Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 177

Tema: Trogodišnja faza ili...

  1. #1
    Pepita avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    3,816

    Početno Trogodišnja faza ili...

    Nemam pojma kako napisati naslov, uglavnom, kratko ću opisati svoju curu, ako ima slične djece i kod vas, pomagajte sa savjetima...

    Ima svoju viziju svega u životu, kao malena je skupljala kamečniće, neki su valjali, a neki ne, ne znam po čemu ih je rangovala...
    Svakoj igrački nađe manu, ali doslovno svakoj, minisi - jedan ima ružne oči, nekakva kučica kao veterinarski zavod - ne sviđa joj se rengen slika (zalipljena), kučićca kao hotel (ne sviđa joj se maleni plastični kompjuter, ustvari ona naljepnica koja izgleda kao otvorena stranica worda, deset konjića od plastike - jednom se malo izbrisao print i ne sviđa joj se jer nema nogu...i tako da ne nabrajam).
    Vidi detalje i na njih je koncentrirana.
    To dijete ne zanima ništa...ni čitanje priča, ni crtanje, ni igranje ako to mora sama.
    Igru nameče...uvijek mora biti ono što ona hoće i kako ona hoće, npr. konja moram držati za rep, moram hodati recimo po nekoj površini. Nema igre u smislu zajedništva nego sve mora biti kako je ona zamislila, od deset konjića minisa ona će mi odrediti kojeg ću ja držati.
    Mene kontrolira u potpunosti, ne mogu ništa napraviti da ona nije tu i da ne kontrolira pa evo čak i sad stoji do mene pokušavajući pritiskati tipke (vječita borba).
    Ako se kojim slučajem zaigra, ja nešto idem napraviti ili odem u wc, eto je, zaustavlja sve što je do tada radila i ne vraća se.
    Dosadno joj je vječno.
    Što se tiče mlađe seke, savršena je, ako i jest ljubomorna ili joj nešto smeta onda se savršeno kontrolira, jer to ne pokazuje, samo ljubav prema seki.
    Ali želi raditi sve što ja radim i kao da joj je ona mama.
    Savršeno kontrolira ali mi se čini da je dekoncentrirana općenito.

    Kad mi treba pet minuta, recimo sada dok pišem na kompjuter, ne mogu joj objasniti da me treba pustiti pet minuta, poanta je da ja to ne radim često ispred nje, možda jednom dnevno, sve aktivnosti radim kad stignem i imam vremena, a da ne maltretiram djecu s tim.

    Igračke samo vadi i ostavlja, igra joj eventualno traje par minuta i to me umara skupljanje i skupljanje.
    Na trenutke me podsjeća na dijete od godinu i pol dana.

    Psiholog u obitelji kaže da je ona na razini djeteta od pet i pol - šest godina.
    Ma je li moguće???

    Ne ide u vrtić i ne mislim je dati do četvrte godine.
    S djecom je vani dva puta dnevno i savršena je u socijalizaciji.
    Već upotrebljava mozak pa će se u društvu starijih cura uhvatiti jedne od koje recimo traži sigurnost.
    Ide na ples triput tjedno i ne izostajemo i tamo je super, koncentrirana i pleše svih 45 minuta.
    Na nastupila se isticala među drugom djecom, bila prva i glavna u svemu, dvaput izmamila aplauz usred plesne točke.

    Kao da je veliki perfekcionista.

    Ne znam jesam li uspjela što dočarati, uglavnom sa svim ovih je u nekoj "fazi" kad ne čuje ništa što joj se govori.
    Čuje recimo jednu riječ i složi si rečenicu. Ja kažem da mi nagne tanjur da mogu žlicom uzeti svu juhu (u drugoj ruci držim bebu), a ona nagne glavu nad tanjur. Znači čula je riječ "nagni" i od toga izvukla što bi moglo biti rečeno pa nagnula glavu umjesto tanjur.

    Iscrpljuje me što je cijeli dan koncentrirana na mene i ne pušta minute, kao dijete od dvije godine koje stalo ide za mamom i priča i traži nešto, samo što je ovoj mozak puno zreliji od dvogodišnjaka.

    Imate li kakav savjet...

    Na dane vrištim po kući jer nemam snage, malu bebu i ovako zahtjevnu trogodišnjakinju bez pomoći 24 sata dnevno. Jako teško zna biti!
    Ne mogu vjerovati da dijete od tri godine ovako jako može iscrpljivati.

    Ja se ne mogu igrati s njom, ja to ne znam, kad ona nameče svoje, ja se tako ne znam igrati.

    Ja joj pričam recimo priču kako lišće zeleno u jesen požuti i počme padati.
    Ona moju priču vodi na svoj mlin, ne mogu dovršiti, postavlja sto i jedno pitanje vezano i nevezano za priču.
    Ili postavi pitanje na koje ne znam odgovor tipa: zašto u jesen lišće požuti. Pa zato što je jesen. Ali zašto je jesen?
    Takva pitanja i još teža...

    Po ulici kad šetamo uvijek uliječe s pitanjima tipa: Gdje ona teta ide? Šta je ona teta rekla?

    Ima li slične djece???
    Kakva su ovo uopće djeca???

  2. #2
    Pepita avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    3,816

    Početno

    Ima tri godine i mjesec dana.

  3. #3
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Zadržat ću se samo na pitanju zašto lišće žuti. Pa moraš naučiti. I objasniti joj. Vidiš da joj je dosadno i želi više, više znanja, više činjenica. Pametnica mala.

    Malo više strpljenja i faza milion pitanja će proći. Svi počnu postavljati pitanja u toj dobi, s tim da oni koji žele više znanja i više pitaju.

    Naporno je, ali budi sretna da imaš dijete koje želi znanje i samopouzdano je već sad, zna biti vođa. Bit će ti drago da je takva kakva je kad krene u školu. Ne mogu svi biti vođe, a netko mora.

  4. #4

    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,727

    Početno

    Meni se samo cini znatizeljna i puna energije, kao i vecina djece. Moj stariji isto trenira tatu u igrama, jer se tata da. Odredi koji tata auto vozi, kako ga vozi i di. Ne moze drugacije nego kako je on zamislio. Kod mene to ne prolazi i niti ne pokusava. U vrticu je isto uvijek vođa čopora. Samo se moj voli igrat sam... Ne kuzim zasto si protiv vrtica?

  5. #5

    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,727

    Početno

    Ima toga jos....tipa...meni sam oblaci pidjamu, skda se, oblaci cipele i svasta jos...tati nikad nece. Zna da ce mu on sve pomoc. Isto tako je u igrama..sa uspavljivanjem (ja citam jednu pricu...tata sest- sedam)...

  6. #6
    Pepita avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    3,816

    Početno

    Beti3 nakon sto puta objašnjenja ponovi pitanje...skužim ustvari da ponavlja isto pitanje, ali traži drugačiji odgovor, ja odgovaram točno ali različito dokle joj se ne svidi i onda je zadovoljna.
    Ne mogu baš sve precizno opisati pa eto ponekad ispadne nerazumljivo.

    andiko vrlo jednostavno, ne smatram da je vrtić s tri godine nužan, ako se ja trudim da joj ničeg što ima u vrtiću ne fali.
    Ne želim da ide u vrtić, jer je meni "naporno", a to bi bio jedini razlog vrtića, jer sve ostale potrebe zadovoljavam.
    Ovo naporno je stavljeno u navodnike, jer nisu svi dani takvi, nekad jesu.
    S četiri godine će ići u vrtić.

    Uglavnom sve ja to kužim, ona je doslovce gladna znanja, užasno samostalna, ima svoje mišljenje koje je užasno teško promijeniti. Nije sporno da je ja ne razumijem, samo mi treba iskustvo drugih roditelja, jer možda ima "nešto za olakšanje".
    Ovaj post sam se odlučila napisati nakon godinu dana što promatram njene vršnjake i vidim da postoji užasno velika razlika.
    Ona se igra sa curicama od 5-6 godina i zaista je zapanjujuće na koji način s njima komunicira i snalazi se.
    Poštuje starije, što me isto iznenađuje, kuži bistrica mala sve, gdje može, a gdje ne.

    Ok, jedino me ovo kontroliranje mene po kući malo brine...

    Davno mi je jedna psihologica rekla da je jako bistra da sve zadatke rješava s lakoćom, pamti i razumije i da će joj sve dosaditi za 5 minuta.
    Je li to zaista to???

  7. #7
    Pepita avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    3,816

    Početno

    andiko kod moje L. nema toga "s mamom hoće, s tatom ne", nema različitosti, kako je s mamom tako i s tatom, bez obzira što se nas dvoje ne ponašamo isto, ona uvijek vodu vodi na svoj mlin.
    Ako tata nešto ne kuži ona mu objasni i mora biti tako ili nikako.

    Mislim se nešto, s njom se postupa ravnopravno, odgajana je zaista na način da je mogla svoju kreativnost trenirati u svim područjima, pa čak i kad se kuća boji u blijelo s brašnom.
    Da li je upravo to omogućavanje da se izrazi, nešto otkrije, istraži i vidi dovelo do toga da je sada toliko samostalna i da ima zaista dobru samosvijest.
    Da zna što želi i na koji način, da pokušava pomicati granice i sl.

    Granice su uvijek bile prvo dobro objašnjenje, kad sam bila sigurna da ih razumije onda su postajale zabrane.
    Autoriteta ne nedostaje, nema popuštanja nečeg da bi nešto "mogla napraviti" pa čak ni sada kada imam bebu.
    I danas zna ručak letiti u smeće ako vidim da mi konci klize iz ruke.

    Ona je jednostavno teška...e sad mene zanimaju iskustva mama...kako s tom djecom.
    Meni se čini da je najbolje pustiti.
    Isto tako mi se čini da su ovo djeca koja se ne odgajaju, oni jednostavno samo to odrade, a mi smo tu da postavimo granice.

  8. #8
    Shiny avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,043

    Početno

    Uf, uf...meni se čini da ti imaš darovito djete i da je psihologica bila u pravu. A onda, ako je to istina, pravila su svakakva (odi si na temu djece s posebnim potrebama - darovita djeca, tamo ima puno info o svemu.)
    Ne znam jesi li iz Zagreba, ako da, onda ti mogu preporučiti osobu koju možeš pitati za savjet.
    Također je pitanje koliko se ti dalje možeš boriti s tim/s njom? čini li ti se da gubiš konce iz ruku, da ne znaš kako dalje u odgoju?
    Prepoznala sam svog, sada šestogodišnjaka u tvojoj curici ( s tim da mi tada još nismo imali bracu), i znam koliko može biti naporno, izluđujuće...
    i sad mi je smiješno, baš kada se sjetim tih priča prije spavanja i milijardu njegovih pitanja (jednom sam doslovno pukla da i odbrusila mu da šuti i da ne znam više odgovore na njegova pitanja...nemajka, šta ćeš...) i te kontrole..u tom je cijela poanta, kontrolirati cijeli svijet, sve što se događa oko nje (to je i kod nas bio slučaj).
    Ma mogla bih sada pisati satima...

  9. #9
    Pepita avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    3,816

    Početno

    Citiraj Shiny prvotno napisa Vidi poruku
    Također je pitanje koliko se ti dalje možeš boriti s tim/s njom? čini li ti se da gubiš konce iz ruku, da ne znaš kako dalje u odgoju?
    To je to!!! Poanta svega, to sam ustvari htjela pitati.
    Ona je dijete koje nikad nije imalo histerične ispade, bacanja, cendranja, nikad tantrume...ona je s menom sve rješavala razgovorom.
    Još prije nego se rodila seka bilo je pokušaja cendranja, jedino to se zadržalo i danas, onaj plač, ponekad i radi preventive.

    Pokazuje oduvijek jako izdraženu empatiju prema djeci, a evo i prema seki.
    Nekad mi se čini da razumije puno više nego što bi trebala.
    Sve vezano za seku je zadivljujuće, pamti sve što smo pričale i to primjenjuje.

    To kontroliranje me izluđujeeeeee...sve što radim kontrolira i ona će mi reći kako nešto napraviti ili gdje sam pogriješila.
    Ona vodi kontrolu nad svime. To potičem i šutim jer to može biti sutra njen posao, njena glavna značajka u poslu.

    Nisam iz Zagreba, ali bi rado voljela neku stručnu osobu za popričati.

    Još nešto...recimo primjer, stara baba prosi i ona me pita, ja joj objasnim prvo na jednostavan način. Poslije na složeniji jer je tražila.
    Ona je odustaje...dovede me do granice kad mi dođe da je pošaljem u neku stvar, izludi me...pitam je što bi još htjela da joj kažem a ona se vraća na osnovno pitanje "zašto baba prosi".

    Ja ne znam pričat s njom.

  10. #10
    nerina avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Solin
    Postovi
    100

    Početno

    Moj mali je isto takav, svaki dan je nova bitka.
    On kad je ovu jesen krenuo u vrtic, teta me drugi dan odusevljeno docekala i pitala jesam li svjesna koliko darovito dijete imam. E sad, neznam sto bi ti savjetovala. Ja isto izludjujem na tu njegovu kontrolu ali cini mi se da je nekad bolje srezati ga u pocetku jer kasnije to vise nema granica.Naoruzaj se strpljenjem, to su jako pametna djeca, ja se tjesim da ce sve to doci na svoje kad jos malo poraste.

  11. #11
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    pepita, zaviri na podforum o darovitoj djeci, naći ćeš odgovore na puno ovdje postavljenih pitanja.

  12. #12

    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    187

    Početno

    Meni se pak čini da imaš potpuno normalno dijete, jer sva djeca stalno nešto zapitkuju i traže pažnju. Stalno ide za tobom, jer je ljubomorna na mlađu sestru i pažnju koju njoj poklanjaš, mada možda to ne pokazuje. Gle, nisam psiholog, ali isto imam dvije kćeri , isto je razlika među njima 3 godine, znam i drugu djecu.... Meni nikad nije bilo zabrinjavajuće to što me kćer gnjavi, pa kako bi dijete inače nešto i naučilo, kad se ne bi stalo pitalo zašto. I moja kćer stalno ide za mnom i meni je to sve prihvatljivo.

    Kažeš da se ne znaš igrati kako ona hoće, ne želiš da ona dovrši tvoju priču kako hoće - hej, prilagodi se svom djetetu i pusti ga neka razvija svoju maštu!

  13. #13
    Pepita avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    3,816

    Početno

    Ovo što opisujem nije ponašanje moje L. otkako se rodila seka, jer da jest vjerojatno bi to prvo pomislila da je radi seke.
    To je oduvijek, ali sada kad ima tri godine ja je više ne znam pratiti.
    Ona ne hoda za menom po kući nezainteresirano, u smislu da se ne može odlijepiti od mene. Ona hoda za menom kontrolirajući me, svaki moj pokret, sve što radim.
    Trenutno leži u krevetu pored seke i mene pita "mama šta ti to radiš".
    Na mene ne obraća pažnju, ona seku vidi sada kao dio mene, kao nešto što trenutno ne može bez mene. Kada malenoj šaputam ili nježno govorim drago joj je, pridruži se i govori malenoj lijepe i nježne riječi sa mnom.

    Nije sporno da joj se ja nisam prilagodila, možda i više nego sam trebala, poštujem ja njene mašte i to kontroliranje, ali sam sada došla u fazu kad ne znam dalje i kad ne znam da li je to sve uredu.

    Meni nije bitno je li moje dijete darovito ili ne, je li glupasto ili ne, meni je bitno da je prihvatim takvu kakva jest i da je odgajam najbolje što mogu.

    Isto tako, oduvijek vidim da je drugačija od vršnjaka, ona vidi ono za čim ne idu druga djeca. Ona gleda okolo, pronalazi detalje, zanima je sve što se nalazi, kako je nešto u prostoru. U tome svemu ima čvrsti stav o tome što joj se sviđa, a što ne.
    Mislim dijete dolazi u park i igra se, a ona taj park kao da analizira...ne znam ja to objasniti, jednostavno ne znam.
    Zapetljala sam se skroz.

  14. #14
    Cubana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    East end
    Postovi
    6,747

    Početno

    Citiraj Pepita prvotno napisa Vidi poruku
    To kontroliranje me izluđujeeeeee...sve što radim kontrolira i ona će mi reći kako nešto napraviti ili gdje sam pogriješila.
    Ona vodi kontrolu nad svime. To potičem i šutim jer to može biti sutra njen posao, njena glavna značajka u poslu.
    Ne razumijem zašto potičeš nešto što te izluđuje.
    Ako je to tebi koma što misliš kako će to jednog dana biti njenim suradnicima? (kad već gledaš da će joj to možda biti glavna značajka u poslu)

  15. #15
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Pepita, rekla bih da je tvoja djevojčica znatiželjno i savšeno normalno dijete. Hoda za tobom po kući jer je sve zanima.
    Vjerujem da ti, kao odrasla osoba, možeš postaviti pravila igre, i figurativno i doslovno. Ako se ne želiš igrati po njenim pravilima, reci joj to. Da, možda će šiznuti, ali će se i smiriti.
    Dobro je da se nauči nositi s frustracijom jer kad dođe u kolektiv - vrtić i školu - neće sme moći biti onako kako je ona zamislila.

    što se tiče njenih pitanja, ako je ne zadovoljava tvoje objašnjenje ("lišće žuti i pada jer je jesen"), objasni joj detaljnije. Mogu oni shvatiti puno više nego što mi mislimo.
    Ima za kupiti i jako zgodnih dječjih leksikona i enciklopedija, mi ih čitamo našim klincima, em što je zabavno, em je odličan način za učenje još u ranoj dobi.

  16. #16
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Citiraj Cubana prvotno napisa Vidi poruku
    Ne razumijem zašto potičeš nešto što te izluđuje.
    Ako je to tebi koma što misliš kako će to jednog dana biti njenim suradnicima? (kad već gledaš da će joj to možda biti glavna značajka u poslu)
    X

    na tebi je da je usmjeriš na prihvatljiva ponašanja

  17. #17
    pepi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    ZAGREB
    Postovi
    1,503

    Početno

    Pepita,moja srednja kćer je takva, sad joj je 8 godina.Sve je zanima, želi imati kontrolu nad svim, sve analizira.
    Totalna suprotnost starijoj sestri.
    Nekad je to naporno, pogotovo kad bi recimo, htjela na miru ručati, ona sjedne sa mnom i počne ispitivati kad je tko u obitelji rođen, a to je već sto puta pitala.Kao da se boji da je to zaboravila pa ponovo pita. Pa je ja onda proupitanjem ispitujem i velim joj :vidiš da to sve znaš i pohvalim je.
    Već kao 4-godišnjakinja ispitivala me kad je tko rođen, tko je od koga stariji ili mlađi, tko je kome šta u rodu.
    Ili kad gledamo neki film, analiziramo ga totalno, cijelu uzročno posljedičnu vezu.
    Baku je već masu puta ispitivala o tome kako je dida poginuo,što se događalo u domovinskom ratu.Ona o bilo kojoj temi može razgovarati do besvijesti, bilo to neka banalna ili ozbiljna.

    Što se tiče druženja, ona se odlično uklapa u društvo svoje sestre (11 godišnjaka i kad joj sestra dopusti), igra se sa svojim vršnjacima, ali se i najbolje igra i mašta joj radi neograničeno kad je u društvu 2,5 godišnjeg brata.On se obožava igrati s njom.

    Znam da si sama s djecom i vjerojatno umorna pa to proživljavaš i doživljavaš na n-tu.

    Sve radiš dobro, imaš posebno dijete, uživaj u njoj

  18. #18

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    472

    Početno

    Draga pepita, tvoje dijete je divno, ali jako teško za suživot - baš kao i moj najstariji. Iako se to ne utvđuje samo po opisu, već pomoću testiranja, ovdje je i više nego očigledno da je tvoje dijete darovito. Međutim, popratni efekti darovitosti znaju biti dosta teški za roditelje, ali i za njih same, jer se često događa neravnoteža između njihovih kognitivnoh sposobnosti i emocionalne inteligencije. Uz to još znaju biti i kontrol freakovi, perfekcionisti ........ ma svašta.
    Sve u svemu prediiiivniiiiiiiiii, ali ponekad teški za suživot.
    Ne znam koliko si udaljena od Zagreba, ali ovdje postoji jedna divna stručnjakinja - psihologinja (zapravo je cijeli njen tim krasan) Tanja Sever. Ona se cijeli svoj radni vijek bavi djecom i stvarno je izuzetna. Već pri prvom susretu tamo smo dobili puno pojašnjenja nakon kojih nam je puno toga sjelo na mjesto, a onda smo se uključili i u radionice - on u dječje (2 x mjesečno), mi u roditeljske (1 X mjesečno). Sad smo završili ciklus radionica - i mogu reći da su jako, jako puno pomogle i njemu i nama i da se sad svi lakše nosimo s cijelom situacijom.
    Što se vrtića tiće preporučam ti da dobro izvidiš kakve su sve moućnosti vrtića koje imate u okolini jer je i to doasta važno za njih takve male pametne kojima društvo vršnjaka nije skoro pa nimalo interesantno. Mi smo pukom srećom dospjeli u mješovitu grupu (djeca od 3 do 7 godina) i to je bilo mrak, jer je on uvijek imao društvo starije djece koje mu je izuzetno odgovaralo, dok bi mu od vršnjaka rijetko ko bio zanimljiv i sjeo. Zato nam je i bila kritična završna godina vrtića, jer je upravo on bio najstariji i to je bila jedina godina koju je on jedva predurao i u kojoj smo imali hrpu problema (a inače je jako volio vrtić). Uz to imali smo i divne tete koje su također prepoznavale njegovu darovitos i poticale ga u daljnjem razvoju (nije bio glavno smetalo i dosađivalo kao što se to ponekad zna okarakterizirati).
    I za kraj - ne želim te obeshrabriti, ali moguće je da ti i drugo dijete bude vrlo slično .......... naporno je, ali u konačnici divno!!!

  19. #19
    meda avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,599

    Početno

    sad kad je Cubana probila led , mogu i ja

    iskreno, meni je zastrasujuce ovo sto ti pepita pises. ne samo zbog tebe, nego i zbog toga sto je to prilicno rasirena pojava u drustvu, a bome i zbog ovih odgovora koji jedini uzrok i rjesenje problema vide u darovitosti.

    ti moras postaviti granice, svoje granice prema djetetu. to je tvoja najveca zadaca koju si ti potpuno profulala. to je odgoj. ne odgajaju se djeca sama.

    ne znam zasto stalno spominjes da je dijete samostalno, meni se cini da je u totalnoj simbiozi s tobom, a i ti s njim.

    nije imala tantruma, histerija i slicnog. pa nije ni imala razloga jer je sve po njenom. pa bit tantruma i je suocavanje sa drugim, sa svijetom. ti sutis i trpis, svaka tebi cast. ali pri tom svome djetetu radis medvjedu uslugu.

    ne moze se sa djetetom sve dogovoriti. nekad mora i osjetiti da si ti mama, glavna i odgovorna. i to ce joj dati sigurnost koju ocito trazi. jer sva ta analiziranja i mozganja su vec zaceci neuroze po meni .

    nemoj me krivo shvatiti, ja sam bila u slicnoj situaciji kao ti, moje dijete se vrlo slicno ponasalo, a ponekad i sad ima takvih trenutaka (na primjer, ovo analiziranje: ne moze uci u vrtic, a da ne prouci po cipelama ko je sve dosao - po meni to nije tipicno djecje ponasanje, nego neuroticno, tako da se nemoj osjetiti uvrijedena ako ti se moje rijeci cine preostre, ja to mogu bez beda reci i za moje dijete)

    po meni to sto je sama s tobom cijelo vrijeme, mota te oko malog prsta, ti se trudis pokloniti joj sto vise paznje...po meni to nije zdrava klima za dijete, za njegov razvoj. malo zdravog zanemarivanja je korisno.

    ni ja nisam neki fan vrtica, ali ni ti joj ne mozes ispuniti sve potrebe. ne mora ici cijeli dan od-do, par sati par dana u tjednu je cisto dovoljno.

    sto se tice objasnjavanja, zasto lisce pada, baba prosi itd. pokusaj se malo odmaknuti od realnosti, umjesto golih cinjenica ispricati neku pricu na tu temu. djeca nisu mali odrasli, oni zive u drugacijoj realnosti, njima ne treba enciklopedijsko znanje, ono dolazi kasnije, nakon 5, 6 godina.

  20. #20
    Joe avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,030

    Početno

    meda, odličan post!

    pepita, ti maloj ideš niz dlaku. djeci treba vodstvo. to i več poslovično krivo protumačeni juul tvrdi na preko nekoliko mjesta u svojim knjigama. dijete bez vodstva ne može biti sretno. a etiketa teškog djeteta, koju joj lijepiš svjesno ili nesvjesno, može joj štetiti u životu, jer se ljudi često ponašaju prema očekivanjima, pa niti ona neće iznevjeriti.

  21. #21

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    472

    Početno

    Definitivno djeci treba vodstvo i granice, ali nisu svi isti i ne reagiraju svi isto - a isto tako prije postavljanja bilo kakve "dijagnoze" - neuzoza ili darovitost - treba se savjetovati sa stručnjakom. Napadate ženu bez veze.

  22. #22
    Joe avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,030

    Početno

    ja ne vidim napad.

  23. #23
    Joe avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,030

    Početno

    jedno je ponašanje djeteta, drugo je ponašanje roditelja. u ovom drugom često bude problem.

    ne znam zašto bi postovi tipa "znam kako ti je" bili prihvatljiviji od ovih koji propitkuju situaciju. ne vjerujem da je itko zlonamjeran.

    postoje djeca koja su teža (govorim o iskustvu iz svoje okoline), ali često vidim da se blagi i popustljivi roditelji teško nose s takvim djetetom, i nisu dovoljno čvrsti u postavljanju granica. a time štete svom djetetu.

  24. #24
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    Citiraj hm prvotno napisa Vidi poruku
    Definitivno djeci treba vodstvo i granice, ali nisu svi isti i ne reagiraju svi isto - a isto tako prije postavljanja bilo kakve "dijagnoze" - neuzoza ili darovitost - treba se savjetovati sa stručnjakom. Napadate ženu bez veze.
    Ovo je točno.

    Roditelji koji imaju suradljivu i lako odgojivu djecu često su skloni pomisliti kako super odgajaju djecu... sve dok ne dobiju drugo ili treće i shvate da je to njihova zasluga u vrlo maloj mjeri.

    Kako znam? Iz vlastite kože. Stariji je lako odgojiv, a mlađi ovakva napast kakvu je Pepita opisala. A statistika govori da takva djeca koja forsiraju svoju znatiželju često intelektualno budu ispred prosjeka svoje generacije. Meni su rekli da roditelj treba potražiti savjet ako ne može izlazziti na kraj s takvim djetetom. Mi smo potražili dijagnozu tek negdje u trećem razredu (zbog problema s učiteljicom, mi doma smo dobro to handlali, ne zato jer smo jako sposobni nego zato jer smo djetetu "našli radne točke") i zaista dobili potvrdu o natprosječnim sposobnostima. Da sam dijete odvela s 3 godine, možda bi bilo bolje... U svakom slučaju nama bi bilo lakše jer smo se stalno preispitivali u čemu je razlika između dva naša sina. E, pa, da smo imali još troje, svako bi bilo drugačije.

    Treba se prilagoditi djetetu, ali I SEBI, jer naš mlađi od svoje treće godine testira naše granice puno intenzivnije nego je to stariji činio. Pa dođe do zida i amen. Oko nekih stvari nema pregovora. I danas naša djeca za stolom pitaju smiju li razgovarati o nečemu što nema veze s hranom... To je pravilo koje smo morali ustanoviti jer bi se klinci toliko zanijeli u raspravu o štajaznam kameleonovim pokretnim očima, da bi zaboravili na jelo. I tako... snalazimo se kako znamo. Da li je baš uvijek ispravno - ne znamo i nećemo znati još dugo godina.

  25. #25
    Pepita avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    3,816

    Početno

    meda fulala si sto posto bit, ono što ti pišeš ja čitam kao da se radi o nekom trećem.
    Totalno krivo. Nema veze s menom i mojim životom.
    Možda sam bila nejasna, ne mogu pisajući sve prikazati kako jest.
    Ono što se svakako može postaviti pitanje prije nego se napiše ovakav zaključujući post.
    Ništa ne kritiziram nego ti samo skrećem pozornost ako želiš pomoći da zaboraviš napisano jer nema veze s vezom.

    Ja ne mogu secirati svoj život. Ovo je težak način komunikacije.
    Ako mi želite pomoći morate mi vjerovati.

    Nisu problem postavljene granice, nije problem popuštanje, nije problem seka.

    Imala je manje od dvije godine kad smo bili kod psihologa, zbog vještačenja radi produženog porodiljnog.
    Tada mi je psihologica rekla da su zadaci koje je riješila ustvari za djecu iznad dvije godine.
    Spomenula je kao da je jako bistro dijete i da će s njom biti sve samo ne lako živjeti i odgajati je.
    Jednom mi je to rekla i fizijatrica.
    Je li to zaista to???

    Zaista mi nije bitno da li je dijete darovito ili ne...ja samo vidim da je drugačija od vršnjaka i ja više ne znam način s njom.
    Upravo o tome se radi, ne pomicati granice ili pomicati radi nje...

    Njen perfekcionizam, uočavanje detalja u svemu, kontroliranje svega i svačega je drugačije.
    Ne znam opisati...

    Svakako ću potražiti savjet!

    I još nešto, ona ostvaruje komunikaciju s odraslima i djecom na isti način.
    Nema onog "poštovanja" ili kako to da već nazovem...nema sputanosti kad razgovara...

    Ovo ljeto se igrala s curicama koje idu u osnovnu školu, ona je njih pratila savršeno, igrala se kao da su joj vršnjaci.
    Kada sam skužila da upija stvari koje nisu još za nju, jer ih ne tumači kako bi trebalo, počela sam lagano gurati opet ka vršnjacima.
    Može se igrati sa djecom sve dobi i s onim najmanjima, s njima je obično pažljiva, ali ipak nekako se bolje snalazi sa starijima.

    Jedan primjer koji smo primjetili svi:
    Kad je nastupala bila je prva i najuočljivija dok je nastupala plesnu točku sa svojim vršnjacima.
    Bila je ta koju su svi gledali.
    Kad je došla na red plesna točka gdje su bile s njima i curice od 4. godine ona je poštivala to što su one bile u prvim redovima i nije se pokušavala izdvajati.

    Na plesu, petkom su grupe od 3. i 4. godine zajedno.
    Dok pleše jedna grupa ova druga sjedi.
    Jedino moja L. hoće plesati i s curicama od 4. godine i ljuti se na tetu, jasno joj pokazujući što želi i kaže joj "ti si teto zločesta jer mi ne daš plesat".
    Teta joj objašnjava da nije njena grupa, ali ona to ne želi poštivati i hoće plesati.

    Mislim ja sada ovako pišem i pišem, da dočaram nju kao osobu što je teško.

  26. #26
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Pepita, ja tu ne vidim nikakve specijalne patologije/darovitosti itd. Moja mala je vrlo temperamentalno slična. Bila je slična i jedna moja mala splitska poznanica i ona je kao bila darovita (u ST-u je, tako da nije od Sever ta kao dg), nešto su malo prije škole išli na kao radionice za darovite itd., ali ostao je njen karakter, nisu sad te radionice nešto groundbraking promijenile. Sa školom je fokus s mame sišao na učiteljicu, pa onda isto onako najprirodnije na ekipu. Djevojčica se super razvija, nije sad baš neki Ajnštajn, je odlikašica (u osnovnoj) i sve je vrlo OK, sad ju je počeo prat predpubertet. Mama nije odgojnog stila "Roda", ali nije niti ono austrougarska. Tako, našla je neki svoj put da održi autoritet, svijet se malo manje podredio toj mojoj maloj ST poznanici od kad je dobila sestru, ali njena sestra je milijon puta lakši karakter od te male, a i za tu mlađu su kao rekli da je bistrićka, tako da... ono.. u nekoj genijalnosti sumnjam da je catch. Isto je maloj bilo bolje u mješovitoj grupi u vrtiću.

    Meni se čini da se sva djeca kače na stariju i da je to najnormalnije, a u dobi od 3 god vršnjaci im nisu nešto ludo zabavni.

    Ja mislim da je za djecu loše da su s preko 3 godine samo s jednom osobom ili dvije, to jest da bi imala psihosocijalni benefit da ide u vrtić, jedino bi je onda vjerojatno tukle viroze.

    Ja sam nesretna što moja mala fizički ne podnosi kolektiv, jer je za nju to socijalno puno bolje, ali sad smo u takvoj fazi da u cost-benefit analizi preteže tijelo, pa makar je morala voditi kod Sever ili se kasnije dodatno truditi na psihosocijalnom aspektu, jednostavno ima previše tjelesnih problema u ovom trenu tako da je zasad doma.

    I budi sretna da si u Splitu i klimi koja dozvoljava da se zimi vani sretnu djeca, moja je jučer bila u parku, nisu sreli nikoga. Igraonice i shopping centri su joj zabranjeni, kao i kolektiv preko zime, tako da ostaje park u kojem nema nikoga i druženje s nevrtićkom djecom (koju ne poznajemo). Hrkljuš! Ali, bit će bolje.

    Naravno da nam je koma naporno i sve ovo što opisuješ mi zvuči poznato (jedino nema bebe u priči, pa je u tom smislu možda sad malo lakše, a poslije će biti malo teže).

    Sretno!

  27. #27
    Cubana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    East end
    Postovi
    6,747

    Početno

    Ne želim te napadati nego shvatiti. Ako ti se neko ponašanje ne sviđa, zašto poticati?

    A OT, ne vjerujem u kategorije odgojive i teško odgojive djece.
    Znam da se mnogi neće složiti samnom.

  28. #28
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    E, i ono što sam ja kod moje inzisitrala, i što mi je bilo važnije od bilo čega, i zašto sam je na aktivnost (di ima manje djece i kao ima manje infekata) i upisala (s obzirom da od vrtića... a teško da ćemo u godinu dana skupit par mjeseci sve skupa idenja, a doma je sa po definiciji popustljivom bakom) je da se nauči slušanju, čekanju svog reda i poštivanju autoriteta.

    Ako ti je mala izdržljiva, ja bih je nagodinu svakako upisala u vrtić, dotad što više aktivnosti.

    Iako, je li izdržljiva ili nije, pravi test je jedino kolektiv, moja mala je imala jednu temp. do vrtića, i onda smo kao išli dobro do 3. mjeseca, a kad se dogodio raspad, dogodio se big time, pa tako imamo već 3 hospitalizacije u dobi od nepune 3,8 mjeseci.. ali ona jest osjetljivko, premrežena dg., a ne pogoduje ni ova klima. Od 11. mjeseca je djecu vidila samo u bolnici ili u čekaonici. Za vikend probamo bižat za suncem na Kvarner i izronit iz magle i memle, malo makar da vidi zraka i sretne nekog od djece vani, a onda opet uron i bivstvovanje u stanu i samovanje u parku... do proljeća. A dotad - izdržat.

    S time da je meni discipliniranje veliki prioritet, tako da radimo na tome da kupi igračke, da sluša, da nas ne prekida, da nauči čekat svoj red i da se ne vrti svijet oko nje i njenih želja itd. Sad... da imamo neke lude uspjehe, ne još, ali ide sve bolje.

    Mislim... ja Juula nisam niti pročitala, a mislim niti da neću, ne vjerujem u attachment perenting i ne čitam to nešto previše... ono što sam pročitala su one knjige "Zašto nam djeca postaju delikventi" i takve stvari. Ali, da sam ne što ludo uspješna i dosljedna... ne znam.. ali trudim se.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 03.01.2012. at 13:36

  29. #29
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    izjave da je teta zločesta itd. ja bih odmah i na licu mjesta sankcionirala - rekla bi da se ne smije tako ponašati, ako bi nastavila, odvela bi je taj put doma, a idući put bi bio razgovor i dogovor da se ponaša kako treba, i onda pohvala ako treba. Imamo valjda 2 dječja bontona doma... Itd.

    To jest, ne čini se meni da mala ima neki specijalni problem/darovitost itd. Samo malo čvršći stav i dosljednost i možda ipak kolektiv dogodine, da nije samo s vama doma i bit će to OK.

    Of kors, nisam ja stručnjak, ja to tako laički, ko zna, možda i mojoj dijagnosticiraju darovitost (ne bih to htjela i nadam se da nećemo zavšrit na psihotestovima, ali nikad ne znaš).
    Posljednje uređivanje od ina33 : 03.01.2012. at 13:39

  30. #30
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Inače, u toj knjizi tog njemačkog pedijatra... mislim da je rekao da se osobnost formira do ne znam... tipa 7-me godine. Tako da meni ovo "nju kao osobu" u dobi od 3... ne znam. Znam da Roda ima natpise s tim "ja sam mala osoba itd." Ne znam je li me kužiš... meni je to malo pretjerano. Ima svak svoj karakter, ali 3 godine je doba kad se to itekako još može usmjeravat, barem donekle.

  31. #31
    Pepita avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    3,816

    Početno

    O vrtiću do 4. godine imam svoj stav i o tome ne želim niti početi pisati, jer ne želim žustre rasprave od kojih mi je poslije muka.
    Nakon 4. godine smatram da je poželjno da svako dijete ide u vrtić, pa makar i na par sati.

  32. #32
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Ja bih radila na discplini što mogu više i dosljedno sankcionirala ponašanja stila „teta je zločesta, neću slušati“. Ako to ne kreneš sad, po mome će to eskalirati i tek će bit problem škole i discpline pa tako sve dalje u životu, jednako kao i motoričko vježbanje, sve je to nit koja se navezuje na nit koja se navezuje itd.

    Ne bih previše išla u smjeru psihotestova i darovitosti, ali, sve ti ovisi koje je tvoje okružje i čemu ćeš se prikloniti.

    Priključila vrtiću iza 4.-te onda, ako ti je prije neprihvatljivo.

    Ali, ti si ti, i tvoj sklop vrijednosti formira vašu obitelj, kao i moj moju.

    Moraš odlučit svoj put - o nečem "objektivnom" će se danas i roditelji i stručnjaci teško složiti.

    Sretno, meni se mala čini OK, jedino mi se čini da treba malo jače discipliniranje i vodstvo. Ali, sve ti ovisi i o tvom stavu, i ako će tvoja istina biti „treba raditi na njenoj darovitosti“, sretno, ja nemam rješenja, ja govorim koji je osjećaj iz mog želuca.

    Inače, raspitala sam se kod pedijatra, kako je moja boležljiva, ima li razlike dulji ili kraći boravak u kolektivu - da je za infekte (osim upale uha) svejedno bilo dijete u kolektivu sat ili 9.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 03.01.2012. at 13:53

  33. #33
    astral avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    sunčani otok
    Postovi
    984

    Početno

    Citiraj Pepita prvotno napisa Vidi poruku
    O vrtiću do 4. godine imam svoj stav i o tome ne želim niti početi pisati, jer ne želim žustre rasprave od kojih mi je poslije muka.
    Nakon 4. godine smatram da je poželjno da svako dijete ide u vrtić, pa makar i na par sati.
    slažem se s tobom

  34. #34
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Citiraj Pepita prvotno napisa Vidi poruku
    I još nešto, ona ostvaruje komunikaciju s odraslima i djecom na isti način.
    Nema onog "poštovanja" ili kako to da već nazovem...nema sputanosti kad razgovara...
    Evo, i po ovoj knjizi koju sam ja čitala - taj njemački pedagog, već se o njoj raspravljalo, koji ukazuje na opasnosti "soft odgoja", baš ovo je istaknuo ne kao neki objektivni poremećaj/darovitost, nego da to ukazivanje treba doći od strane odraslih - djeci je normalno sa svima isto, ovo je di se treba roditelj upetljati i reći razgovara se tako i tako itd.

    Ona je, po meni, samo super radoznalo i veselo dijete, ništa patološki/ništa darovito.

    Sve je ovo najnormalnije, po meni, ono klasika za tu dob - da je pažljiva prema malima, da joj je s vršnjacima malo dosadnjikavo, da su joj najnapetije nešto starije djevojčice i da će njih najviše poslušati itd.

    Na brzinu, i nestručno, ona mi djeluje jedan vedri, otvoreni i zaigrani karakter. Kojemu je malo dosadno doma, ulijeće i formira igru, ako se dosljedno usportiviš i ne bude svaki put sve po njenome, bit će bolje, ali najbolje će to dobiti u interakciji s drugima, di neće bit svaki put po njenome. Tako će nabildat socijalnu kompetenciju. Sve će ti to doći na svoje prvo u vrtiću pa onda dalje, kako kreće malo šire od svoje uske obitelji/parka.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 03.01.2012. at 14:03

  35. #35
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Ja bih samo rekla da svakom djetetu, i darovitom ili prosječnom, treba postaviti granice i odgajati ga tako da poštuje i sebe i okolinu.
    Kod darovitih je cijeli taj postupak kompliciraniji utoliko što oni zaista imaju svoje posebne potrebe, a ukoliko roditelj zna da one postoje, odnosno ako nauči kako ih kroz odgoj poštivati i razumjeti, olakšat će život i sebi i djetetu.
    Ne sadrži "tretman" darovitog djeteta nikakvu popustljivost ili anarhiju, niti će mu dosljednost i granice uništiti darovitu crtu. Radi se samo o načinu, a kako se nitko sveznajuć nije rodio, sasvim je legitimno potražiti i pomoć.

  36. #36

    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    3,520

    Početno

    Ja ću se složiti s Medom, Cubanom i Inom, i zaključiti da ne vidim ništa neuobičajeno iz tvog posta. Moje dijete je isto znatiželjno do besvijesti, primijeti i najsitnije detalje, nema još 2 godine a broji do 10, pjeva pjesmice na engleskom, crta krugove, poznaje 2 boje, nije imao ni godinu i pol dana kada je počeo slagati rečenice, itd. Po svim parametrima je iznad svoje dobi, ali ne pada mi na pamet proglasiti ga darovitim. Normalno je da se dijete brže razvija kada ima roditelja uz sebe s kojim je čitav dan i koji mu je 100% posvećen, a većina nas roditelja na ovom forumu je takvo. Jučer sam napisala post na drugoj temi i opet ću ponoviti, smatram da se danas dosta roditelja krije iza neke posebnosti, individualnosti i inteligencije svog djeteta. A ja ne poznajem nijedno zdravo dijete koje nije takvo. I koliko god ono posebno bilo, opet traži dosljedno postavljanje granica u ponašanju. Gdje će biti te granice, neka procijeni svaki roditelj za sebe. Ako te nešto opetovano smeta i smatraš da je neprihvatljivo, onda sreži to. A o darovitosti ću samo dodati da sam gledala spomenutu Tanju Sever na televiziji, i sama je izjavila da je vrlo rijetko u karijeri srela natprosječno inteligentno dijete. Ne kažem da tvoje dijete to nije, možda je stvarno riječ o darovitom djetetu, ali to nije razlog da joj ne postaviš jasnije granice.

  37. #37
    Pepita avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    3,816

    Početno

    Ljudi moji nemam problem s postavljanjem granica i odgojem.
    Nisam popustljiva i kladila bi se da sam stroža i doslijednija nego većina vas.
    Nisam rekla ni u jednom momentu da je sve po njenom, po mom je kad god to hoću.
    Problem je ljudi moji u njenoj naravi, nisam tražila pomoć i nisam pisala naslov tipa "upomoć".
    Tražim savjet, jer mi je iscrpljujuće i naporno. Sve mogu ali je užasno teško.
    Je li pravilan način odgoja ili ne, ne ulazim.
    Nema tantruma zato što je ona takva, a ne zato što joj se dopušta neko ponašanje.
    Pa pobogu naravno da je učena da se sa starijim ljudima ne može razgovarati tako.
    Problem je što ona nije drska ili gruba, ona je samo iskrena i otvorena.
    Nije kazala meni da je teta zločesta nego teti i upitno je odakle to zločesta kad mi tu riječ ne upotrebljavamo.

    Teška je i teška je, njeni vršnjaci koje viđam su za mene klasični trogodišnjaci.
    Ta djeca su mi po cijeli dan u kući ili smo svi zajedno vani.
    Vidim razliku.
    Ne govorim ja o darovitosti ili nečem sličnom, ja samo tvrdim da je moja užasno teška i to je to.

    Potpisujem čokoladu, upravo tražim način, neki možda drugačiji način...

  38. #38
    Pepita avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    3,816

    Početno

    Ali ja ne tvrdim da je moje dijete darovito i nadprosječno, ja samo kažem da je za odgajat teža od svojih vršnjaka koje ja viđam svakodnevno, a viđam ih dovoljno.

    rehab ok, tvoja cura je slična. Ajde onda pomozi. Nisu problem granice ali je iscrpljujuće.
    Kako to onda rješavaš...ako nije vječito u kaznama i ako joj ne nanosiš fizičku bol, što ne radim ni ja, što onda radiš???

    Ja klasične kazne ne koristim tipa time-outa ili stajanja u sobi, jer kod nas to ne pali. Ona odradi kaznu i to je to.
    Više sam bazirana na zabranama, koje unaprijed nagovijestim.
    To joj teško padne.
    Zabranu održim do kraja. Ako je rečeno da će se vratiti kući ako recimo ne prestane nešto raditi, to ostvarim.
    Nikad nisam popustila u rečenom.
    Nisu problem granice i moja dosljednost pobogu...sve je samo ne mekanog odgoja.

  39. #39

    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    3,520

    Početno

    Citiraj Pepita prvotno napisa Vidi poruku
    Ljudi moji nemam problem s postavljanjem granica i odgojem.
    Nisam popustljiva i kladila bi se da sam stroža i doslijednija nego većina vas.
    Nisam rekla ni u jednom momentu da je sve po njenom, po mom je kad god to hoću.
    Problem je ljudi moji u njenoj naravi, nisam tražila pomoć i nisam pisala naslov tipa "upomoć".
    Tražim savjet, jer mi je iscrpljujuće i naporno. Sve mogu ali je užasno teško.
    Je li pravilan način odgoja ili ne, ne ulazim.
    Nema tantruma zato što je ona takva, a ne zato što joj se dopušta neko ponašanje.
    Pa pobogu naravno da je učena da se sa starijim ljudima ne može razgovarati tako.
    Problem je što ona nije drska ili gruba, ona je samo iskrena i otvorena.
    Nije kazala meni da je teta zločesta nego teti i upitno je odakle to zločesta kad mi tu riječ ne upotrebljavamo.

    Teška je i teška je, njeni vršnjaci koje viđam su za mene klasični trogodišnjaci.
    Ta djeca su mi po cijeli dan u kući ili smo svi zajedno vani.
    Vidim razliku.
    Ne govorim ja o darovitosti ili nečem sličnom, ja samo tvrdim da je moja užasno teška i to je to.

    Potpisujem čokoladu, upravo tražim način, neki možda drugačiji način...
    Kada je riječ o postavljanju granica, ne mora se uvijek raditi o granicama u smislu da se ne smije udarati druge, da mora pospremiti igračke i slično. Jesi li joj dala do znanja gdje su tvoje osobne granice ? Jesi li joj dala do znanja da te smeta njeno stalno kontroliranje, njezina slijepljenost s tobom u smislu da nemaš ni 5 min za sebe da napišeš nešto na kompjuteru i sl ? Ona nije beba od nekoliko mjeseci da joj moraš biti neprestano posvećena, možda bi je već sada trebala početi učiti da čeka svoj red i da nisu njene želje uvijek najvažnije. Možda nije problem samo u njenoj naravi, nego i u tome da nije naučila da i drugi ljudi imaju svoj prostor, granice, želje..

  40. #40
    Pepita avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    3,816

    Početno

    rehab hvala na ovakvom postu, krenuli smo napokon pravim putem...

    Da bi odredili opće granice prvo su bile određene osobne granice. Kada smo naučili poštivati sebe kao osobu, tada smo krenuli dalje.
    Moram napomenuti da je to dijete koje je savršeno razumjelo što joj se priča i shvačalo te povezivalo.
    Evo primjera: nakon dvije i pol godine što smo zaista bile zajedno dan i noć ja sam trebala početi raditi (dva mjeseca da ostvarim prosjek plaće bila sam trudna).
    Par dana prije nego sam trebala početi raditi sjele smo i razgovarale, uspoređivala sam se s tatom, jer je to bio način da najlakše shvati.
    Tada izađe ujutro i ide raditi, nema ga i mi ručamo same pa se malo odmorimo i tata dođe, tako će i mama samo ćeš morati u bake da te čuva, jer neće imati tko.
    Prvi dan je došla ujutro kod moje mame i taj prvi dan kao i zadnji, totalno normalno kao da je oduvijek moja mama čuva.
    Kad bi je netko pitao ona bi jednostavno objasnila kako je - mama mora raditi, mene čuva nona, doći će mama kad završi posao i to je to.
    Promjene u njenom ponašanju ta dva mjeseca nije bilo izuzev traženja nečega što ja nisam dala, a nona je dozvoljavala.

    Otkako zna za sebe objašnjavam joj da djeca idu spavati prije roditelja...bla, bla...
    To objašnjavanje traje do danas, stalno postavlja nova pitanja i ne miri se s činjenicom da mora spavati prije nego ja dođem.
    Pravila postoje, ona ih poštuje, ali svaki dan ih pokušava mijenjati i samo to ponavljanje istog umara.
    Neka djeca nauče rutinu i to je to...a ja svaki dan moram isto ponavljati.

    Vidiš li da uspijem napisati i ogroman post na kompjuteru ali uvijek uz objašnjavanje i natezanje.
    Nije to da ona ne da pa ja jadna ne znam što ću i popustim, ne popustim, ali uvijek natezanje.
    Naravno izbjegavam, dosadi mi svaki dan oko svega natezanje.

    Zna da njene želje nisu najvažnije i zbilja nisu, ona čeka red, ali ne popušta.

    Kužiš li???

    Da slikovito opišem:
    Zna da se ne smije otvarati hladnjak.
    Svaki dan pokušava i svaki dan moram objasniti zašto ne smije.
    (ovo je slikovit primjer, naravno da smije otvoriti hladnjak, hahahhaah).

    Ok, ona sada jest u onoj fazi inata, neslušanja i sl. super ja to hendlam, ali sam totalno iscrpljena.

    Kod nje NE znači POKUŠAT ĆU DRUGI PUT!!!
    Nikad joj ne popustim!

  41. #41
    Pepita avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    3,816

    Početno

    I sad ponovno čitam svoj prvi post, uopće se ne nadzire da je problem postavljenih granica, već nje kao osobe.
    Njeno eliminiranje igračaka i sl. što navodim.
    Zato i jest krenulo pitanje darovitosti.
    To nije pitanje granica i odgoja.

  42. #42
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Citiraj Pepita prvotno napisa Vidi poruku
    Problem je što ona nije drska ili gruba, ona je samo iskrena i otvorena.
    Za ovo gore citirano, evo to taj njem psiholog, ma linkat ću ti link, iako vjerojatno nije tvoj cup of tea pa nećeš možda puno gledati, tvrdi da je upravo bug modernog odgoja, da djeca ne uče odvajat sebe od drugih, da su, zbog attachment parentinga, nedovojivi od roditelja (najčešće majke) i ne percipiraju okolinu kao nešto različito od sebe i zato sve mora biti po njihovome jer prva i osnovna instanca (majka) to dovlljno ne pokazuje (ne možda zabranama ili nekim drastičnim radnjama, nego stalno i svakodnevno, ma kako blago) da zajedno nisu jedno, doslovno i fizički (nošenje do jako velike dobi itd.). Mislim, pišem to, a i nama se događaju neki "lapsusi", koje radim tako jer mi je jednostavnije (cosleeping).Tipa - prije je bilo nezamislivo da dijete prekida razgovor odraslih, a sada se društvena klima toliko promijenila da sve staje, face se oduševljeno orkeću da čuju što će dijete izjaviti, onda se to komentira, kao najnormalnije. MOžda je glup primjer, on to puno bolje i elokventnije obrazlaže. Onda isto ide za time kako se sve pokušava podrediti djetetu (pa, ako je nezainteresirano, dodatni sati da se zainteresira, ako mu je dosadno itd.). A, po njemu, dijete treba nauči čekati, da se nauči istrpiti dok mu je dosdno, da se nauči disciplinirati itd. Da nauči da svijet nije stvoren tako da ga zabavlja 24/7. I da čak i škole i vrtići to sve skupa i potiču, jer su i odgojitelji danas zbunjeni i forwardaju problem dalje... a problema, u stvari, nema.

    Evo linka:

    http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=6439

    Pepita, odi onda u ST-u kod nekog stručnog, pa vidi, ja ti ne znam nešto posebno reći.

    Meni se čini da ti je mala OK, malo je napornija jer je znatiželjnija, i to je to. Vidjet ćeš da će dogodine bit bolje, kako imaš čvrsti stav glupo je i meni daljel trubiti na temu kolektiv, a i ziher za tijelo nije dobro, a i bolje je da kad imate bebu ne tutnje infekti preko nje.

    Moj ti je savjet, kad se upišete u vrtić, da svakako ide u grupu miksanu (ako ikako to možete postići, znači ono od 3-7, em će biti manje infekata, em će joj bit puno zabavnije). I moja je mala u grupi vršnjaka stršala totalno (imala je jednog malog za igru i tete, prema djeci se ponašala kao da je ona teta, pažljivo, ali ne al pari). Ima takvih masu, sad jesu li svi ti daroviti, a i ja bih mogla benefitirat od nekih posebnih alata za darovite, ali ne i genijalne, nemam pojma. U miješanoj je grupi puno bolje, njoj su fora sve starije 2 godine i najbolja prija joj je malo starija, ali kad ne ide u vrtić onda je doma posvukud, kad ide puno je mirnija, a sad ne ide zbog ono bolesti na bolest na bolest na bolest. I mislim da uopće neće moći ići i da se pomirim s time da će vrtić bit za nju "izlet", a primarno ćemo se morat nešto drugo izorganizirat.

    Meni se čini da njoj treba više sadržaja od onog kojeg joj ti možeš prižiti, još sad s bebom, ali nadoći će i to. Moja mala ST poznanica se s vrtićem spasila, ali doslovno. Obrađivali su je i u ST-u, mislim da je išla u Bistriće, odlikašica je itd., bila je "naporno dijete", isto tako "meniii je dooosadno", takva je i moja mala, isto jekao hvale da je pametna (ja ne mislim da je ništa spešl, slična je ko moja mala poznanica tako da tu imam usporedbe, nije da nisam nikad takvo nešto vidila itd.), ne znam, ja sam to prihvatila, to mi je OK, ima ovakvih, onakvih, otvorenih, zatvorenih, plašljivih itd. To mi ide u prirodnu "bioraznolikost", nije mi podloga za neku obradu, možda griješim.

    Idi pa vidi, raspitaj se za ST psihologe, pa možda još dobiješ mišljenja, pa ćeš vidit.

  43. #43
    Pinky avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    5,498

    Početno

    mislim da se na ovom forumu djeca lako proglasavaju darovitima. Takva pitanja i u tolikoj mjeri, uglavnom velika vecina toga sto si opisala je po meni normalno ponasanje za dijete njenih godina. Nista ajme ali ni nista wow.
    Ili imam troje darovitih necaka i dva darovita mala susjeda. Mozda bi trebala javiti njihovim mamama?
    Na stranu sala - pepita to je sve normalno za dijete tih godina, ne brini se.

  44. #44
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    slažem se s rehab

    imam i dosta vlastitog iskustva s djetetom koje stalno hoda za mnom i stalno nešto ispituje
    to što je stalno htjela visiti na meni smo riješili tako da sam joj objasnila da mi to ponekad smeta i da me tada treba ostaviti na miru. nekad bih čak i podviknula na nju. sad to više nije potrebno, samo je sjetim da i mama ponekad treba biti sama i na miru i neka se vrati kasnije pa ćemo se maziti/igrati ili štoveć.

    a ovo stalno ispitivanje me zapravo veseli (koliko god da zna biti naporno) jer je to sjajan način da djeca uče o svemu a i na mene djeluje stimulativno jer se često stvarno moram zamisliti kako da joj neke stvari objasnim.

    ja svojima (sad imaju 6 i 4,5 god.) prije spavanja sve češće umjesto priča i bajki čitam dječje encikopedije (ima ona sjajna Večernjakova edicija Čudesni svijet znanja) i baš mi je nevjerojatno koliko mogu zapamtiti i razumjeti.
    danas je npr. za ručkom moj šestogodišnjak objašnjavao četverogodišnjakinji što je anticiklona i kako nastaje tornado.

  45. #45
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Pokazuju to kako ko - jednostavno nemaju ugrađenu spoznaju te neke kočnice, koju smo mi imali. pa je neko drzak, neko samo otvoren itd.

    Ovaj dr. pak tvrdi da je problem darovitosti danas prenapuhan, ne baš tako, ali to se iščitava. I da ga je pogrešno tako tretirati, i on vidi bug i kod stručnjaka (škola, vrtići) i roditelja, koji svi postavljaju dijete u centar (što po njemu, nije normalno, i medvjeđa je usluga djetetu, kao i postavka "dijete je mali odrasli", jer se dijete mora uklopiti u postojeći svijet) i cijelo društvo poziva da se vrati na malo više autoritarniji odgoj, što ne znači nikaok batine i gušenje djeteta i Austrugarsku. To onako ugrubo i jako pojednostavljeno. Treba pročitat knjiigu za više i bolje.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 03.01.2012. at 14:57

  46. #46
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Naravno, svemu kumuje i r. vrijeme 9-17 i doba tehnologije i ubrzanje života, a i nesigurnost odraslih u sve brže mijenjajućem svijetu.

  47. #47
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    što se tiče attachment parentinga, smatram da ga primjenjujem i ne vidim zašto bi ta vrsta odgoja isključivala postavljanje granica

  48. #48
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Piše u knjizi, ja ti to ne znam dovoljno objasniti osim ovoga gore. On tvrdi da takva vrst roditeljstva zakida dijete za vrlo važnu spoznaju, koja, ako se dobro sjećam knjige, mora uslijediti daleko prije 3 godine, a to je da majka i dijete nisu jedno, i da je uloga majke ta da djetetu osvijesti tu dihotomiju ja-svijet. Di je mama - svijet, a ne "ja". Čak to govori i primjerima tipa dođu mu u ordinaciju, a dijete od tipa godinu i pol, dvije, penje se po roditeljima itd., a roditelji to niti ne primjećuju nego im je normalno itd. To je njegov stav, meni se to čini logično. Nisam se duboko udubljivala niti u attachment parenting, ni seersa, ni juula, niti ikve te neke sheme i odgojne postavke, idem više po želucu, pa radim ono što mi se svidi i što mi ima smisla (a vjerojatno i većina nas ipak tako, a onda opet neko završi načelno "ovamo", a neko "tamo")).
    Posljednje uređivanje od ina33 : 03.01.2012. at 15:06

  49. #49
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    necu ulaziti u raspravu da li je djete nadareno ili samo prosjecno, ali ono sto sam izcitala iz svih postova, nadam se da nisam krivo shvatila, je da nije problem toliko u djetetu kao u tome da ti ne mozes/ne znas povuci granice u kojima bi sebe stavila ne prvo mjesto. mozda dalje ima s tim problema van kuce jer kako je navikal u kuci tako ida i van nje. to je ona famozna recenica koja ja prvo bas i ne volim a to je da sve ide iz kuce.
    mozda da prvo poradis na sebi kako se postaviti prema njoj, ako ti ne ide bas najbolje trazi pomoc nekih psihologa. jer ovako virtualno davanje savjeta je tesko. ima postava s kojima se ja osbono slazem, npr. medin, ali ti kazes da nije tako.
    tebi neko moze pomoci, samo ako sagleda situaciju izbliza. i ukaze ti na greske.
    meni cesto MM kaze di grijesim, da sam kruta u nekim stavovima. a i ja njemu takodjer objasnjavam di je premekan i da tako ne moze. drugi bolje vide nego mi sami.

  50. #50
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    nisam ni ja previše čitala o svim tim odgojnim teorijama, čini mi se da je ovo moje najsličnije AP-u
    ali jako, jako mi je bitno da mi djeca nauče granice - i moje i MM-ove osobne granice, kao i granice prihvatljivog ponašanja

Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •