Tražila sam temu, ali je nisam našla...pa oprostite ako sam fulala i otvorila duplu! Isto tako-mogla sam otvoriti na izazovima roditeljstva ili na zdravlju djece, ali nekako mi je ovdje najbolje odgovarala.

Ovo me pitanje baš muči!

Iskreno-nisam o tome ni razmišljala dok mi jedna majka, koju sam srela kod pedijatra, nije stavila bubu u uho. :/ Ne znam zašto, pomislila sam da je Roda jer je zračila nekim mirom i sigurnošću. Pitala me:"Jeste li je pripremili na to da će ići na operaciju?".

Probala sam svojoj curici reći da ćemo ići u bolnicu i biti tamo 2 dana, da će mama stalno biti uz nju, da će je dobri čika doktor operirati, napraviti joj mali rez i spremiti bruh da se više ne pojavljuje, da će ona spavati i neće ništa osjetiti...a dobila sam samo jedno odrješito "Neću ići u bolnicu!" Tu sam pomislila da nešta radim krivo pa sam joj prestala pričati o tome.

Jeste li vi kako pripremali svoje dijete na operaciju ili hospitalizaciju? Što ste im rekli, kako su oni to primili? Kako to najbolje učiniti i treba li uopće to pokušati objasniti jednom trogodišnjaku? Milijun pitanja mi se mota po glavi...

Kad se sjetim svoje operacije-imala sam 23 godine pa nisam mogla pojmiti kolika je bol kad se probudiš nakon anestezije, a kamoli da to može shvatiti malo dijete :/ A opet, nekako mi grč u grlu kad pomislim da je samo odvedem i da se to obavi jer nekako si mislim da će se osjećati prevareno!