dragi moji....
isčitavam ovaj forum svaki dan iznova... i znam već sve napamet, ali nekako mi je tako lijepo čitati iznova vaše priče!
da ne govorim koliko su mi pomogle oko naše odluke o posvajanju (odluka je oduvijek tu i čvrsta je, ali priče su ju ubrzale sa željom da i mi čim prije pričamo svoju priču), ovdje sam upoznala posvojenje "u dušu", mijenjala svoje stavove... plakala i smijala se...
sve u vrlo kratkom roku, ali neopisivo je kako su me vaše priče izvlačile iz tuge!
HVALA OD SRCA SVIMA KOJI SU IH PODIJELILI!
iz istog razloga sam odlučila ovdje prenijeti svoje iskustvo - da pomognem/olakšam svima koji se spremaju na ovaj put...
Mi smo zapravo još daleko od roditeljstva, ali smo i blizu!
Nekoliko dana nas dijeli od dobivanja rješenja o podobnosti. MM mora još obaviti jedan razgovor kod psihologa i onda je to to!
jedva čekamo taj papir u rukama... do sada je sve išlo poprilično brzo... u roku od 3 mjeseca biti će izrađeno mišljenje. zakonski rok od dva mjeseca je prekršen, ali ne puno... i to nam je jako drago!
ovaj dio do sada se svodio na to da ne ovisi ništa o nama, mi samo moramo biti takvi kakvi jesmo... sve ostalo rade drugi...
i to mi je najgore sjelo... to što zapravo na procjenu nemam nikakvog prevelikog utjecaja... ok, zamolili smo ih na brzo rješavanje i to je bilo to... ostalo smo samo morali biti kakvi i inaće jesmo...
i zato jedva čekamo da krenemo u akciju!
znam da ta akcija neće biti lagana.... ali dragi moji, spremamo se mi na to... "brusimo" telefone, jezike i živce
za sve koje zanima procjena - bilo nam je super, opušteno... da se ne zove "procjena" - čovjek bi pomislio da je na kavi s prijateljima. eto, barem je tako bilo u našem centru!
najprije smo bili na razgovoru kod soc. radnice. bila je tako draga, simpatična.. naravno, ja sam u nekom trenu cmoljila (jbg, obećala sam si da neću, al nisam mogla zaustavit suze) a ona samo kaj se nije digla sa stolca i zagrlila me...
razgovarali smo o nama, našem djetinjstvu, braku i slaganju u braku, razlozima posvojenja, obitelji, prijateljima, zaposlenju..
taj dan smo dogovorili termin za psihologa i posjet doma. izašli su nam u susret tako da smo isti dan išli kod naše psihologinje na 1. razgovor, a nakon toga je soc.radnica došla kod nas doma...
psihologinja je isto bila jako draga, puna razumljevanja za moje ponovno cmoljenje (da, da, opet sam si obećala ali... hm...)... MM je uskočio kad je mene začepila knedla u grlu
Rješavali smo neke testiće... ništa teško... samo dugo traje rješavanje...
taj dan je bio i posjet kod nas doma (pregled stana)... tražila je da dovedemo dvije osobe bilo iz obitelji ili iz kruga prijatelja, jedna po mom odabiru, a jedna po M-ovom odabiru! to je prošlo isto super!
i za kraj je bio individualni razgovor s psihologinjom. ja bila prošli tjedan (ovaj put sam pripremila maramice ali nisu trebale ... zapravo ne znam zašto uvijek moram pustit suzu, nisam nimalo tužna ni žalosna).
psihologinju je zanimalo moje iskustvo s djecom, kako bi odgojali dijete, što očekujemo od posvojenja, kako je naša obitelj reagirala na posvojenje...
i sljed.tjedan je red na MM-u i to je to!
prvi korak = riješen!
sad sljedi slanje molbi na centre...
dobili smo savjet da šaljemo kopiju rješenja i našu sliku... rekli su nam da šaljemo molbe i na podružnice (zbog eventualne loše komunikacije između centara)...
molba je napisana...
čeka...
svaki dan ju čitam... i svaki dan nešto prepravim... već se osjećam ko idiot.. al ajde... bar znam zašto!
mislim da je dosta velika.. dugačka... ali nekako mi je nedorečena ako bilošto maknem!
sve skupa stranica i pol... kad se oduzmu zaglavlja, pozdravi i potpisi - čistog teksta ima ravno jedna strana!
nadam se da će dirnuti nekoga tamo i da će nam dovesti dijete.... baš ono kojemu ćemo biti idealni roditelji!
eto, napisah sve... sorrite kaj ima toga tak puno, al morala sam se olakšat!
ljubim vas sve... pomogli ste mi puno...
javit ću se ja još vama... sljed. put ću biti malo kraća.. hehe