Stranica 1 od 6 123 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 263

Tema: Naša priča

  1. #1

    Početno Naša priča

    Pozdrav svima na Rodinom forumu.
    Ja sam jedna od onih koja "izlazi iz ormara". Naime, ovih dana je 6 mjeseci kako smo MM i ja postali presretni roditelji neopisivo predivne bebice. Ono što nam je uskratila priroda i medicina (5 IVF, svi ništa) omogućilo nam je društvo u kojem živimo iusvojili smo djetešce. Nakon godina borbe, nadanja, strepnji, razočaranja, boli, straha, sve naše želje i ostvarile su se u jednom nestvarnom i prekrasnom času. Bez obzira na neizrecivu sreću tog trenutka, jedinstvenom i posebnom osjećaju u našim životima, nismo niti jedinstveni niti jedini, posebice na ovom forumu.

    Razlog zbog kojeg sam se registrirala i odlučila podijeliti svoje iskustvo jest u tome što sam dugo vremena upravo na ovom forumu nalazila vrlo vrijedne informacije, utjehu, potvrdu svojih razmišljanja i ispravak zvojih zabluda. Poznam vas gotovo sve u ovom kutu cyber-svemira, pa je red da se i predstavim. U razgovoru s nekolicinom posvojitelja shvatila sam da čine isto, čitaju, prate, puno im znači, a nikad se nisu registrirali i javili. Pa i sad čitam redovito. Već duže vrijeme me proganja osjećaj kako nisam fer, kako iz prikrajka virim, hranim dušu objavljenim pričama, a svoju ne dijelim. A možda će upravo naša priča donjeti nekome kakvu vrijednu informaciju, pojačati nadu i utješiti u najmračnijim trenutcima malodušnosti na način kako sam ja u takvim časovima nalazila utjehu upravo na ovim stranicama. Činim to bez želje da bilo kome sugeriram ili mudrujem, svaki je put drugačiji, ali svi idu istom cilju - obožavanom djetetu.

    Trenutak odluke
    Odluka da krenemo u posvajanje nije nastala u jednom danu. Ona je nekako oduvjek tu, ali trebalo joj je vremena da "sazori". Sklona sam analiziranju svega i prilikom razmišljanja o posvajanju užasavala sam se osoba iz czss, pribojavala njihova "podozriva oka" i stvarala mi je izrazitu nelagodu pomisao kako će me netko procjenjivati, zavirivati u kutke našeg doma. Smatrala sam izrazito nepravednim što ja moram nekome dokazivati da sam dobar potencijalni roditelj, a tamo negdje neki ljudi imaju djece k'o pljeve i za njih niti brinu, nit ih žele. Međutim prizvala sam se k pameti, posebice u razgovoru s MM koji je puno jednostavniji po tim (i raznim drugim pitanjima. Iscrpljeni MPO-ima (smatram da je iznimno teško, tj. nama je bilo nemoguće paralelno raditi jedno i drugo) i učvršćeni u namjeri da (barem privremeno) odustajemo, znajući u sebi da je to vjerojatno zauvijek (oboje 39+ u tom trenutku) odlučili smo našu energiju usmjeriti posvojenju. I nakon te odluke tjednima se nije događalo ništa. Mi odlučili i tako je to stalo.

