Eto pitanja:
1. Solidna plaća, ali katastrofalni odnosi među kolegama
ili
2. Manja plaća, ali mir na poslu,
što biste i zašto izabrali?
Trenutno sam u dilemi pa molim vaša mišljenja.
 |
|||
|
|
|||
Dilema-mir na poslu ili dobra plaća
Eto pitanja:
1. Solidna plaća, ali katastrofalni odnosi među kolegama
ili
2. Manja plaća, ali mir na poslu,
što biste i zašto izabrali?
Trenutno sam u dilemi pa molim vaša mišljenja.
Ja bi mir, a kad bi to bilo tako jednostavno onda ti ne bi bila u dimeli, jel tako?
Ako možeš financijski ponjeti zašto ne.
nakon 15 godina rada i 7 godina atnje, biram mir.
nikad manje novaca nisam imala, i stvarno se mučimo,a nikad smirenija i sretnija....
Ovisi koliko je manja plaća i koliki su problemi međuljudskih odnosa na prvom poslu.
Mir se definitivno isplati, ako možeš živjeti od manje plaće. Međutim, ne znaš koliko je stvarno mirno na tom drugom poslu dok ne počneš tamo raditi.
Ako je ovaj bolje plaćeni posao kratkotrajan - npr. planiraš tamo raditi 1,2 ili 3 godine a zatim mijenjati posao, a ciljano ti treba lova, onda bih to odabrala za taj određeni period.
Ali ako je to radno mjesto koje nećeš tako brzo mijenjati onda svakako mir i manja plaća.
ovisi koliko si poslova promjenila, znam puno primjera da ljudi svoj prvi posao okarakteriziraju kao užasan, samo zato jer nisu probali stvarno užasan posao.
ma, sam posao nije užasan, dapače, na ljestvici podnošljivog 1-10 visoko 7., ali odnosi ... Bogu za plakati
nije mi to prvi posao, imam već 18 godina staža i svakojakih iskustava, ali kad sam još učila raditi posao koji radim, prag tolerancije je bio visok i mogla sam svašta podnijeti jer sam znala da još moram učiti...
No, međutim, trenutno imam osjećaj da pucam i da ne mogu više podnijeti raznorazna podmetanja, tužakanja, komentare, napetosti... stalan osjećaj da mi se prati svaki korak i čeka pogreška pa da se brzo zove šefa... baš ono grč u želucu kad ujutro krenem na posao.
Financijska strana mi je jako važna, jer evo i sad kad ovo pišem radim kod kuće da zaradim koju kunu (muž mi je trenutno nezaposlen, a troje djece...)
I što je najgore, svjesna sam da i na novom ponuđenom poslu može biti svakako bez obzira na obećanja, ali ne znam koliko još mogu ovako ...
(Sorry ako je post malo zbrkan, već sam umorna)
Ružica, ako možeš raditi u miru i ovako dodatno zarađivati u redu,
ali ako te i to dodatno iscrpljuje u ovim kasnim noćnim satima onda opet ne budeš
dobro funkcionirala...
Možda se na ovom lošem ipak odnosi promijene, barem postoji nada
ili ti pak uspiješ ostati ravnodušna pa da spavaš i odmoriš se noću.
Ne znam...
Uvijek biram mir.
Nikakav iznos mi ne može to zamijeniti.
Znam da je i financijska strana važna, da treba jesti kruh i živjeti, ali u obitelji sam supruga i mama, što iziskuje moje snage i ljubav, koje ne želim iscrpljivati i izgarati radi loše klime u kolektivu. Moja obitelj me treba veselu i zadovoljnu.
Ipak, nažalost, u današnje vrijeme, nema savršena ozračja među kolegama.
Ponekad se isplati promijeniti posao (ako je moguće!) i imati novi početak, što može biti dodatan poticaj i osvježanje u životu.
Ružice, napisah samo svoje mišljenje, o tebi sve ovisi ...
Ja nisam sigurna da bih izabrala mir, ne u prvom koraku... Ovo govorim na temelju vlastitog iskustva. Kad je trebalo, izdržala sam 2,5 godine posla koji nije bio užasan, ali nije mi bio drag i tražio je od mene jako puno. Toliko sam izdržala, pokrpala financijske rupe, a kasnije se lijepo vratila na miran posao.
Ali...
U cijeloj priči ima jedna kvaka - hoće li tebe miran posao čekati i za godinu-dvije, kad tm nađe posao i kad potrebe budu drugačije? Hoćeš li biti u stanju psihički izdurati odnose na onom bolje plaćenom poslu? Teško mi s foruma možemo dati odgovore... Teško je postaviti i prava pitanja.
S druge strane... uvijek postoji mogućnost da se na onom bolje plaćenom poslu odnosi poprave, a na mirnom da uleti nekakav nemir za iste pare. To ne znaš. Sve ovisi kako ti padne grah. Bitno je (i najteže u cijeloj priči) ne predbacivati si da si krivo odlučila. Neke stvari ne možeš znati unaprijed....
Sretno!
Evo, baš ovako.pituljica prvotno napisa
Ovisi kakav je posao i kako se snalaziš u njemu.
Ja moram priznati da bih dobro odvagala jednu i drugu opciju.
Bolje plaćeni posao
Mislim da bih se ja osobno smašla u sitauciji napetih odnosa. Ukoliko bi moj posao bio odgovoran i nosio sa sobom težinu, a ja imam znanje i sposobnosti to odraditi, ne bih se puno uzbuđivala radi međuljudskih odnosa. Svoje najbolje projekte sam odradila sa timom ljudi kje bih zadnje odabrala da sam ih birala.
Isto tako, na jednom projektu gdje je po mom mišljenju na početku bio "Dream Team" - posao smo završili katastrofalno loše. Na kraju krajeva, posao je posao. Ponekad ne treba previše emocija uplitati u međuljudske odnose na poslu.
Mir na poslu
Nije definiran ovaj mir ne poslu. Da li se odnosi na posao ili na međuljudske odnose? Da li je posao manje zahtjevan, odgovoran ili je okolina u kojoj bi radila drugačija?
ja odlično funkcioniram pod pritiskom. Neki ne. Stvarno je teško odvagati.
Imam jednu tablicu koja ti može pomoći pri odabiru posla, javi mi mail na pp....
jesi li sigurna da ćeš na ovom drugom poslu imati mir?
i jesi li sigurna da na ovom starom nije moguće popraviti situaciju?
moje je mišljenje da posao koji ti inače odgovara ne treba mijenjati radi
međuljudskih odnosa, jer nikada neznaš kakve ćeš međuljudske odnose zateći
negdje drugdje,a i malo je poslova gdje sve po tom pitanju štima...
i ja sam imala svakakvih iskustava nrp.kad sam tek počela raditi kolegica je umislila
da ja imam nešto s njenim zaručnikom pa mi je stalno nešto podmetala na poslu, lagala kod
šefa (a ja nova),brisala što bih ja napravila, zaključala me u arhiv...
nisam promijenila posao radi nje, dapače ona se je promijenila,
danas mi je drago što sam imala takvo iskustvo na početku jer su mi sve nove situacije u kojima
sam se našla "mačji kašalj" i naučila sam sve negativne utjecaje drugih odvajati od sebe, čak se i
sprijateljiti s ljudima s kojima sam imala problema
mir na poslu, uvijek.
nedavno sam čitala rezultate nekog istraživanja, koliko povišica stimulira nezadovoljne poslom.
rezultat: zadovoljstvo poslom raste nakon porasta plaće, ali je to privremeno, nakon 6 mjeseci efekti se gube i ljudi su jednako nezadovoljni kao i prije povišice.
zaključak: nije sve u lovi.
...ali, ako si ne možeš priuštiti to smanjenje plaće, onda je ipak sve u lovi pa šuti i trpi.
čim ti ljudi sve to rade svaki dan,očito imaju premalo posla.drugo,dok ćeš god ti cviliti oni će te gaziti.znam da je teško ali moraš smoći snage i ne dat se sterati od budala ako voliš taj posao i želiš ga raditi.prijavi ih za mobbing.to se vrlo ozbiljno shvaća kod nas-znam jer mi muž radi takve slučajeve.izbora i rješenja imaš.
Izabrala bi lovu. Odnosi sa kolegama me ne bi dirali previše, jedino što je meni važno bi bio odnos sa šefom/nadređenim. Ako dobro radim svoj posao, nikakva podmetanja me ne bi tangirala.
X
Dok imam korektan odnos sa šefom, dok volim svoj posao i zarađujem da otplatim svoj kredit, što se mene tiče, mogu uopće ne komunicirati sa kolegama.
Doduše, imam relativno "netimski" posao pa si mogu priuštiti da me odnosi s kolegama iz drugih odjela ne diraju (a i taj sam tip osobe).
S obzirom na opisanu situaciju (troje djece, nezaposlen muž) osobno ne bih previše dvojila oko odabira. Posebno ako ti nitko ne garantira da ćeš na drugom mjestu naći "mir". No, ponovo, to sve ovisi o osobi i životnoj situaciji.
isto kao i deaedi i icyoh. u ovih 16 godina radnog staža radila sam u različitim timovima i sredinama, i zaključila da je najvažnije svoj posao korektno odraditi.
odnosi s kolegama ne igraju mi ulogu kod izbora posla, prvenstveno je tu plaća i velikim dijelom osobni afiniteti.
sa svima sam fina i ljubazna, tako da nitko nema razloga prigovarati
Mir, mir, i mir, jer život je prekratak i treba ga učiniti lijepim!
ja bih mir, ako me to ne bi dovelo do beskućništva
iskreno zavidim Deaedi i Icy - ali ipak mi je bitan kakav takav suživot na poslu, pogotovo kad je riječ o maloj firmi od par ljudi to dođe skoro kao obitelj
opet, ako ćeš zbog manje plaće biti u opasnosti da završiš na cesti, možda da probaš raditi na debljanju kože
i ja sam uvik mislila da bi izabrala lovu. sve dok nije došlo do trenutka biranja, onda sam shvatila da jednostavno više ne mogu.... popucala sam po šavovima, sve se to skupa odrazilo i na odnose doma. došla sam do faze da bi na posao išla ko u zatvor, želudac bi me počeo bolit pola sata prije posla.
a uvik sam mislila da bi izabrala lovu.
i da se razumimo, situacija mi nije uopće bajna, dapače, stvarno se mučimo financijski.
kada ne možeš izbjeći timski rad u timu koji se bavi podmetanjem noge, pritiskom šefa itd., izabereš mir...Ili kao ja, jednom ima tome već, moliš boga da ne moraš ujutro na posao, pa moliš boga da dođe kraj radnom vremenu, gutaš, gutaš, gutaš...i kad pukneš završiš na mjesec dana u bolnici na raznim mučnim pretragama. Dijagnoza: stres.
I lijepo daš otkaz. Pa kud te voda odnese...Nekad mir ne znači i manju plaću..Srećom, nekada se može imati i oboje..
Rijetko kad je dilema tako crno-bijelo postavljena. Neki poslovi jesu takvi da se možeš izolirat i reći "ja radim svoj posao, briga me", jer su takvi poslovi koji ne zahtijevaju stalnu interakciju s kolegama i bliski timski rad. Tj., ako osoba ne radi izolirani dio posla koji se može prezentirat kao njen rad, nego je njen rad utkan u tim - onda je to teže do nemoguće. Doduše, onda će i patit odnos sa šefom jer će sve to skupa bit gnjavaža i ta podmetanja neko (šef) mora riješit, inače će imat tim koji se bavi samim sobom. Tj., sve to ovisi o mjeri, a i vl. doživljaju "podmetanja" - nekoga ne dira usputna primjedba, nekome se oko toga vrti dan.
Poanta - teško ti iko može pomoći i reći "ja bih na tvom mjestu tako i tako" i stvari koji put jesu ili-ili, ali često i nisu.
Sve ovisi u kojoj je to mjeri i koliko te to bedira. Očito puno, kad si postavila topic, pa si vjerojatno na tragu mira, a ne para jer je ovo postalo toliko smetajuće da ne kompenzira veću paru.
Posljednje uređivanje od ina33 : 15.07.2011. at 14:18
da, teska odluka u svakom slucaju.
Iz vlastitog iskustva mogu samo reci da sam bila u situaciji kada je u kolektivu bilo nepodnosljivo, jedan kolega je bas bio "truo", uvlacio se sefu do bola, samo upirao prstom sto kod drugih ne valja da sebe uzdigne, realno nije bilo sanse da se to popravi...ali, onda ko grom iz vedra neba: dao je otkaz. Tako da nikad ne znas kako se stvari mogu preko noci okrenuti. Od onda je mir.
Nije presudno, ali radi se za novac, po meni, izaberi bolje placeni posao.
ovo što si opisala itekako mi je poznato. ne mogu odlučiti umjesto tebe, no ja bih izabrala mir.
gutaš, gutaš, onda ti se aktivira štitnjača, pa raznorazne druge stvari - i nađeš se na relaciji posao-doktor-doma... usput prestaneš funkcionirati na svim poljima.
i svakako si pročitaj knjigu "mobing" (andreja kostelić martić).
Potpisujem od riječi do riječi.
Osim toga, niti jedna situacija nije zacementirana; sve teče, sve se mijenja - tako i ova mirna idila na slabo plaćenom poslu. Već sutra može doći netko tko će unositi razdor.
I najzad, ako ti imaš mir u srcu, što ti tko može? Postupaj u svakoj situaciji pravilno i po svojoj savjesti i bit ćeš dobro.
Prvenstveno radim za novac (dakle slazem se s Deaedi, icy i ostalima koji su to napisali), a mir, ako ga nema na poslu, imam doma.
Ne volim svoj trenutni posao, smatram ga izuzetno dosadnim, kolege su mi apsolutno nezanimljivi, ne druzimo se privatno, a u principu ni na poslu. Prvu nadredjenu nitko ne moze smisliti, ali primirila se nakon sto je dobila negativne godisnje ocjene od cijelog tima. Sad je umiljata i ne mijesa se ni u sta sto nije striktno vezano uz posao.
