Helou! Otvaram temu jer me zanimaju vaši stavovi o pola radnog vremena. Jedan od razloga je što sam se prije mjesec i pol vratila na posao nakon porodiljnog, i mm, ja i 14-mjesečno dijete nismo doma ni skupa od ponedjeljka do petka od 8.00h do 18.30h. I to mi je strašno bezveze i stalno si mislim kako bi da mogu stvarno radila pola radnog vremena.
Drugi je razlog što bi baš o tome pisala rad na postdiplomskom. Koliko znam, naš zakon (o porodiljnim i rodiljnim naknadama) dopušta pola radnog vremena ako se ranije vratiš s porodiljnog na posao, pa do isteka tog prava (npr. počneš raditi 4 sata kad beba ima 8 mjeseci, i radiš 4 sata do njenog 16. mjeseca starosti).
Zakon o radu predviđa mogućnost punog i nepunog radnog vremena, tu odlučuje poslodavac da li će organizirati posao i radno vrijeme u nepunom (4 sata) i da li će radniku ponuditi ugovor o radu na 4 sata. Dakle, poslodavac može i ne mora to odobriti.
I još možeš biti doma na neplaćenom do 3. godine - tzv. mirovanje radnog odnosa.
(Ne pričam o pravima za 3. dijete, blizance, njegu djeteta...)
E sad, je l netko pitao svog poslodavca ikad za takvo nešto i probao?
Kad bi htjele tako raditi, koliko godina bi tako radile (stalno, do neke djetetove starosti...)
Što bi vam tu bio najveći problem da se odlučite na to, pod uvjetom da poslodavac pristane? Manja plaća, organizacija posla u duplo manje vremena, strah od "prekovremenog" na ta 4 sata, manje uplaćivanje doprinosa u mirovinsko, kako na vas gledaju kolege jer "radite duplo manje" i odlazite ranije s posla, strah da ćete izgubiti postignutu poziciju, ili da nećete uopće moći napredovati... što bi vas još mučilo?
Znam da je u Velikoj Britaniji i skandinavskim zemljama uobičajena praksa part-time jobs, i meni osobno bi bilo super da jednog dana bude i kod nas. Bolje rečeno, da već je i kod nas.