meni se sviđa dio koji govori da imam pravo biti i tužna i ljuta i to ne sakrivati. stavljanje sebe na prvo mjesto da, samo znati koliko često, tj. znati to ne činiti prečesto jer dolazi do kontraefekta. ali kad osjetim da ću pregoriti, sebično uzmem za pravo da sam sad sebi na prvom mjestu. i volim ići na jogu. ne spoznavam sebe samo i isključivo kad radim pozdrav suncu ili planini ili štajaznam tigra, ali volim osjećaj da imam vrijeme za sebe za svoj mir. i odlično se osjećam nakon meditacije, smireno i umireno. plus što me ne bole leđa, a to je fakat neprocjenjivo
i volim uzeti čips ili sladoled, i sjesti pred komp ili film i znati da se sad družimo. ja i moje ono unutarnje ja.
valjda sam malo sebična...