I, naravno, dok god znam svoj posao i dobro ga obavljam, ne zanima me tko sto pokusava podmetnuti, a jos manje kome.
ja kao ogledni primjerak sveosjetljive persone koja upija vibracije i negativnosti iz svih mogućih izvora
bih ti rekla da se ne zamaraš nikakvim blesavim odnosima.
ako si sigurna u sebe i ono što i kako radiš apsolutno trebaš odhebati ičije loše odnose,
napraviti svoj posao i uzeti novce koje zaslužuješ.
pogotovo s troje djece na leđima i nezaposlenim mužem.
jer je to jedino što tebe treba zanimati, a priče i prće ostavi oniuma koji se time i inače bave
jer drugo ni ne znaju. mislim da savaki čovjek koji voli raditi i zna raditi nema interesastvarati lošu atmosferu, uglavnom su neradnici i neznalice pokretači toga.
ovo ti govorim iz dobrog starog iskustva, s vremenom jednostavno naučiš kako se izdignuti iznad situacije
osim naravno ako nije u pitanju neko zlostavljanje, sretno!
Posljednje uređivanje od flopica : 17.07.2011. at 09:29
Hvala, cure!!!!
Neke stvari ste mi razbistrile u glavi. Dosad sam uvijek radila u okruženju gdje je ekipa bila ok, poneka napetost koja se rješavala usput i sve je išlo svojim tokom. Nisam još naišla na ovakve ljude pa me to strefilo, no neki ljudi stvarno nisu dostojni naših živaca.
Svoj posao volim raditi i mislim da ga radim jako dobro i tu mi miko ništa ne može, a dobre odnose imam kod kuće i s prijateljima. Napokon sam svjesna da s kolegama na poslu i nemoraš biti u dobrim, a kamoli u prijateljskim odnosima. I mislim da je za ovakve situacije ponajviše kriva ljudska zloba i zavist, neki ljudi se time hrane pa neka im...
ružice skroz se slažem s tobom uostalom na poslu uvijek i među najboljim kolegama ispadaju razne trzavice htjeli mi ili ne uvijek je prisutna doza ljubomore i zlobe ipak je to u ljudima
NHF, ali gdje je treća opcija?
Ja bih između ove dvije opcije uvijek nastojao potražiti treću - solidna plaća i mir na poslu. Nije lako, ali zašto se pomiriti s tim da postoje samo loša rješenja....?
Ja uvijek radije biram mir, makar morala zube na policu.
Kad bi mi financijska strana bila jako važna, sigurno bih odabrala ovu bolje plaćenu varijantu i poradila na tim međuljudskim odnosima, tj. pokušala bi se isključiti, koliko je moguće, da me ne dira sve i svašta.
Trenutno se nude ove dvije, a treću, idealnu, tražim (postoji li?).NHF, ali gdje je treća opcija?
Ja bih između ove dvije opcije uvijek nastojao potražiti treću - solidna plaća i mir na poslu. Nije lako, ali zašto se pomiriti s tim da postoje samo loša rješenja....?
Lako ću ja svoje zube na policu (imam i dosta zaliha), a kako djeci objasniti da ostave zube na polici?
(Znam da ne misliš doslovno, ali nisam mogla odoljeti)
Postoji, uvijek, samo se vrlo rijetko nudi sama od sebe...
Posljednje uređivanje od Moover : 18.07.2011. at 12:40
A gle, sama procjeniš da li možeš podnjeti slabije plačen posao ili ne.
Samo primjera radi, kad smo mi bili u veoma siromašnoj fazi, ali mislim zaista veoma siromašnoj, mama mi je jednostavno objasnila, da nema para nego za samo najbitnije osnove, događalo se da smo blagdane provele bez struje, isključivali su nam nekoliko puta vodu, bilo je svega, ali od moje strane nije nikad dobila niti 1 sekund kukanja ili žaljenja jer sam shvaćala da je to tako trenutno i da bolje ne može. Hvala Bogu na tim teškim godinama jer sam naučila da mogu preživiti bez jedno 90% onog što trenutno imam. Mislim da djeca razumiju puno više nego mislimo da razumiju.
Iako bih u prvom trenutku odgovorila s "biram mir", moram reći da je ova mogućnost koju spominje Peterlin zaista realna. Ne biste vjerovali, ali u kolektivu od pedesetak ljudi dovoljna je jedna jedina osoba s lošim namjerama (da ne kažem sociopat
Stoga, ako i uz dobro plaćen posao moraš raditi noću kako bi podebljala kućni budžet, ako je jedan partner nezaposlen, svakako mislim da je bolje plaćeni posao bolji izbor, bez obzira na sve drugo.
Odlična odluka, sretno!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom