Naša priča

[walter]

Drage žene, bez namjere da na bilo koji način opravdavam postupak uredništva Jutarnjeg lista za objavu ove priče bez kontaktiranja autorice, htio bih istaknuti par stvari, uz napomenu da ne radim za Jutarnji list, a bavim se novinarstvom...

1) Mislim da su pozitivni učinci objavljivanja članka mnogo veći od negativnih. Postupak posvojenja u Hrvatskoj pretjerano je birokratiziran, i kao takav mnogo je stresniji nego što bi trebao biti. Od jedne prilično jednostavne i obostrano korisne ideje, dakle da dijete bez roditelja dobije roditelje, a roditelji bez djece dobiju dijete, napravila se zavrzlama u kojoj niti roditelji postaju roditelji niti djeca dobivaju tate i mame. Većina "posvajača" obija telefone i čeka godinama, dok djeca odrastaju u domovima bez roditelja.
Statisčki podaci koje je novinarka iznijela u članku naravno da ne mogu opisati niti najmanji komadić onoga što posvojitelji prožive upravo zbog te birokratske nemani.

S druge strane, priča forumašice Pippi pogađa točno u sridu. Bez obzira što Pippi umanjuje svoje stresove govoreć da se oni događaju i drugim obiteljima. Stvar je u tome da se takvi stresovi (u nedostatku boljeg izraza) moraju svesti na najmanju moguću mjeru.

Poanta je u tome da je onako preneseno iskustvo od Pippi sasvim sigurno više učinilo za buduće posvojitelje od bilo kakvog političkog govora i ne znam čega. Siguran sam da je postupak posvojenja upravo zahvaljujući tom članku osigurao jače mjesto u javnosti nego što je bio slučaj do sada.

Dakle, tu je uloga Jutarnjeg lista pozitivna.

E sad, zašto netko iz uredništva nije kontaktirao Pippi, to mi je nejasno. Mislim da bi bilo dobro kontaktirati novinarku i pitati je za razlog, jer ta novinarka ima određeni ugled kojeg sasvim sigurno nije stekla na ovakav način. Možda je razlog banalan, možda je urednik, u želji da neke druge novine ne otkriju prve ovu priču, zanemario novinarski kodeks.

I na kraju, ta urednička oprema "Potresno, 700 dana..." itd.

To nije potresno za one koji su već u postupku usvajanja, jer su na to navikli.

Oprostite na gruboj usporedbi, ali to bi vam bilo kao da se napiše članak o logorašu koji radi 15 sati dnevno, i onda on kaže: Pa mislim, nije to tak strašno, i ostali rade ko ja. Ima jedan koji radi 18 sati dnevno.

Eto, bez ljutnje.

[čokolada]

Walter, hvala ti na ulogiravanju i na trudu što si nam pokušao približiti viđenje iz novinarske perspektive.
Posvojiteljima ne treba ovakvo ukradeno "približavanje iskustva" u Jutarnjem jer oni jako dobro znaju kakvim i kojim putem trebaju ići. Posvojiteljima i djeci treba dobro novinarsko istraživanje, detektiranje problema i prozivanje odgovornih, a to je mnogo dublje od pukog "jadni posvojitelji se spotiču o birkoratizirane centre za soc. skrb, dok ih gomila dječice željno u domu čekaju". Dječica u domu čekaju promjenu mentaliteta koji počiva na onom "krv nije voda", a time se povode i centri i NAJVIŠE pravosuđe koje (ne)amenuje oduzimanje roditeljske skrbi. Domovi su puni samo one dječice na kojima je sustav zakazao, dakle one koji ne mogu biti posvojena (popularno - nemaju papire)
Nemam sad vremena, eto, zato samo ukratko.

[rima11]

[QUOTE=Pippi Longstocking;1958196]Moja se učiteljica nije (na sreću) uzrujala niti najmanje zbog novih okolnosti oko njezine priče i zahtjeva da se nastava potpuno redovito izvodi, bez prekida ili poremećaja, naprave sve zadaće i tek onda se može baviti vanškolskim aktivnostima kao što je forum
Jako mi je drago da ovi ružni događaji nisu utjecali na vašu učiteljicu života.........................

[Zdenka2]

Walter, hvala ti na ulogiravanju i na trudu što si nam pokušao približiti viđenje iz novinarske perspektive.
Posvojiteljima ne treba ovakvo ukradeno "približavanje iskustva" u Jutarnjem jer oni jako dobro znaju kakvim i kojim putem trebaju ići. Posvojiteljima i djeci treba dobro novinarsko istraživanje, detektiranje problema i prozivanje odgovornih, a to je mnogo dublje od pukog "jadni posvojitelji se spotiču o birkoratizirane centre za soc. skrb, dok ih gomila dječice željno u domu čekaju". Dječica u domu čekaju promjenu mentaliteta koji počiva na onom "krv nije voda", a time se povode i centri i NAJVIŠE pravosuđe koje (ne)amenuje oduzimanje roditeljske skrbi. Domovi su puni samo one dječice na kojima je sustav zakazao, dakle one koji ne mogu biti posvojena (popularno - nemaju papire)
Nemam sad vremena, eto, zato samo ukratko.

Apsolutno se slažem. Pitam se o kakvom se to moralu radi kad cilj opravdava sredstva. Služiti se krađom i nanijeti štetu toj posvojiteljskoj obitelji kako bi se tobože prosvijetlilo pučanstvo u pogledu posvojenja. Što to znači da je postupak posvojenja previše birokratiziran? Pa to je administrativni način dolaska do djeteta, roditeljstva i obitelji. Kako bi se to trebalo provoditi, preko koljena, bez kontrole i procedure? Prošla sam tu proceduru dva puta i mogu iz osobnog iskustva potvrditi da je sve bilo rađeno u najboljem interesu djece, a to što je posvojiteljima teško neka izdrže. Ova priča o jadnim posvojiteljima "koji obijaju telefone i čekaju godinama, dok djeca odrastaju u domovima bez roditelja" dokaz je neinformiranosti. To što su djeca u domovima ne znači da je prekinuta zakonska veza između njih i bioloških roditelja i da ta djeca mogu biti posvojena. Ona su u domovima vrlo često privremeno, dok se ne srede prilike u njihovoj biološkoj obitelji ili zato što se Centri nerado odlučuju na pokretanje procesa oduzimanja roditeljskog prava biološkim roditeljima ili zato što taj postupak kad se jednom pokrene traje godinama, jer takvi slučajevi nemaju nikakve prednosti na sudovima. Kada djeca steknu pravne uvjete da budu posvojena, ona uopće ne čekaju, nego odlaze novim roditeljima u najkraćem mogućem roku, koliko traje procedura koja nije preduga.

Kroz sad već deset godina otkako sam adoptivna mama osvjedočila sam se da se o tim problemima ne piše dovoljno niti informirano i da oni novinare zapravo ne zanimaju. Zanima ih zavirivanje u tuđu privatnost s ciljem prodaje novina. To je razlog krađe ove priče, u čemu nema ni traga brige ni zainteresiranosti ni za posvojitelje ni za posvojenu djecu ni za djelovanje sustava. To je nemoralan postupak na sramotu novinarske profesije.

[pujica]

potpisujem Zdenku. Osim toga, uvijek se samo pise o losoj birokraciji (naravno da tu ima mjesta za poboljsanja, ali ja mislim da samo zakoni po sebi i nisu toliko losi, koliko se ne provode dovoljno kontrolirano u praksi) a recimo nikad se ne pise da ima jako puno izbirljivih posvojitelja koji cekaju godinama jer bi htjeli savrseno dijete sa savrsenim "pedigreom" (kao da takva djeca id na posvajanje) pa im smeta porijeklo, boja koze ili kose, zaostatak u razvoju (naravno da dijete zaostaje ako je u domu) i slicno. I to je jedan veliki razlog dugog cekanja, samo to rijetko tko zeli priznati (npr. naseg M. je dvadeset parova prije nas odbilo uopce uzeti u obzir, a kamoli upoznati zbog socijalne anamneze majke)

[Gost]

Istina u potpunosti potpisujem čokoladu :domovi su puni samo one dječice na kojima je sustav zakazao, dakle one koji ne mogu biti posvojena (popularno - nemaju papire)
Smatram kada novinari objavljuju neku priču da bi trebali malo dublje ući u tu temu .Svugdje se napada nepodne parove, mi smo neplodan par i posvojili smo tako da znam o čemu pričam, kao joj pa zašto ne posvojite , kao da ta dječica u domovima samo čekaju nas ?Na žalost nije tako i baš bi trebalo napasti sustav , jer kako se može vraćati djete majci koja je tom istom djetetu napravila 3 vanjska prijeloma , aloo sustav , gdje je tu sustav , spava i žmiri !!

[Shanti]

Apsolutno se slažem. Pitam se o kakvom se to moralu radi kad cilj opravdava sredstva. Služiti se krađom i nanijeti štetu toj posvojiteljskoj obitelji kako bi se tobože prosvijetlilo pučanstvo u pogledu posvojenja. ... Zanima ih zavirivanje u tuđu privatnost s ciljem prodaje novina. To je razlog krađe ove priče, u čemu nema ni traga brige ni zainteresiranosti ni za posvojitelje ni za posvojenu djecu ni za djelovanje sustava. To je nemoralan postupak na sramotu novinarske profesije.

Potpisujem prethodnice koje su reagirale na Walterov post, a posebno izdvajam citirano.
Upravo ovo što je Zdenka napisala, zgroženost zbog machiavelističkog pristupa krađi Pippine priče pratila me tijekom čitanja Walterovog posta. Novinarka (usput, o kome je riječ, koja je to novinarka od ugleda koja se iznad teksta objavljenog u JL niti u jednom trenutku nije potpisala?) bila je potaknuta plemenitom namjerom prosvjećivanja svekolike javnosti o raznim aspektima posvojenja, te je u tome postupila neplemenito, ali, zanemarimo način, zanemarimo to što je autoricu teksta koji je ukrala namjerno propustila pitati za dopuštenje, mislimo samo na ono što je tom krađom usput postignuto?! A to, tvrdi Walter, nije na prvom mjestu jedan senzacionalistički naslovljen tekst koji je bio izuzetno čitan, nego ukazivanje na probleme na koje se je moglo ukazati i bez ovakvog postupka.
Iskreno, to što kolega po profesiji (što začuđuje) pokušava opravdati neprofesionalni postupak svoje kolegice i to ne iz svoje, nego možda iz konkurentske (što još više začuđuje) redakcije, navodi me samo da još jednom napišem: Pippi, nemoj pustiti da se na ovom našem forumskom zgražanju ova priča s krađom tvoga teksta završi.

[Mojca]

jer ta novinarka ima određeni ugled kojeg sasvim sigurno nije stekla na ovakav način. Možda je razlog banalan, možda je urednik, u želji da neke druge novine ne otkriju prve ovu priču, zanemario novinarski kodeks.

Nisam novinar, daleko sam od toga da razumijem što se u redakcijama dešava i kako taj posao izgleda... ali ne mogu razumijeti da je netko tko ima ugled, koji je vjerujem, građen na nekim načelima i prinicipima, dugogodišnjem radu, odlučio odjednom to pogaziti i kopirati priču uz vrlo neprimjerne izmjene.
Urednik koji ne želi da druge novine prve otkriju tu priču, pa gazi kodeks? Ma daj.... Pa priča stoji na forumu par tjedana prije kopiranja...

Da je ta novinarka "s ugledom" imala istinsku želju da se problem posvojenja senzibilizra u javnosti, ne bi tek kopirala priču... pristupila bi temi seriozno i s punom predanošću, kontaktirala bi Pippi i (ili) druge roditelje koji su se pronašli sa svojom djecom, napravila bi istraživanje u CZSS, razgovarala s pravobraniteljicom za djecu, sudovima u čijim ladicama predmeti stoje i skupljaju prašinu, s udomiteljima, s dječijim domovima, možda pronašla biološku mamu koja je nekad u prošlosti svoje dijete dala na posvajanje, možda pronašla odraslu osobu koja je bila posvojena, obradila temu dostojanstveno, na način koji novinaru priliči... pobrinula se da tema dobije pažnju javnosti na posve drugoj razini, a ne na razini senzacije, na koju je nažalost bila svedena.

Na koncu, bila priča dirljiva ili ne, osobna ili ne... dobro ili loše napisana, govorila ona o najdubljim ljudskim osjećajima ili o kamenju iz riječnog korita... nek' je njen učinak bio ne znam koliko pozitivan ili negativan ili neutralan... posve nebitno, ona je i dalje UKRADENA! I tu nema opravdanja. To novinari s ugledom, face u svom zanatu ne rade... žalosno je da se danas svatko tko napiše (ili ukrade) pola kartice za neki časopis (čak i onaj najtrivijalniji) naziva novinarom.

[sirius]

Mislim da bi ovdje trebalo odvojiti raspravu o sadržaju novinskih članaka općenito od onoga zbog čega se ovaj, u startu prekrasan i veseo topic, sada nastavlja kao nešto posve drugo. Pa i da je ova novinarka napisala najsavršeniji tekst o posvajanjima u povijesti hrvatskog novinarstva, ostaje problematičan način na koji je postupila u vezi Pippine priče, a koji baš ničime ne može biti opravdan.

Neke teme koje su se ovdje zadnjim postovima načele zaslužuju posebne teme (posebno ova, o odbijanju djece; mogla bi biti izuzetno korisna budućim roditeljima), i predlažem da ih čokolada, ako ikako to tehnički može izvesti, izdvoji, a da prekrasnu priču naše Pippi ostavimo barem donekle i dalje pričom njezine obitelji. Pa i tome kako je ta priča "ukradena".

jako dobra ideja.

[čokolada]

Otvorena je tema o odbijanju djece od strane posvojitelja. Ovu ostavimo Pippi i njenoj djevojčici.

[ina33]

Fakat plošno viđenje od strane waltera. Čak mi se to čini da ovdje najviše forumaše "boli", uz moment krađe. To upravo to stalno ponavljanje "srceparajućih momenata" i plošnih, a ne pravih problema - ovo što je navela najkraće i najjednostavnije čokolada - krv nije voda mentalitet. Tj., čini mi se, da bi upravo manje "srceparanja", a upumpavanja više razuma bilo ono što bi bilo potrebno da "sustav profunkcionira".

To je isto ono kao što nemoš' kod IVF-a se odmaknut od onog pitanja... taj postupak... to jako boli, jel' da? Jako vas je to bolilo, jel' da? Kao da je to neki ključ priče. Ispadam sad i ja neki logoraš s kuglom vezanom za nogu, koji, eto... (sad tu dolaze mandoline jer je kao jako "hrabar", a publici suza na oko) želi reći hej, nije problem ta kugla, problem je u sucu što me krivo osudio... ali... upečatljivije su slike patnje i kugle. Valjda. Sori, walter, ništa osobno, samo pokušavam zornije i plastičnije prikazat problem.

[Zdenka2]

I ja mislim da bi trebalo odvojiti ovu diskusiju od Pippine priče.

[Val]

ovo mi je najdraži topic!!

čitala sam unatrag, i baš si me dirnula riječima kako je Učiteljica vaš najveći uspjeh.
tako to treba biti, no malo ljudi to razumije.

[Angie75]

Predivna priča

[Pippi Longstocking]

Oprostite na gruboj usporedbi, ali to bi vam bilo kao da se napiše članak o logorašu koji radi 15 sati dnevno, i onda on kaže: Pa mislim, nije to tak strašno, i ostali rade ko ja. Ima jedan koji radi 18 sati dnevno.

Kad smo već kod analogije koju spominjete, logoraši su često poživjeli i preživjeli jer su jedan drugome bili potpora. Pa u ovoj stvari Naša priča nije bila napisana za javnost, koja se treba sažaliti nad zlehudom sudbinom logoraša, već je bila namijenjena "logorašima" na ovom forumu koji nakon "15 ili 18-satnog rada", uvečer, međusobno pričaju i slušaju kako ima nade i kako ima onih koji su se iz tog "logora" izvukli. I tada jest sasvim nepristojno i neprimjereno kukati kako je upravo vama u tom logoru (bilo) najteže. Takve s pravom nitko ne voli.

A kad govorimo o krađi koju prema Vama opravdava pozitivni učinak te priče u javnosti, meni to ima analogiju s biciklom. U malom mjestu, recimo selu, u kojem se svi manje-više poznaju, mještani ostavljaju nezaključane bicikle naslonjene na vanjsku stranu dvorišne ograde. Tako i ja, vjerujući da živim u sigurnom mjestu s pristojnim ljudima. I onda jedan dan, naiđe netko i uzme taj bicikl, jednostavno zato jer može i jer mu je upravo u tom trenutku zgodno za prijevoz u centar mjesta. Bez obzira što vlasnik bicikla mirno drijema u svom dvorištu, lopov uzme bicikl i ode. I putem napravi usputno dobro djelo (primjerice skine mačku sa stabla ili donese onemoćaloj starici lijek iz usputne ljekarne vozeći se na istom biciklu). I onda ljudi kažu, vidiš kako je dobro da je on naišao na biciklu pa je mogao spasiti staricu. A kad se krađom iznenađeni vlasnik bicikla požali i traži svoju zadovoljštinu, rekoše mu, tko ti je kriv, zašto si bicikl ostavio nezaključan i što se sad žališ, vidiš li da je tvojim biciklom učinjeno dobro djelo. I što bi trebao vlasnik bicikla? Ispričati se što nije tako ostavio automobil...

I još nešto @ walter (da se ne logiram na druge forume): Vi ne možete znati što bih ja rekla da su me pitali. Pa tek da znate, ne bih se nećkala. Odgovorila bih kratko i jasno - da ili ne. Jer imam pravo na jedno i drugo. Vrlo vjerojatno rekla bih - da. Sama bih preuredila priču u oblik pogodan za tisak, dogovorila se s urednikom, autorizirala tekst i sigurno bi bio bolji, a svi zadovoljniji. I zbog toga što želim živjeti u "selu" u kojem se ne mora sve zaključavati i sakrivati, dobronamjernom prolazniku bih uvijek posudila bicikl ili ga sama odvezla automobilom - samo da je pitao.

[Pippi Longstocking]

Pippi, nemoj pustiti da se na ovom našem forumskom zgražanju ova priča s krađom tvoga teksta završi.

Draga Shanti, sve si u pravu, od riječi do riječi, ali nažalost, ja ne mogu ništa značajno učiniti u ovoj konstelaciji. O tome sam već napisala post. Još sam se jednom posavjetovala s odvjetnicima i rečeno mi je da to nema smisla. U najboljem bih slučaju dobila tiskanu ispriku u JL. A to mi ne treba i ne znači mi ništa. Jer to njima ništa ne bi značilo. I kao što sam rekla, ne želim izaći iz svoje anonimnosti i hvala svima koji to razumiju. Ostaje samo uvjerenje, kao što izvrsno reče, čini mi se Zdenka, da novinarstvo u RH zbilja periodično značajno produbi dno dna na kojem se nalazi.

A ja možda jedan dan o svemu tome zbilja napišem knjigu, o našoj Učiteljici i kako je burne stvari izazvala njezina priča.
Pričam ja njoj danas tako o svemu ovome, i žalim se - eto vidiš Učiteljice moja draga, a ona me pogladi malom slinavom ručicom po nosu, nasmije se zvonkim glasićem i tisuće iskrica prospe joj se iz očiju*. I nestane sve gorčine na svijetu.


Nije što je moja, ali uistinu jest posebna...


_____________
* Svima koji misle da je ovo patetično i ljigavo - žao mi vas je. Očito niste ništa slično doživjeli, a to je najljepši mogući osjećaj na svijetu, iskaz praiskonske neopisive ljubavi neiskvarenog djeteta spram roditelja, a vaš podsmjeh spram toga drži vas u nižim kategorijama ljudskosti.

[Pippi Longstocking]

Otvorena je tema o odbijanju djece od strane posvojitelja. Ovu ostavimo Pippi i njenoj djevojčici.

Shanti, Sirius, Zdenka...

Čoks, hvala

[zizi]

Nakon svega posve sam uvjerena kako duše djece negdje na nebu biraju svoje roditelje. I naša je mrva izabrala nas. Nismo je mogli roditi, čekala je dugo. A onda je našla način da dođe svojoj mami i tati.
Mi nemamo više želja za sebe. Naše su sve želje sada samo za nju, da uspije u životu, da bude sretna i da voli sebe i druge onako kako mi volimo nju.
Pusa.

Izabrala je prekrasne roditelje.....

[Pippi Longstocking]

ovo mi je najdraži topic!!

čitala sam unatrag, i baš si me dirnula riječima kako je Učiteljica vaš najveći uspjeh.
tako to treba biti, no malo ljudi to razumije.

Hvala ti Val, (kao i svima kojima se sviđa)
Mislim (i želim vjerovati) da ipak ima puno ljudi koji to razumiju, ali zbog javnog mijenja, kojeg velikim dijelom oblikuju "novinari", postalo je nekako "sramotno" i "primitivno" to priznati. A to je baš tužno.
Zato ću ja nastaviti to govoriti gdje i kad god budem mogla

[apricot]

Kad smo već kod analogije koju spominjete, logoraši su često poživjeli i preživjeli jer su jedan drugome bili potpora. Pa u ovoj stvari Naša priča nije bila napisana za javnost, koja se treba sažaliti nad zlehudom sudbinom logoraša, već je bila namijenjena "logorašima" na ovom forumu koji nakon "15 ili 18-satnog rada", uvečer, međusobno pričaju i slušaju kako ima nade i kako ima onih koji su se iz tog "logora" izvukli. I tada jest sasvim nepristojno i neprimjereno kukati kako je upravo vama u tom logoru (bilo) najteže. Takve s pravom nitko ne voli.

A kad govorimo o krađi koju prema Vama opravdava pozitivni učinak te priče u javnosti, meni to ima analogiju s biciklom. U malom mjestu, recimo selu, u kojem se svi manje-više poznaju, mještani ostavljaju nezaključane bicikle naslonjene na vanjsku stranu dvorišne ograde. Tako i ja, vjerujući da živim u sigurnom mjestu s pristojnim ljudima. I onda jedan dan, naiđe netko i uzme taj bicikl, jednostavno zato jer može i jer mu je upravo u tom trenutku zgodno za prijevoz u centar mjesta. Bez obzira što vlasnik bicikla mirno drijema u svom dvorištu, lopov uzme bicikl i ode. I putem napravi usputno dobro djelo (primjerice skine mačku sa stabla ili donese onemoćaloj starici lijek iz usputne ljekarne vozeći se na istom biciklu). I onda ljudi kažu, vidiš kako je dobro da je on naišao na biciklu pa je mogao spasiti staricu. A kad se krađom iznenađeni vlasnik bicikla požali i traži svoju zadovoljštinu, rekoše mu, tko ti je kriv, zašto si bicikl ostavio nezaključan i što se sad žališ, vidiš li da je tvojim biciklom učinjeno dobro djelo. I što bi trebao vlasnik bicikla? Ispričati se što nije tako ostavio automobil...

I još nešto @ walter (da se ne logiram na druge forume): Vi ne možete znati što bih ja rekla da su me pitali. Pa tek da znate, ne bih se nećkala. Odgovorila bih kratko i jasno - da ili ne. Jer imam pravo na jedno i drugo. Vrlo vjerojatno rekla bih - da. Sama bih preuredila priču u oblik pogodan za tisak, dogovorila se s urednikom, autorizirala tekst i sigurno bi bio bolji, a svi zadovoljniji. I zbog toga što želim živjeti u "selu" u kojem se ne mora sve zaključavati i sakrivati, dobronamjernom prolazniku bih uvijek posudila bicikl ili ga sama odvezla automobilom - samo da je pitao.

naprosto zaljubljena u tebe

[mare41]

Sigurno nisam jedina koja je zahvalna na svim virtualno parkiranim biciklima, i nema toga što može zasjeniti iskrice na njima.

[Rivendell]

Kao netko iz novinarske struke mislim da Pippi ne može ništa napraviti. Grozno, ali istinito i na žalost jako, jako često. Nema osnova za tužbu. Tekst ne može biti intelektualno vlasništvo jer nije potpisan niti je igdje navedeno da podliježe ikakvim copy right pravima. Eventualno Roda nešto može učiniti, ali čisto sumnjam da na forumu postoji klauzula da su svi tekstovi vlasništvo Rode. Ničija prava nisu prekršena jer se ne spominju imena tako da pravobraniteljica otpada. To što je napravljeno nije na niti jedan način protuzakonito nego "samo" neetično. Možeš ih prijaviti sudu časti HND-a zbog neetičnosti i nenavođenja izvora, ali teško da ćeš išta postići jer je tekst objavljen na javnom forumu i nije potpisan.

[seni]

najljepse cestitke!
jako lijepo pises, pipi!

[walter]

I onda ljudi kažu, vidiš kako je dobro da je on naišao na biciklu pa je mogao spasiti staricu. A kad se krađom iznenađeni vlasnik bicikla požali i traži svoju zadovoljštinu, rekoše mu, tko ti je kriv, zašto si bicikl ostavio nezaključan i što se sad žališ, vidiš li da je tvojim biciklom učinjeno dobro djelo. I što bi trebao vlasnik bicikla? Ispričati se što nije tako ostavio automobil...

Vaša analogija pomogla mi da bolje shvatim kako se osjećate, odnosno što Vas je povrijedilo. No, dopustite da izjavim da kad netko nekome u malom selu ukrade bicikl, vlasnik tog bicikla može prijaviti krađu.

Ovdje nije riječ o krađi, to Vam je rekla i odjvetnica, iako je forum presudio drukčije. Kako mi nije namjera spamati na ovoj lijepoj temi nekim glupostima o novinarima itd. samo bih ponoviti da bi Vam možda pomoglo da pokušate kontaktirati novinarku (kad već ona nije Vas iako je trebala).

[Zdenka2]

To jest krađa, samo nije utuživa.

[Pippi Longstocking]

naprosto ...

Apricot, draga, hvala...

Hvala svima na pohvalama...

[Pippi Longstocking]

... Kako mi nije namjera spamati na ovoj lijepoj temi nekim glupostima o novinarima itd. samo bih ponoviti da bi Vam možda pomoglo da pokušate kontaktirati novinarku (kad već ona nije Vas iako je trebala).

Hvala Vam na savjetu, ali ne bi mi pomoglo i ne vidim razloga zbog kojeg bih je kontaktirala. Njezino (ili čije god u JL) objašnjenje mi ne treba. Nisam nikad niti imala namjeru u svezi s ovime kontaktirati bilo koju novinarku pa ne ću niti sad. Što se krađe moga teksta tiče, meni je ovaj tužni dio naše priče završen. Onaj tko to čini neka o tome razmišlja i neka sam sebe zove novinarom ili kojim god hoće imenom. Nažalost, kako izgleda, u ovom društvu to mu može proći. Međutim, ja ga sigurno neću zvati (nota bene: kako me nije kontaktirala kad je prekopirala tekst, nije niti da se pokuša ispričati).

Gorčinu ostavlja i posljedica za našu virtualnu zajednicu na ovom forumu. Možda će mnogi "povući ručnu" (uključujući i mene) u razmjeni svojih iskustava i promišljanja, u zebnji hoće li dijelovi njihove intime biti objavljeni na prvoj stranici novina s neprimjerenim naslovom. Svima je jasno da je forum javan, ali je namijenjen interesnoj skupini. Svatko može doći i kontrolirano (hvala Čoks na sjajnom poslu) raspraviti, ali ne i bez pitanja i dozvole otuđivati podatke i obojene u žuto podastirati ih cjelokupnoj javnosti. Zakon mu, nažalost, to ne brani, časti baš i nema, a rasprave koje su mnogim posvajateljima (uključujući i mene) bile jedini izvor informacija, a često i utjeha kolega "logoraša", mogu značajno izgubiti. Ako u JL misle kako su postigli senzibiliziranje javnosti – nisu, jer naslovi dođu i prođu, temu su obradili plitko, a učinili su štetu virtualnoj zajednici na ovom forumu. I time je uloga JL negativna; a rasprava o tome, što se mene tiče – završena.

[Isabel]

Draga Pippi,
Predivna priča, predivna djevojčica i predivni roditelji!
Jako mi je žao što su na ovaj način došli to vaše divne priče, jer su mogli na puno civiliziraniji i mnormalniji način. No dobro, to sve ide njima na dušu, ja sam još samo htjela zaželiti vama i dalje prekrasni, ispunjeni, presretni i blagoslovljeni život! Mene je priča jako dirnula, rasplakala i dojmila! Divni ste !

[Snekica]

Pipi šta ima novoga kod vas? Nove dogodovštine? Fale nam tvoje priče!

[sildad]

Pippi, ljubim tebe i malenu, nadam se da ovo šta si doživjela nije poremetilo sklad i sreću, te da uživate kako i zaslužujete.

[rozalija]

Pipi šta ima novoga kod vas? Nove dogodovštine? Fale nam tvoje priče!

X

Piši piši draga, joj kako te je samo lijepo čitati.

[Franka 35]

Iskustvo uz koje čitajući plačeš, ljutiš se i smiješ od sreće - baš kako i kroz život biva...Unatoč trnovitom putu, brojnim bolima i preprekama, najvažnije je da ste sad ovako presretna obitelj, neka vam je sa srećom i nadalje!

[Pippi Longstocking]

Drage moje, hvala puno na potpori, evo me nazad on line. Bile smo naša Mrva i ja na ljetovanju ove godine skoro četiri mjeseca, a zadnjih mjesec dana bez interneta pa me nije dugo bilo na forumu. A sad smo se vratile nazad kući i nakon 10-tak dana još uvijek procesuiram hrpe robe, perem, slažem, čudim se… Ljeto smo provele ja u pareu i sa slingom, a Mrva u tri bodića bez rukava i u slingu. S užasom sam shvatila da nam se sva Mrvina roba od proljeća neobično "stisnula".
Prva mi je misao bila da se stisnula zbog pranja u kišnici, a onda mi je postalo jasno da se "stisnulo" i ono što nismo prali. Krevetić kod kuće se smanjio čudnovato i morali smo iz njega iseliti sve prijatelje plišance da Mrva komotno stane. Tom neobičnom fenomenu smanjenja svih mrvičinih stvari još uvijek tražimo objašnjenje jer jednostavno ne vjerujemo da je u zadnjih mjeseci toliko narasla. To nije moguće, pa gdje nestade naša majušna bebica?! Zamijenila ju je prava mala djevojčica koja, smijući se, hoda uokrug pridržavajući se za zidove, jer još nismo savladali hodanje preko brisanog prostora, ali pitanje je dana. A onda smo sasvim gotovi. Sad se naše kretanje može najbolje opisati kao kičma-trans. Sva je sreća da je velika cura pa se ne moramo jako sagibati dok je držimo za rukice a ona hoda na vrhovima prstiju. Ionako puzi kao beba iz crtića, a kad počne sama na dvije noge "bježati" preko brisanog prostora, čini mi se, povratit ćemo dobru formu, koja se s godinama nekako izgubila...

Što da kažem za ovo ljeto? Iako volim naš jezik, mislim da mu najbolje odgovara opis na engleskom: „time of my life“. Četiri mjeseca mora, kupanja, bezgraničnog veselja kod bake i dida. Osim neprocjenjivog vremena sa svojom kćeri, otkrila sam kako je lijepo, nakon više od 20 godina, dulje vrijeme provesti opet sa svojim roditeljima. Kako god okreneš, ja sam njima njihova mala curica, ali je moja perspektiva sad kad imam svoju malu curicu, sasvim drugačija. I puno jasnija. A, uostalom lijepo je opet malo biti mamina i tatina mala curica, a i mama maloj curici istovremeno.
Tata je malo manje odmarao, a puno više radio (mora netko održavati dodir sa stvarnošću), ali je s nama bio svaki vikend. Kadikad mu je bilo naporno doputovati petkom navečer, sve mu je nadoknađeno kad bi ga Mrva u subotu ujutro „otkrila“ u krevetu. Te puse slinavice koje bi dobio nemaju cijenu.

Što se tiče afere s JL, dala mi je misliti o jadu u kojem živimo, ali me nije uspjela dovoljno uzrujati da me na bilo koji način izbaci iz kolotečine dulje od dva-tri dana. Jedno sam vrijeme razmišljala da li da pišem dalje na forumu ili ne. Naime, s obzirom na specifičnost naše priče, moja anonimnost je prilično „probijena“. A opet mislim, veseli li mene pisati? Veseli. A veseli li nekoga na forumu čitati? Sudeći prema vašim komentarima, veseli. Jesam li ja pišući učinila kome loše? Mislim da nisam. Stoga, zašto bi me tuđe svinjarije lišile zadovoljstva.
Prema tome, evo nas, MM, Mrve i mene, we are back in town. Počinje novo polugodište, pišemo male priče, veselim se životu kao nikad i toplo vas pozdravljam.

[rahela]

Što da kažem za ovo ljeto? Iako volim naš jezik, mislim da mu najbolje odgovara opis na engleskom: „time of my life“. Četiri mjeseca mora, kupanja, bezgraničnog veselja kod bake i dida. Osim neprocjenjivog vremena sa svojom kćeri, otkrila sam kako je lijepo, nakon više od 20 godina, dulje vrijeme provesti opet sa svojim roditeljima. Kako god okreneš, ja sam njima njihova mala curica, ali je moja perspektiva sad kad imam svoju malu curicu, sasvim drugačija. I puno jasnija. A, uostalom lijepo je opet malo biti mamina i tatina mala curica, a i mama maloj curici istovremeno.

tako istinito i tako prekrasno

uživajte i dalje i piši kad god stigneš

[apricot]

[smrdljiva čarapa]

Definitivno se veselimo čitanju

[laumi]

baš te je lijepo čitati! uživajte i dalje.

[minji otrok]

[mare41]

[Beti3]

Kako je lijepo pročitati te uz jutarnju kavu. Malo si mi obojala ove sive oblake. Hvala na priči.

[Mojca]

Lijepo te opet čitati.

[Snekica]

Konačno! Puno ste nam falile!

[Kosjenka]

[Val]

A ne znam jel postoji koji tvoj posta, a da na njega nisam malo zasuzila.
Uživajte puno, puno, a crnjake ostavite iza sebe. Nisu vrijedni razmišljanja o njima.

[Jelena]

Najdraže su mi puse slinavice

[Zrina]

Prekrasno pišeš i užitak te je čitati! Uživajte sa svojom mrvom.

[pomikaki]

Baš mi je drago da ste proveli tako lijepo ljeto

[eris]

Najdraže su mi puse slinavice

I meni, i meni Welcome back PL!!!

[Pippi Longstocking]

Naša Mrva jako voli da joj se pjeva. Pjevamo dok jede, pjevamo kad se igra, kad se kupa, dok se vozimo, kad treba spavati. Kad je uhvati nervoza, kad je umorna, rješenje je pjevanje. Odmah prvi dan kad je došla, onako mala i mrvičasta, bilo je jasno da je glazbeni jako važan predmet pa tako je i ostalo. Kako ponekad mumlja i cvili, uvjerena sam da sama pjeva, čak se mom nesluhističkom uhu učini da je uhvatila dva-tri tona neke od melodija.
Pjevanje nam nije neka jača strana, posebno „a capela“, ali za osmjeh naše Mrve, potrudi se čovjek. Obnovili smo repertoar pjesama, naučili i nove. Svatko ima neki svoj hit, MM pjeva „Djevojko mala, pjesmo moga grada“, jedna baka „Ti si rajski cvijet“, druga „Zeko i potočić“, a moj je hit „Indijanac Darko“. Mrva sve voli, ali ne može se stalno jedno te isto pjevati.
I pjevam ja njoj tako jedan dan „Sve ptičice iz gore, spustile se na more“. A MM sa strane sluša i kaže, pa zašto joj pjevaš tu jako tužnu pjesmu pa je li nije dosta onog sirotog zeke i potočića na koju sam plakao, nego sad još i ova. Hm, ja malo zbunjena, pa ok, nije baš najveselija pjesma, govori o nesretnoj ljubavi, ali pobogu, kolike pjesme u nas govore o nesretnoj ljubavi, ova i nije baš najtužnija. Moraju se rastati to dvoje, pa što se može. MM kaže, ne govorim ja o nesretnoj ljubavi, to je u toj pjesmi manja tragedija, ja sam se naplakao kao mali zbog te pjesme, ali ne zbog ljubavi nego zbog ptičica. Sad sasvim zbunjeno gledam svog životnog partera, skupa smo 20-tak godina i nisam znala da plače zbog migracije ptica. Pa mislim zašto, sve su ptičice otišle na more, ali vratit će se u proljeće, to je prirodni ciklus. A on mene zbunjeno gleda pa kaže, kako prirodni ciklus kad su sve izgorjele?
Bože blagi, sasvim se snebim, kako misliš, izgorjele?
Pa „sve ptičice izgore“, kaže prvi stih, i njihov se pepeo valjda spustio na more, objašnjava rastužen MM, i samo je, eto, jedna ostala…

[Franka 35]

Hahahahahahahahaha!!! Prepredobra vam je ova obiteljska zgoda, hvala na dijeljenju s nama, evo baš čovjeku uljepša dan! Tako je lijepo vidjeti kako svi skupa uživate, neka vam je sretno i dalje!I ja sam plakala na zeku i potočića pa nam je mama uvijek morala otpjevati dodatak - sa hepiendom, naravno... Brrr, pjevanje - muž mi pjeva ok ali ja, ajme...Morat ću vježbati tamo di me nitko ne čuje - u autu po svemu sudeći, hermetički zatvorenom..