jas sam očajna mama jednog (za skoro mjesec dana) šestogodišnjaka!
moj je sin oduvijek bio "teško" dijete, ništa kod nas nije išlo "lako", ni hranjenje, ni spavanje, ni odvikavanje od pelena...uvijek i za svaku stvar stotinu objašnjenja , uvjeravanja, moljakanja i nadasve živaca za tri konja , čak i razvoj govora, već godinu dana idemo k logopedu. psihologica ga je okarektizirala kao nadasve osjetljivo dijete, inteligentno ali i emocionalno nezrelo!!
i, istina je , moj sin je jako osjetljivo dijete, jako vezano za mene i supruga. u vrtiću i nije bio jako prihvaćen od strane vršnjaka baš zbog svojih reagiranja koji su bili "nezreli " za dob!! No, sve je nekako išlo naprijed, logopedica je zadovoljna rezultatima, u vrtiću se situacija normalizirala, ima dobre prijatelje, lijepo se igra, posluša (bilo je faza i kad nije slušao), jede, spava. No, moj je sin jaaaako napet, često je agresivan prema mlađem sinu koji "s lakoćom" napreduje i svi ga vole .
Psihologica mi je rekla da starijem moram jačati samopouzdanje i svi se u tome trudimo...no, u zadnjih mjesec dana ta napestost je popucala po šavovima...na svaku zabranu i kritiku ima napade bijesa, baca stvari, mene lupa, govori mi ružne stvari, ja ga uzmem k sebi i teško ga smirim. No neće to napraviti ni mužu ni svekrvi ni pred susjedima. Jednostavno, moje granice lako prelazi. Sve zna , da to nije lijepo, da se to ne smije, aki kad ga uhvati žuta minuta...kaos! Jel netko ima sličnih iskustava...help me please!