magda, na tvom mjestu ja bih otisla porazgovarati s tetama u vrticu (i sa strucnom sluzbom ako postoji).

Ocito dijete ima problem s postavljanjem granica. U vrticu tetama to ide bolje, sto nije cudo jer su skolovane za to, pa se mozda mozes okoristiti njihovim znanjem i iskustvom. Ako vrtic ima psihologa, popricaj malo i o problemima svog djeteta, tikovima, mogucim posljedicama stresa zbog povrede i slicno. Ako nemas tu mogucnost, prvo probaj razgovarati s djetetovim pedijatrom i po potrebi potrazi pomoc.

Ja mislim da ti dijete ima previse slobode s kojom u ovoj dobi ne zna sto bi ucinio. Njegovo pitanje "Sto cu piti?" trazi JEDNOSTAVAN odgovor tipa "mlijeko" i gotovo. Ako mu se to ne svidja, on ce dalje traziti. Ako mu das mogucnost da bira (kad mu kazes "sto god zelis") ostavlja ga u zraku jer se ne moze odluciti. Imala sam slican problem sa svojim mladjim sinom, ne s jelom nego s oblacenjem, ali ista je stvar. On se nije mogao odluciti u toj dobi, nego sam ja morala presjeci. Kasnije se pokazalo da u dobi od 3-4 godine on jednostavno nije bio spreman za veliku kolicinu informacija. Djeci u toj dobi bolje odgovara rutina - ujutro se pije npr. mlijeko, svaki dan osim vikendom kad se pije kakao. Sok se pije u parku i samo u parku. Uz obrok se pije voda. Oni to nauce i shvate, a kad prerastu, pocnu siriti pricu i traziti dalje.

Slicno zna biti i ako ih obasipamo prevelikom kolicinom igracaka, pa ne znaju sto bi prije uzeli i onda samo sjede i bulje... Mi smo imali taj problem, pa smo maknuli sve i davali samo po nekoliko komada. Bilo je bolje, ali to nam je savjetovala odgajateljica iz vrtica.

Isto, ne moramo se mi truditi zadovoljiti svaku njihovu zelju i prije nego su je uspjeli izgovoriti. Treba ih pustiti da si sami nadju zabavu, da sami traze ovo ili ono. Nece imati nepopravljive stete ako im kazemo "ne" i tocka. Samo treba dosljednosti za to. Pitaj tete, one ce ti pomoci... Sretno!