su se rodili dok ih nisu stavili u inkubatore. to je tako, proslost nemozemo vratiti, znam da im moj posjet nebi produzio zivot, a isto sam kao i ti cuvala ih nisam micala iz kreveta, jela samo zdravu hranu ma sve radila da im bude dobro i nemam sebi niti jednu primjedbu, bila sam i vise nego disciplinirana i hvala Bogu na tome.
    mi smo uradili sve sto smo mogle a Bog je odlucio da okiti raj i pozvao nasu dijecu sebi u zagrljaj....
    cuvaj se i pisi nam kad god ti bude tesko....

  3. #3
    bambus99 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    na moru
    Postovi
    1,332

    Početno

    lea draga, suze su mi krenule, saljem ti jedan virtualni ..... drzi se draga!! strasno mi je zao zbog svega sta si prozivjela....

  4. #4
    Sunshine Shoot avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2010
    Postovi
    249

    Početno

    Mali anđeli... možda je taj trenutak koji su proveli s nama blagoslovljen.. a sada se smiju na nekom ljepšem svijetu i šalju poljupce i mašu svojim majčicama..
    Draga Lea, samo pusa i bit će bolje.. jednom ćeš sresti Iana pa će ti pričati kako te je čuvao i kako je pazio na svoju braću i sestrice..

  5. #5
    Amandica avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    316

    Početno

    Draga Lea, bilo mi je zaista tesko procitati tvoju pricu do kraja, uistinu me potresla. Ti si jedna hrabra zena, uspjela si opisti sto se dogodilo i prezivjeti taj ogromni gubitak malenog andjela. Sve si dala od sebe sto si mogla, ali Bog je imao drugaciji plan. Ne znam sto bih ti drugo rekla, osim drz se, vjerujem da nije lako...rado bih te zagrlila da si tu.

  6. #6
    nahla avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Lokacija
    split
    Postovi
    903

    Početno

    draga Lea ja ti se divim, kao i svima vama mamama anđela, kako preživite svoje gubitke. drži se draga, srest ćete se jednom ,al ne još, sada imaš svog anđela negdje gore...

  7. #7
    Lotta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    851

    Početno

    Sad sam se pošteno rasplakala, stvarno tužna, tužna priča.
    Lea, nisi ga iznevjerila, on zna da ima najbolju mamu i da češ ga uvijek u mislima biti s njim, kao i tog dana....
    Drži se, teško mi je uopće zamisliti koliko ti je teško, ali od srca ti šaljem

  8. #8

    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    669

    Početno

    Draga Lea... i ja plačem, jer me tvoja priča vratila 3,5 godine unazad, kad sam rodila blizance u 31 tjednu.
    Sve mi je poznato, nemoć, strah, očaj, tuga, nada... izdajanje svaka 3 sata, kratki posjeti u točno određeno vrijeme (a ne kao u američkim filmovima, gdje nedonoščad mame drže u ''klokanici'', koža na kožu, stalno su uz njih...), svaki njihov udah, svaki mililitar izdojenog mlijeka, svaki gram koji dobiju, svaka minuta koju požive, svaki taj minijaturni komadić nečega postane ti tvoja jedina stvarnost. Nitko ti ne želi ništa reći, a djeci se stanje pogoršava. To toliko slomi čovjeka. Onda je konačno krenulo na bolje, ali i dalje se boriš s vjetrenjačama, tj. sa njihovim običajima, koji te stavljaju u položaj da moliš za pristup djetetu ili za koju minutu duže s njim. Beskrajno me uzrujavalo što za dojenje dva djeteta imam isto vremena kao i druge majke za jedno. U jednom trenu sam u očaju htjela vikati ''Dajte mi prokletu stolicu da podojim svoje dijete!!!'' kad su mi dijete otrgli s bradavice, jer druga mama tu mora sjesti u toliko i toliko sati. Nakon mjesec dana, jedna doktorica mi je rekla da se vidi da sam na rubu i da je bolje da nam djecu konačno dođu kući. Nakon 24 sata kod kuće, jedan sin mi je prestao disati, morala sam mu sama dati umjetno disanje, na svu sreću je prodisao, ali smo ih obadvojicu vratili u bolnicu na još dva tjedna.
    Nakon svih komplikacija i borbi, imamo dva zdrava djeteta, došlo je i treće nakon 18 mjeseci. Ali, ja sam u jednom periodu završila nekoliko puta na hitnoj zbog paničnih napadaja. Moj doktor opće prakse je rekao da imam PTSP. Prvo sam mislila da se šali, ali gledao je ozbiljno u mene. Sve je to ostavilo traga na meni, na nama, i još uvijek mi dođu suze na oči kad se sjetim bolnice i svega tamo proživljenog. A djecu su mi došla živa kući.
    Zato, ja ne mislim da si kukavica, već da si jako hrabra što si svoju priču podijelila s nama. Dala si sve od sebe i borila se za svoje dijete. To što si proživjela je nezamisliva bol i stres. Stvarno mi je žao što se to dogodilo.
    Drži se.

  9. #9
    SikaPika avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,554

    Početno

    Draga Lea, ne znam što napisati, a da ne zvuči banalno.
    Ne mogu ni zamisliti tvoj gubitak, tvoju svakodnevnu borbu s mišlju kako nisi bila uz njega te zadnje trenutke. Nemoj si predbacivati, tako je moralo biti, jednog dana ćeš to sigurno spoznati. Čudni su putevi Božji. Ako si vjernica, moli se za snagu koju će ti Bog sigurno dati.
    I u mojim ćeš molitvama biti. Bog te blagoslovio!

  10. #10

    Datum pristupanja
    Apr 2011
    Postovi
    145

    Početno

    draga Lea, tvoja priča je tako tužna i pišem pod dojmom pa ne zamjeri ako kakvu nespretnoću sad napišem. tako mi je žao zbog tvog anđelčića. on ima najhrabriju mamu koja ga neizmjerno voli. pretežak je tvoj osjećaj ''da sam otišla taj dan kod njega...'' i čini mi se kao da te sada po po tom pitanju nemoguće utješiti. ali pada mi na pamet da je on baš tada otišao jer je osjetio da ga puštaš da odmori od teške borbe, da počiva u miru...izborio se toliko jer je i on tebe htio upoznati, ali nažalost, nije mogao više, zlato malo. vaše je druženje bilo kratko i bolno, ali sigurno najljepše i najvažnije u cijelom tvom životu. moja curica i ja nismo doživjele taj trenutak. ali njih dvoje su sada zajedno s drugim anđelčićima.
    probaj prihvatiti što se dogodilo, odgovora na ''zašto'' nema, a moraš nastaviti dalje. šaljem ti veliki zagrljaj!

  11. #11
    Marsupilami avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,253

    Početno

    Draga Lea, neizmjerno mi je zao zbog gubitka malog andjela
    Nazalost znam kako ti je jer smo prosli isto, nasa Emica se borila 19 dana prije nego je otisla.
    Nemoj se gristi draga moja, bila si uz njega, upoznali ste se i oprostili, to je veliki blagoslov, vjeruj mi
    Sigurna sam da su nasi andjeli sada na boljem mjestu i cekaju nas jer na kraju krajeva nismo si rekli zbogom nego samo dovidjenja, vidjet cemo se jednog dana u vjecnosti, oni ce nas strpljivo cekati.

    Nadam se da ces s vremenom nauciti zivjeti s gubitkom, da ces naci svoj mir kao i tvoj andjeo jer je s razlogom izabrao tebe za svoju mamu i sigurna sam da te voli istom snagom kao i ti njega

  12. #12
    Smajlich avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    1,136

    Početno

    Draga Lea, jako si hrabra! Drži se i budi jaka, tvoj anđeo te čuva

  13. #13
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    Draga Lea plačem i najradije bih te zagrlila...nemam riječi, pretužno

  14. #14
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,993

    Početno


  15. #15
    klarita2 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2010
    Postovi
    644

    Početno

    draga jaka si i ništa nisi kriva...učinila si sve za svoje dijete...a kukavica, svi smo mi u jednom tenutku kukavice iako ja ti kažem da tim nisi i tvoj anđeo ti ništa ne zamjera...sad u je lijepo i sretan je i čeka te...naježila sam se...

  16. #16
    zrinkič avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2010
    Lokacija
    Križevci
    Postovi
    320

    Početno

    aj....nemam riječi....kad ih niti nema!!! moramo biti jake i jake i jake i samo jake i ostat normalne u svemu tome.......uf!!

  17. #17
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    Draga Lea, Bog prvo uzme one koji su mu najmiliji. Tvoje se dijete s tobom oprostilo. Nemaš razloga da si išta predbacuješ....

  18. #18

    Datum pristupanja
    Jan 2011
    Postovi
    1,070

    Početno

    Pretuzno je sve sto si dozivila,nemam rijeci

  19. #19

    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Postovi
    9

    Početno

    hvala vam svima na lijepim riječima, zbilja mi je trebala potpora vas koje razumijete kako se osjećam i kroz šta prolazim

    na žalost, u RL ljudi znaju biti tako okrutni,možda ne misle zlo ali neke riječi mi paraju srce. Teško je slušati "dobronamjerne# savjete u stili klin se klinom izbija, rodi drugo dijete pa ćeš se oporaviti...itd.

    Jednostavno ne žele ili ne znaju razumjeti da je bol koju osjećam neopisiva. Ja se nadam da će mi Bog podariti barem još jednu slatku bebu koju ću isto neizmjerno voljeti, ali u srcu će ipak na jednom mjestu ostati praznina nastala odlaskom Iana

    Ovdje ima jako tužnih priča, i stvarno se divim svima vama koje ste morale to prolaziti. Nadam se da ću i ja uspjeti, s vremenom, prikupiti barem malo snage koju imate

    Ponekad se pitam zašto je to moralo tako biti ali znam da odgovora nema. Uzdat ću se u Boga i vjerovati da samo mi, blagoslovljene mame, mogu biti mame anđela

  20. #20
    kljucic avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    početak Slavonije
    Postovi
    2,138

    Početno

    Draga, i dan danas se pitam zašto, o mili Bože, zašto nisam otišla do nje, a znala sam da je loše i da bi mogla umrijeti? I ne mogu reći da me to ne progoni. I grizem se jer nisam bila uz nju kad je izdahnula. I stalno imam neki osjećaj i potrebu otići na Rebro u nadi da ću ju tamo ponovno naći. Ali tako je, kako je. Samo se nadam da ću joj u vječnosti sve to moći nadoknaditi.
    Drži se!

  21. #21

    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Postovi
    9

    Početno

    Citiraj kljucic prvotno napisa Vidi poruku
    Draga, i dan danas se pitam zašto, o mili Bože, zašto nisam otišla do nje, a znala sam da je loše i da bi mogla umrijeti? I ne mogu reći da me to ne progoni. I grizem se jer nisam bila uz nju kad je izdahnula. I stalno imam neki osjećaj i potrebu otići na Rebro u nadi da ću ju tamo ponovno naći. Ali tako je, kako je. Samo se nadam da ću joj u vječnosti sve to moći nadoknaditi.
    Drži se!
    Draga, u potpunosti te razumijem, ali mislim da si nekako moramo prestati prebacivati--nismo ništa loše učinile. Jednostavno je netko posložio kockice tamo gore da bude tako kako je. Naši anđeli znaju da su imale mame koje su ih beskrajno voljele i možda su oni odlučili da tako bude u trenutku kada su napustili ovaj svijet, možda su nam željeli olakšati da nemamo cijeli život pred očima trenutak njihove smrti, nego da ih pamtimo takvi kakvi su bili.

    Moramo biti hrabre i gurati dalje, zbog njih

    Šaljem ti veliki zagrljaj i hvala ti na podršci

  22. #22
    maj avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2011
    Postovi
    49

    Početno

    draga Lea, suze su mi na oci krenule. bojim se da te ne povrijedim sljedecim rijecima, ali i svu krivicu ovog svijeta da preuzmes na sebe opet se nece nista promijeniti. a nista kriva nisi. i to sto nisi otisla zadnji dan, mozda te Bog sacuvao jos vece boli, jer nisi ti ta koja je to odlucila vec je tako trebalo da bude.
    treba nama snage da zivimo jos na ovom svijetu i uz to ostanemo uz svu nasu bol normalne. ono sto je bilo promijeniti se ne moze, a jedino sto uciniti mozes jeste da sebi zivot olaksas ako mozes ikako. drzi se, mila.

  23. #23
    Mingola avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    231

    Početno


  24. #24
    Ares avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    402

    Početno

    Draga Lea, rasplakala me tvoja priča, jako mi je žao zbog tvog gubitka

  25. #25
    Tibi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,701

    Početno

    draga Lea baš me rastužila tvoja priča . Šaljem ti veliki zagrljaj i plačem skupa sa tobom

  26. #26

    Datum pristupanja
    Apr 2011
    Postovi
    145

    Početno

    Citiraj Lea prvotno napisa Vidi poruku
    možda su nam željeli olakšati da nemamo cijeli život pred očima trenutak njihove smrti, nego da ih pamtimo takvi kakvi su bili.

    Moramo biti hrabre i gurati dalje, zbog njih
    potpisujem. na ovaj način i ja i mm prihvaćamo svoj gubitak.

    lea, drži nam se!

  27. #27
    ana_ avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2011
    Postovi
    12

    Početno

    draga lea žao mi je zbog tvog gubitka, suosjećam se s tobom...
    i ja sam rodila svog anđela prije 4ipol mjeseca...dobro je da si počela pisati, meni je jako pomoglo odkad sam pisala ovdje i sad na anđelima...mame koje su prošle isto, svojim iskustvima i toplim riječima neizmjerno su mi pomogle...

  28. #28
    Minogue avatar
    Datum pristupanja
    May 2011
    Lokacija
    Beyond the Sea
    Postovi
    48

    Početno

    Lea draga...strašno je to što si preživjela. Tvoja me priča rasplakala. Jako mi je žao zbog tvog gubitka.
    Nitko ne bi smio imati takvo iskustvo, ali vidiš po pričama naših cura tu što se sve događa. Vrijeme prolazi i bit će malo lakše i naći ćeš u sebi snagu za dalje...drži se!

  29. #29

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Postovi
    619

    Početno

    Lea drzi se! Nemoj si predbacivati. Tvoj te andjeo cuje i razumije. I nema krivog nacina, bas je taj tvoj pravi. Jer mame znaju najbolje. Nemoj se pitati zasto, taj odgovor ne znamo, a postavljajuci si takva pitanja ne pustamo duse da se smire. Mislila sam da mi se dogodila najgora stvar na svijetu kad sam dobila andjela, pa mi je umro voljeni deda a zatim tata. Oni su sada svi zajedno i cuvaju nas. Daju mi snage za mnoge odluke i tjeraju me naprijed. I prokleto je tesko ali se mora dalje. Dan za danom. Pusa i drzi se

  30. #30
    visnja08 avatar
    Datum pristupanja
    May 2009
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    326

    Početno

    Lea tu smo za tebe!!

  31. #31

    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Postovi
    9

    Početno

    Drage, najljepša vam hvala na podršci i lijepim riječima

    mm i ja guramo dan za danom i ne damo se, ne znam šta bi bez njegove podrške.....

    Šaljem svima veliki zagrljaj i sretna sam što sam vas sve upoznala, makar i na ovaj virtualni način

  32. #32

    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Postovi
    9

    Početno

    Citiraj twin prvotno napisa Vidi poruku
    Lea drzi se! Nemoj si predbacivati. Tvoj te andjeo cuje i razumije. I nema krivog nacina, bas je taj tvoj pravi. Jer mame znaju najbolje. Nemoj se pitati zasto, taj odgovor ne znamo, a postavljajuci si takva pitanja ne pustamo duse da se smire. Mislila sam da mi se dogodila najgora stvar na svijetu kad sam dobila andjela, pa mi je umro voljeni deda a zatim tata. Oni su sada svi zajedno i cuvaju nas. Daju mi snage za mnoge odluke i tjeraju me naprijed. I prokleto je tesko ali se mora dalje. Dan za danom. Pusa i drzi se
    Draga, u potpunosti te razumijem.

    moj voljeni tata je umro prošle godine u 1 mjesecu, a ove godine moj anđeo, također u 1 mjesecu

    Nisam se još opravila ni od gubitka tate kojeg sam neizmjerno voljela i koji je od svega na svijetu najviše želio unuka. Na žalost, nije mu se ispunila želja na životu, ali vjerujem isto kao i ti da su njih dvoje sada zajedno i da paze na nas. Moramo ići dalje, zbog njih, jer kao što sam rekla, ne bi željeli da nas vide tužne-to i njih sigurno boli
    I tebi jedna velika pusa i drži se. Ipak smo mi mame anđela...

  33. #33
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,593

    Početno

    Lea, tvoja me priča totalno rasplakala i rastužila! Želim ti od srca da prebrodite ovo najteže vrijeme u vašim životima i skupite snagu za korak dalje u životu!

  34. #34

    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    244

    Početno

    Draga Lea saljem ti veliki zagrljaj

  35. #35
    zadarmamica avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    1,910

    Početno

    suze na oći su mi došle sad kad sam procitala ovu tužnu priću.

  36. #36

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    894

    Početno

    Draga drži se...

  37. #37
    andjelak avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    391

    Početno

    Draga Lea suze su mi krenule, jako mi je žao zbog tvog gubitka i nadam se da ćeš naći utjehu među onima koji uistinu razumiju.

    Ne mogu ti poslati pp, ali evo, i ovim putem si dobrodošla u zatvorenu grupu Anđeli-povjerljivo na forumu mameibebe http://www.mameibebe.biz.hr/phpBB2/ gdje ima isto mama sa sličnim iskustvima .

    Tvoj sin je u tvom pogledu vidio svu tvoju ljubav i zato je mirno otišao. Tvoji otkucaji dok je bio u trbuhu i tvoja borba davali su i njemu snage. Ne predbacuj si, tvoj sin ti ne zamjera,zna da si jedna hrabra žena

  38. #38

    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Postovi
    9

    Početno

    Citiraj andjelak prvotno napisa Vidi poruku
    Draga Lea suze su mi krenule, jako mi je žao zbog tvog gubitka i nadam se da ćeš naći utjehu među onima koji uistinu razumiju.

    Ne mogu ti poslati pp, ali evo, i ovim putem si dobrodošla u zatvorenu grupu Anđeli-povjerljivo na forumu mameibebe http://www.mameibebe.biz.hr/phpBB2/ gdje ima isto mama sa sličnim iskustvima .

    Tvoj sin je u tvom pogledu vidio svu tvoju ljubav i zato je mirno otišao. Tvoji otkucaji dok je bio u trbuhu i tvoja borba davali su i njemu snage. Ne predbacuj si, tvoj sin ti ne zamjera,zna da si jedna hrabra žena
    Dragi Andjelak

    Hvala ti puno na riječima potpore i na linku koji si mi poslala.
    Evo još malo pa će biti 6 mjesecei otkada me je moj anđeo napustio, a tuga je i dalje velika, preteška. Nikako se ne mogu pomiriti sa sudbinom, svaki dan si vrtim filmove u glavi i tako unedogled. Da nema mog muža i mame mislim da bi totalno poludila.....
    No, ne smijem se predati zato što neizmjerno želim bebu kojoj ću pružiti najveću ljubav i sve od sebe.....moram vjerovati da će drugi puta biti sve Ok.
    Samo, kako se odlučiti na novi pokušaj nakon ove tragedije? Kako zatrudniti i biti nasmiješena i bezbrižna kada znam koliko ružnih stvari se može desiti???Bojim se svega........

  39. #39
    andjelak avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    391

    Početno

    Tu smo mi, mame koje smo ponovo roditelji nakon gubitka da te dižemo kada misliš da si potonula, obeshrabrena. :hug

    Ma kako ja kažem mojim curama ,mi smo poput feniksa,dižemo se iz pepela još jače i sjajnijeg perja,a i imamo jedno malo posebno biće gore da nas čuva kao i svu braću koaj dolaze.

    Iz osobnog iskustva,mogu ti reći da je želja da opet budem onako potpuno sretna(u drugačijem obliku),bila jača od straha
    Drži se.Divno je ,što imaš obitelj koja te razumije

  40. #40

    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Postovi
    9

    Početno

    Citiraj andjelak prvotno napisa Vidi poruku
    Iz osobnog iskustva,mogu ti reći da je želja da opet budem onako potpuno sretna(u drugačijem obliku),bila jača od straha
    Meni su želja i strah skoro pa u istoj razini, ali osjećam da želja počinje prevladavati......

    Hvala andjelak, zbilja si divna i hrabra osoba

  41. #41

    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Lokacija
    Split
    Postovi
    2,660

    Početno

    prestrašno ....dijelim svu tugu s tobom, užasno si me rastužila ovom pričom, osjetljiva sam bila na sve ove priče mama anđela i prije nego sam rodila M., ali sada kada sam postala mama jednostavno mi se srce raskida i stvarno se iz dubine srca nadam da ćete sve vi mame anđela koje ste nažalost morale osjetiti tu golemu tugu konačno ugledati svoje bebice. vas sve do neba

  42. #42
    andjelak avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    391

    Početno

    javi se na MIB

  43. #43
    mala laia avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    648

    Početno

    Draga Lea, nemam riječi koje bi opisale kako mi je strašno teško bilo čitati tvoju priču...
    Često žalimo za nekim propuštenim prilikama, ali nekada se stvari tako poslože da i nije moglo biti drugačije...

    Nisi ti kukavica, vrlo si hrabra, svašta si izdržala za svoga anđela, a znamo da bi ponovno da imaš priliku... Moj muž je neki dan rekao meni, što me jako dirnulo: "Hvala ti što si smogla hrabrosti proći sve ispočetka!"
    Oporavi se, ponajprije psihički, poronađi potporu u ljudima koji te okružuju ili nama ovdje... koji razumijemo...

    Maša sigurno sada ne bi bila ovdje da nije svih ovih prekrasnih žena i naših zajedničkih sudbina...Hvala vam...

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •