Ja kada sam se rastajala Lunjin tata je imao otprilike plaću oko 7 000 kn a ja oko 4 500.
Na papir sam stavila sve troškove - vrtić, hranu, odjeću, obuću, aktivnosti na koje je išla..
Uglavnom te 2007 godine određena mu je alimentacija od 2300 kn.
Netko će reći mnogo.
Tata se nije previše bunio jer novac je stvarno korišten za Lunju.
Kada je Lunjin tata po drugi put postao otac podnio je tužbu za smanjenje alimentacije što sam i očekivala.
Stavio je iznos od 900 kn koji je spreman davati i nije od toga odustajao.
Naravno da su mu na sudu rekli da ne može taj iznos i da je definitivno premali.
To je bilo relativno nedavno.
Tata nije odustajao, prvo ročište, drugo ročište, ma muka mi je bila.
Nije mogao vjerovati da se moja skrb isto novčano vrednjuje. To su nam bili najmučniji dani u rastavi..
U jednom trenu sam rekla na sudu da odrede koliko žele i ne da mi se natezati.
Izašla sam van i otišla.
Odredili su 1700 kn - znaći za dijete od 6 godina.
Samo mi znamo dio priće kako me nasamario neposredno prije rastave i ja glupa digla kredit za auto (kod njega je ostao) koji i dan danas debelo otplaćujem..1000 kn mjesečno...
Tako da istina je - svatko ima svoju životnu priću, Lunjin tata iskreno uleti kada zagusti - evo i sada je za knjige ali moram ga podsjetiti da ja već debeli niz godina otplaćujem nešto meni imaginarno..
Auto je glasio na njega na žalost, meni je kao utjeha ostao stan koji smo tek kupili na kredit (isto ja nositelj - sva sreća on mi nije bio ni jamac) i da naravno da je kredit u švicarcima i da mi je dosegao iznos cijele plaće..
Kada su novci u pitanju svi smo osjetljivi.
Ja se nekada osjećam kao prava magarica