Misao dana ili pomoc samoj sebi...

[adal]

Ne zanemarujte sopstvene potrebe!Osluskujete ih,prepoznajte svoja osecanja ne bjezite od njih. Otuda stres i nezadovoljstvo praceni cestim umorom - ponekad se osecate kao da ste umorni od zivota. Kada donosite odluke nezanemarujte svoje emocije, ne shavtajte ih kao smetnju. Naprotiv, one su vam najbolji saveznik. Ukoliko donesete odluke u zivotu koje idu protiv vasih osecanja nikada necete biti srecni. postujte sebe, postujte svoje potrebe jer imate prava na njih. Imate prava da budete u ljuti, i tuzni i srecni. I da to jasno pokazete. Samo tako ce i drugi postovati vas. Nemojte se predugo izlagati stresu. Ne preispitujte stalno svoje greske ili tudje postupke. Ne postoji uvek objasnjenje za sve. Prepoznajte svoje emocije i zauzmite se za njih, prestanite da udovoljavate drugima. Drugi to prepoznaju kao vasu slabost i pocinju da vas koriste i obezvredjuju. Radite na sebi i na kvalitetu zivljenja. Opustite se i u udovoljite sebi, bez grize savesti stavite sebe na prvo mesto. Osluskujte sebe barem toliko koliko osluskujete potrebe drugih.

[Beti3]

Ne zanemarujte sopstvene potrebe!Osluskujete ih,prepoznajte svoja osecanja ne bjezite od njih. Otuda stres i nezadovoljstvo praceni cestim umorom - ponekad se osecate kao da ste umorni od zivota. Kada donosite odluke nezanemarujte svoje emocije, ne shavtajte ih kao smetnju. Naprotiv, one su vam najbolji saveznik. Ukoliko donesete odluke u zivotu koje idu protiv vasih osecanja nikada necete biti srecni. postujte sebe, postujte svoje potrebe jer imate prava na njih. Imate prava da budete u ljuti, i tuzni i srecni. I da to jasno pokazete. Samo tako ce i drugi postovati vas. Nemojte se predugo izlagati stresu. Ne preispitujte stalno svoje greske ili tudje postupke. Ne postoji uvek objasnjenje za sve. Prepoznajte svoje emocije i zauzmite se za njih, prestanite da udovoljavate drugima. Drugi to prepoznaju kao vasu slabost i pocinju da vas koriste i obezvredjuju. Radite na sebi i na kvalitetu zivljenja. Opustite se i u udovoljite sebi, bez grize savesti stavite sebe na prvo mesto. Osluskujte sebe barem toliko koliko osluskujete potrebe drugih.

Točno tako. Naročito se vidim u ovom boldanom. No, s godinama ipak stavljam sebe sve više, još to nije prvo mjesto, ali napredujem.

[rosa]

Ovo sa stavljanjem sebe na prvo mjesto..ne znam...
znam puno ljudi koji su od ove mantre napravili oazu egoističnog hedonizma,zbog kojeg mnogi oko njih ispaštaju...tako da...super to zvuči u teoriji,ali praktično..

[RozaGroza]

Ja općenito mislim da smo danas bomabardirani porukama ovog tipa i stavljamo sebe u epicentar svega ko da smo maltene najvrjednije stvorenje na svijetu. Svi bi meditacijom, relaksacijom i drugim raznim "cijama" došli do blaženstva unutar samih sebe, a ja mislim da je blaženstvo i mir upravo u potpuno suprotnom načinu razmišljanja. Daj sebe za druge, stavi bližnje uvijek na prvo mjesto ispred sebe, ne gradi svoj ego ko kulu babilonsku. Ne prati samo svoje potrebe jer su te potrebe često sebične itd itd...

[Vishnja]

ima logike i istine u ovome što piše postavljačica teme. ako se samo dajemo i dajemo, nikada ne puneći baterije i ne pruživši ništa sebi, može nam se desiti da ostanemo "prazni", nezadovoljni i pod stresom. o umoru da i ne govorim, to dobro zna svaka mama. ipak, na tragu sam onoga o čemu pišu i rosa i roza - kad to samougadjanje i to ja pa ja postane životni moto, ode se u drugu krajnost...

[Ifigenija]

Ako udovoljavamo drugima da im se dopadnemo, da nešto izvučemo, jer smo nesigurni, onda smo u dubokoj klopci.
Ako služimo drugima vlastitom odlukom i samosvjesno, mislim da onda nema opasnosti da pregorimo.
Na neki način moramo biti prvi sebi, da, ali na ispravan način. Ne hirom i da se budimo svako jutro s mišlju što mi danas pripada.

[jennifer_gentle]

Ja općenito mislim da smo danas bomabardirani porukama ovog tipa i stavljamo sebe u epicentar svega ko da smo maltene najvrjednije stvorenje na svijetu. Svi bi meditacijom, relaksacijom i drugim raznim "cijama" došli do blaženstva unutar samih sebe, a ja mislim da je blaženstvo i mir upravo u potpuno suprotnom načinu razmišljanja. Daj sebe za druge, stavi bližnje uvijek na prvo mjesto ispred sebe, ne gradi svoj ego ko kulu babilonsku. Ne prati samo svoje potrebe jer su te potrebe često sebične itd itd...

Ajde Roza da se i ja jednom složim s tobom.

[Trina]

Ja mislim da je to poniranje u sebe i spoznaja o vlastitom Ja precijenjena, odnosno da bi se trebalo malo više skoncentrirati na život u globalu, kako ga složiti i živjeti a da si sretan i zadovoljan, skupa sa svojom djecom i najbližima, ustvari onima kojima želiš da ti budu najbliži. Ovo spoznavanje sebe i svojih potreba je premistificirano, ne treba ti joga ni meditacija da upoznaš sam sebe, treba znati živiti život, to je umijeće. Dakle, slažem se s Rozom i ostalima.


A da budem još malo preciznija, da se ja vodim isključivo za sobom i vlastitim potrebama, moj život bi izgledao kao jedan veliki tulum iz 70-ih. Što je, jelte nespojivo sa životom

[flopica]

meni se sviđa dio koji govori da imam pravo biti i tužna i ljuta i to ne sakrivati. stavljanje sebe na prvo mjesto da, samo znati koliko često, tj. znati to ne činiti prečesto jer dolazi do kontraefekta. ali kad osjetim da ću pregoriti, sebično uzmem za pravo da sam sad sebi na prvom mjestu. i volim ići na jogu. ne spoznavam sebe samo i isključivo kad radim pozdrav suncu ili planini ili štajaznam tigra, ali volim osjećaj da imam vrijeme za sebe za svoj mir. i odlično se osjećam nakon meditacije, smireno i umireno. plus što me ne bole leđa, a to je fakat neprocjenjivo

i volim uzeti čips ili sladoled, i sjesti pred komp ili film i znati da se sad družimo. ja i moje ono unutarnje ja.
valjda sam malo sebična...

[mama pticica]

meni se sviđa dio koji govori da imam pravo biti i tužna i ljuta i to ne sakrivati. stavljanje sebe na prvo mjesto da, samo znati koliko često, tj. znati to ne činiti prečesto jer dolazi do kontraefekta. ali kad osjetim da ću pregoriti, sebično uzmem za pravo da sam sad sebi na prvom mjestu. i volim ići na jogu. ne spoznavam sebe samo i isključivo kad radim pozdrav suncu ili planini ili štajaznam tigra, ali volim osjećaj da imam vrijeme za sebe za svoj mir. i odlično se osjećam nakon meditacije, smireno i umireno. plus što me ne bole leđa, a to je fakat neprocjenjivo


i volim uzeti čips ili sladoled, i sjesti pred komp ili film i znati da se sad družimo. ja i moje ono unutarnje ja.
valjda sam malo sebična...

a kaj je tu sebično? to bi si svako trebal priuštiti jer nije sebično ako se brineš i o sebi

[SikaPika]

Baš sam jučer (napokon) pročitala Frommovo Umijeće ljubavi. Ovo što ti, Adal pišeš bi bio sažetak te knjige.
Da, sebe na prvo mjesto jer ako nisi sam sretan i zadovoljan u sebi ne možeš ni druge učiniti sretnima.
Mislim da Adal tu nije mislila na hedonističko udovoljavanje sebi nego mir sa sobom, sa svojim ja. Ne mora se to odnositi na jogu i takve fore (iako, ako to nekoga veseli, zašto ne), nego upravo ovo o čemu flopica priča.
Osobno sam puno posvećena djetetu, mužu, kući. Ali, to je moj odabir i to me veseli. MM me često upozorava da se previše dajem i da će kroz godine doći do toga da će dijete otići, stvari će se promijeniti, a ja ću biti nigdje. Ne bojim se toga, jer evo, polica mi puna knjiga koje ne stignem pročitati. A znate što, znam da nikada neću ni imati vremena sjesti i samo čitati jer to sam ja, svoja kada sam u điru, kad nešto čačkam, kopkam... Pa evo, i ovo visenje na forumu, to mi je baš za dušu.

A pravo na ljutnju, tugu kao i sreću - da, i s tim se slažem. Mislim da je danas, u ovom konzumerističkom društvu (a to je ono o čemu piše i Fromm) precijenjena upravo sreća i biti sretan. Kao da je smisao života cijeli dan imati osmijeh od uha do uha. Baš!

[flopica]

pa da, to forsiranje sreće i ideje " baš sam sretan" je glupo. jer po meni sreća je rastezljiv pojam. mogu biti sretna sad a navečer vrlo nesretna. kod mene je to tako. mogu sreću osjetiti na ulici, zbog nekog prizora, misli...
mogu je osjetiti na bezbroj načina. ovo o čemu adal govori i ja shvaćam kao neku drugu kategoriju, recimo brigu o svom unutarnjem ja. koje se često pogubi negdje putem, kad zaboravimo da imamo i svoje vlastite potrebe.
ja kao mama u kući, posvećena 100 % obitelji, zapravo redovno imam vrijeme koje je samo moje i ne dam ga nikome. jer je meni to nužno za normalno funkcioniranje.

[jennifer_gentle]

Flopica, ja se slažem stobom, ali meni je to tako normalno, da imaš vrijeme za sebe, i da si sam sebi bitan, jer obitelj na kraju krajeva funkcionira holistički. isto očekujem i od svog muža i od svog djeteta (kad poraste), da ima vrijeme za sebe i da brine o sebi, jer na kraju krajeva, zadnje što želim kraj sebe je žrtvu ili mučenika. Ali inače mi malo idu na živce te self-help filozofije gdje se otkriva topla voda, sve raspreda i analizira u tančine i apelira na neko imaginarno "ja" koje čuči tamo negdje duboko i čeka da ga floskule deepaka chopre oslobode. što bi moja baba rekla, okani se ćorava posla.

[RozaGroza]

Normalno da treba imat vrijeme za sebe i svoje stvari, treba se ispuhat kad si tužna ili nervozna itd. Al da je to nešto što će uvjetovat moju sreću i stabilnost je mitologija. I neko je reko da se sve to skupa toliko mistificira, ko ona glupa knjiga Secret, uhvati me potreba za WCom kad je se sjetim...

[adal]

Nisam ni mislila na sebicnost i uzdizanje sebe,vec u svoj ovoj trci s vremenom i svakodnevnim obavezama zar ne zaboravite na sebe?Kad se 100% dajete obitelji,poslu,prijateljima gdje ste vi u svemu tome,mislim da je sve ovo jako bitno za nas jer nam se onda nece dogoditi da se jednog jutra probudimo umorni od zivota,od stalnog udovoljavanja drugima a ne ostavljajuci prostora za sebe i svoje potrebe.

[flopica]

jennifer gentle drago mi je da se slažeš sa mnom, jer i ja se s tobom slažem, eto svi se slažemo
ali ne bi vjerovala koliko poznajem žena koje fakat ne misle da imaju pravo na takvo nešto, i kojima nije uopće najnormalnije uzimati vrijeme za sebe, i mene to uvijek nekako rastuži.
jer se time nameće stav kako je samo mama koja je na raspolaganju stalno i uvijek svima oko sebe, zapravo "dobra mama".

[Sumskovoce]

RozaGroza tvoje mi je stajalište pomalo tvrdo, jer je tebi samoj jasno da ti je potrebno vrijeme za samu sebe, međutim nije to svima jasno. Meni je nekada vrijeme uloženo u sebe samu bilo gubljenje vremena i nisam se mogla opustiti. Upravo me ta WC literatura - kako ju ti zoveš, ponukala da se zapitam dajem li išta sebi (pritom mislim da duševnu hranu, a ne na materijalne ili ego-trip gluposti) i koje je moje mišljenje o sebi samoj. Nije bilo dobro tada.
Počela sam raditi na sebi, dati si neko vrijeme u danu čisto da bih našla nešto dobro u sebi, svakim sam se danom osjećala bolje. Sad se osjećam dosta dobro u svojoj koži, ali nekih se navika teško riješiti.
Mislim da je ova trudnoća, u kojoj se moram maximalno čuvati neka škola za mene, da naučim još bolje poneku vještinu iz prvog posta, da se prestanem nemilice davati svima i svemu oko sebe, te da se okrenem malo unutra. Ali to je samo moja priča, u kojoj self-help knjige nisu toalet štivo, već neka nova viđenja na svijet i prioritete...
Jedino što mi se ne sviđa nikako u prvom postu je konstatna uporaba negacija i imperativ : nemojte, ne preispitujte, ne zanemarite itd... to bi me najlakše navelo da pomislim da je baš ta teorija bezvezna...
Najveća vještina je izreći stvari na način da budu prihvatljive čitateljima/sugovornicima. Bar po meni.