    Zamolba
    Razgovarala sam s prijateljima, tu i tamo, s dobrim poznanicima, s ljudima iz okoline koji već imaju usvojenu djecu dok me na kraju jedna prijateljica nije "pljusnula": napiši zamolbu i odi u czss i prestani kakati (pretpostavljam da je to na ovom forumu primjerena zamjena za njene riječi). I krenula ja tako pisati zamolbu. U našoj kuću ja obično pišem. Ja sam vrlo dobra u pisanju. Napisala sam puno radova i nekoliko poglavlja u knjigama. Učim i druge kako će pisati. Zamolbu sam pisala dva mjeseca. Svaki dan. Običnu zamolbu za koju sam nakon pomna razmišljanja odlučila da ne smije prelaziti jednu stranicu A4 jer je neće nitko čitati, da mora biti emocionalno obojena, a ne smije biti patetična i "ljigava". Mora govoriti puno o nama, a ne smije biti japajakanje tj. mipamikanje u ovom slučaju, mora biti jako informativna, a ne smije biti nabrajanje... I tako u nedogled. Danima. Ni makac od početka. Strašno. MM bi me pitao: "... i? Kako ide Zamolba?" "Ide. Ako imaš pametniju ideju, sjedi pa piši"
    Nakon svega, zamolba jest važna, ali nije potrebno dva mjeseca Ali, ponekad mislim da je sve to bilo potrebno kako bi se riješilo točno ovako kako je danas. I konačno smo je poslali, tj. odnjeli (definitivno bolje odnjeti). I uvjerili se tijekom postupka procjene da su ljudi u czss dragi i ugodni, čak smo bili iznenađeni njihovom podrškom i uvjerenošću da ćemo sigurno postati roditelji. I tako, nakon uobičajenog postupka poslali i čuvenih 106 koverti i zamolbi. Sve sam marke polizala, gorčinu u ustima osjećam ponekad još i danas. Pa zar nije u ovoj zemlji taj sustav moguće urediti. Shvatila sam da u stvari nitko u RH ne zna koliko točno parova čeka na posvojenje jer zbrajanje svih zamolbi u svim centrima čini 106 zamolbi samo u našem slučaju. Ali, to je tema za neku drugu raspravu.

    Telefoniranje
    Jedna od stvari zbog koje je upravo ovaj forum zaslužan za našu sreću danas jest stav spram telefoniranja. U našem czss rečeno nam je, kad smo ih pitali o tome, kako je telefoniranje centrima potpuno besmisleno. Kako njih svakodnevno zovu ljudi iz cijele RH i kako oni nikad, baš nikad, nisu dali informaciju telefonom, a kamo li se odlučili za neke posvojitelje na temelju telefoniranja. Pitala sam to više puta. I odgovor je bio isti. Koja pogrješka. A čitala sam ovaj forum u kojem svi kažu kako je telefoniranje "standardni" postupak. Priznajem, dugo nismo telfonirali. MM je smatrao kako ljudi u czss valjda znaju što govore. Pitali smo u nekim drugim czss i oni su nam potvrdili da im je telefoniranje besmisleno, uzaludno i da im je samo smetnja na poslu. Pa smo mi čekali. Čak je u nekim negativnim odgovrima, kojih smo dobivali tih dana hrpimice, pisalo nešto u stilu: ne zovite nas, mi ćemo zvati vas ako ikad išta po tom pitanju bude... Zbog te smo informacije izgubili puno vremena.

    Mračna strana czss
    Nedugo nakon što smo poslali zamolbe posvuda, pozvali su nas iz jednog czss zbog jedne djevojčice od 12 godina. Nismo u zamolbi stavili izrazito ograničenje dobi, naveli smo da želimo mlađe dijete. Intimno sam jako željela sasvim malu bebu. Ali, treba biti realan. Otišli smo razgovarati, teško nam je bilo zamisliti nesretno dijete i reći mu, mi te nećemo jer imaš 12 godina jer te sustav nije bio u stanju "riješiti" 7 godina koliko se "predmet" (kao da nije živi čovjek) povlačio po sudovima. Razgovor nam je bio težak i nekako mučan jer sam osjećala pritisak od djelatnika czss koji su nam govorili kako mi sa svojim socijalnim, psihološkim i materijanim statusom možemo "hendlati" takvo dijete. Kakva je to izjava?! Mogu li ih kriviti? Hm, vjerojatno ne, oni žele riješiti "slučaj" (možda je to malo bolji izraz nego "predmet").
    Tada sam shvatila kako mi, posvojitelji, nismo klijenti niti stranke czss-a. Naši problemi nisu njihovi problemi. Naši problemi u najboljem su slučaju rješenje njihovih problema - slučajeva djece na njihovoj skrbi. I tada mi je bilo lakše u tom procesu jer nisam očekivala da imaju "razumijevanje" za nas. I sve u najboljoj namjeri. Ali, nisu svi takvi. U toj nam je, za nas strašnoj situaciji, pomogla psihologica iz našeg czss-a koja nam je rekla da moramo mi sami odlučiti, ali nam je objasnila da mi ne možemo nositi "krivnju" na sebi, da moramo razmišljati o kvaliteti svog života tj. našeg zajedničkog s djetetom i nakon posvojenja i kako nikako ne možemo ispraviti nepravdu svijeta. I kako ona nakon naše opsežne evaluacije ne bi savjetovala da idemo u to jer nam to nije bila želja. I tada smo odbili i učvrstili se u svojim željama. Raščistili iskreno što želimo i krenuli dalje. Pokušat ćemo se usredotočiti na dijetešce do tri godine. Znamo sve, ali to je naša stvarna duboka želja. Još uvijek nismo telefonirali. I u tom centru su nam rekli da je telefoniranje besmisleno.
    Kasnije smo u procesu susretali s različitim ljudima u czss posvuda. Većinom divni, ali jedan (veliki) dio neugodan, s visoka vas procjenjuju, bilo je čak i podsmjeha glede našig godina (otvoreno su nam u nekoliko centara rekli da smo prestari, a kad smo tražili da nam objasne prema kojem zakonu, pravilniku ili drugom važećem aktu to tvrde, nisu imali odgovora nego su nam čak otvoreno rekli da je to njihov osobni stav i da tako oni rade). Bila sam očajna. Štošta se može učini, ali vratiti vrijeme nikad. Za sve čekalice 39+: ne dajte se nikad pokolebati, nije istina da ste prestari. Čak je u jednom trenutku nakon što smo dobili bebicu i išli se pohvaliti i pozdraviti tete u našem czss jedna od tamo prisutnih je rekla: "mislim da ste teško pogriješili, nećete fizički izdržati." Ha-ha, što ti znaš, moja draga što ja mogu izdržati, meni je u zadnjem ciklusu MPO punktirano na živo 28 stanica iz jajnika koji se nalazi jakoooo daleko od mjesta na kojem bi trbao biti (ali i to je topic za neku drugu raspravu), i to je fizički aspekt, a to što niti jedna nije uspjela je sasvim drugi aspekt neopisive boli. Danas je svaki fizički napor za naše dijete čista uživancija.


    Opet telefoniranje
    I tako vrijeme ide. Prolazi. Mi sve stariji, a moja slika iz sanjarenja s djetešcem na rukama sve mi se čini bljeđa. I padnem u malodušnost. I čitam forum na Rodi. I onda počinjem s MM ponovno razgovore o telefoniranju. Napravim katalog svih centara sa svim informacijama, pripadajućim tablicama, unesem sve poznate podatke o svima. I počinjem kampanju. Mi moramo telefonirati. Ja, naime, imam takav posao da uistinu ne mogu tlefonirati u jutranjim satima. MMu isto nije zgodno, ali se lakše može prilagoditi. A i bolji je u kratkoj komunikaciji od mene, to mu moram priznati (drugo baš i ne priznam). A on zapeo, opire se, pa meni je to glupo, pa čula si što kažu i tako to... I natjerala ga ja, u biti, muževe se na štošta dade natjerati . I onda je krenulo. Nakon dvije godine čekanja i gubljenja vremena, počele su se stvari nekako odmotavati. Otišli smo tu i tamo, razgovarali, uvjeravali. Neki su razgovori bili ugodni, neki nisu. S nekih sam htjela pobjeći, negdje sam se jedva suzdržavala da ne izvrijeđam službenike czss. Neki su nam govorili, imamo nešto u postupku, javite se za dva-tri mjeseca, nadaš se, ap ništa... Ali, sve treba progutati. Nema druge. I telefonirati, telefonirati. Vrijeme prolazi. MM je ispočetka to telefonirao preko volje i zbog mene (i zbog foruma), kaže, svi ga glatko odbijaju, ali onda je "zagrizao". Jedan prijatelj i kolega koji je vidio naš katalog, ostao je impresioniran, rekao je "možda nećete dobiti dijete, ali možete dobiti akreditaciju za postupak traženja djeteta"

    I onda odjednom - vatromet
    Jedan običan dan nakon posla, navečer, uz tv, već pospani... MM: "ah, da, zvali su jutros iz czss iz Jednoggrada" - Mooooliiim, ti mi to tek sad kažeš... - Ah, da, oprosti, imao sam puno posla - Iiii?!?!?! - To su oni koje sam zvao pred dva mjeseca. Uzeli su nas u obzir za dječaka od 2,5 godine - Ajme, sasvim sam budna (bilo je to daleko najmlađe dijete o kojem smo razgovarali) - MM:"Idemo na razgovor sljedeći tjedan". I tako mi otputovali u Jedangrad. I razgovarali. Iscrpljeni prijašnjim razgovorima nismo se ničemu nadali.

    Međutim, leptiri u trbuhu zvone na uzbunu. Tete su bile divne. Nikad ovakvog razgovora. Opuštenog i iskrenog. Još je MM u trenutku opuštenosti rekao, eto, željeli smo čitav život malu curicu, htio bih svoju princezu, ali i mali dečko će biti super, preorijentirat ću se s barbika i vingsica na drsove i autiće. Tete ga blijedo gledaju. Smiju se. Poslije smo razmišljali da to nismo trebali reći jer ako budu odlučivalie nijanse, možda se neće odlučiti za one koji su više željeli curicu. I rekoše, javit će se za 6-7 dana nakon što razgovaraju sa svim parovima u izboru i zvat će nas bez obzira na odluku. Vozimo se u tišini. MM kaže, nećemo se nadati. Slažem se, nećemo. I dalje u tišini razmišljam kako ću preurediti sobu za dvogodišnjaka. MM šuti. Vozimo se. I najednom on kaže - ja mislim da mu ipak treba staviti tepih (ja naime ne volim tepihe, nemamo ih u kući)
    Kako je bilo čekati te dane, ne znam. Preživi se. Nadaš se, pa nada umre. Pa se opet nadaš, pa sam tu nadu ubiješ, bolje sam nego da se tako velika i krasna utopi u moru razočaranja negativnog odgovora. Ali, žilava je ta Nada, baš žilava...

    I zvali su nas
    Suze mi teku i sad kad se sjetim. Zvoni. Ja se javljam. Glas s druge strane - Dobro jutro. - Je li dobro, pitam. - Smjeh. Ne znam još. Trebamo vaše dokumente iz vašeg czss, nešto je zapelo." Zovi czss. Gutaj bjes. Ljubazno, samo ljubazno... Molim trebamo te i te dokumente. - Nije moguće, tek sljedeći tjedan. - Molim vas, jako je važno, nemojte da izgubimo šansu zbog administracije. - Je, da ali to se tako ne može (kao da smo mi krivi za njihove puteve razmjene dokumenata). - Da, da, ispričavam se (na čemu god) prihvaćam i krivicu ako teba, osobno ćemo odnesti (500 km)... - Ajde, dobro, sad ćemo vidjeti." Ide dan, putuju papiri. 21. stoljeće, a fax ostao bez tinte, sve ponovo. Na kraju radnog dana ja na sastanku. Još ništa ne znam. MM dežura pored telefona. Mrzim sve ljude u sobi. Mrš svi sa sastanka, ja moram do telefona. Napokon. "Jesu li zvali? - Jesu. - I što kažu? - Čuj, dugo je, najbolje da dođeš kući pa ćemo pričati u miru. - Jesi li ti sasvim poludio, govori čovječe!!! - Sjedi. - Da ja sjednem? Na što da sjedem (galamim u uredu), govori više. - Čuj, ne viči, i ja sjedim. - Ne pričaj mi gluposti, kakvo sjedenje, govori, što su rekli. - Rekli su da su nas izabrali. - Ajme. (dalje vatromet u gavi, Isuse dobri, je li moguće, nakon svega... ipak sjednem) - Ali to nije sve... - Kako misliš nije sve (već grcam). Pa što sad nije u redu?! - Polako, slušaj. Rekli su kako smo im se svidjeli i kako smo rekli da bi malu curicu i kako, eto, baš u ovom trenutku, od jučer, imaju jednu malu curicu od tri mjeseca za posvojenje, pa ako hoćemo..." Sva je sreća da sam ipak sjedila. I da nije bilo nikoga više u uredima. U stvari ne znam jesam li plakala ili vrištala ili bila sasvim nijema. Znam samo da je sve bilo mokro oko mene. Košmar. Bože, mala curica... Ah, a dječačić? Što s njim? Što s tepihom? Protisnula sam samo - Jesi li možda pitao..." MM me prekinuo u pola rečenice - Jesam, odmah, rekli su da ne može oboje, nisu vezani, a ako ćemo mi uzeti curicu za dječaćića bi izabrali jedan isto tako krasan par..."
    I što sad - pitam nakon par minuta vječnosti. - Nek razmislimo pa nek dođemo za tri dana - Kakva crna tri dana (opet galamim u uredu) idemo odmah sutra.

    Sutra
    I otišli smo. I oni su nas čekali i rekli, znali smo da ćete doći pa smo dogovrili da je idete vidjeti.
    Ništa, niakve riječi ne mogu opisati taj dan, taj sat, taj trenutak. Kad sam podigla svoju kćer, a ona se nasmijala od uha do uha svojim bezzubim osmjehom i onda se pripla uz mene i zaspala. Držala sam je satima, utrnule su mi ruke, ramena, leđa... Nešto sam joj mumljala i zibala je, a ona je mirno spavala. Netko me kuckao po ramenu, nudili su me kavom, sokom. Ništa nikoga nisam čula, čudno su svi govorili tiho, samo su micali ustima i smješili se. MM nije govorio. Obavio ju je rukama u mom naručju i osjetila sam kako mu se ramena tresu. A mrvica je sasvim mirno mljacnula i spavala dalje. Niz obrazić su joj tekle naše suze.

    Eto, ovaj je post vjerojatno predug. Ispričavam se svima kojima je predug i dosadan. Ostavljam moderatorima da ga urede, prelome, izbrišu, kako god odgovara pravilima.

    Nakon svega posve sam uvjerena kako duše djece negdje na nebu biraju svoje roditelje. I naša je mrva izabrala nas. Nismo je mogli roditi, čekala je dugo. A onda je našla način da dođe svojoj mami i tati.
    Mi nemamo više želja za sebe. Naše su sve želje sada samo za nju, da uspije u životu, da bude sretna i da voli sebe i druge onako kako mi volimo nju.
    Pusa.

  2. #2
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Pipi, dobrodošla nam! Još sam u šoku od ljepote ove priče .
    Sigurna sam da će mnogi štošta naučiti od vas!

  3. #3

    Datum pristupanja
    Mar 2011
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19

    Početno

    Pipi pročitala sam u trenu...prekrasna priča. Stvarno ulijeva nadu jer smo i mi 39+

    još jednom čestitke predivnoj obitelji

  4. #4
    ivica_k avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Postovi
    1,835

    Početno

    Hvala što si podijelila vašu priču (i sreću) s nama

  5. #5
    yasmin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb, Dubrava
    Postovi
    1,779

    Početno

    Prekrasna priča!
    Uživajte!

  6. #6
    Ninči avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Postovi
    2,159

    Početno

    Sva sam se naježila dok sam čitala i suze su mi potekle! Uživajte u svojoj princezi!!!

  7. #7
    Mali Mimi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    7,121

    Početno

    Predivna priča, suze mi još teku, hvala što ste je podjelili s nama i puno sretnih trenutaka sa vašom djevojčicom

  8. #8
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Prekrasno!

  9. #9
    MoMo avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    1,346

    Početno

    prekrasno vama i vasoj curici zelim svu srecu ovog svijeta

  10. #10
    thaia28 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    991

    Početno

    predivna priča

    Citiraj Pippi Longstocking prvotno napisa Vidi poruku
    Nakon svega posve sam uvjerena kako duše djece negdje na nebu biraju svoje roditelje.
    prošla sam IVF i sve što uz njega ide, one jake psihičke i one slabije fizičke boli..i stoput sam si pomislila kako se neki od nas moraju malo "dokazivati" prije nego se maleni anđeli odluče sići.. ali najvažnije je da nam napokon dođu.

    želim Vam predivan zajednički život

  11. #11

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    498

    Početno

    i ja plačem i ridam na poslu, priča me je jako potresla.
    i zbog one dvanaestogodišnje djevojčice, i zbog dječaka, i zbog bebe u tvom/vašem naručju.
    hvala ti na njoj.
    želim također, kao i sve ostale ovdje, sve najbolje.
    želim vam jedan normalan, svakodnevni obiteljski život.

    i da te uskoro čitamo na temama tipa : Upomoć, neće jesti/spavati/slušati .... jer to je svakodnevni obiteljski život.

    i da možda u budućnosti, primjera je puno ovdje na forumu, vaša curica dobije brata ili sestru, bilo ponovo na isti način, bilo kroz mamin trbuh - jer čuda su moguća.

  12. #12
    Osoblje foruma Mimah avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Postovi
    1,506

    Početno


  13. #13

    Datum pristupanja
    Jan 2011
    Postovi
    1,070

    Početno

    Predivna prica
    Cestitam vam i uzivajete bome ste zasluzili

  14. #14
    rima11 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2011
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    135

    Početno

    Hvala ti na prekrasnoj priči.........................
    Znam da ljubavi neće nedostajati, a malo sreće nije na odmet.......stoga želim vam puno, puno sreće!

  15. #15
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Počela sam plakati još kod tepiha i sad mi suze sreće teku.

    Predivna priča. Hvala ti na njoj.

  16. #16

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,124

    Početno

    predivan post i prekrasna priča!
    brižnim roditeljima i veseloj djevojčici želim da sreća potraje unedogled!!

  17. #17
    josipa26 avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2011
    Postovi
    27

    Početno

    Predivna priča, čestitam vam na maloj srečici....nadam se da ću i ja doživjeti da jednom držim svoju bebicu u rukama...

  18. #18
    Osoblje foruma srecica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    ispod površine
    Postovi
    2,651

    Početno


  19. #19
    sonči avatar
    Datum pristupanja
    May 2010
    Postovi
    406

    Početno

    Prekrasno!

  20. #20
    valiant avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2010
    Postovi
    52

    Početno

    kako je ovo vratilo vrijeme.. još uvijek mi teku suze, predivna, predivna priča!

  21. #21
    Barbi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,597

    Početno

    Plačem od tepiha dalje. Svu sreću vam želim.

  22. #22
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Stalno ispočetka čitam!
    Iako se nakon druge rečenice i "iz aviona" vidi spisateljski talent, sigurno je osobni kontakt nadležne oborio sa stolca, a bebicu bi dobili taman da ste bili i +49.
    Eto po stoti put recepta - upornost i dolazak u situaciju da proradi "kemija" između CZSS i posvojitelja.

    Čestitam od srca na novom članu obitelji!

  23. #23
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Prekrasna priča. Čestitam.

  24. #24

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Sveti Ivan Zelina
    Postovi
    479

    Početno

    prekrasno!!!! čestitam!!! i dobro nam došla
    da.. naravno da ridam suze, jel me dosta podsjetilo na nas i našu priču.. koliko god nevjerovatno zvuči ali nas su sa dosta podsmjeha gledali zboh naših -29.

  25. #25

    Početno Hvala puno za dobordošlicu i pusa svima

    Hvala svima na dobrim željama, dobrodošlici i gomili pozitivne enrgije

    Uistinu uživamo od tog dana nadalje u svakom času. Žalila bih za svakim danom koji prolazi kad sljedeći ne bi bio još zanimljiviji i ispunjeniji jer je mrva napravila nešto novo i otkrila još jedan djelić svijata.
    Kad pomislim samo kako je u onom trenu u Jednomgradu nestala sva tuga i kako se naš život nepovratno i zauvijek promijenio nabolje, obuzme me toplina. Eto, šaljem je svima koji se nadaju, posebno čekalicama. Meni se čini da je čekanje na posvojenje jedna vrst trudnoće. Osobita, ali sa svim simptomima kao i normalna trudnoća. Imaš mučnine, promjene raspoloženja, napade malodušnosti, straha, neopisive žarke nade... (Meni se nažalost i trbuh povećao u te dvije godine ). Samo što za tu trudnoću ne znaš nikad koliko će trajati. A kao i u svakoj trudnoći nadaš se da će zvršiti dobro, prekrasnim porodom. Naša jest. I sasvim sam uvjerena da će i vaše, drage moje cure čekalice. A posebno za one iz kluba 39+ - nedajte se smesti.

    @AriMali - ne mogu vjerovati da vam je netko predbacivao jer ste 29-!!! E, pa to je konačni dokaz da su ljudi, pa i oni u czss ipak samo ljudi s predrasudama, a ponekad i vrlo ograničenog mentalnog sklopa.

    @ Čokolada, hvala puno na dobrodošlici i pohvali "talenta". Pišem, nažalost skoro isključivo stručne i znanstvene tekstove zbog posla, međutim, možda je ovo trenutak da razmislim o povratku pričama (nekad davno kad sam imala vremena). Možda baš poput Astrid Lindgren (čiju Pipi obožavam) počenem zapisivati priče koje pričam i koje ću pričati svojoj djevojvojčici. Pa ako ona odluči da su dovoljno dobre, možda ih i podijelim i s drugima. Imam još nekoliko godina vremena da ih smislim
    I da, u pravu si, treba tete u czss "oboriti s nogu" u osobnom kontaktu i razgovoru. Opustiti se i biti svoj. Mnogi krasni ljudi, topli i duhoviti ukopaju se na razgovorima, pokušavajaći biti bolji i ljepši. Sami smo također tome nasjeli. I to ne ide. Moram priznati da negdje nije išlo niti biti prirodan u našem slučaju. A onda klikne, kako ti kažeš, dogodi se kemija. A znam da je to sve mrvino maslo. Sve je točno tako trebalo biti da ona dođe doma...

    Napisat ću vam u sljedećem postu kako je to bilo. Mislim sad, dok se toga sjećam s ljubavlju, eh, da mi je biti muha na našem zidu tih dana, naplakala bih se i nasmijala za 10 života.

  26. #26
    mare41 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,556

    Početno

    Koliko ljubavi i sreće......
    Iskrene čestike!!!!!

  27. #27
    innu avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    844

    Početno

    Vaša priča je prekrasna, uživajte....

  28. #28
    Lucas avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    village...long village
    Postovi
    1,638

    Početno

    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    Počela sam plakati još kod tepiha i sad mi suze sreće teku.

    Predivna priča. Hvala ti na njoj.
    i ja......

    želim vam svu sreću ovoga svijeta i veselim se tvojim daljnjim postovima!

  29. #29
    ježić avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2011
    Lokacija
    Zagorje
    Postovi
    1,862

    Početno

    Prekrasna priča!

    Uživajte u svojoj sreći!

  30. #30
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,593

    Početno

    Prekrasna priča! Čekaj malo... ok... obrisala sam nešto mokro s tipkovnice... moje suze! Ovo mi tako daje vjetar u leđa da nemaš pojma!
    Sretna vam budućnost uz bezbroj novih divnih trenutaka s vašom princezom!

  31. #31
    Osoblje foruma emily avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    6,411

    Početno

    predivno!
    uzivajte sa svojom mrvicom
    Posljednje uređivanje od emily : 13.08.2011. at 19:13

  32. #32
    Audrey avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,028

    Početno

    Još jedna kojoj suze kapaju po tipkovnici... Čestitam vam na vašoj princezi i uživajte!

  33. #33
    bambus99 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    na moru
    Postovi
    1,332

    Početno

    divna prica s jos divnijim krajem! i mene si rasplakala!

    Čestitam Vam od srca na vasoj princezi , uzivajte u svakoj minuti i sreci s njom. zaslužili ste je¨

  34. #34
    Cannisa avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Postovi
    417

    Početno

    Hvala na priči , prekrasna je, ulijeva nadu ...želim Vam puno sreće i prekrasnih trenutaka s vašom malom princezom

  35. #35
    gogica73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    kanada
    Postovi
    23

    Početno

    Prekrasno, cestitamo, zasluzili ste svu srecu sa vasom kcerkicom. Neka vam je ziva i zdrava i vi zajedno sa njom.
    Svako dobro!

  36. #36
    mala lunja avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2011
    Postovi
    6

    Početno

    Čestitamo!! Uživajte!! Prekrasno !!

  37. #37
    rozalija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    MOSTAR
    Postovi
    2,410

    Početno

    Ajme draga moja čitam i predivna priča.
    Od srca vam želim sve najbolje.Poljubi mi malu lutkicu.
    A za to stari ste, nećete moći fizički, nemam riječi, isto smo i mi čuli u par centara i to me tako ljutilo.

  38. #38
    smrdljiva čarapa avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2010
    Postovi
    151

    Početno

    Kako lijepa životna priča. Čestitke i znam da sada jako, jako uživate.

  39. #39

    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Postovi
    27

    Početno

    Hvala na prekrasnoj priči, užitak je bio čitati, a ubrzo će i Vaša princeza imati kikice kao Pipi

  40. #40
    brane avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    1,317

    Početno

    OBOŽAVAM PRIČE OVOG PDF-a

    PREDIVNO

    PREKRASNO

    ..................

  41. #41

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    Prekrasna priča lijepo napisana, čestitke na vašoj sreći, još jedna od priča u nizu koja pokazuje da se upornost i trud isplate.

  42. #42
    sildad avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Split
    Postovi
    428

    Početno

    Šmrc. Čestitke od srca. Ja sam jedna od 39+ koja već pomalo gubi nadu, ali tvoja priča me ponovno ohrabrila.

  43. #43
    Zorica avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    358

    Početno

    Svaka prica sa ovog podforuma me takne duboko u srce ali uz tvoju sam doslovce pocela da jecam

    Cestitke od srca!

  44. #44

    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    1,675

    Početno

    Pippi, prekrasna priča!!! Tako me je dirnula da bih ovog trena podnjela zahtjev za posvajanje o kojem ionako intenzivno u zadnje vrijeme razmišljam, jer su mi skoro sve nade umrle da ćemo MM i ja ikada dobiti svoje biološko dijete.
    Uživajte draga u tom prekrasnom daru!!!

  45. #45

    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    655

    Početno

    prekrasna priča. pustila sam suze zbog vas troje. želim vam sve najbolje

  46. #46
    tomita avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Lokacija
    Slavonija ravna
    Postovi
    766

    Početno

    divna priča! želim vam svu sreću ovoga svijeta!

  47. #47
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,993

    Početno

    Ova priča mi je tako uljepšala dan!

    Čestitke na curici

  48. #48
    eva71 avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Postovi
    232

    Početno

    Hvala da si podijelila svoju pricu, uzivala sam citajuci, a i podsjeti me na vlastitu pricu cekanja - sto je zapravo uvijek lijepo, jer se podsjetimo koliko je imati dijete jedinstvena stvar, pa cak i onda kad smo vec postali "normalna" obitelj (cak i onda kad nas ne slusaju).

  49. #49
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Da dosadno, da DOSADNO????... Čovječe, sva sreća da je waterproof make up. Prekrasna, prekrasna priča. Znaš pričati priče - to se odmah vidi .

    To s telefoniranjem mi se, čini, najteže prelomiti svima. Tj. ta potreba da se radi "roadshow" po CZSS-ovima, iako to oni načelno odbijaju, ali nema drugog načina diferencijacije, unatoč super složenim molbama i ostalim stvarima.

    Čestitam, od srca !!!!

  50. #50
    Osoblje foruma pujica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    Zagabria
    Postovi
    2,116

    Početno

    predivno <3
    nazivanje czss stvarno je mukotrpan i cesto obeshrabrujuc dio cijele price, ali se upornost uvijek isplati (mi smo dobili predivnog djecaka od 2,5 godine, ne vjerujem da je ovaj iz tvoje price, ali bitno je da svako dijete pronadje obitelj

Stranica 1 od 6 123 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •