Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12
Pokazuje rezultate 51 do 82 od 82

Tema: očajna mama jednog šestogodišnjaka!!!

  1. #51
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    magda, na tvom mjestu ja bih otisla porazgovarati s tetama u vrticu (i sa strucnom sluzbom ako postoji).

    Ocito dijete ima problem s postavljanjem granica. U vrticu tetama to ide bolje, sto nije cudo jer su skolovane za to, pa se mozda mozes okoristiti njihovim znanjem i iskustvom. Ako vrtic ima psihologa, popricaj malo i o problemima svog djeteta, tikovima, mogucim posljedicama stresa zbog povrede i slicno. Ako nemas tu mogucnost, prvo probaj razgovarati s djetetovim pedijatrom i po potrebi potrazi pomoc.

    Ja mislim da ti dijete ima previse slobode s kojom u ovoj dobi ne zna sto bi ucinio. Njegovo pitanje "Sto cu piti?" trazi JEDNOSTAVAN odgovor tipa "mlijeko" i gotovo. Ako mu se to ne svidja, on ce dalje traziti. Ako mu das mogucnost da bira (kad mu kazes "sto god zelis") ostavlja ga u zraku jer se ne moze odluciti. Imala sam slican problem sa svojim mladjim sinom, ne s jelom nego s oblacenjem, ali ista je stvar. On se nije mogao odluciti u toj dobi, nego sam ja morala presjeci. Kasnije se pokazalo da u dobi od 3-4 godine on jednostavno nije bio spreman za veliku kolicinu informacija. Djeci u toj dobi bolje odgovara rutina - ujutro se pije npr. mlijeko, svaki dan osim vikendom kad se pije kakao. Sok se pije u parku i samo u parku. Uz obrok se pije voda. Oni to nauce i shvate, a kad prerastu, pocnu siriti pricu i traziti dalje.

    Slicno zna biti i ako ih obasipamo prevelikom kolicinom igracaka, pa ne znaju sto bi prije uzeli i onda samo sjede i bulje... Mi smo imali taj problem, pa smo maknuli sve i davali samo po nekoliko komada. Bilo je bolje, ali to nam je savjetovala odgajateljica iz vrtica.

    Isto, ne moramo se mi truditi zadovoljiti svaku njihovu zelju i prije nego su je uspjeli izgovoriti. Treba ih pustiti da si sami nadju zabavu, da sami traze ovo ili ono. Nece imati nepopravljive stete ako im kazemo "ne" i tocka. Samo treba dosljednosti za to. Pitaj tete, one ce ti pomoci... Sretno!

  2. #52
    pomikaki avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    8,507

    Početno

    Citiraj magda_ prvotno napisa Vidi poruku
    prije nekih godinu dana imao je to zmirkanje ocima ali samo par dana i nisam ni primijetila kad je nestalo, sada se jako bojim buduci da konstantno borimo bitke oko svega (primjer: budimo se oko 7 i on dolazi nama u krevet, mazim ga, ljubim 10ak min i pita on mene: mama, sta cu piti? kazem ja: sta god goces, sine. kaze on sad vec deranjem: STA CU PITI???. pa kazem ja: hoces li cokoladno mlijeko, sokic...?... nisam ni zavrsila pita 3. put kroz plac: STA CU PITI i zvekne me laktom u lice... i tako scene iz nicega i svacega...
    magda mislim da se moraš malo smiriti. Čini mi se da je on nesiguran jer si ti nesigurna. Možda mu baš treba da se ne sekiraš uopće oko toga.
    Evo baš ovaj zadnji primjer. Kao da on traži od tebe da ga vodiš (npr. da kažeš jednostavno pit ćeš kakao, a za jelo imamo kruh sa sirom), a ti to ne učiniš jer mu pokušavaš udovoljiti, pružiti sve što poželi samo da bude zadovoljan, u strahu od njegovog nezadovoljstva. Pa baš tvoja nelagoda i neodlučnost u njemu izazivaju nemir


    ne znam, ovo se ja igram psihologa preko interneta Pokušaj biti čvršća i jača. Ne doživljavaj sve to tako strašno. Ne bojati se njegovih ispada, nego ih trebaš doživljavati kao jednu stepenicu u njegovom razvoju koju trebaš prijeći, i vjerovati da ćeš u tome uspjeti. I svakako ne bi bilo loše poći kod nekog dobrog dječjeg psihologa na razgovor, sigurno biste tako puno lakše odredili uzrok njegovoj frustraciji, pa da znaš odakle početi.

    Ulet Peterlin, slično mislimo.
    Posljednje uređivanje od pomikaki : 15.06.2012. at 10:49

  3. #53
    trampolina avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    ...na putu...
    Postovi
    2,329

    Početno

    Mi smi imali problema s ovim 'što ću...'

    Po riječima vrtićke psihologice treba dobro procijeniti dob djeteta, nije isti odgovor za dvogodišnjaka i šestogodišnjaka. Ako 6godišnjak traži vodstvo u banalnostima tipa voda ili sok onda je po mom mišljenju negdje zapeo, i stvari koje bi mogao (i treba!) sam odlučiti prebacuje na roditelja ili odgovornu odraslu osobu. Za 2godišnjaka je s druge strane normalno da mu roditelj pruža vodstvo u vrlo velikoj mjeri. Vremenom i odrastanjem roditelj sve više stvari prebacuje na dijete, umijeće odgoja je prepoznati trenutak i imati mjeru. Cilj je u konačnici odgojiti sposobnu, samostalnu i odgovornu jedinku (nadamo se prije 30. )

    Moj najstariji sinko je imao (i još donekle ima) problem s preuzimanjem odgovornosti jer, jadan, ima vrlo visoke kriterije kako stvari trebaju izgledati. Pa tako rađe neće nikako nego da možda ne uspije. To se na žalost upliće u jako puno područja i polako radimo na tome.
    Lako je početi problem rješavati kad ga se detektira, kad se osvrnem unatrag vidim da je prije dvije godine bio začetak ovakvog ponašanja koji nitko nije prepoznavao, dapače, u najboljoj namjeri smo ga još i zabetonirali.

  4. #54
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Ponekad pomogne početi se prema djetetu ponašati kao da je mlađe. Možda se ne može još nositi sa svojim odrastanjem. Kao što kažu druge cure, odlučuj za njega. Kao dok još nije znao sam izabrati.

    I lakše će mu biti kad bude siguran da si ti sigurna, i odlučna. Ne znam, možda bude djelovalo.

  5. #55
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Ponekad pomogne početi se prema djetetu ponašati kao da je mlađe. Možda se ne može još nositi sa svojim odrastanjem. Kao što kažu druge cure, odlučuj za njega. Kao dok još nije znao sam izabrati.

    I lakše će mu biti kad bude siguran da si ti sigurna, i odlučna. Ne znam, možda bude djelovalo.

    (magdi sam odgovarala)

  6. #56
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Uf, dva ista posta, ali dvaput je dvaput, ne zamjerite, htjela sam samo dodat magdino ime. Ovaj novi stil foruma mi je još malo čudan...

  7. #57
    magda_ avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    B&H
    Postovi
    335

    Početno

    hvala cure za odgovore,
    ali ja ne znam izaci iz ovog zacaranog kruga, ne mogu se sabrati kad svkodnevno, svaki sat, imamo frustrirajuce situacije, natezanja, izljeve bijesa.

    odlucivati umjesto njega je tesko, on zna sta hoce i samo hoce TO i kaze: "kako Ja zelim!" On ovakvim pitanjem (sta ce piti) ne prebacuje odluku na mene, vec kao da hoce namjerno da stvori problem (?), niz je takvih situacija.

    od jutros samo vec par puta smo ratovali i bjesnili, neizdrzljivo je, na rubu sam.

    hoce crtani, dam mu i ton pojacam na normalno, ali on hoce preglasno, ja kazem dovoljno je ovako, lijepo se cuje, on vec bjeni i uzima daljinski i pojacava previse, ja kazem ne moze preglasno, bole usi, on ne odustaje, pocinje me udarati, napadati da uzme daljinski, histerisati, kazem ne dozvoljavam da me udaras, zabranjeno, on nastavlja i usrce na mene ko os, - JA NALEĐIVAM OVO JE MOJA KUCA, tu je kulminacija, ja se dreknem - DOSTA, pretjerao si, odgurnem ga, on pocinje zvati MAMA, MAMAAA nasmijesi mi se, odljuti se i dok se ne nasmijesim histerija i dreka na prestaju.... nisam popustala na to, ali ovi TIKOVI su me potpuno rastrojili, ne zelim pogorsati stvari i samo da situacija smiri nasmijesim se i on se umiri.

    druga stvar izlazili smo vani, jedno vrijeme se lijepo igrao sa komsijskom djecom, a onda poceo naredjivati i upravljati drugima, "parkirati ih". kazem neka se svako igra cega hoce, ti se ljuljaj (jer se ljuljao). ali on hoce da naredi drugu ka prolazi ispred njega u datom momentu, drug nece i pocinje da psuje (posebna prica) i ne odustaje... pokupim ga (a vec je veliki i strasno jak) i jedva uz njegovo batrganje i hvatanje svakog moguceg stoka ili ograde uvedem u kucu, gdje scena ide dalje - hocu napolje, igrat cu se lijepo....

    gubim se...

    maloprije sam uzela termin u porodicnom savjetovalistu, ispricala im dio problema telefonom, pa su mi dali termin, ali tek pocetkom jula, ko ziv ko mrtav do tad...

    ispisala sam ga iz vrtica, jer vrtic nema grupe, tek poceo raditi, pa je on najstariji, vecinom manja djeca i bebe. trazi cu drugi, jer je ovaj na njega utjecao retrogradno, poceo se ponasati kao beba, tepati vise, maziti se, traziti da se nosa, jer je on mala beba, ne moze hodati. sa vrtickim tetama sam razgovarala, tamo uziva u ulozi najstarijeg, godi mu, zabavlja manju djecu, pazi ih, pazljiv je, ucestvuje u programu i postuje granice.

    ovo sve skupa je definitivno jedan skok unazad sa njegovim ponasanjem, ponovo sam se nasla u situaciji kao kad mu je bilo 1,5 - 2 godine, kada nisam imala vremena nizasta, osim za njega, kada sam bila u haosu.

    oprostite ako pisem zbrda-zdola, hvatam vrijeme...

  8. #58
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Magda, je li to ponašanje počelo naglo nakon ozljede ili je on i prije bio takav pa se samo sad pojačalo?
    Konzultacija sa psihologom će ti jako dobro doći, a dotad pokušaj slijediti ovo što su ti cure napisale - bez puno razgovora i objašnjavanja, sve u dvije rečenice, kratko, jasno, odlučnim glasom.
    Posljedica neprihvatljivog ponašanja mora nastupiti odmah, znači ako neće gledati crtić na normalan način, upozoriš ga jednom-dvaput, a ako nema reakcije, onda odmah izgasiš TV bez dodatne (tvoje) reakcije (vikanje, hvatanje za glavu, komentiranje), a on može urlati koliko hoće.
    Jako je važno da se ne uzrujavaš te da on shvati da te ne može tek tako izbaciti iz takta.
    Važno je i planiranje dana, doslovce svaki sat, i iznošenje tog plana da mu bude jasno što se kad radi (sad ćemo ustati i doručkovati, a nakon toga, ako se brzo spremiš, idemo van...). Puno rutine u svakodnevnici, uvjetovanih nagrada (ako budeš ovo, onda ćemo ono - nešto što jako voli), ne shvaćati osobno njegovo ponašanje (taj je dio najteži) jer je onda i naša reakcija osobna, dakle sigurno - loša.

    Ti si se našla u šahu zbog njegovih tikova i on to zna, OK možda ne doslovno, ne zna da upravlja tobom tikovima, ali kuži da postoji nešto zbog čega nećeš dosljedno provesti naum, a čim nisi dosljedna, on je pobijedio. Zna da će pobijediti ukoliko je dovoljno uporan.
    Važno je i da cijela obitelj jednako dosljedno reagira na te ispade.
    Nemoj se bojati ući s njim u sukob, ti si šef, a ne on.
    Ako ikako možeš smanji TV na minimum, makni daljinski visoko, ti si ta koja određuje kad će se gledati i što (u dogovoru s njim - ako budeš to i to, onda večeras prije spavanja možeš pogledati jedan crtić i zaista dosljedno sprovedi - ako nije bilo toga i toga, onda nema ni crtića ma koliko protestirao).

    Ovo govorim iz pozicije mame jedne ADHDićke i druge apsolutno nezamislivo tvrdoglave curice koja je nakon 2.godine svakodnevno višesatno tantrumirala.
    Psiholog će ustanoviti što je točno s tvojim sinom, ali ovo napisano vrijedi kao općenito pravilo pri postavljanju granica djetetu.

  9. #59
    magda_ avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    B&H
    Postovi
    335

    Početno

    Cokolada, hvala ti mnogo! Pokusat cu se veceras sabrati i napraviti plan za sutra.

    On je i prije bio takav, rusitelj granica, ali ja sam (muz bas i ne) izlazila na kraj sa njim svojom dosljednoscu i nepopustanjem, jer znam sta to znaci kasnije - jos veci problem. Ali u zadnjih 2 mjeseca sve se pogorsalo i pregazilo me. Stvari koje mogu navesti kao moguce razloge pogorsanja su: pocetak ljeta kada on uvijek postaje razdrazeniji, povredu i prije mjesec dana polazak u vrtic koji je prihvatio objerucke u pocetku, a kasnije pomalo nevoljko isao, jedan dan nije htio nikako otici.

    Rutina je sa njim uvijek isla teze, na primjer pranje zuba, ali ja nisam odustajala i islo je to. Eh sada (ovdje mi treba dooobar savjet!) poslije povrede vilice i zuba kada nije 10-ak dana prao zube jer je sve bilo povrijedjeno i oteceno, NIKAKO da uspostavimo ponovno pranje zuba normalno. Opire se do beskonacnosti, jedino mogu da ga svezem i operem mu zube. Bio je pristao prati zube ujutro pred polazak u vrtic, navecer nikako, ali evo sad bez vrtica opet ne znam kako mu oprati zube. Zubi uzas (eh kad se sjetim svojih mastarija o roditeljstvu, odgoju, zubicima moga djeteta... svojih priprema, tekstova...).


    Cokolada, ovo sto kazes za gledanje tv-a, molim te da nastavis i dalje, sta kada ja ugasim tv, a on ga odmah ide upaliti (dugme na tv-u), ja ugasim, on me napada i vristi. Kamo srece da on samo vristi, pustila bih ga, ali on udara, baca, krsi (to nije prije radio, osim u pokusajima), kako tada okoncati okrsaj?

  10. #60
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Isključi iz struje. Makni TV sa dohvata, makni ga iz sobe. Ako misliš da je TV uzrok dijela problema. Moj je tu u sobi, ali služi uglavnom za ukras, neupaljen. Osim za nogomet ove dane.

    Dijete se može jako lijepo zabaviti bez TVa.
    No, to njegovo vrištanje...vjerojatno će psiholog naći razlog, ali djetetu nešto treba, ono ne vrišti bez veze. Pusti zube, neče mu ništa biti ako neko vrijeme ne pere. Daj mu jabuku, pa će ih očistiti. A ne ga siliti. Nikako. On to osjeća kao napad na vlastiti integritet.

    Probaj nježno, bez podizanja glasa.

  11. #61
    IvanaR avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2009
    Postovi
    427

    Početno

    Moja ćerkica je mlađa (3 godine) i mi smo primetili da se ona mnogo više sarađuje, ako ima dovoljno fizičke aktivnosti svakodnevno. Minimum nam je 2 sata dnevno napolju, još bolje je ako je 3. To postižem tako što je npr povedem sa sobom na pijacu, do tamo imamo otprilike kilometar šetnje, onda prođemo pijacu uzduž i popreko i na povratku svratimo na igralište (jer ona mora da vežba, tako sama kaže). Usput dok šetamo ona trčkara koliko je raspoložena, jer ne idemo ulicom i nema prometa. E sad budući da sam na porodiljskom mogu ovakav režim svakodnevno da sprovodim, kad radim je druga priča. Ako se ne istroši preko dana nama su uglavnom večeri problematične, ali to je druga priča.
    Koliko je tvoj sin aktivan tokom dana? Možda malo više fizičke aktivnosti obori tenzije?

  12. #62
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Magda, isključi tv iz struje, malog udalji na sigurno, parminutno hlađenje u sobi i sl.
    Ako su problemi eskalirali do agresivnosti koju ne možeš zaustaviti i koja se svakodnevno ponavlja, onda odmah potraži pomoć (dječjeg) psihologa.

  13. #63
    magda_ avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    B&H
    Postovi
    335

    Početno

    Citiraj IvanaR prvotno napisa Vidi poruku
    Koliko je tvoj sin aktivan tokom dana? Možda malo više fizičke aktivnosti obori tenzije?
    Ja imam suprotan problem, on dosta vremena provodi vani, buduci da zivimo u kuci i ti izlasci su mi veliki problem. On bi vani cim otvori oci, tesko ga je zadrzati unutra, a kada izadje uvijek je problem uvesti ga u kucu (zbog toga mrzim ljeto :/), cak se boji uci piskiti, jer misli da vise nece izaci. A situacija vani mi se ne svidja, skupi se previse djece, ja sam uvijek tu negdje blizu, nadzirem, ali od kako izadje ja za njega ne postojim, ne cuje me, samo trka-frka... imam osjecaj da ga to previse razdrazi. nikako da stanemo na loptu i krenemo njeznije, sporije, uz razgovor i setnju.

  14. #64
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Čudno mi je da su ti izlasci problem. Zašto?
    Meni su dječje igre vani jako poželjna stvar. I moji su ljeti od zore do noći vani.
    Ne znam kakva je vaša okolina, ali ako nema straha od prometa, ostavi ga da se igra. Blizu, da ga vidiš, ali daj mu slobodu.
    Mame su tu da paze, ali ne možeš očekivati da će 4godišnjak mirno šetati uz razgovor. Nikako! Trka, penjanje, igra, loptanje, istraživanje... to je svijet malih dječaka.

    Pokušaj gledati svijet njegovim očima, pa ćete imati manje sukoba.

  15. #65
    magda_ avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    B&H
    Postovi
    335

    Početno

    Ja bih mu rado dala slobodu i vidim da mu to treba, ali iako nema opasnosti od prometa - slijepa je ulica, ima mnogo opasnih mjesta, ograda za penjanje što je njegov hobi, podzida bez ograda gdje može pasti, izgubi se među kućama, ne vdim ga ako ne idem za njim, a brzac je - veoma vješt, ali mu se omakne, pa je tako prije 2 mjeseca pao sa ograde dva i po metra na beton, cudo kako je dobro prosao, iako je bilo prestrasno. A vec je dvaput sio glavu, manje posjekotine. Nakon toga krecu nase nevolje, ja ga ne pustam kao prije, "pusem mu zavrat", ne ovo - ne ono, pazi, on sve gori...
    Za mene okolina je grozna, neprikladna za manju zivahnu djecu, ali nemam izbora... imam potrebu otici "negdje" sa njim na "hladjenje", bas da mu dam slobode, da stanemo na loptu, posebno zbog ovih tikova koji me bacaju u ocaj, a za koje mislim da su prizvod svega ovoga.
    Ja, cure drage, priznajem da sam se pogubila, ne znam i da li znam opisati svoj problem. Ja samo zelim sacuvati svog sina zivog i zdravog i odgojiti ga u dobrog covjeka, a trenutno mi ne ide dobro. Hvala vam kad me citate i savjetujete...
    A kao sto sam rekla ici cu i po strucnu pomoc.

  16. #66
    IvanaR avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2009
    Postovi
    427

    Početno

    Ja svojoj dozvoljavam svakakve ludorije na igralištu, i imam utisak da nekada drugim roditeljima to i smeta. S druge strane mi nismo imali iskustvo ušivanja, niti pada sa 2,5m, pa iskreno ni nesmem da ti savetujem da ga pustiš samog napolje. A da li imaš uslova da ga privremeno izvodiš u neku igraonicu ili igralište sa onom gumenom podlogom? Čisto da ti budeš mirna što se padanja tiče, i da možeš da sedneš i da ga pustiš da on juri. Čini mi se da taj poslednji pad oboje morate da prevaziđete.

  17. #67
    magda_ avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    B&H
    Postovi
    335

    Početno

    Citiraj magda_ prvotno napisa Vidi poruku
    nikako da stanemo na loptu i krenemo njeznije, sporije, uz razgovor i setnju.
    sad citam i ovo sam stvarno rekla bezveze, naravno da ne ocekujem od njega da mirno seta uz razgovor.

  18. #68
    magda_ avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    B&H
    Postovi
    335

    Početno

    Citiraj IvanaR prvotno napisa Vidi poruku
    A da li imaš uslova da ga privremeno izvodiš u neku igraonicu ili igralište sa onom gumenom podlogom? Čisto da ti budeš mirna što se padanja tiče, i da možeš da sedneš i da ga pustiš da on juri. Čini mi se da taj poslednji pad oboje morate da prevaziđete.
    IvanaR,
    imam uslova i vodim ga, i u zatvorene igraonice i na igralista, gdje se lijepo igra, ali iako tu budemo 3-4 sata, njemu nije dovoljno, opet me ceka moje okruzenje. Jucer je muz sa njim bio 6 sati na bazenu, uzivao je, nije se zaustavljao, zaspao je u autu pola sata i nije htio uci u kucu, odmah je nastavio vani.

    Ja sam premorena i fizicki i psihicki, nenaspavana, uzasno zabrinuta zbog tikova, ne stizem nista... najteze se osjecam otkako smo ga dobili i samo dumam kako smo se nasli u ovome loncu, gdje su stvari izmakle kontroli...i kako se povratiti...

  19. #69
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj magda_ prvotno napisa Vidi poruku
    sad citam i ovo sam stvarno rekla bezveze, naravno da ne ocekujem od njega da mirno seta uz razgovor.
    Mozda bi TREBALA ocekivati. On mora znati da ti to ocekujes. Nece se odmah uspjeti primiriti, ali malo pomalo... probaj. Ne znam da li moze bas odmah, ali ide to malo pomalo.

    Imam nekako dojam da si mu nakon ozljede pocela popustati i da su granice otisle "u kupus". Ja nisam neka stroga mama, ali ima stvari koje NE DOZVOLJAVAM i gotovo. Moja djeca to znaju. Nikakvo iscrpljivanje tu ne pomaze. Dajem sve od sebe, ali i djeca imaju dati sve od sebe u granicama svojih mogucnosti. Sve, ne manje. Ako to "sve od sebe" znaci da hoda uz tebe mirno prvi dan minutu-dvije, onda dobro. Sutra ce hodati dulje. Nagradi ga kad uspije necim do cega mu je jako stalo, a da nije jurnjava. Ako ne uspijes, obavezno potrazi pomoc, jer polazak u skolu nije daleko (ovakva se ponasanja ne nauce u 2 tjedna, pa se dijete ne moze ni disciplinirati u 2 tjedna). Tu vrijedi samo dosljednost. Moji u zivotu nisu isli u krevet nakon 21 sat dok mladji nije zavrsio 4. razred. Sad im je dozvoljeno do 21.30 jer nema nastave. I NEMA pregovora. Isto je i s drugim stvarima. Vidim sto se dogodi kad su tjedan dana kod bake - treba mi 2 tjedna da ih privedem "u normalu" i to 2 tjedna konstantnog zvocanja s povremenom galamom.
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 19.06.2012. at 09:59

  20. #70

    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    798

    Početno

    magda, samo sam dosla da ti kažem da nisi sama. I moj petogodisnjak je jako zivahan, vazda u trci, penjanju, skakanju... i nećuje kad ga opomenem da malo smanji tempo. Mislili smo da je više dovoljno velik da ga možemo nekad na pet minuta ostavit bez nadzora i na ulici (živimo na kraju slijepe ulice sa malim prometom auta) ali jucen smo uvidjeli da treba non stop nadzor. naime, do sad se vazda na ulici vozio biciklom i nije bilo nikakvih problema. A ulica je jedna ne prevelika nizbrdica. I on je jucen otiso biciklom niz ulicu, iako zna da nesmije, mi ga nakratko nismo gledali, i on je zavrsio na dnu ulice. Biciklo je zaustavilo mali zidic, a on je preletio preko zida u smokvu pa na pod, dubina metar metar i po. Bogu hvala nista mu se nije dogodilo osim razguljenog koljena, i dobro se prestrasio.
    Pokusavamo pricati snjime, da se treba cuvati, paziti, nesmije se previse divljati, ali džabe. Sad vise ne ostaje bez nadzora, dok se bar malo ne smiri.

  21. #71
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Netko je podignuo onaj ADHD topic pa sam se sjetila ovog o čemu piše Magda_ .

    Tanka je granica između malo jače živosti i nekog problema kojeg treba popratiti zbog budućnosti. Kad je moja hiper-cura imala prošla 4 i pol godine, vidjela sam da se djeca pomalo počinju smirivati i pomalo fokusirati, a ona nastavlja sa svojim trurbopredimenzioniranim životom (ekstremna ekstrovertiranost, brbljanje non-stop, nemogućnost bilo kakvog mirovanja osim u situacijama gledanja crtića i slušanja priča, trčanje po stanu, cesti... manjak straha od bilo kakve opasnosti, neumaranje, postavljanje milijuna pitanja na koje ne dočeka odgovor, besmisleno pričanje radi pričanja, stalno iskušavanje i pomicanje granica, grafomotorika i pažnja NULA, itd, itd. )
    Promatrala sam to još neko vrijeme te odlučila potražiti savjete, u skladu s njima radila s njom idućih godina.

    U njenoj školi među prvašićima vidim nekoliko "žive" djece i probleme koji se nad njihovim glavama učetverostručuju polaskom u školu . Ludi roditelji, luda učiteljica, ludo dijete, lud razred. Nisu svi ADHDići, ali problemi u ponašanju su vrlo slični i mogli su se sličnim metodama "obraditi" da su krenuli na vrijeme.
    Možemo mi lamentirati kako je svako dijete individua i kako su škole neprilagođene različitostima, kako učiteljice nisu educirane, ali veliki dio odgovornosti leži i na roditeljima da na vrijeme uoče i anticipiraju ono što bi u školi i za dijete i za okolinu moglo biti ometajući faktor.

  22. #72
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Nisam htjela da ispadne pametovanje, nego sam se sjetila svojedobnih komentara okoline - kud mučiš dijete, kakav psiholog, svi su ti oni živi, neka trči, ma naučit će pisati u školi i sl.

  23. #73
    magda_ avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    B&H
    Postovi
    335

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Imam nekako dojam da si mu nakon ozljede pocela popustati i da su granice otisle "u kupus". Ja nisam neka stroga mama, ali ima stvari koje NE DOZVOLJAVAM i gotovo. Moja djeca to znaju. Nikakvo iscrpljivanje tu ne pomaze. Dajem sve od sebe, ali i djeca imaju dati sve od sebe u granicama svojih mogucnosti. Sve, ne manje. Ako to "sve od sebe" znaci da hoda uz tebe mirno prvi dan minutu-dvije, onda dobro. Sutra ce hodati dulje. Nagradi ga kad uspije necim do cega mu je jako stalo, a da nije jurnjava. Ako ne uspijes, obavezno potrazi pomoc, jer polazak u skolu nije daleko (ovakva se ponasanja ne nauce u 2 tjedna, pa se dijete ne moze ni disciplinirati u 2 tjedna). Tu vrijedi samo dosljednost. Moji u zivotu nisu isli u krevet nakon 21 sat dok mladji nije zavrsio 4. razred. Sad im je dozvoljeno do 21.30 jer nema nastave. I NEMA pregovora. Isto je i s drugim stvarima. Vidim sto se dogodi kad su tjedan dana kod bake - treba mi 2 tjedna da ih privedem "u normalu" i to 2 tjedna konstantnog zvocanja s povremenom galamom.
    Sto se tice popustanja nakon ozljede, to si u pravu, ali to se dogodilo spontano i to sam shvatila tek retroaktivno, dogodilo se i eto... uzasno je kada vidite kako ste u jednom trenu mogli izgubiti dijete... ne zelim nikome takvo iskustvo.

    Sto se tice ovoga NE DOZVOLJAVAM, to po mome misljenju nije jednako primjenjivo na svu djecu. Ja sam neko ko ne odgaja dijete tek tako, usput, neko ko je mnogo citao, istrazivao kako se postaviti u odredjenim situacijama i uopce o odgoju, ali bez obzira na moju dosljednost, uvijek oko nekih (istih) stvari bijemo bitke, po 1001. put. Vise sam puta procitala da je kod neke djece potrebno praviti ustupke, postavljati manje granica, ali naravno da su cvrste. A iz svoga iskustva to i znam. Ne kazem da ne grijesim, jer imam iznimno tezak zadatak, ali lakse mi bude kad procitam da su roditelji ove 10% zivahne (preblaga rijec) djece istinski heroji

    Zaboravila sam vaznu stvar u svemu ovome, a to je da zivimo u istoj kuci, u odvojenim stanovima, sa dedom i nanom, pa je sve malo teze kada je u pitanju postavljanje granica.

    Sto se tice skole, ohrabrije me cinjenica da je, ovakav ziv, u obdanistu sasvim dobar, postuje granice, lijepo se igra sa djecom, ucestvuje u aktivnostima, nista od onoga od cega sam ja strahovala. A mozda ne mora znaciti :/, ne znam...

    Ja u svakom slucaju idem po strucnu pomoc. Bili smo kod pedijatrice, dala nam je uputnicu dj. psihilogu, ali na moj zahtjev. Kaze ovdje neces naci pomoc kakvu ocekujes, kod nas (Sarajevo) nema mnogo dj. psihologa, a posebno dobrih, ne funkcionira to kako bi trebalo, a termin cekas mjesecima. Rekla je i da je on sasvim ok djecak i da su to samo tikovi, mada on nije napravio nijedan kad smo bili kod nje. Mi cemo potraziti psihologa pa vidjet cemo hoce li nam pomoci i koliko.

  24. #74
    magda_ avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    B&H
    Postovi
    335

    Početno

    Majola, kako te dobro razumijem, a drago mi i da mene neko razumije. Jedino ja u nasoj mahali idem za djetetom, a ima i manje djece koja izlaze sama. Kad te jednom vatra oprzi (a mene je vise puta), onda i na hladno puses.

    Cokolada, kakvo pametovanje, tvoja je svaka zlatna.

  25. #75
    mrgica avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    174

    Početno

    Magda;
    našla si se u jednom velikom vrtlogu gdje više ne znaš kako dalje ili od kud početi mijenjati stvari, i vjeruj mi ja te razumijem jel sam i sama prošla te situacije!!

    Prvo bi trebala odrediti datum ili dan koji će označavati tvoj novi početak!
    U međuvremenu si napiši na papir sve stvari koje bi htjela promijeniti; i počni sa lakšima!!

    Npr. ako želiš da ponovno pere zube ujutro, kreni od ponedjeljka i budi ustrajna u tome sve dok ne dođe vrijeme da bez pogovora on posluša tebe da mora oprati zube!! Jednom kad ste to usvojili, kreni sa drugom stvari i tako s vremenom samo dodaj stvar po stvar ( uz napomenu da svakoj stvari daš izvjesno vrijeme u kojem očekuješ da se poprave-- ne očekuj rezultate za dva tri dana, jel da bi nešto prešlo u naviku treba dosta vremena!)

    Ključ uspjeha je da počneš, zapneš i dođeš do svog cilja!!

    Ma hajde, pa nije valjda da će te iz takta izbaciti jedno malo slatko, a ponekad i zločino derište!! glavu gore i kreni i vidjet ćeš da se sve može riješiti!!

    P.S. a ako ti treba pomoč ili savjet kako da se postaviš prema djetetu u određenoj situaciji, to ti jako dobro mogu obijasniti psihoozi i defektoloziu!!

    Oni mogu dati niz korisnih svjeta, što točno reći kao odgovor na dječje pitanje ili ponašanje i kako se i mi sami ponašati u nekoj taf situaciji!!

  26. #76
    magda_ avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    B&H
    Postovi
    335

    Početno

    Hvala ti, mrgice.
    Malo smo bolje, tikovi su sad malo rjedji i vidim poboljsanje, nadam se da ce proci. Sto se tice ostalog, potrebno je bas mnogo strpljenja i upornosti, njemu je potrebno mnooogo akcije, polomi me... Vjerujem da ce i vrijeme uciniti svoje, da ce biuti lakse sto je stariji. Umorna sam, bas sam umorna...

  27. #77
    EvaMONA avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    681

    Početno

    Samo prijavljujem da sam nakon 15-ak pročitanih postova sigurna da večeras moram pročešljati ovu temu jer nam je situacija u zadnje vrijeme sve napetija.
    Cure su 4,5 i 2,5 g. Starija vrlo osjetljivo čeljade , a mala toliko samodostatna da bez problema nad njom provodi svoje zamisli, a krajnji rezultat najčešće frustracija i bijes koji frca sa svih strana.
    MM sve još teže prihvaća, pogotovo ispade starije koju je sad dodatno pomelo ljetno dežurstvo u vrtiću jer jako loše prihvaća promjene, a MM nije u kontaktu s toliko djece kao ja i ne visi na forumu pa misli da su sva druga djeca mirna i poslušna.
    ugl. ova tema mi je trenutno baš hot,hot

  28. #78

    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Postovi
    64

    Početno

    ja sam otvorila ovaj post točno prije godinu dana i javljam se sada sa osvrtom na današnju situaciju. Sada su moji sinovi 5 i 7...i drage moje, sve koje prolazite sada ono što sam ja prolazila prošlo ljeto , mogu vam reći da se situacija promjenila za , a neću reći 180 stupnjeva, ali za 90 je sigurno. Kucam u drvo!!!

    Još uvijek se oni posvađaju i žustro potuku, ali nema više onih napada bijesa kod starijeg. I sad on poludi na mlađeg, ali se brzo skulira i što je najbitnije dozvoljava da mu se mirno objasni i to prihvaća.

    Mlađi je druga priča, on je još uvijek provokator i u 90% slučajeva on prvi počinje, ali više nema ni on gušta kad mu stariji mirnim tonom kaže :"ma uopće te ne gledam i ne zanimaš me, neću ti vraćati jer ću biti beba kao ti".
    Eto, kako sam to postigla, ne znam, sa puno priče, starijem sam malo proširila granicu, mlađem je stegla...a i došao je sam po sebi taj trenutak.
    I da, poslušala sam psihologicu, kad god sam mogla bavila sam se njima 1:1 .
    A bilo mi je teško, jako sam se teško nosila sa tim ispadima bijesa starijeg, to me je jako zdrmalo.

  29. #79
    EvaMONA avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    681

    Početno

    Citiraj willow_tree prvotno napisa Vidi poruku
    2. da li se može javiti neka zakašnjela ljubomora
    Već sam se u više postova našla , ali ovo mi je baš zazvonilo. Kod nas je isto mali razmak, nešto manje od 2 g. i mi smo (iz ove perspektive) olako odšacali da je velika super prihvatila seku, pa nisam je niti slala u vrtić tu godinu da prvih 6 mj. bude s nama, a i bila je još mala. Moram priznati da mislim da smo previše od nje očekivali,a ona je bila dobro dijete i zadovoljila je očekivanja.
    Mlađa je ko beba bila jako mirna i tako smo mi to prilično zanemarili kao mogući problem koji je možda tek sad buknuo kad je mlađa s 2 g. totalno pronašla svoje ja, brzo i dobro se snašla u vrtiću i jako dobro nameće svoju volju, a više nije samo ona slatka beba koja sjedi i gleda.
    Ponekad imam osjećaj da starija u nepoznatom društvu drži mlađu za ruku kako bi sebe zaštitila od nove (potencijalno za nju problematične) situacije, a na glas govori nešto tipa: "seka te čuva itd", a u biti sebe hrabri.
    Već duže razmišljam o tome uvođenju 1:1 vremena i pomalo sam konačno i počela s tim i mislim da je to dobra ideja.
    Što se tiče njihovih svađa trudim se ne mješati, ali ugl. ide tako da mala vrlo brzo upali sirenu kad nešto želi, a staija ne podnosi urlanje i popušta , ali je usput i tresne jer je u biti ljuta na nju (ili sebe) što je ponovo popustila. Onda ih obe pozovem na red: malu da ne smije za sve tuliti i da kao u vrtiću mora pričekati da se prvo poigea onaj koji je prvi uzeo igračku, a stariju što ju tuče.
    Ugl. poprilična je to i skoro svakodnevna borba, a naravno htjela bi da nam više dana bude mirna voda.

  30. #80
    EvaMONA avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    681

    Početno

    Jel još netko ima dojam da se događa zakašnjela ljubomora kod starijeg djeteta i kako to rješavat?

  31. #81
    EvaMONA avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    681

    Početno

    -e? rješavat-E je trebalo pisati

  32. #82

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Postovi
    6,841

    Početno

    Kod nas nema govora o ljubomori (nije je bilo uopće kako se seka rodila). Ali... teško nam je u zadnje vrijeme jer kako ona raste, to više "maltretira" brata. To je namjerno u navodnicima, oni se obožavaju, ljube se i maze, ali malena ne pušta velikog na miru ni da zahod. Stalno mu je "za petama". Jedino mjesto gdje on (fizički) ima mira je na njegovom, povišenom krevetu. A onda ona stane pored i doziva ga. U svakodnevnom tempu života jako malo vremena imam sa starijim 1:1 i to nam jako fali. Dobar dio zajedničkog vremena se trenutno svodi na to da velikog boram braniti od male.

    Tješim se da će za koji mjesec biti lakše...

Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •