Ovo je zabranjeno!

[SikaPika]

Autostopiranje i kupanje u jezeru šoderici - to su dvije stvari koje sigurno neću tolerirati kada moje dijete dođe u tu dob da joj padne na pamet takvo nešto napraviti.

Kao studentica sam stopirala gotovo svaki dan do faksa (iz prigradskog naselja), kad sam navečer išla van, kad sam se vraćala iz grada, ali i kad sam išla za vikend teti na selo. Tada mi je tetina briga bila smiješna, a sada ne mogu zamisliti da sam bila tako neodgovorna i nepromišljena. Hvala Bogu, nikada mi se ništa zaista ružno nije dogodilo, ali moglo je.
Slučaj Antonije Bilić me svaki dan podsjeća na to.

Druga stvar - kupanje na kupalštima koja nisu osigurana mi je noćna mora. Živimo u blizini velikog bajera čija dubina na nekim dijelovima doseže i pet metara dubine.
Kao dijete se nisam kupala na takvim mjestima jer mi teta nije dozvolila. Svoje dijete planiram što prije upisati na školu plivanja (ja sam jako loša plivačica), no nadam se da se nikada neće kupati u jezeru u susjedstvu (koje ima uređenu i malu plažu, ponton, skakaonicu, dakle nije prljava i neprivlačna močvara, dapače, ljeti je ondje ludnica).

Što vi branite ili mislite da ćete svakako zabraniti svojoj djeci.

[Ifigenija]

Isto kao i ti - stopiranje, kupanje i skakanje u vodu koja nije za kupanje, pa još vožnju motorom, alkohol više od čašu-dvije, droge u bilo kojem obliku, pušenje...

[SikaPika]

Ma da, i alkohol i pušenje i..., no to sam sve i ja probala pa sam sad potpuno druga osoba, život te nekako okrene, ali ovo, ovo te može odnijeti u trenutku gdje nema mjesta za ispravljanje grešaka.
Eh da, i vožnja motorom mi je isto totalni bed.

[maria71]

stopiraš jer moraš, jer si sirotinja i roditelji ti za 18 rođendan nisu kupili auto , a 15 km do kuće ti se ne pješači ,a autobusa nema jer je zadnji vozio u 14 h a 17 h je i trebaš stići doma.

na području gdje sa ja stopirala dugo se prepričavala priča o monstrumu iz rakovog potoka, proguglajte ako vas zanima, i da znala sam za to ,ali sam bila na cesti , jer nismo svi rođeni bogati i privilegirani.


pušim, kupam se gdje godi i popijem čašu crnog vina ponekad. sad znam da sam parija bar za vas.

marku ne branim ništa niti namjeravam.

[kata.klik]

uh, htjedoh biti sarkastična i napisati nešto, ali skulirala sam se, ma branit mu neću ništa, ali ću se truditi da mu objasnim zašto je nešto opasno i zašto nešto treba izbjegavati. Na žalost loše stvari se događaju, naravno da ne želim da se bilo što loše desi mom djetetu, ali mogu ga držati pod staklenim zvonom i neka pijana budala za volanom ga može pokupiti ispred kuće na pješačkom.
meni nisu ništa branili, penjala sam se po drveću, visila na kući, cijepala drva sa sjekirom sa sedam godina (ovo naravno moji nisu znali), stopirala sa osamnaest, pila alkohol...

[cvijeta73]

sve ok, al zašto braniti kupanje na jezeru, na uređenoj plaži
u jezeru nema virova (il ima?) il tako nešto.
ovo si dobro rekla, nauči je dobro plivati. nek ide,ako imate mogućnosti, na neki tečaj, na bazen. i to što prije.
pa zamisli kad cijelo društvo iz škole bude išlo na kupanje, kažeš da je ljeti ludnica, a maša ne smije. ne kužim tu zabranu.

a za sve ovo drugo - i tebi je tvoja teta branila, pa si opet stopirala. to što mi nešto branimo, nije dovoljna garancija da djeca to ne rade

[Anemona]

Ne mislim zabraniti ništa, ne u smislu nepostojanja pravila ponašanja, nego u smislu da ne vidim načina na koji mogu kontrolirati da li moje dijete koje ide u SS u drugi grad stopira (osim da ga osobno vozim), ili da li moje dijete koje npr. studira u Zgb. i dolazi doma za vikend, popije svaki dan pivo ili puši.
Stvarno nemam pojma kako bih to onda mogla kontrolirati, ali ono što želim i nastojim je odgojiti dijete koliko toliko uspješno s ugrađenim osjećajem za sebe, za svoje zdravlje, s osjećajem da vrijedi i da ne radi nešto kontra sebe.
Nadam se da ću to uspjeti.

[Cubana]

Ja sam jednu večer išla pješice od Bibinja do Zadra. Po magistrali. Sad mi dođe da samu sebe ispljuskam.
Možemo mi svašta braniti, ali garancija je nikakva.
E da, neću im nikada kupiti motor.

[rehab]

sve ok, al zašto braniti kupanje na jezeru, na uređenoj plaži
u jezeru nema virova (il ima?) il tako nešto.
ovo si dobro rekla, nauči je dobro plivati. nek ide,ako imate mogućnosti, na neki tečaj, na bazen. i to što prije.
pa zamisli kad cijelo društvo iz škole bude išlo na kupanje, kažeš da je ljeti ludnica, a maša ne smije. ne kužim tu zabranu.

a za sve ovo drugo - i tebi je tvoja teta branila, pa si opet stopirala. to što mi nešto branimo, nije dovoljna garancija da djeca to ne rade

Taman htjedoh ovo napisati. Briga je ok, ali ne treba biti prekrut.
Što se tiče stopiranja, i ja sam stopirala usprkos zabranama, pila sam, vraćala se u 4 ujutro iz diska, tek sada počela pušiti, pa opet mislim da nisam ispala loša . I odmah sada budi svjesna da će najvjerojatnije sve to i Maša raditi, ali da to ne mora značiti da će se nešto loše dogoditi.

[oka]

Slažem se sa curama, zabrana po meni može samo još dovesti do kontra efekta, e onda tek nastupaju problemi.

Učiti, govoriti, upozoravati, objašnjavati zašto se nešto ne smije i naravno biti primjer.
A dok dođu u lude godine moliti Boga da im ostane sva pamet koju smo im pokušali dati i da sve bude u redu.
Neko će se živcirati više, a neki roditelji manje, stvar je karaktera, ja osobno ne znam kako ću to preživjeti i ostati normalnih živaca

[puntica]

e da mi je vidjeti kako ćeš joj to zabraniti!!!

kad dođe u neke godine i onako će joj sve što je zabranjeno biti najzanimljivije, i vjerojatno nakon kupanja na zabranjenom jezeru neće doć doma i reći ti: mama, znaš, kupala sam se tamo gdje nisam smjela

ja mislim da nije stvar u zabranama, nego u tome da djetetu objasniš neke stvari, da ne zabraniš ali da dijete skuži koji su rizici itd. Pa će onda, kad te stvari ipak bude radilo, barem znati na što da pazi

moji meni nikad nisu htjeli kupit motor
ali sam zato vozila tuđe
znam da bi mama umrla od straha da je saznala, pa joj nisam nikad rekla.

[flopica]

niko nema garanciju na apsolutno ništa na cesti zvanoj život i ne zna što ga čeka iza iduće okuke. ja sam stopirala bezbroj puta, u jeku rata kad je okolo bila hrpa pijanih i naoružanih ljudi.
pušila sam i pila, kupala se u jezerima i rijekama. postala i ostala normalna. sad nit pijem nit pušim, vozim sama pa nemam potrebe stopirati. slučaj A. B. me naveo na razmišljanje, kako jedino što mogu učiniti jest puno pričati o opasnosti takvog ponašanja, razvijati povjerenje svog djeteta prema nama roditeljima, mora znati da nas uvijek može nazvati da dođemo po nju usred noći i da je vozimo u cik zore. i to je jedino što mogu.
za kupanje je preventiva jedino naučiti dijete plivanju, eto to.
zapravo čovjek ne treba previše vremena poklanjati crnim, mogućim scenarijima...

[marta]

Šoderice nisu jezera. Čak i kad ih urede, opet su jednako opasne kao i kad su neuredjene. Zbog velike dubine na malu povrsinu, to vam dodje ko da se kupate u bunaru - gore tanki sloj tople vode, dolje ledara. Al ja sam se kupala na takvim mjestima, stopirala usred rata i radila kojekakve druge gluposti. O monstrumu iz Rakovog potoka (mislim da je bio taj) nisam slusala od mame nego od nekih drugih clanova obitelji... Mama je trazila od mene da ne stopiram sama, pa nisam - to mi se cinilo dovoljno. Nemam namjeru braniti. To se ne moze.

[dalmatinka]

Ima stvari koje ja ne bih poželjela da rade , ni u snu , ali , hm , teško da ću ih ja spriječiti ako
im nešto padne na pamet.Vjerovatno neću biti u blizini.
Što se tiče stopiranja , ja to preveniram tako da po svoju kćer dolazim kad treba i gdje treba , ili organiziram da netko ode po nju.
Jednom se vozila ( s frendicom i taksijem ) koji je sada neznatno skuplji od autobusne karte , pa još kad napola podijele trošak....
Kupanje - mi smo na moru , ja ni ne znam što je šoderica , pliva dobro pa tu ni ne vidim problem.
Motor , e tu sam osjetljiva.
Pada mi mrak na oči kad vidim tko i kako ga vozi. Dok ga sami ne kupe , ja im to neću priuštiti.
Što opet ne znači da neće na isti sjesti s nekim iz društva.

[ana.m]

Bolje je dobro podučiti i naučiti nego braniti. Od zabrane mislim da nema nikakve koristi, samo obrnuto. A kad im se lijepo upakira neka dobra spika, velika je mogućnost da i sami zaobiđu neke stvari.

[Peterlin]

Ja sam u doba prije mobitela lijepo s ruksakom uglavnom sama proputovala dosta europskih zemalja. Snalazila sam se svakako, spavala u vreći na kolodvoru (to ne bih poželjela svojoj djeci), nazvala doma recimo jednom tjedno ako i toliko itd... Nije mi bilo loše, nekako se nikad nisam našla u baš nekoj gadnoj frci niti mi je itko štogod nažao učinio.

S druge strane, obiteljski "prijatelj" se pijan bacio na mene u našoj vlastitoj kuhinji (bila sam srednjoškolka) i jedva sam ga izbacila iz stana van.

Ni epizode s putovanja ni ovu s "pristojnim" gostom nisam nikad ispričala roditeljima, da se ne užasnu...

Svoju djecu od malih nogu učim sigurnom ponašanju koliko se može. Teško je iz svojih cipela pretpostaviti s kakvim će se opasnostima ONI susresti, to više nije isti svijet...

Ipak, za 18. rođendan moja djeca dobivaju na poklon autoškolu. To NE znači da ćemo im odmah kupiti auto, ni slučajno. Vozit će naš ili neki koji budu imali pri ruci, ako bude trebalo. Nek znaju. Danas je to potreba...

Garancija nema nikakvih da ćemo ih zaštititi. Sve što možemo učiniti je da ih koliko toliko usmjerimo, da ih naučimo da se sami usmjeravaju koliko se bude dalo i to je to. Zabrane? Još uvijek stanuju u našoj kući kao odgojne metode, ali kako djeca rastu, takve stvari imaju sve manje efekta. Težište treba biti na odgovornosti za vlastite postupke. To je duuugi niz sitnih odluka u svakodnevnom životu. Tko to savlada u roditeljskoj kući, ima dobar start.

Tako izgleda teorija. Kako će biti u praksi, nemam pojma...

[tina55]

mislim da ću osobno nastaviti primjer odgoja mojih roditelja, ništa ne braniti, već upozoriti na opasnosti i pripremiti dijete
sa 16 godina (čim zakon dopušta) upisali su me u autoškolu za motor, kupili mi motor i tata me je naučio svim opasnostima vožnje na motoru (nije to nikakva garancija, ali znali su da ja nikad neću voziti pijana niti se utrkivati po cesti, a nije li to onda bolje rješenje nego da sam bez znanja o motorima vozila tuđi motor ili sjela nekome pijanom na motor)
isti slučaj je bio s 18 godina i autom, kupnja auta i naučiti dijete dobro voziti i utuviti mu u glavu da se pijan ne vozi je po meni višestruka korist: neće stopirati, imat će odgovornost i neće piti/pretjerati u piću, neće se noćima voziti s pijanim prijateljima koji možda ni trijezni nisu dobri vozači, do 18 ne znam kako
stopirala jesam par puta, iako sam znala da bi tata došao po mene bilo gdje u bilo koje doba noći, znači mogla sam ga uvijek zvati, ali nisam se htjela odvajati od prijateljice koje su doma htjele baš stopom, tješila sam se da smo uvijek stopirale u grupi

[tina55]

pod kupnjom auta naravno ne mislim na auto za pokazivanje, već na jeftiniju verziju sigurnosno ispravnog vozila

[RozaGroza]

Moj mali će sa 12-13 naučit baratat vinčesterkom (živimo u šumi prepunoj divljih životinja tako da je to esencijalno), nešto što bi valjda 99% roditelja zabranilo u startu i punoljetnoj djeci. Tako da uopće nema smisla da govorim o zabrani autostopiranja, ili kupanja u...bilo ćemu. Odgajamo ga već sad lagano spartanski, tako da brijem da će sa 4-5 znati plivati dovoljno dobro da se kupa bilo gdje (i mm i ja smo sa 4 znali plivat i ronit ko male vidre). A autostopiranje, iako se nadam da neće trebati stopirati iz razloga koje je navela Maria, ne znam zašto da mu branim. Iako mi imamo dečka pa je to drugačije.
.

[mikka]

ja cu mojima braniti da idu u skolu

ovo drugo cemo vec nekako. cestovnu agresiju planiram rijesiti upisivanjem na karting i ostale auto sportove. za ostalo se nadam da ce biti dovoljno samosvjesni da se ne uvaljuju u sranja bespotrebno, ili ako se vec uvale da se znaju iz njih izvuci

[Smajlich]

Ja sam jednu večer išla pješice od Bibinja do Zadra.

Svaka čast...ja bih umrla od straha; bilo me strah iza 9 šetat po Zadru, a kamoli izvest taj tvoj pothvat :strašljivica:
Zabrane mogu samo prouzročit kontra-efekt, bolje je popričat, upozorit na opasnosti i sl. i nadat se da će to urodit plodom. Garancije-nema.

[apricot]

neću braniti ništa, jer sam i sama radila sve nabrojano do sada.

ali ću se nadati da ću im usaditi svijest da izbjegavaju očigledno rizične situacije: ako stopiraju, neka stopiraju u paru; ako se kupaju na rizičnim mjestima, neka barem bude puno ljudi okolo; ako piju, neka nađu mjeru; ako se voze na motoru, neka imaju kacige i duge nogavice i rukave...

[RozaGroza]

ja cu mojima braniti da idu u skolu

E da. Potpis

[rena7]

Baš smo jučer mm i ja pričali o ovakvoj temi. Ja nikada u životu nisam stopirala. Ne zato što sam prebogata. U školu i iz škole sam išla busom, van me je vozio bratić. Kada nije bilo busa i bratića, lijepo sam sjedala doma. Puno toga sam propustila, ali eto, šta je tu je. Eh da, kada bi napisala da se sa svojih skoro 38 godina nikada nisam napila, biste li mi vjerovali??? Imam isto takvog muža, nikada nije stopirao, nikada se nije napio. Što će biti sa V. kada poraste, nemam pojma. Mi ćemo savjetovati, ali ništa braniti. Mislim da zabrane daju kontraefekt i da se njima puno ne postiže. Kažem, ne znam. Tako danas razmišljam.
Moji baka i djed su do devedesetih živjeli u Njemačkoj. Početkom mjeseca uvijek su na tv gledali emisiju o nestalima, o silovanima, o nastradalima. Ponukana tim emisijama, baka me je kao dijete i djevojku uvijek savjetovala da pazim da me netko ne namami sa čokoladom u auto, da mi netko nešto ne ubaci u piće, da ovo da ono. Slušala sam je, ali pomalo mi i nije bilo jasno o čemu priča. Ja sam odrasla na selu. Da se takvo što dogodi bilo je gotovo pa nemoguće. A vidi danas. Stižu nam nova vremena i svjesna sam bakinih upozorenja.
Sada živim u manjem gradiću. Sve ta čuda došla su i do nas. Baš nekidan mi je pričao poznanik koji radi na hitnoj kako vikendom kupe djevojke koje su popile piće sa nekakvim drogama i kakve probleme im to stvara. Ostala sam šokirana.
Mislim da dijete treba educirati, pričati sa njim, pričati, pričati.... nešto će valjda i zapamtiti. Koliko god čovjek bio oprezan, moguće su nezgode. Na neke događaje naprosto ne možemo utjecati. Ja npr. nikada nisam svojom krivnjom napravila sudar, a umalo sam glavu izgubila u autu. Udario me je drugi vozač. Tako da, dio je do odgovornosti, a dio do sreće.
Svom djetetu želim biti najbolji prijatelj. Želim da imamo dobru komunikaciju, da se ne boji i ne ustručava reći mi kada je sve ok, ali i kada je u problemu.

[babyboys]

na vlastitom primjeru znam da se praktično zbaraniti ne može ništa pa to ni ne planiram.
učimo ih o onome što je za nih dobro i upozoravamo na loše i nadamo se da će se prave stvari primiti i ostati u njima.
to je sve što možemo.

jedino što im nikada neću dopustiti, ako pitaju, je vožnja na motoru. AKO pitaju. vjerojatno neće.

[Zdenka2]

neću braniti ništa, jer sam i sama radila sve nabrojano do sada.

ali ću se nadati da ću im usaditi svijest da izbjegavaju očigledno rizične situacije: ako stopiraju, neka stopiraju u paru; ako se kupaju na rizičnim mjestima, neka barem bude puno ljudi okolo; ako piju, neka nađu mjeru; ako se voze na motoru, neka imaju kacige i duge nogavice i rukave...

Ovako i ja, a još bih dodala da je dijete čovjek sa svojom voljom koji o mnogo toga odlučuje sam kad izađe iz kuće. Moja djeca sad imaju 11 i 10 godina i ja jasno vidim da neke stvari izmiču mojoj kontroli. Tako i treba biti, dijete raste i odgaja se da bi bilo samostalan čovjek, a na nama je da ga odgojem osposobimo da donosi odgovorne odluke. Moj odgoj u sljedećim godinama bit će temeljen na podršci i savjetovanju, a ne na zabranama.

Također se slažem s mariom71 da djeca i mladež kao A. B. stopiraju iz nužde, a ne iz hira.

[sorciere]

Slučaj Antonije Bilić me svaki dan podsjeća na to.

sinoć sam razgovarala s prijateljicom koja živi u drnišu. stopiranje je tamo uobičajeni način prijevoza, jer autobusi ne voze - tj. voze samo 2-3 puta dnevno, a većina ljudi nema automobile.
nitko ne želi da mu se dogodi antonija, no "antonije" se događaju i kad ti stane susjed da te poveze do kuće. ne mora biti "strašni kamiondžija"...


o ostalim zabranama - ne bih komentirala. pustiš dijete na ljetovanje (organizirano) - i tek godinu dana kasnije ti prizna da je razbilo glavu skačući u vodu... na glavu... pa te navede na razmišljanje o zabranama...
a ovo što je navela ifigenija - baš me zanima kako to mislite kontrolirati????

[sorciere]

i potpisujem Zdenku2

[n.grace]

Slažem se sa curama, zabrana po meni može samo još dovesti do kontra efekta, e onda tek nastupaju problemi.

Učiti, govoriti, upozoravati, objašnjavati zašto se nešto ne smije i naravno biti primjer.
A dok dođu u lude godine moliti Boga da im ostane sva pamet koju smo im pokušali dati i da sve bude u redu.
Neko će se živcirati više, a neki roditelji manje, stvar je karaktera, ja osobno ne znam kako ću to preživjeti i ostati normalnih živaca

Ovako i ja razmišljam.

[babyboys]

a ovo što je navela ifigenija - baš me zanima kako to mislite kontrolirati????

nisam uopće sigurna da se može kontrolirati.
mislim im biti prijateljica - dovoljno dobra da mi se povjeri i vjeruje da ono što mu govorim ima pokriće.

zabrana je kontraefekt, a dežurni policajac još gori - barem je meni bio.

[cvijeta73]

kako vi to mislite bez zabrana?
ja ne znam tako odgajat djecu

naravno da nije garancija, al nek znaju da je zabranjeno.
zna se što je dozvoljeno, a što je zabranjeno.
i, naravno, da se s godinama, kao i s opravdavanjem povjerenja, te zabrane smanjuju.
pa mu je prvo bilo zabranjeno ići u daljnji park.
pa mu je sad dozvoljeno. i tako.
sad mu je npr zabranjena vožnja biciklom po cesti.
il ne smije sam ići na kupanje.
odnosno, zna gdje smije ići dok je vani, a gdje ne.
sve ostaviti njima na procjenu je previše za njih, čini mi se.
kako sad, a tako i za ubuduće.

[oka]

zabrana je kontraefekt, a dežurni policajac još gori - barem je meni bio.

I ja sam prošla sa svojom mamom svašta, a i ona sa mnom, a pri tome mislim najviše na zabrane i njeno sjedenje na mojoj glavi,
igranje policajca...to mi je bilo strašno. Njeno povjerenje jednako nuli, a koje se poljuljalo jer nije bilo točno po njenom....uh...

A problem je u tom da ona niti danas ne shvaća razliku između savjeta i naredbe tj. zabrane. Nevjerovatno.

Ne treba strogo braniti, treba pokušati razumjeti i na taj način pokušati pomoći svome djetetu.
Mislim da je razumijevanje ključ, ali još uvjek samo mislim, a kako će biti, e to ne znam!

[Anemona]

Cvijeto, pokušati ću objasniti.
"Bez zabrane" mislim na nekakvo dijete koje je krenulo u srednju školu, ne na ovog mojeg od 4 godine.
Npr. kako su mene moji odgajali, nikad mi nitko nije u lice rekao kad sam išla u školu - ne smiješ markirati, moraš slušati, paziti, poštovati profesore, moraš imati dobre ocjene, ne smiješ piti, pušiti, drogirati se,...
Prešutno se znalo što je dozvoljeno, a što nedozvoljeno ponašanje.
I to "prešutno" nije za ozbiljno prešutno, nego je rezultat višegodišnjeg odgoja.

Baš malo prije razmišljam ukupno u 4 razreda SS, imala sam 1 neopravdan sat (a i taj je bio ono li/la), a nikad roditelji nisu rekli: zabranjeno ti je markirati, jednostavno sam znala da to ne smijem, da to oni ne odobravaju.
A s druge strane nikad me nisu kažnjavali, nije bilo zabrana, nije bilo udaranja, apsolutno ničeg takvog.
Bilo je reda, a kako su to postigli meni dan danas nije jasno.

Ja pokušavam i nadam se da ću uspjeti. Možda se dijete u međuvremenu samo odgoji.

[jennifer_gentle]

ja ne znam što bih to točno trebala zabraniti.
ne mogu se sjetiti ničega što bih kategorički branila, naravno ako izuzmemo ozbiljne
oblike devijantnog ponašanja tipa drogiranje, oblokavanje itd.
neka izađe van, neka popije i koju, pa neka i zapali ako hoće. sve je to za mlade.
u nekim normalnim granicama.
naravno, u stanju sam sve zabraniti ako dijete ne izvršava svoje obveze, u školi ili doma.

ovo je sve teoretski, moje dijete je još jako malo

[Zdenka2]

naravno da nije garancija, al nek znaju da je zabranjeno.
zna se što je dozvoljeno, a što je zabranjeno.

Ja bih to preformulirala u: zna se što je dobro, a što nije.

Ono o čemu sam govorila ne ide u smjeru permisivnosti - moj odgoj nikada nije bio takav niti će biti. Mislila sam više na proces osamostaljivanja djece koji čovjek ne može kočiti, odnosno pouka i briga i dalje ostaje, ali kontrola i odgovornost su sve manje na nama. Kad mi djeca počnu izlaziti mogu se nadati da će im vrijednosti usađene odgojem, savjeti i pouke o tome što je riskantno ponašanje i kako ga izbjeći pomoći da donesu odgovorne odluke. Nemam iluzija da "stroga zabrana" puno vrijedi i štiti dijete. Mnogo važnije od toga mi je odgojni posao koji sam do tada obavila i povjerenje. Već dugo prakticiram pravilo da ono što mi priznaju ne kažnjavam nikako. Mnogo mi je važnije da znam što se s njima događa i u kojem smjeru nešto ide nego da sankcioniram. Tako se održava samo privid i tjera djecu u laž.

[Anemona]

Da dodam, ono što znam da je bilo, to je bezgranično povjerenje u mene i moje u roditelje. (Možda je i imalo granicu, ali je ja nisam osjetila).
Ja sam znala ako je bilo kakvo sranje/frka, da su roditelji prvi koje trebam zvati u pomoč, a s druge strane sam osjećala da znaju da mi mogu vjerovati.
E sad, tanka je granica između povjerenja i sranja, moglo je završiti i drugačije, ali ispalo je odlično.

[oka]

Mnogo mi je važnije da znam što se s njima događa i u kojem smjeru nešto ide nego da sankcioniram. Tako se održava samo privid i tjera djecu u laž

.

I sa ovim se slažem, a odnosi se na male i velike.

[lukab]

zabrane su definitivno kontraproduktivne - vidim to vec sad a ima samo godinu dana... iako mu neke stvari trenutno moram zabranit ali ionako ne pricamo o ovoj dobi nego kasnijoj...
definitivno zelim imat odnos sa sinom takav da mi moze apsolutno sve reci, necu mu braniti stvari koje su meni branili (a sve su branili i naravno da sam ih sve i napravila), smije popiti koju casu alkohola, zapaliti cigaretu ako ga privlaci, voziti se na motoru ili ne znam sto ste sve tu vec napisali... bitno je da zna koje su posljedice takvih stvari, kako se zastititi od mogucih nezgoda i naravno nadat se najboljem... drugo nista niti ne mozes nego odgajat ih odmalena tako da im nekako usadis razum i svijest o njihovim pravima, obavezama i posljedicama pojedinih ponasanja...
moja mama je meni branila da vozim bicikl... o tome se nije smijelo niti pricati doma, niti spomenuti - zabranjeno i tocka... naravno da sam ga vozila, slupala se nekoliko puta, puknuo me cak i auto, na kraju sam jos i pobrala batina od njih doma jer sam se vozila... nisu lijepe uspomene i ne zelim ih svojem djetetu... ima takvih jos...
ono cega moram biti svjesna i sto je neminovno - ja ga mogu stavit pod stakleno zvono pa se moze desit da mu strop padne na glavu... nema nikakve garancije, treba poduzet sve sto mozes da se zastitis u pojedinim situacijama i bit na oprezu...

[Ivanna]

Meni isto nije jasno kako vi to mislite neke stvari zabraniti djeci, ko da će vas pitati za mišljenje! Nisam ni ja nikad pitala starce smijem li pušiti, smijem li stopirati i slično. Naravno da mi to sigurno ne bi odobrili da sam ih pitala, zato je bilo još i slađe. Znate ono, zabranjeno voće je najslađe. Ja nisam nikad stopirala iz potrebe nego baš iz hira. Ali bar nisam nikad stopirala sama.
Kad bi saznali za tako nešto, uvijek je onda slijedio razgovor, zašto nešto nije ok, o opasnostima, odgovornostima.... Nikad nije bilo nešto jednostavno zabranjeno i gotovo, bez objašnjenja.

[Ninči]

Ni ja svojima neću braniti ništa, ali ću im preporučiti da neke stvari ne rade i objasniti im zašto su neke stvari jako opasne. Među tim stvarima je i stopiranje. Od branjenja bilo čega neću imati ništa jer do djeteta je hoće li ono poslušati ili ne, a i smatram da je zabranjeno voće najslađe :/

Stopirala nisam nikada...hvala Bogu-nisam imala potrebe. Kad sam izlazila u grad, svoje sam zvala ako treba i u 4 sata u jutro da dođu po mene. Tako me ni poznanici nisu nikada morali voziti kući. Npr. moju je sestričnu skoro silovao poznanik koji ju je vozio kući iz grada. Tako da nije samo sjedanje u auto sa nepoznatim ljudima opasnost. I svojoj djeci danas-sutra mislim reći da se u roditelje uvijek mogu pouzdati i da nas u bilo koje doba zovu da dođemo po njih gdje god treba. Neće mi to nikad biti teško jer znam da je to za njihovo dobro.

[Maxime]

Djetetu nemogu nista braniti jer ce to svako normalno dijete provocirati da ipak proba, pa bila sam i ja dijete ...
Mogu razborito komunicirati sa svojim djetetom i objasnuti zasto su neke stvari i situacije opasne.
Imam potpuno povjerenje u svoje dijete da ce znati izabrati izmedju dobrog i loseg.

[Beti3]

ma, to nas sika.pika malo podbada, jer je dosadno na forumu. zna ona da zabrane moraju postojati, ali pridržavanje istih proizlazi iz cijelog odgoja.
zabraniti motor? a u garaži i skuter i motor s tatom koji jedva dočeka da sjedne i odjuri.
kupanje? a more ispred kuće, sa stijenama i duuubinama.

alkohol uglavnom ne pijemo. ni ja se nikad nisam napila, iako imam više od 38 godina, ni probala droge, ni cigarete, ali ima još toga čime se može kršiti zabrane...sex? nitko o tome ni riječi...

ne možeš ih zatvoriti u kuću ili kartonsku kutiju, pa ni u bumbak, ni nas nisu, ili nekoga jesu?

Cool, cure, pametna su naša djeca, svaka generacija sve pametnija.

[Peterlin]

Za seks isto vrijedi kao i za sve ostalo - učiti ih odgovornom ponašanju, omogućiti pristup informacijama (imati u kući literaturu, ako ne budu htjeli postavljati pitanja baš o svakom detalju) i to je to.

[jennifer_gentle]

Stvarno ne znam kako bi mogli zabraniti seks tinejdžerima, osim da ih zaključamo u kuću.

[RozaGroza]

Stvarno ne znam kako bi mogli zabraniti seks tinejdžerima, osim da ih zaključamo u kuću.

Odgajaš ih u Kršćanskom duhu npr., ja se nadam da moja djeca neće prije braka imat seksualne odnose, odgajat ću ih da je to krivo. Al opet, ja se uopće ne bi bunila da se moji sinovi vjenčaju sa 18-19.

[Beti3]

A, daj!!! Rozaaaa-Grozna si! Netko će pomisliti da ozbiljno to misliš.

[Anemona]

Odgajaš ih u Kršćanskom duhu npr., ja se nadam da moja djeca neće prije braka imat seksualne odnose, odgajat ću ih da je to krivo. Al opet, ja se uopće ne bi bunila da se moji sinovi vjenčaju sa 18-19.

Ovo je druga stvar i to je ok.
Meni osobno nije problem da moje dijete ima odnose prije braka i ne namjeravam ih prikazati zabranjenima.
Nadam se da ću mu uspjeti usaditi toliko znanja da koristi uvijek prezervative i da shvati da spolni odnosi nisu nešto što se prakticira s bilo kime, bilo kada i bilo gdje.
Poštovanje prema tijelu, sebi i drugima.

[cvijeta73]

A, daj!!! Rozaaaa-Grozna si! Netko će pomisliti da ozbiljno to misliš.

a ja ne mogu vjerovati da ti misliš da ne misli ozbiljno

nego, sinovi, ha?

[ljiljan@]

sinoć sam razgovarala s prijateljicom koja živi u drnišu. stopiranje je tamo uobičajeni način prijevoza, jer autobusi ne voze - tj. voze samo 2-3 puta dnevno, a većina ljudi nema automobile.
nitko ne želi da mu se dogodi antonija, no "antonije" se događaju i kad ti stane susjed da te poveze do kuće. ne mora biti "strašni kamiondžija"...

To da je stopiranje u tim krajevima sasvim uobičajen način prijevoza pisalo je u novinama. Tri puta koliko mene sjećanje služi. Prvi puta kada je ubijena Anđela Bešlić. Onda opet Kristina Šušnjara. Sada kad se traga za Antonijom.
Ništa ne branim, ali klincima skrećem pažnju. Čisto da povežu te dvije stvari... Potpuna je istina da ne mora biti kamiondžija. Ni meni nikada neće postati jasna ta metamorfoza kad se susjed i osoba koju misliš da poznaješ pretvara u monstruma i ubojicu!

[RozaGroza]

a ja ne mogu vjerovati da ti misliš da ne misli ozbiljno

nego, sinovi, ha?

Vi'š Cvjetice kako ti mene poznaš. I da sinovi

Beti skroz sam ozbiljna fakat, ja sam tog vjerovanja i to ću provati prenjeti i na njih.